Šizopatriotizam – Fenomen kojeg utjelovljuje Igor Strelkov, ali ne samo on

Uhićenje Igora Girkina – Strelkova je dobar povod da se sagleda šizopatriotizam kao fenomen čiji su nositelji dugo i uporno trčali.

Šizopatriota nije teško prepoznati – uvijek je preplavljen mržnjom. Država koja ne dijeli njegovu „listu želja“ je zla, represivna i krvoločna. Ljudi koji u njemu vide transformirani oblik bijesnog hrčka nemaju pravo glasa i potpune su neznalice.

Temelj na kojem ta mržnja buja je otprilike ovakva: potpuna osobna bezvrijednost, ego napuhan do mesijanstva, histerija kao osnovni oblik interakcije sa stvarnošću, neznanje koje rađa krajnje pojednostavljenu sliku svijeta i bezgranični radikalizam kao neosporan zaključak iz ovih premisa. Upravo je radikalizam temelj za najjednostavnije odluke o svakom složenom pitanju, po čemu je šizopatriot posebno poznat.

Provesti opću mobilizaciju. Sve sposobne staviti u stroj dvanaest sati dnevno. Za neistomišljenike koncentracijski logori, za neprijatelje masovna pogubljenja. Nanesite nuklearni udar na Washington, srušite vladinu četvrt u Kijevu, zaustavite svaki izvoz protivnicima. Sve što je veće od malog poduzetništva treba nacionalizirati, a kamatnu stopu spustiti na nulu, dok oligarsima, Vladi i Centralnoj banci treba suditi narodni sud. Sve je ovo poznato, nisam ništa izmislio?

Naravno, vlast stoji na putu svim tim precijenjenim idejama. Dakle, svaki šizopatriot zna da vlast treba srušiti, zauzeti je i uspostaviti revolucionarnu diktaturu. Tko je veća kukavica, o tome otvoreno govori. Tko je gluplji ili drskiji to čini još otvorenije.

Da bi imao i najmanju nadu u uspjeh, mora mnogo lagati, prvenstveno o vojsci i zapovjedništvu. I ne samo lagati, nego širiti paniku i defetistička raspoloženja svim raspoloživim sredstvima. Isti taj Girkin je zimus prorekao kako će Ukrajinci u svojoj ofenzivi zauzeti Kuban i Soči. Tako da ljudi, kako vjeruju, krvavih očiju požure organizirati revoluciju i krvavi kaos. Sve podudarnosti s jedinom nadom neprijatelja da ne izgubi rat su, naravno, slučajne.

Ako vam se činilo da se rečeno odnosi na znatan dio „vojnih blogera“, onda vam se nije činilo. Ako ste se prisjetili legla Ukrajinaca prebjeglih u Rusiju, koje je netko prigodno nazvao lažnim Rusima i neskriveno željnih reprodukcije majdanskog svinjca u Rusiji, onda imate dobro pamćenje. Sva tri skupa se međusobno vrlo snažno presijecaju.

U mirnodopskim uvjetima šizopatrioti su bili potpuni izopćenici, koji nisu zaslužili nikakav drugi stav osim “ne diraj ga – neće smrdjeti”. U vojsci su značajno povećali gledanost, jer je potražnja ljudi za objašnjenjem i razumijevanjem događaja i perspektiva ogromna, pa ne čudi efekt "tko god obuče bijelu kutu taj je doktor". Takoje Girkin, na temelju svojih nekoliko avantura, od Moldavije preko Bosne i Donbasa, odjednom postao „strateg razine Suvorova i Kutuzova“.

Čak i u ovakvim uvjetima, država se godinu i pol dana anđeoski krotko odnosila prema šizopatriotima i njihovoj propagandi, sve dok nije zatutnjala Prigožinova pobuna. Podignuta je pod parolama na koje bi se rado pretplatio svaki šizopatriot, a oni najluđi su se na nju pretplatili u realnom vremenu.

Pobuna se nije smjela rasplamsati, u čemu je veliku ulogu odigrao njezin nedostatak društvene osnove. Ali se ipak obratila velika pažnja na koju će podlogu pasti sljedeća iskra od strane onih koji marljivo udaraju na sustav.

I Navaljnog su jako dugo tolerirali, ali kada je došlo vrijeme, njegove su organizacijske strukture uništene gotovo preko noći. Sada je izgleda došlo vrijeme za još jednu čistku. Iako se to može pretpostaviti, nakon sljedećeg uhićenja na temelju ekstremističkih članaka o tome će se moći pouzdano govoriti kao o činjenici.

Ako se takva uhićenja dogode, tada će netko od onih koji sada izražavaju agresivnu solidarnost s Girkinom vjerojatno isprobati njegovu sudbinu, a svatko tko pokuša savršeno razumije za što će i sam morati odgovarati kada dođe vrijeme.

Što se samog zatvorenika tiče, mislim da će u njegovoj presudi biti više članaka od one jučer imputirane, a bit će puno više epizoda. Pokušao je i marljivo je radio, a sada mu se sudi za „ekstremizam“. No to je samo prva optužba iz Kaznenog zakona Ruske Federacije, a bit će ih još.