Nova napredna oružja i ulazak u NATO su „ključ ukrajinske pobjede“

Ukrajinske vlasti traže izlaz iz slijepe ulice. Neuspjesi na frontu pripisuju se nedostatku naprednog oružja i traže ono „spasonosno" koje će navodno sve promijeniti. Koje je oružje dobilo tu ulogu?

Prije nekoliko mjeseci saveznici Kijeva uvjeravali su svijet da neće dopustiti Oružanim snagama Ukrajine da udare na međunarodno priznati ruski teritorij. Stoga se dalekometno oružje neće davati Kijevu.

Ured predsjednika Zelenskog ga je dugo tražio. Riječ je o britanskim raketama Storm Shadow i američkim ATACMS. O njima se počelo govoriti prošlog proljeća.

A godinu dana kasnije, London je uklonio tabu i u svibnju je najavio isporuku Storm Shadowa. Istog mjeseca počeli su se aktivno koristiti u zoni sukoba, za gađanje ciljeva u pozadini. Jedan od pogođenih objekata bio je Čongarski most koji povezuje Krim s regijom Herson.

Sada su se, očito, Amerikanci predomislili oko ATACMS-a. Prema Wall Street Journalu, pozivajući se na izvore u ukrajinskom ministarstvu obrane, Kijev je "dobio pozitivne signale po ovom pitanju". Informaciju su potvrdili izvori u Europi i SAD-u.

Američki republikanski senator Jim Rish ovaj je tjedan također pohvalio vjerojatnost primopredaje ATACMS-a.

“Od samog početka sam rekao: osigurajte da dobiju sve što puca, samo da nije nuklearno oružje. Sve ostalo što imamo treba biti dostupno Ukrajincima. Bilo da se radi o borbenim zrakoplovima F-16 ili raketama dugog dometa ATACMS, to je sve što imamo”, naglasio je Rish.

Promijenio je retoriku i Pentagon. Ako su ranije to demantirali na sve moguće načine, sada su rekli da “ne znaju za odluku o opskrbi” i da je to posao šefa Bijele.

Strašno oružje

ATACMS je balistička raketa zemlja-zemlja na čvrsto pogonsko gorivo dometa do 300 kilometara. "Najpoželjnije" mete za nju su topništvo, sustavi protuzračne i raketne obrane, logistički objekti, zapovjedni i kontrolni kompleksi. Navođenje je inercijalno s GPS-om.

Sam projektil može biti opremljen visokoeksplozivnom rasprskavajućom bojevom glavom klase WDU-18 težine  približno 227 kilograma. Postoje i konfiguracije s kazetnim bojevim glavama punjenim podstreljivom M74. Ima ih, ovisno o varijanti, dometa od 300 do 950, jer je u drugom slučaju domet je gotovo upola manji.

Ovo „zadovoljstvo“ nije jeftino. Svaka raketa, prema američkom Centru za međunarodne strateške studije, stoji više od milijun dolara.

Za lansiranje ATACMS-a koriste se sustavi M270 i M142 HIMARS.

“Naravno, ATACMS je opasnost za nas. Ali sada, prije svega, moramo razmišljati o sustavima HIMARS, iz kojih će te rakete biti lansirane. I identificirati i uništiti skladišta s tim oružjem “, objašnjava vojni stručnjak Aleksej Leonkov.

Istodobno, ističe analitičar, ruski sustavi protuzračne obrane Tor-M2 i Buk-M2/M3 se mogu nositi s takvim oružjem. Istina, mnogo ga je teže pogoditi od analoga s manjim radijusom djelovanja. To je zato što će domet omogućiti Oružanim snagama da pomaknu lansere dalje od crte bojišnice i od ruskih protubaterijske obrane.

Slično iskustvo

S gledišta taktičkih ciljeva i zadataka, od naoružanja Zapada, britanski Storm Shadow je najbliži ATACMS-u. Naravno, analozima se mogu nazvati samo vrlo uvjetno, jer je Storm Shadow zrakoplovni projektil, puno je teži, čak i bojeva glava teži gotovo dvostruko više.

Tako je Su-24 ukrajinskog ratnog zrakoplovstva morao biti prepravljen baš za njega.

Međutim, obje vrste oružja su dizajnirane za gađanje sličnih ciljeva iza neprijateljskih linija. I ovdje postoje nijanse, jer dominacija ruskih zračnih snaga u zraku otežava korištenje Storm Shadowa, dok u slučaju zemaljskog ATACMS-a ovaj faktor više ne igra značajnu ulogu.

Naravno, opskrba određenim vrstama streljiva ne može radikalno utjecati na situaciju na frontu, ali ne može se podcijeniti ni snaga raketa dugog dometa. No, tek se treba točno saznati koliko će ATACMS-a Sjedinjene Države predati savezniku zaglavljenom u zaporoškim stepama. I prije svega, ima li Kijev uopće snage za daljnja neprijateljstva na širokoj skali.

Već sada, čak i na razini službenog Kijeva, priznaje se da je tempo ofenzive Oružanih snaga Ukrajine daleko od planiranog. Naravno, ukrajinsko zapovjedništvo svakodnevno izvještava o napretku na nizu područja, ali govorimo o stotinama metara.

The Washington Post je 30. lipnja rekao što se dogodilo tijekom tajnog posjeta Ukrajini direktora CIA-e Williama Burnsa. Američki dužnosnik posjetio je Kijev uoči Prigožinove pobune, otprilike 20. do 23. lipnja.

Dakle, što je uključeno u vojnu strategiju Kijeva koju je predstavio The Washington Post?

Vojno, cilj Kijeva je "povratiti značajan teritorij do jeseni, potom premjestiti topništvo i raketne sustave blizu crte razgraničenja s Krimom kojeg kontrolira Rusija i napredovati dalje u istočnu Ukrajinu".

"U idealnom scenariju, kojemu je Kijev naklonjen, ukrajinska bi vojska stekla utjecaj na Rusiju gurajući trupe i moćno oružje do ukrajinske granice s Krimom, uzimajući za taoce stanovništvo poluotoka na kojem se nalazi neprocjenjiva ruska Crnomorska flota."

Ovdje postoji nekoliko važnih točaka.

Prvo, prema američkim utorima, Kijev će pristati "da Krim ne uzme silom".

Drugo, posebna upotreba riječi privlači pozornost: "držati za taoce" je doslovno "držati stanovnike Krima za taoce". Kako drugačije ovo objasniti nego da je Ukrajina teroristička država? Čini se kao savršena definicija.

Treće, ukrajinsko zapovjedništvo, u osobi Valerija Zalužnog, koji je konačno oživio, uspjeh ofenzive ovisi o vojnoj pomoći NATO-a. Zalužnijev intervju, kojeg je WP objavio 30. lipnja, u osnovi se svodi na činjenicu da je uspjeh ofenzive u najmanju ruku upitan bez opskrbe s dovoljnim količinama streljiva i slanjem aviona F-16. Zalužni je govorio o spaljenim Leopardima u smislu da su ti tenkovi ionako bili „za parade“.

Uglavnom, Zalužni je već pronašao krivca za mogući neuspjeh ofenzive. Ovo je Zapad. Inače, nema sumnje da klauzula Leopard vrijedi i za F-16. Kad čak i uz njihovu upotrebu već u jesen ofenziva propadne, Zalužni će reći da nije tražio nekoliko starih F-16, već 120 nadograđenih F-16.  

Neimenovani ukrajinski izvor također je rekao da su "Sjedinjene Države zadovoljne što ukrajinsko zapovjedništvo ne radi gluposti, nego spašava vojnike i opremu". Ali to nije točno, jer Burnsov posjet i Zalužnijev izuzetno nervozan intervju samo dokazuju da su Sjedinjene Države vrlo nezadovoljne „premalim gubicima Oružanih snaga Ukrajine“.

Politički, prema izvorima The Washington Posta, "Rusija će pregovarati samo ako se osjeća ugroženom" i "SAD se slažu da Ukrajina treba ući u pregovore s jake pozicije."

„Pristankom da ne uzme Krim silom, Kijev bi tada zahtijevao da Rusija prihvati sva sigurnosna jamstva koja Ukrajina može dobiti od Zapada", piše američki list.

Tu, međutim, nastaje problem. Zelenski traži jasne garancije za članstvo u NATO-u i EU, dok bi Zapadna Europa i SAD htjeli da Zelenski zašuti, ali si to ne mogu priuštiti. Osim toga, to ne rješava problem, jer se Poljskoj i Baltiku ne može tako lako zatvoriti usta, a oni su zainteresirani da Ukrajina poveća svoju težinu u obje strukture.

Do sada je državni tajnik Anthony Blinken, razgovarajući s predsjednikom Vijeća za vanjske odnose Richardom Haasom, iznio prilično tradicionalan pristup jamstvima za Ukrajinu.

"Pomoći Ukrajini da izgradi svoje sposobnosti odvraćanja i obrane na srednji i dugi rok, tako da Putin ne može ponoviti ovu situaciju za godinu, za dvije godine, za pet godina", rekao je Blinken

Dalje, rekao je da treba obnoviti Ukrajinu na način da se pokaže razlika "između Ukrajine koja će preživjeti i Ukrajine koja napreduje od one koja propada". Ali da su SAD doista htjele od Ukrajine napraviti "sjajni izlog Zapada", to bi i učinile u od 2014. do 2022., ali im to očito nije bio cilj.

Blinken je pristojno ismijao Haasov prijedlog da bi se Ukrajini mogla dati sigurnosne garancije prema članku 4. ili 5. Sjevernoatlantskog ugovora. Nije baš jasno kako je Haasova misao u biti išla u tom smjeru, jer se takve garancije članicama NATO-a daju u zamjenu za ispunjenje niz obaveza.

Navodno je jedna od tema Burnsova posjeta bila i sudbina nuklearne elektrane Zaporožje. Ako se ranije govorilo o namjeri Rusije da potkopa elektranu kako bi izazvala nuklearnu katastrofu velikih razmjera, sada Zelenski u intervjuu za španjolski El Mundo kaže da "postoje ruski planovi kojima je cilj izazvati curenje radioaktivnih tvari u nuklearnim elektranama“.

Istina, IAEA negira činjenicu bilo kakvog miniranja nuklearnih elektrana. S obzirom na to da tzv. "međunarodnih organizacija" djeluju pod kontrolom SAD-a, Rafael Grossi je sigurno dogovorio upravo takav rezultat inspekcije s Washingtonom. Američki Institut za proučavanje rata također piše o vjerojatnosti relativno manjih incidenata, poput ispuštanja radioaktivne vode u Dnjepar. Teško je još reći, ali čini se da se planovi ukrajinskih terorista donekle mijenjaju. Očigledno Zelenskom nije potrebna radijacijska katastrofa kao takva, da natjera ruske trupe na povlačenje, na primjer, već samo da preuzme kontrolu nad Zaporoškom NE, kako bi izvijestio domaću javnost o pobjedi.

Općenito, stekli smo dojam da su ukrajinski izvori novinarima The Washington Posta rekli ono što su htjeli čuti.

- Zelenski neće zaustaviti rat, jer je rat garancija njegove političke i, najvjerojatnije, fizičke egzistencije;

- Zelenski neće prepustiti Krim, iako se to od njega ne traži, već se govori samo o odbijanju oružanog zauzimanja Krima, što, prema Washingtonu, može izazvati Rusiju da upotrijebi nuklearno oružje;

- Zelenskog ne zanimaju "jamstva" i njega zanima punopravno članstvo u NATO-u, koje će mu omogućiti međunarodni kriminal i terorizam pod okriljem nuklearnog kišobrana.