Tečaj rublje na 93 za USD – Pa nije valjda da sankcije ipak funkcioniraju?

U ovom članku bih rekao koju riječ o  dolaru koji je ljetos u Rusiji koštao 55 rubalja, a danas je već 93 rublje.

Prvo, ako negdje čitate kako netko ozbiljno piše da je “rublja potonula za 60 posto”, mirno produžite dalje, jer taj nema pojma o čemu piše. Ovo je prljavi novinarski trik, jer uvijek možete odabrati svijetli kut za propagandu. Na primjer, možete napisati da je u ožujku 2022. dolar vrijedio 115 rubalja, a sada je rublja ozbiljno ojačala, što će također tehnički biti točno. Također se možete sjetiti da je dolar u prosincu 2014. vrijedio 80 rubalja, pa iz toga možemo zaključiti da je tijekom ovih 9 godina rublja u odnosu na dolar slabila samo 1,5% godišnje. I to je tehnički točno.

Ali sve su to, naravno, besmislice, skupljanje podataka i uklapanje činjenica u zaključke koji su potrebni novinaru. Objektivna slika je otprilike sljedeća. Nakon valutne krize krajem 2014., rublja je hodala duž koridora 55 do 80 za dolar. Godine 2022. je Rusija bila prisiljena pokrenuti SVO, a Sjedinjene Države pokrenule su unaprijed dogovoreni napad na ruski financijski sustav. Rublja je istog trenutka potonula na oko 115 rubalja, ali je Centralna banka zadržala svoju poziciju, a Bidenova očekivana "rublja na 200" se nije dogodila. Nadalje, iz niza objektivnih razloga, rublja je privremeno ojačala na 50-60 rubalja za USD, a ruske financijske vlasti dopustile su da rublja bude prejaka dugo vremena, jer je zemlji za borbu protiv sankcija trebao jeftini uvoz.

Zahvaljujući ruskom poslovanju, 2022. je problem uvoza općenito riješen. Biznis je uspostavio alternativne opskrbne lance, zamijenio dosta uvoza, preuzeo mnogo toga iz ruku stranaca oslabljenih strahom. Stoga, kada je rubalja počela slabiti iz prirodnih razloga 2023. godine, ekonomski blok prekrižio je ruke i sa zadovoljstvom promatrao kako se rublja kreće prema granici od 90 rubalja.

Ovo je više-manje cjelovita slika, iako bez detalja.

Sada o tome zašto dolar sada vrijedi 93 rublje i što bismo trebali očekivati ​​sljedeće? Odgovori sugeriraju da ruske financijske i poslovne institucije itekako znaju svoj posao. Ali da vidimo zašto, jer ovako sve ostaju floskule i propaganda.

1. Proračun treba novac. Sjedinjene Države vode posrednički rat protiv Rusije, borbe traju i na fizičkoj ukrajinskoj fronti i na ekonomskoj fronti. Što je rublja slabija, to su proračunski prihodi veći. Istovremeno, iako povećanje poreza i ukidanje beneficija ljudi dočekuju ljutito, svi su već navikli na promjenu tečaja rublje i malo tko na to reagira. Tim više što brojke na semaforu nisu osobito zastrašujuće.

2. Zašto je dolar prešao granicu od 90 rubalja upravo sada, a ne prije dva tjedna, na primjer, ne zanima me. Možda su pustili još kojeg stranca u devizama, možda je netko napravio velike uplate u devizama? Koga briga. Malo je vjerojatno da je riječ o pobuni, jer je pobuna već propala i postala je povijest, ali ni tu opciju ne treba odbaciti. Kopati po sadašnjim sitnicama jednako je besmisleno kao i otkrivati ​​zašto je sada u Sankt Peterburgu +20 Celzijevih stupnjeva, a ne pet stupnjeva iznad ili ispod tog prosjeka. Ciklone i anticiklone zabavne su za prognozere vremena. Ali ljudima je dovoljno da znaju da je kalendarski srpanj, a u srpnju je toplo.

3. Značajan dio ruskog gospodarstva je izvozno orijentiran. Za izvoz je jeftina rublja je korisna. Troše se jeftine rublje unutar zemlje, prodaje se u inozemstvu za skupe dolare. Ili, točnije, za juane, što je šteta za SAD i umiruću globalnu valutu, ali u odnosu na ovu temu je ista stvar.

Ono što je korisno za izvoznike, korisno je i za Rusiju, jer oni, prvo, plaćaju dodatne poreze u proračun od viška prihoda, a drugo, oni su jedan od stupova gospodarstva. Podrška gospodarstvu uvijek je jedan od prioriteta, a sada je to posebno važno, jer je Rusija, ponavljam, u ratu protiv strašnog protivnika - Sjedinjenih Država.

4. Zbog jeftine rublje će dio stanovništva hodati s iPhoneima prethodnog modela, a mnogi će biti prisiljeni odmarati se u Turskoj u hotelu s tri zvjezdice, a ne s četiri. Neugodno? Možda,… ali sa strateškog gledišta to nije važno, jer su takvi troškovi ionako izgubljeni novac za državu. Ljubitelji statusne potrošnje, kao što su uvozna roba i inozemni odmori, sada su od sekundarne važnosti. Većina Rusa dobro je svjesna da je vrijeme rata i da tražiti posljednji model iPhonea nije na visini. Gunđanje manjine bit će ignorirano.

5. Zadaća supstitucije uvoza nije otkazana. A da bi se supstitucija uvoza odvijala normalnom brzinom, potrebno je graditi nove tvornice od uvoza, jer će u trenutku formiranja tih industrija domaća roba biti lošija i skuplja. Recimo da ruska kosilica košta 6000 rubalja, a kineska košta 100 dolara. Ako je tečaj dolara 55 rubalja, tada je kineska kosilica jeftinija od ruske i košta 5500 rubalja. Nemoguće je konkurirati, budući da je proizvodnja u Kini već razvijena, problemi s kvalitetom  su riješeni, sve je u redu s marketinškom i tehničkom podrškom. Ali ako je tečaj dolara 90 rubalja, slika je drugačija. Ruska kosilica i dalje košta 6000 rubalja, ali kineska je sada 9000 rubalja. Ruski proizvođači se tako mogu boriti s konkurencijom, čak i onom iz prijateljskih zemalja, a Kina to jeste.

6. Neki kažu da je za kupnju alatnih strojeva i druge opreme u inozemstvu potrebna jaka rublja. Obrazloženje je razumljivo, ali obično pogrešno. Uz slabu rublju, visoka cijena alatnih strojeva više je nego nadoknađena većom profitabilnošću. Da, kupnja stroja za 5,5 milijuna rubalja ugodnija je od kupnje istog stroja za 9 milijuna rubalja. Međutim, u prvom slučaju vaš će stroj proizvoditi finalne proizvode s gubitkom, a u drugom će vam donijeti dobit. Stoga je druga opcija obično bolja.

Za one kojima je ovo dosadno, slika je vrlo pojednostavljena, situacija je svugdje drugačija. Međutim, u prosjeku, slaba rublja je korisna za proizvođače, to je medicinska činjenica u zdravlju ekonomije.

7. Domaća proizvodnja je potrebna ne samo iz sigurnosnih razloga. Radi se o porezima i radnim mjestima. A dodatni poslovi su borba između poduzeća za osoblje, a tijekom te borbe plaće rastu. Kina je na taj način postala prva svjetska ekonomija. Jedna od posljedica gospodarskog rasta, koji se između ostalog temeljio i na „slabom juanu“, bila je udeseterostručenje plaća u Kini i ogromno povećanje kupovne moći stotina milijuna novopečene srednje klase.

8. Alternativna mogućnost zaštite domaćih proizvođača su carine. Recimo, vlasti u Kremlju postave carinu na uvezene kosilice na 100%, a nema problema čak ni s jakom rubljom. Tako ruska kosilica košta 6 tisuća rubalja, a kineska 11 tisuća. Samo zbog carine i uz zadržavanje jake rublje, što je Centralna banka Rusije mogla napraviti.

Međutim, Kina je sada previše važan saveznik Rusije. S diplomatskog gledišta, kineskim drugovima će biti teško objasniti da su „carine normalne“ i da ih ne smiju vrijeđati carinske barijere za njihove proizvode.

Slaba rublja je, kao alat, mnogo prikladnija u tom pogledu. Jesu li kineske kosilice postali preskupe za rusko tržište? Ah, kakva katastrofa!

„Ali Rusija nema ništa s tim i to su napravili prokleti Amerikanci, koji su svojim sankcijama zgazili našu rublju“, odgovor je iz Moskve, ako Kinezi išta i pitaju.

Uzgred, velike zemlje stalno su ogorčene što njihovi trgovinski partneri umjetno slabe valutu. Jer slabljenje nacionalne valute standardni je način da se domaćem proizvođaču da nepoštena prednost na domaćem i stranom tržištu.

9. Naravno, sve ima granicu. Ako rublja previše oslabi, tada će umjesto podrške domaćoj proizvodnji dobiti jaku inflaciju i druge negativne posljedice. Tada neće biti supstitucije uvoza i uzalud će patiti gospodarstvo. Postoji optimalna zona u kojoj je rublja „dovoljno slaba“ da se proizvođači osjećaju dobro, ali u isto vrijeme dovoljno stabilna da ne stvara dodatne rizike i troškove.

Utjecajni „plemići“ povremeno upiru prstom u tu optimalnu zonu kako bi poslovnoj zajednici olakšali planiranje. Trenutno se čini razumnim usredotočiti se na opasku Andreja Belousova, koji je 15. lipnja naznačio udoban tečaj rublje od 80-90 rubalja za dolar. Tečaj jači od 80 rubalja za USD je neisplativ, a slabiji od 90 rubalja je opasno i neugodno. Stoga možemo pretpostaviti da će Centralna banka sada uzbunjivačima dati vremena da se smire, a zatim će čarobnim štapićem Nabuilline utjerati rublju u ovaj koridor.

10. Za svaki slučaj. Ne znam koliki će biti tečaj dolara sutra ili za mjesec dana. Da znam, uzeo bih puno novaca u banci, kladio bih se na burzi i zaradio bogatstvo. Ali ne znam, i nitko ne zna. Stoga ova objava nije proricanje sudbine u dolarima. Ako želite kupiti valutu ili prodati valutu, učinite to na vlastitu odgovornost, dogovarajući transakcije na takav način da budete u plusu u bilo kojem scenariju.

Već par godina svi ozbiljni financijski stručnjaci pišu da su šanse za slabljenje rublje velike, ali ne kao pobjeda Zapada, već iz gore navedenih razloga.

Ostaje, recimo, čak i Kudrinov plan za veliko ubrizgavanje novca u gospodarstvo, za gigantska ulaganja u infrastrukturu, a to bi se činilo, ako se vlasti na to odluče, „helikopterskim novcem“. Iskreno, gotovo nitko više ne vjeruje u njegovu realizaciju, ali čemu riskirati?

Stoga, ovo je blogersko gledište, a svatko neka nastavi na vlastitu odgovornost i rizik. Želite li da vam netko konkretno kaže koliko će dolar vrijediti za šest mjeseci? Otiđite kod gatare, Vidovitog Milana, mađioničara ili vidovnjaka, kod babe Jovanke Jolić, jer samo oni uvijek imaju točne i jednostavne odgovore na sve. Ali gore navedeno su temelji financija i ekonomije, doslovno za početnike, pa da malo razbijemo iluzije onih koji misle da „sankcije konačno rade“.

Zanimljivu objavu na tu temu ima i Crimson Digest, koji kaže da gotovo svi koji se sada penju po ogledalima u informatičkom polju i cvile oko toga spadaju u jednu od dvije kategorije:

1. Shizopatrioti iz gospodarstva. Sada grde vlasti, Centralnu banku, Nabiullinu i tako dalje. Problem je u tome što ako im se dopusti da upravljaju ekonomijom, onda kod njih tečaj rublje prema dolaru neće biti "100 rubalja za dolar", već "5 godina teškog rada za jedan dolar", jer kada se provedu njihove lažne ideje poput “smanjite stopu na 2%”, Kudrinovo “dajte novac gospodarstvu” i sve slično, tečaj dolara, juana i svega općenito će se prvo vinuti u nebo, a onda će zemlja jednostavno zatvoriti za devizno tržište i objaviti neke neosovjetske gluposti u Telegram kanalu novina Pravda 2.0 tipa “država je odredila tečaj dolar za 60 kopejki”, pomiješane s bravuroznim pričama snaga sigurnosti o tome kako hvataju valutne špekulante kroz vrata. S obzirom na to, publiku će više zanimati cijena heljde i gdje će uopće nabaviti tu heljdu u pozadini neosovjetske nestašice.

2. Zapadnjaci u gospodarstvu. I oni sada grde vladu, SVO, Centralnu banku, Nabiullinu i tako dalje. Imaju drugi problem, čisto šizofreni. Jedini način jačanja tečaja rublje, kojeg oni zapravo predlažu, nije ekonomska, već politička mjera, a svodi se na to da treba kleknuti pred Zapadom, odreći se Krima, predati Donbas na strijeljanje, pa dalje, sve od Kurilskog otočja do Krasnodara, u nadi da će "ikada Rusiji biti oprošteno". Te nakon plaćanja brojnih odšteta i dubokog "nacionalnog pokajanja", bijela će se gospoda vratiti i preživjeli "sveti dolar postaviti na tečaj od 35 rublji" i zemlja će dobiti "pristup međunarodnim tržištima kapitala".

Ali takva razmjena Rusima izgleda prilično neatraktivno.

A ako normalan ekonomist ne pati od “zapadnjačko ili SSSR mozga”, onda se neizbježno mora priznati da vlada, zapravo, radi sve “po najboljim standardima”, umjesto da aktivno spaljuje rezerve, vlasti potpuno svjesno koriste promjenjivi tečaj kao amortizer, koji prigušuje kolebanja ruske potražnje za uvozom i inozemne potražnje za ruskim izvozom. Saldo će se promijeniti i tečaj će se promijeniti, a ravnoteža se mijenja upravo zbog poskupljenja uvoza. Ostale metode su još bolnije, a čak i ne djeluju.

Da podsjetim, izvoz plina je “pao” i tko zna kad će se vratiti na prijašnje razine, izvoz nafte je snižen, a država sada ima dodatne troškove. Nije sasvim jasno koji se drugi učinci tečaja mogu očekivati ​​od takvih inputa.

Očito je da su mnogi koje je ovaj tečaj uvrijedio jednostavno neprikladni za profesiju. Oprostite, ali moj općenito optimističan pogled na rusko gospodarstvo se držao parole "juan i zlato, plus BRICS i ostatak slobodnog svijeta", jer su dolari opasni zbog rizika od sankcija i “bifurkacijskog” tečaja na burzama na kojima mešetare tipovi kakav je Soros, koji je, zbog vlastite zarade, uspio zadati udarac britanskoj funti i talijanskoj liri, a da neće rublji mrske Rusije. I do sada nisam bio u krivu.

Naravno, svi dugoročni faktori slabljenja rublje ostat će još jako dugo. Ali i s tim se nekako mora živjeti. Bez izljeva bijesa, jer je ulog prevelik da bi se običan puk ljutio zbog nemogućnosti kupnje posljednjeg modela iPhonea ili ljetovanja u hotelu s tri zvjezdice u Turskoj, a ne onoga s četiri ili pet. Kakva „tragedija“, a sve ostalo teče po planu.