Ukrajinska ofenziva: Treći čin i onda slijedi epilog

Skupio sam hrpu članaka u zapadnom tisku s procjenama "ofenzive". Htio sam napisati članak. Ali me spopala takva lijenost da ću samo objaviti poveznice.

Francuski "Le Monde": Ukrajinska protuofenziva zapela.

https://www.lemonde.fr/en/international/article/2023/06/22/ukraine-s-counteroffensive-stalls-against-russian-forces_6035418_4.html

Foreign Policy: Sve je toliko loše da je Reznikov prisiljen "smanjiti očekivanja".

https://foreignpolicy.com/live/ukraines-spring-counteroffensive/

Washington Post: Čak ni Prigožinova pobuna nije pomogla ofenzivi

https://www.washingtonpost.com/opinions/2023/06/29/ukraine-counteroffensive-russia-war-west/

RAND: Kako će završiti ofenziva i što je sljedeće?

https://www.rand.org/blog/2023/06/how-might-ukraines-counteroffensive-end-and-what-comes.html

CNN: Ofenziva nije ispunila očekivanja

https://edition.cnn.com/2023/06/22/politics/ukraine-counteroffensive-western-assessment/index.html

New York Times: Zašto ofenziva nije uspjela

https://www.nytimes.com/2023/06/26/world/europe/ukraine-counteroffensive.html

Međutim, nekima čak ni ovo neće biti dovoljno. No, kako god bilo, do summita NATO pakta u Vilniusu treba očekivati još jedan val „žestokih napada“, a onda matematički neće biti resursa za borbu.

Matematički modeli općenito rade, na nekim mjestima čak su morali napraviti korekcije koeficijenata, jer je stopa trošenja ukrajinske vojske s početkom "ofenzive" porasla i prestiže izračunate vrijednosti.

Početkom srpnja u prosjeku se „neutralizira“ više od 600 „bojovnika“ dnevno, uništavalo se po pet tenkova, deset oklopnih vozila i deset topničkih oruđa.

Neki dan se oglasio general Milley i rekao da je "ofenziva Oružanih snaga Ukrajine sporija od očekivanog". I da bi mogla potrajati deset ili više tjedana.

Četiri su već prošla. Upućeni kažu da prema vojnoj znanosti, ako za dva tjedna ne dođe do proboja, onda je ofenziva sasvim ugušena, propala, da nema daljnjeg smisla.

Ali na vlasti u Ukrajini nije vojska, ali PR klaunovi. Njima je propagandni učinak važniji od vojnog. Stoga se ostaci rezerve i dalje tjeraju u ista minska polja, u iste utvrde o koje su se već razbijali prethodni valovi napadača.

Kako se ne prisjetiti feldmaršala Douglasa Haiga, bitaka na Somi i Galipolju, poznate britanske taktike “bacanja leševa”? Isto vidimo u Zaporožju i oko Bahmuta. Imamo čak i komične scene jurnjave izvidnica s „Banderomobilima“ na ruske linije, ali se malo njih vraća.

Vidimo i kvalitativno smanjenu razinu obuke vojnika Oružanih snaga Ukrajine, a promovirani "udarni operativni korpus" potpuna su kopija istih jedinica vojske Iraka i Afganistana tijekom njihove obuke od strane Amerikanaca. Hrpa teoretske discipline, taktička medicina, malo osnove o minsko-eksplozivnim sredstvima, individualna obuka gađanja i rad u grupama s ne više od dva do tri borca prilikom juriša na objekte, malo topografije. To je sve.

I sada većinu vojnog osoblja Oružanih snaga Ukrajine čine stariji muškarci, često prisilno mobilizirani i koji nisu prošli borbenu koordinaciju.

Kao rezultat toga, u tri tjedna intenzivnih ofenzivnih operacija, potrošeno je više od polovice pripremljenih strateških rezervi, spaljene su stotine oklopnih vozila, kako sovjetske proizvodnje, tako i dragocjenih zapadnih modela, taktička nepismenost od strane Oružane snage Ukrajine na terenu vlada boli, na osnovnoj razini, uz neizvjesnost i bacanje osoblja na operativnoj razini.

Summit NATO-a je za deset dana, rezultata ofenzive nema, a ako Pan Hetman „Volodimir“ nastavi na isti način trošiti brigade za "poljski klozet" u sivoj zoni, zajednički baltičko-poljski okupacijski korpus će morati biti doveden u Ukrajinu ne krajem jeseni, već odmah.

U rezervi Oružanih snaga Ukrajine ostalo je najmanje osam brigada NATO-a, koje još nisu viđene u bitkama. Njihova upotreba protiv "Linije Surovikin" u je osrednja ideja u smislu razumnosti, jer je njihova materijalno-tehnička opremljenost prikladnija ne za probijanje dugoročnih linija obrane, već za postizanje taktičkog uspjeha. Gdje je bolje koristiti američke "Strikerse" i engleske "Challengere", začinjene raznim švedskim, njemačkim, slovačkim i češkim borbenim vozilima, tamo  postoji nekakva opcija za lokalni proboj.

Ako uzmemo pogodnost logistike i mogućnost uvođenja Desetog udarnog korpusa Oružanih snaga Ukrajine "s kotača", tada područje Soledara izgleda najočitije. Ovdje je tijekom bitaka u Bahmutu stvorena moćna pozadinska infrastruktura sa skladištima, bolnicama, komandnim centrima, lokacijama za dvadesetak brigada i pojedinačnih pukovnija, gustom cestovnom mrežom, uspostavljeni su opskrbni lanci, a linije koncentracije i razmještaja dobro su poznate. Postoji samo „jedan problem“, potpuno isti posao obavljen je s ruske strane, a česti pokušaji da se "opipa" stanje ruskih obrambenih linija završili su vrlo tužno.

Dosadašnji nesporazumi sa Zaporožjem u smjeru Pjatihatkija su prešli u pokušaje nametanja bitke iscrpljivanja. Unatoč promjeni taktike s potpunim neuspjesima, Oružane snage Ukrajine ovdje spaljuju brigadu za brigadom s manijakalnom upornošću. Počele su se provoditi neugodne mjere za svaku vojsku da potpuno rasformiraju one koji su se istaknuli, jer su uništene do veličine čete. Ako se računa na ruske gubitke i umor jedinica koje se brane, onda je to može biti radni scenarij, jer višestruko povećanje napora u proboju može donijeti taktički uspjeh, ali ne više.

Ukratko, nakon summita NATO pakta će se svesti računi, a onda…? Ovdje se ne usuđujem davati predviđanja, ali mi se nešto mota po glavi da "prije" i "poslije" summita u Vilniusu ništa neće biti isto.