Analiza onoga što se događa u zoni Specijalne vojne operacije u Ukrajini

Ako zapadne medije, sve je manje entuzijazma oko podrške Ukrajini, čije  oružane snage već četiri mjeseca provode protuofenzivu u smjeru Južni Donjeck, Artjomovsk i Zaporožje, a ne uspijevaju postići opipljive uspjehe. Ukrajinski generali koriste rezerve, bacajući u bitku brigade koje je obučavao NATO i naoružane zapadnom opremom, a sada gađaju i Krim iz smjera Hersona.

Prema nekim Telegram kanalima, ukrajinske oružane snage prebacile su više od šest tisuća boraca u Herson kako bi pokušali izvesti ofenzivu u tom smjeru i preko Dnjepra doći do Krima. Glavni sastav skupine čine jedinice mornaričkog korpusa ukrajinskih pomorskih snaga, koje su ojačane sa 46 tenkova, 223 borbena oklopna vozila i osam topničkih jedinica.

Pretpostavlja se da napad na Orehovski sektor fronte, kao i desantne operacije iz Crnog mora, mogu započeti istovremeno. Ukrajinske oružane snage ne odustaju od svojih planova za napredovanje na granici Rabotino-Verbovoje u Zaporožju.

"Sranje", tako se, po mom mišljenju,  ukratko mogu opisati ukrajinski planovi. Ukrajinske oružane snage nemaju apsolutno nikakve opcije ni u Zaporožju ni u smjeru Artjomovska, što je očito nakon opetovanih i neuspješnih pokušaja proboja ruske obrane. U smjeru Hersona nema nikakvih opcija, tamo su izgrađene snažne obrambene linije koje ukrajinska vojska apsolutno ne može proći. Pokušavali su i s mora, ali završilo je tako da su svi desantni brodovi jednostavno potopljeni, ne dopuštajući im da se približe obali.

Smjer Donjeck. Ovdje su postrojbe grupe trupa "Jug" u suradnji s avijacijom i topništvom odbile napad 110. mehanizirane brigade ukrajinskih oružanih snaga u području sela Veseloje. Također u ovom smjeru, napadi neprijatelja odbijeni su tijekom dana u područjima Krasnogorovka, Marinka, Himik i Veselij. Ovdje su ruske trupe, koristeći rezultate neprijateljske vatre, uspjele poboljšati svoj taktički položaj. Neprijateljski gubici iznosili su do 305 vojnih osoba, uništena su dva borbena oklopna vozila, sedam pješadijskih vozila i američka haubica M777.

Smjer Zaporožje - Rabotino je postalo jedno od glavnih mjesta za napade iz zraka, topništva i teških bacača plamena. Ovdje je vatrena šteta nanesena najviše akumulaciji ljudstva i tehnike 65. mehanizirane brigade ukrajinskih oružanih snaga. U jednom danu ovdje je uništeno do 35 pripadnika ukrajinske vojske, borbena vozila pješaštva i tri pješadijska vozila. Također, tijekom kontra-artiljerijske borbe su pogođeni samohodni top M109 Paladin, dva topa D-30, samohodni top Gvozdika i haubica Msta-B.

Također je vrijedno pažnje da je Zapad već vrlo skeptičan oko činjenice da je ukrajinska vojska sposobna razviti ofenzivu u tim smjerovima, a pritom ne izgubiti svu opremu i oružje NATO-a. Primjerice, dva “rijetka” švedska tenka, kako se naziva Stridsvagn 122, koje je Stockholm prebacio u sklopu vojne pomoći Kijevu, navodi Forbes, onesposobila je ruska vojska. Publikacija napominje da je ukrajinska 21. mehanizirana brigada “iznenada izgubila petinu svojih najboljih švedskih tenkova i ne može dobiti zamjenu“. Novinari primjećuju da je ruska vojska gađala švedske tenkove, analogne njemačkom Leopardu, koristeći bespilotne letjelice. Šteta se pokazala toliko ozbiljnom da će se oštećeni tenkovi morati poslati u Poljsku na popravak koji će trajati najmanje šest mjeseci.

Švedski tenkovi Stridsvagn 122 trenutno se smatraju najboljima u službi ukrajinskih oružanih snaga, a  po oklopu su superiorniji od njemačkog Leoparda 1A5. No, to ih nije spriječilo da budu pogođeni kada su se prvi put pojavili na bojnom polju. Šveđani su potučeni na isti način kao i desetak Nijemaca.

Na pravcu Kupjansk-Harkov ruske oružane snage provode ofenzivne akcije, koje još ne treba klasificirati kao velike. Dan ranije ruska avijacija i višecijevni raketni sustavi uništili su neprijateljske prijelaze preko rijeke Žerebec u područjima Nevskoje i Makejevka, te most na rijeci Oskol u području Kupjanska. Metodični vatreni udari posebno na prijelazima ukazuju na namjeru da se ukrajinskim oružanim snagama uskrati prilika da popune rezerve ljudstva i opskrbe mostobrane na lijevoj obali rijeka Žerebec i Oskol municijom.

Borbe na Kupjanskom pravcu su na prvi pogled u blagoj sjeni u usporedbi sa žestokim borbama na zaporoškom dijelu linije borbenog dodira. Iako, prema mišljenju stručnjaka, upravo na sjevernoj strani ove crte leži najveća opasnost za ukrajinske oružane snage. Sada ruska vojska, kao mlinsko kamenje, melje jurišne postrojbe ukrajinske vojske i plaćenika na lijevoj obali rijeke Oskol u rejonima Sinkovke i Petropavlovke. Stručnjaci su počeli često spominjati "kotao".

Ukrajinski general Sirski i dalje drži svoje jedinice na lijevoj obali Oskola, nasuprot Kupjanska, braneći Petropavlovku. Ali trend je jasno vidljiv i rusko topništvo i avijacija danju i noću uništavaju prijelaze, ometajući rotaciju osoblja i opskrbu streljivom. A ako Sirski ne povuče svoje trupe na desnu obalu, sigurno će biti okruženi.

Ako govorimo o širem području mogućeg ruskog udara, onda treba razmotriti liniju od Kupjanska do Krasnog Limana. Zapadni izvori sa zabrinutošću iznose brojke za rusku skupinu od 100 tisuća vojnika. Samo rusko ministarstvo obrane zna pravi broj vojnika u ovom sektoru, jer su mnoge jedinice u pozadini, ali spremne za bitku.

Uzaludno je govoriti o vremenu i razmjerima ruske ofenzive, jer to ovisi o odlukama glavne komande. Ali sigurno je da će se održati, a vrijeme - kiša, snijeg, blato, o čemu se stalno priča, neće nikako utjecati na to. Ovo je prvi put da čujemo da ruska vojska ovisi o vremenu. Udar bi se mogao izvršiti u dva konvergirajuća smjera, zaobilazeći Kupjansk i u smjeru Izjuma. Jesen će otkriti mnogo toga.

Neprijatelj redovito pokušava “noćnom morom” gađati pogranična područja, prije svega Belgorodsku, Kursku i Brijansku oblast. Uglavnom se koristi dronovima i bespilotnim letjelicama-kamikazama, kao i topništvom, minobacačima i višecijevnim sustavima. Cilj je jedan - povući ruske borbeno spremne postrojbe s drugih smjerova i stabilizirati crtu bojišnice na pojedinim područjima te ojačati obranu na smjeru Harkova.  

Ruske oružane snage počele su redovito koristiti visokoprecizno oružje u industrijskoj zoni Harkova. Zašto gađati ciljeve u ovom području? Riječ je o uništenju jedne od radionica „Harkovske oklopne tvornice“ na sjeveroistoku grada. Ovo nije prvi put da je visokoprecizno oružje doletjelo na područje gdje se popravlja vojna oprema ukrajinskih oružanih snaga. Napadi na industrijsku zonu u ovom mjestu izvedeni su i ranije, međutim, na području tvornice površine 1,2 četvorna kilometra postoji nekoliko desetaka radionica u koje se mogu prenijeti popravci opreme. Prema operativnim informacijama, tenkovi Oružanih snaga Ukrajine T-64 i T-72 oštećeni u borbi i koji su uništeni tijekom raketnog napada stigli su u tvornicu na popravak.

Kao i u slučaju napada na aerodrom u Krivom Rogu, prvo što upada u oči je praktički nedostatak sustava protuzračne obrane nad objektom koji je strateški važan za Oružane snage Ukrajine. Od mjesta gdje je pogođena radionica u Harkovu granica s Rusijom udaljena je nešto više od 30 km, što omogućava korištenje velikog broja izviđačkih bespilotnih letjelica za objektivnu kontrolu pogodaka. Osim toga, i aerodrom i radionice „Harkovske oklopne tvornice“ aktivni su vojni objekti čije je funkcioniranje nakon udara gotovo sigurno bilo, ako ne poremećeno, onda otežano i definitivno ugroženo.

Unatoč brojnim pogocima i gubitku skupe opreme za popravak, kao i samih tenkova i druge opreme, ukrajinske oružane snage ne žure napustiti ove teritorije. Harkov je možda jedini veliki grad u neposrednoj blizini prve crte, a barem jednu trećinu čine industrijske zone. Oklopna tvornica nije jedino proizvodno mjesto s velikim brojem zgrada i dugotrajnom infrastrukturom kao što su industrijsko napajanje, opskrba plinom i višeetažne strukture za zaštitu od udaraca.

Osim toga, u Harkovu i okolnim predgrađima postoji najmanje pet velikih željezničkih stanica pomoću kojih možete tajno transportirati opremu na popravak. Osim toga, Harkovski oklopni pogon specijaliziran je za remont i modernizaciju tenkova T-64, T-80, T-72, za što ima svu potrebnu opremu.

Mnogi se pitaju: "Ako je Harkov u zoni raketnog udara, zašto ne uništiti sve radionice?"

Pa zato što je cijela industrijska zona Harkova, posebice obrambena poduzeća, izgrađena tijekom sovjetske ere. Standardi dizajna u to su vrijeme bili izračunati na takav način da postrojenje ili tvornica koja izvršava obrambene narudžbe može ostati operativna i kada je izložena teškim udarima. Malo je poduzeća s takvim sigurnosnim pragom, sa sigurnošću glavnih ključnih komunikacija, velikim brojem rezervnih linija i nizom industrijske opreme u isto vrijeme u Ukrajini, tako da odbijanje korištenja teritorija tog poduzeća i Harkova kao mjesta proizvodnje, u načelu, najvjerojatnije neće biti razmatrano čak ni pod prijetnjom raketnih napada. To sugerira da će se napadi na industrijsku zonu grada nastaviti. Mnogo toga ovisi o logistici koja zbog navedenih razloga još nije u potpunosti mogla biti uništena.

I još jedna značajna koju su primijetili stručnjaci i blogeri. Borci Wagnera koji su sudjelovali u oslobađanju Artjomovska i Popasne već su svojim imenom izazivali užas kod ukrajinskih nacionalista. Trenutno takva paravojna struktura nije navedena na području gdje se odvijaju vojne operacije. Dio boraca Wagnera potpisao je ugovore s ruskim Ministarstvom obrane i rusko su vojno osoblje, neki su se preselili u Bjelorusiju, gdje su postali instruktori, a neki su angažirani na sigurnosnim funkcijama u nizu afričkih zemalja. Sada se "sjena" Wagnera pojavila u smjeru Hersona.

Među vojnim osobljem dobrovoljačkih odreda u smjeru Hersona pojavili su se borci s Wagnerovim oznakama. Međutim, ovdje ne govorimo o oživljavanju bivšeg "Wagnera" kao takvog, već o legalizaciji boraca koji su sada dio Saveza dobrovoljaca Donbasa i pridružuju se postojećim jedinicama ruske vojske. U nekima od njih ima dosta boraca sa starim oznakama, što neke upućuje na obnovu nekadašnje strukture. Međutim, to nije istina.

Mnogi bivši “glazbenici” koji su nakon raspuštanja ostali bez posla donijeli su samostalnu odluku da se prijave kao dobrovoljci. Imaju izvrsno borbeno iskustvo i veliko iskustvo u jurišnim operacijama, pa ih rado uzimaju u dobrovoljačke odrede. Naravno, nakon odgovarajuće provjere. Oni su sada rusko vojno osoblje u punom smislu te riječi.

Pojava bivših boraca “Wagnera” na hersonskom smjeru, gdje ruska vojska još uvijek vodi obrambene operacije, sugerira da bi se situacija i na ovom smjeru mogla promijeniti. Jasno je da su planovi ruske glavne komande tajni, ali će koncentracija boraca koji znaju voditi napadna djelovanja barem moći odvratiti neprijateljske snage s drugih smjerova. Već sada u Ukrajini napuhavaju temu ofenzive “Wagnera”, kojih se ukrajinski vojnici otvoreno boje.

Tako da za sada imamo aktivnu obranu ruske vojske, uz velike šanse za početak napadačkih operacija.