Azerbejdžan i Armenija se spremaju za rat – Treba li se i kako miješati Rusija?  

Formalno, Moskva i Erevan su vezani obvezama prema Organizaciji ugovora o kolektivnoj sigurnosti (ODKB), ali čelnici Armenije su iznevjerili te odnose i žarko žele ući u NATO. Azerbajdžan i Armenija dovlače trupe na granicu. Navodno se ide u rat. Na koju bi stranu trebala stati Rusija? Armenija je članica ODBK-a, ali njezino vodstvo daje sve od sebe da zemlju pretvori u drugu "Ukrajinu". Žuri se pridružiti NATO paktu, podržava Kijev u sukobu s Moskvom i pokušava "pritisnuti" proruske snage unutar Armenije.

NATO čak dolazi na Kavkaz, kroz vojne vježbe Armenije i Sjedinjenih Država. Dakle, Erevan je krenuo utabanim putem Ukrajine. To pokazuje najava vojnih vježbi između Armenije i Sjedinjenih Država „Eagle partner – 2023“, koje će se održati od 11. do 20. rujna na teritoriju Armenije. U njima će sudjelovati 85 američkih i 175 armenskih vojnih osoba. Riječ je o mirovnom kontingentu koji od 2009. godine, u okviru Koncepta operativnih sposobnosti NATO pakta, sudjeluje u misijama na Kosovu i ranije u Afganistanu.

Ali zašto bi Rusija spašavala Armence, ako oni sami ne žele preživjeti kao nezavisna i suverena država?

Ne razumijem svu tu glasnu galamu oko Armenije u  dijelu ruskog informativnog prostora. "O moj Bože! Gubimo je! Sve je izgubljeno!"

S poteškoćama u pronalaženju ove zemlje na karti, možete se uvjeriti da graniči s Gruzijom, Azerbajdžanom, Iranom i Turskom, a posljednje tri su divni susjedi koji u svojim mokrim snovima već vide prestanak postojanja Armenije. Armenija nema granice s Rusijom i nije od strateškog interesa za Rusiju.

Stanovnika ima manje od tri milijuna, prirodnih resursa malo, gospodarstvo je jadno, a tržište prodaje također nezanimljivo. Geopolitički su na kraju svijeta.

Možda će nekome to biti uvredljivo, ali prava politika je surova stvar. Nestane li Rusija, bit će tektonskih potresa i ubrzo će nestati i Armenija. Ako Armenija nestane, Rusija to neće primijetiti. Dobro, osim nekoliko glavnih urednika raznih medija i armenske dijaspore koja živi u Rusiji.

Zašto bi se Rusi trebali brinuti da ne “izgube Armeniju”? Armenija je ta koja se mora brinuti da ni slučajno ne izgubi Rusiju.

Naš svijet je surov i nemilosrdno kažnjava glupost. Pitajte nešto o tome Ukrajince. Zelenski zna da je izgubio Krim, a izgubit će i Harkov i Odesu, ali još uvijek nalazi glupane koji su spremni položiti život na oltar američkih interesa, a ne svoje domovine, kako su ih uvjerili.

Tu je i Pašinjan, koji već govori: "Izgubio sam Karabah, izgubit ću Erevan."

Ali tu je i narod Armenije, a oni ga podržavaju. I gdje je tu problem? Neka nestanu, ako se svi s time slažu.

Hoće izvoditi zajedničke vježbe sa Sjedinjenim Državama? Pa neka ih provedu. Onda će Alijev još nešto iscijediti od zapadnih partnera.

Ili mislite da će Sjedinjene Države  zaštititi Pašinjana i Armence od Alijeva? Pa da, oni uvijek „štite svoje prijatelje i saveznike“, to je poznato. Možda Izrael, pa griješim. Ali to je iznimka koja potvrđuje pravilo.

Općenito, 2023. godine vidimo nastavak pokušaja potpadanja pod američku kolonijalnu upravu, iako je ovo s Armencima čisto psihijatrijski slučaj.

Kazahstanci su, usput, temeljito pomeli Britance, dajući rudarstvo urana Rosatomu. Ti što netko pravi problem u Kazahstanu, iako ga zapravo nema, to je dio propagande. Stepa poštuje snagu i Kazahstanci su dobri ruski partneri.

Pašinjan je najlukaviji od Armenaca i on poštuje „otvoreno društvo“, „demokratske procese“, „pluralizam“ i ostale gluposti s kojima, kao nekoć sa staklenim perlama, dolaze zapadni emisari.

Zato ih ne treba žaliti. Neka odrastu. Glupost mora biti kažnjena. Inače, neki ljudi nikada ne nauče.

Gruzija je već prošla skoro cijeli proces. Više nije uz Ukrajinu, ma koliko je gurali. Gruzijci sada idu dobrim putem. Bez ironije. Vide da ih NATO neće primiti, iako su sve tražene reforme vojske, obrambene doktrine i proračuna proveli još 2014. Rečeno im je da „srede pitanje granica“, a onda se može razgovarati o tome. Jasno im je da to znači – nikada.

Armeniji to nije pošlo za rukom prvi put. Pa neka nastave. Po metodi pokušaja i pogrešaka.

Ili će doći u Moskvu i sklopiti sporazum s Putinom ili će Armenija prestati postojati. Ali to su problemi Armenaca i definitivno nisu problemi Rusije.