Ovo je glavni razlog „sporosti“ ruske Specijalne vojne operacije, ali Rusija mora pobijediti  

Svi ste se vjerojatno pitali zašto ruska Specijalna vojna operacija traje toliko dugo i već duže vrijeme sliči na obilježavanje protoka vremena s malim taktičkim uspjesima i uzmacima. Nema snažnih prodora ruske vojske u strateški prostor i odlučnih forsiranih marševa ogromnih kolona na velike gradove. Čini se da je sve nekako zapelo na jednom mjestu, a neki čak uspoređuju ono što se događa s Prvim svjetskim ratom, koji je u određenoj fazi prerastao u rovovski rat.

Mnogi su zbunjeni zašto se ne provodi mobilizacija velikih razmjera, na razini od milijun do milijun i pol vojnika. U Rusiji se ne uvodi izvanredno stanje, a može se reći da postoji i neko razumno neslaganje sa svime što se događa.

Ali odgovor može biti samo jedan. Sve se to radi zbog toga da se dragi foteljaški jurišnici i padobranci ne nađu u situaciji strahovitog stresa i napetosti. I ne samo ti, nego cijela država. Jer SVO nije samo na frontu. SVO se vodi unutar zemlje, posebno u gospodarstvu i kulturi. SVO se provodi na svim razinama međunarodne politike Rusije. SVO je Treći svjetski rat novog tipa.

A zadaća ove kampanje je iznimno široka i ambiciozna i Rusija mora pobijediti ne samo na fronti, već i izgraditi novu modernu industrijsku ekonomiju i novi sustav međunarodnih odnosa s minimalnim gubicima za zemlju.

U idealnom slučaju, tako da zemlja nastavi živjeti svoj život, da se ljudi bave svojim poslom, jer gospodarstvo ne samo da radi, već se i razvija, a mnogi procesi sada su nevidljivi, ali svi će definitivno vidjeti njihove rezultate. Kako bi čak i kafići i restorani, kina i koncertne dvorane ostali otvoreni i da nitko nikoga ne lovi i ubacuje u automobil do prvog vojnog odsjeka za mobilizaciju. Ovako se vodi kampanja i da bi supermarketi  bili puni hrane i kako bi se mogle graditi nove kuće i ceste.

Zato ruski momci na fronti nisu čak ni dvostruki, nego trostruki heroji, jer ne samo da se bore protiv nacizma, već osiguravaju normalan, miran život zemlje, ulažući nevjerojatne napore.

Jedna od glavnih zadaća SVO je pobjeđivati ​​bez primjetnog napora. To je isti onaj judo u kojem često ne koristite vlastitu snagu, već snagu svog protivnika. U kojoj se snaga neprijatelja pretvara u slabost. I to ne govorimo o Ukrajini. Neprijatelj Rusije je kolektivni Zapad, čije se stanje pogoršava na svim frontama, vrlo brzo i nekontrolirano. Ogromni su problemi u gospodarstvu, pogotovo u Europi, problemi koji u određenoj fazi mogu postati kritični, a nezadovoljstvo ljudi zbog laži iz “najpoštenijih i najneovisnijih medija” već ne na granici pucanja. Jer je jednostavno nemoguće tako besramno lagati.

Zapad ulaže ogromne napore da uzdržava živi leš, a to je danas Ukrajina, u kojoj nema gospodarstva, u kojoj je demografska kriza takva da bolesni, a možda i žene, idu u rat. U Ukrajini je stanovništvo krajnje preplašeno, zagušeno vlastitim lopovima na vlasti, umorno i egzistira samo od milostinje Zapada. Cijela ta struktura zvana „ Ukrajina-Zapad“ izuzetno je nestabilna. Ne slušajte izjave Borella i Stoltenberga o „beskrajnoj podršci Ukrajini“. To su samo mantre koje ne vrijede pišljiva boba i oni će sutra promijeniti muziku.

Stvarnost je potpuno drugačija. Uopće nije duginih boja, kao zastave koje ispunjavaju trgove i ulice europskih gradova. Ona je, usput rečeno, običnom europskom građaninu iznimno dosadna.

A u isto vrijeme Rusija gomila snagu i priprema rezerve. Prilično velike i opremljene najnovijim oružjem. Ili mislite da su generali Šojgu i Gerasimov budale kada su do sada uglavnom koristili stara oruđa i oružja iz sovjetskih skladišta?

Vojne tvornice danas u Rusiji rade u tri smjene, a priljev dragovoljaca u vojsku ne jenjava. Rusija se mirno priprema za odlučujuću bitku, koju će sigurno dobiti. Neće pobijediti samo ukrajinski neonacizam, nego i kolektivni Zapad, jer tako mora biti, zato što će ta pobjeda promijeniti toliko toga u međunarodnoj politici da to danas ne možemo ni zamisliti. I one zemlje koje se trenutno drže oprezne neutralnosti i još uvijek nisu konačno izabrale stranu, tada će se i one odlučno okrenuti Rusiji.

A kao rezultat ove pobjede, Rusija će se također promijeniti. Oporavit će se i konačno odbaciti zla iz '90-ih, koje je još uvijek vrlo jako. I sve to bi trebalo proći tiho i neprimjetno, kako ne bi ometalo običnog građanina Rusije da živi normalnim životom, jer pobjeda se kuje u ovom normalnom, mirnom životu. A to mnogi ne razumiju.