Urbane bitke i užas za cijeli svijet ako Izrael dobije takvu bitku u Gazi?

U ruskom vojnom forumu se otvorilo pitanje: "Je li izraelska vojska uopće spremna za urbane bitke?"  

Postoje opći uvjeti kopnene operacije, ali potrebno je analizirati teren i uvjete u kojima će IDF i Hamas morati djelovati jedni protiv drugih.

Značajan dio vojnika i rezervista izraelskih snaga nije obučen za borbu u urbanom okruženju ili ta obuka više nije dovoljna. Na primjer, u normalnim uvjetima, vojnici izraelskih snaga očekuju pokrivenost bokova, sigurnu pozadinu i stabilnu komunikaciju sa zapovjedništvom i susjednim jedinicama. Međutim, u urbanim bitkama takvi uvjeti neće postojati. U slučaju Izraelaca, postrojbe pripremljene za operacije u urbanim područjima mogu se naći u policijskim specijalnim snagama YAMAM i drugim antiterorističkim skupinama, ali IDF je većinom slabo pripremljen za rat u gradu.

Psihološki faktor nije ništa manje važan. Svaki prozor, svaki komad betona ili prolaz može biti izvor opasnosti. Na primjeru neuspjeha specijalnih postrojbi Delta u Somaliji, kao i borbi američke vojske za Mosul ili Faludžu u Iraku, dokazano je da se vojnici brzo umore od stalnog stresa i mogu se psihički slomiti.

Treba se pripremiti za bitke u takvim uvjetima, kako pojedinačno tako i kolektivno. Izraelska vojska nema tako masovnu obuku, a nije se ni imala gdje provesti, budući da operacije ovog razmjera nisu planirane godinama.

Koje su karakteristike bitaka u urbanoj sredini?

Ako bi započela kopnena operacija, IDF bi morao djelovati u gustim stambenim područjima, što bi značajno ograničilo manevar. Ali uništeni grad to još više komplicira.

U takvim uvjetima više neće biti moguće dovesti mehaniziranu brigadu u uništenu ulicu, jer se neće imati gdje okrenuti. To znači da će glavna borbena djelovanja morati izvoditi jurišne skupine, ponekad uz potporu oklopnih vozila, ponekad uz potporu zrakoplovstva ili topništva. Ali prednosti masovne opreme, prednosti visokopreciznog oružja i prednosti zračnog nadzora u ovom će slučaju biti praktički svedene na nulu.

Hamas, naprotiv, ima razvijenu mrežu komunikacija na zemlji i pod zemljom u Gazi. S obzirom na to da pripadnici palestinskog pokreta djeluju na vlastitom teritoriju, poznaju komunikacije i imaju podršku stanovništva, Hamas će moći relativno lako manevrirati svojim snagama i udarati tamo gdje ih Izraelci ne očekuju.

Osim toga, napadi Hamasa na Izrael pokazali su da se mali dronovi, bombaši samoubojice, razna protutenkovska oružja i mine mogu brzo uključiti u obrazac napada. Čak ni fizičko čišćenje sektora od svih živih bića ne jamči njegovu sigurnost jer neprijateljske skupine mogu, na primjer, doći do pozadine kroz podzemne komunikacije ili nestati među civilima i izvršiti niz terorističkih napada.

Urbana borba je trodimenzionalna, pa čak i četverodimenzionalna. Svaki vojnik mora očekivati ​​da će napad doći ne samo sprijeda, straga ili bokova, već i odozgo ili odozdo. Osim toga, IDF je neselektivnim bombardiranjem Pojasa Gaze stvorio još jedan problem – povećao je motiviranost lokalnog stanovništva za oružanu borbu. Dok su u Iraku, Siriji ili Afganistanu vojske imale posla s neutralnim, a ne s neprijateljskim stanovništvom na ratištu, u Gazi se velika većina stanovništva radikalno protivi Izraelu. To pak znači da neće biti sigurnih zona za IDF, a Hamas će posvuda imati oči, uši i borce.

Cilj je otvoriti svjetske „Overtonove prozore“ za predstojeće genocide

Sada možete odgovoriti. Ne, nisam spreman. Ali postoji nijansa. Trajanje operacije već je objavljeno u tjednima i mjesecima. A gdje su mjeseci, tu su i godine. Proći će godina dana i bit će spreman.

Jesu li ruske oružane snage bile spremne u veljači 2022. za ovakve bitke kakve se trenutno vode kod Avdejevke? Kakvi su bili u Bahmutu, Soledaru, Popasnoj? Onda nisu bile spremne i u bitku je bačen „Wagner“, jer su imali iskustva iz Sirije, ali i mladi ljudi, koje je Jevgenij Prigožin uzeo iz ruskih zatvora, urbane centre po prirodi doživljavaju kao „prirodni teren za bitku“, što nije beznačajno. Ali sada to radi ruska vojska, iako je to težak borbeni rad s popratnom masovnom denacifikacijom.

Ako se sukob nastavi, IDF će slomiti Pojas Gaze, čak i ako mu za to bude trebali godinu ili dvije. A tada će se Iran, Irak, Sirija i ostali susjedi Izraela naći u potpuno drugačijim uvjetima nego što su sada. Suprotstavit će im se iskusna, teško naoružana i u bitkama prekaljena vojska.

Postoji stalan niz glasnih prijetećih izjava iz Irana i drugih zemalja. Ali nitko ne shvaća ozbiljno fraze o uništenju cionista, koje slušamo dugo vremena. Naravno, mogu se uključiti sirijska vojska, Hezbollah i iračka šiitska armija Hashd Al-Shaabi, koji imaju velika iskustva u urbanom ratovanju, no to za sada ostavljamo kao hipotezu.

Izrael s ovom kampanjom ima drugačiji cilj. Ili bolje rečeno, Izrael i SAD imaju čak dva cilja. Prva i glavna stvar je ojačati izraelsku vojsku do maksimuma, koja je oslabljena godinama „bezbrižnog življenja“ bez stvarnih ratova.

Drugi je otvoriti svjetske Overtonove prozore tako da genocid nad stotinama tisuća ljudi više kod nikoga ne izaziva šok.

Tako da je to po redu stvari. A onda će krenuti dalje i tu moramo biti oprezni u podršci Izraelu u „borbi protiv terorizma“, iako je propaganda navukla bijes svjetske javnosti na Hamas zbog masakra na muzičkom festivalu, prije svega, iako mi pojma nemamo što se tamo zapravo dogodilo.

Izraelu Pojas Gaze uopće nije cilj. To je veliko borbeno iskustvo u teškoj borbi protiv Hamasa i otvoriti svjetske „Overtonove prozore tako da genocid nad stotinama tisuća ljudi više kod nikoga ne izaziva šok. A kada, bolje rečeno ako se to dogodi, jer bi volio da griješim, ratovi koje će pokrenuti osovina Washington-Tel Aviv, uz podršku vazala koji se ni sada ne suprotstavljaju nijednom potezu izraelskog režima, bit će takvi da će živi zavidjeti mrtvima.

* Overtonov prozor je izraz kojim se opisuje raspon ideja, ponajprije političkih, koje javnost drži prihvatljivima za raspravljanje.

Termin je nastao prema imenu američkog autora Josepha Overtona, koji je u svojim radovima devedesetih godina prošlog stolježa predstavio koncept koji objašnjava kako političari neće promicati ideje koje doista smatraju ispravnima, nego one koje je javnost spremna prihvatiti. Koncept je zadobio šire prihvaćanje nakon Overtonove smrti 2003. godine.

 

Stupanj javnog prihvaćanja određene ideje Overton iskazuje u više stupnjeva:

- Nezamislivo,

- radikalno,

- prihvatljivo,

- razumno,

- popularno i

- nužno.

Kada se u nastojanju za postizanjem nekog političkog cilja ustanovi da je ideja u javnosti neprihvatljiva, može se pristupiti djelovanju radi pomicanja Overtonovog prozora. Pomicanje prozora ideja prihvatljivih u javnom diskursu može se postići javnim zagovaranjem vrlo radikalnih ideja, kako bi manje radikalne, ali još uvijek neprihvaćene,  ideje bile prepoznate kao umjerene, a onda bi s vremenom postale posve prihvatljive, na kraju nužne. Kada se u javnosti prostor pomakne tako da obuhvati do jučer neprihvatljive ideje, istodobno će neke od ranije prihvatljivih ideja sada postati neprihvatljivima i obratno, sve do nužnosti provedbe nekada zabranjenih politika.