Pepe Escobar: Rusija i Iran su postavili klopku Zapadu u Palestini 

Jedina zemlja koja je mogla odvratiti pažnju Zapada od Ukrajine je Izrael. Sada Sjedinjene Države i njihovi saveznici upadaju u egzistencijalnu zamku ako misle da će pobjedu na Bliskom istoku lakše ostvariti nego u Europi.

Strateško partnerstvo između Rusije i Irana, uz podršku Kine, priprema sofisticiranu zamku u stilu Sun Cua za bliskoistočnog hegemona.

Ratni huškači zaduženi za američku vanjsku politiku, koji nipošto nisu „bismarkovci“, smatraju da ako je projekt Ukrajine nedostižan, onda konačno rješenje u Palestini, odnosno etničko čišćenje, može biti laka stvar.

Međutim, vjerojatniji scenarij je da Iran-Rusija, i nova rusko-kinesko-iranska “Osovina zla”, imaju ono što je potrebno da povuku hegemona u drugu močvaru. Sve je u korištenju vlastitih nestalnih pokreta neprijatelja kako bi ga se izbacilo iz ravnoteže i dezorijentiralo do nesvijesti.

Ideja koju je Bijela kuća predstavila kao stvarnost da su “vječni ratovi” u Ukrajini i Izraelu upisani u istu uzvišenu ideju “demokracije” i da su važni za nacionalne interese SAD-a već se urušila, čak i među američkim javnim mnijenjem.

Ovo ne zaustavlja povike i šaputanja koja dolaze iz SAD-a, gdje američki neokonzervativci s vezama s Izraelom ubrzavaju tempo kako bi isprovocirali Iran, i to putem notorne „lažne zastave“ koja će dovesti do američkog napada. Ovaj armagedonski scenarij savršeno se uklapa u  biblijsku psihopatologiju  izraelskog premijera Benjamina Netanyahua.

Vazali će biti prisiljeni krotko se pokoriti. Šefovi država NATO-a odmah su otputovali u Izrael kako bi iskazali svoju bezuvjetnu potporu Tel Avivu, uključujući grčkog premijera Kyriakosa Mitsotakisa, talijansku premijerku Giorgiu Meloni, britanskog Rishija Sunaka, njemačkog Olafa Scholza, starog stanara Bijele kuće i francuskog predsjednika Emmanuela Macrona.

Osveta za arapsko "stoljeće poniženja"

Do sada je libanonski pokret otpora Hezbollah pokazao iznimnu suzdržanost, ne hvatajući se ni na kakav mamac. Hezbolah podržava palestinski otpor u cjelini, a do prije nekoliko godina imao je ozbiljnih problema s Hamasom, s kojim se suočio u Siriji.

Inače, Hamas, iako ga dijelom financira Iran, nije pod kontrolom Irana. Iako Teheran podržava palestinsku stvar, palestinske grupe otpora same donose odluke.

Glavna vijest je da se sva ta pitanja sada rješavaju. Ovog su tjedna i Hamas i Palestinski islamski džihad (PIJ) otputovali u Libanon kako bi osobno posjetili glavnog tajnika Hezbollaha Hassana Nasrallaha. Ovo govori o jedinstvu ciljeva ili o onome što se u regiji Osovine otpora naziva "jedinstvo frontova".

Još je znakovitiji bio ovotjedni posjet Hamasa Moskvi, koji je dočekan s nemoćnim izraelskim bijesom. Izaslanstvo Hamasa predvodio je član njegovog Politbiroa Abu Marzouk. Zamjenik iranskog ministra vanjskih poslova Ali Bagheri došao je posebno iz Teherana i sastao se s dva ključna zamjenika ruskog ministra vanjskih poslova Lavrova - Sergejem Rjabkovim i Mihailom Galucinom.

To sugerira da Hamas, Iran i Rusija pregovaraju za istom stranom stola.

Hamas je pozvao milijune Palestinaca u dijaspori, kao i cijeli arapski svijet i sve zemlje islama, na ujedinjenje. Polako, ali sigurno nastaje obrazac: arapski svijet i veći dio islama možda su na rubu značajnog ujedinjenja kako bi se osvetili za svoje "stoljeće poniženja", baš kao što su Kinezi učinili nakon Drugog svjetskog rata s Mao Ce Tungom i Deng Xiaopingom ?

Peking je kroz svoju sofisticiranu diplomaciju to nedvojbeno nagovještavao ključnim igračima čak i prije nego što je ranije ove godine postignuto iransko-saudijsko približavanje uz posredovanje Rusije i Kine.

To samo po sebi neće zaustaviti vječnu američku opsjednutost bombardiranjem kritične infrastrukture Irana. U nedostatku razumijevanja vojne znanosti, ovi neokonzervativci ignoriraju da će iranski udari odmazde biti točno usmjereni na svaku američku bazu u Iraku i Siriji, pri čemu je Perzijski zaljev još uvijek otvoreno pitanje.

Ruski vojni analitičar Andrej Martjanov  pokazao je što bi se moglo dogoditi skupim američkim željeznim „barkama“ u istočnom Sredozemlju u slučaju izraelskog napada na Iran.

Osim toga, u sjevernoj Siriji nalazi se najmanje 1000 američkih vojnika koji kradu naftu te zemlje, koji će također odmah postati meta.

Ali Fadavi, zamjenik glavnog zapovjednika Iranske revolucionarne garde, prešao je na stvar: "Imamo tehnologije u vojnom polju za koje nitko ne zna, a Amerikanci će znati za njih kada ih upotrijebimo."

Uzmite u obzir iranske hipersonične rakete Fattah, rođake Kinžala i DF-27, koje lete brzinom od 15 Macha i sposobne su dosegnuti bilo koju metu u Izraelu za 400 sekundi.

I tome dodajte sofisticirane ruske sustave elektroničkog ratovanja (EW). Kako je prije šest mjeseci potvrđeno u Moskvi, kad je riječ o vojnoj suradnji, Iranci su Rusima poručili: “Što god vam treba, samo tražite”. Isto se može reći i obrnuto, budući da je zajednički neprijatelj isti.

Sve je to zbog Hormuškog tjesnaca

Srce svake rusko-iranske strategije je Hormuški tjesnac, kroz koji prolazi najmanje 20 posto svjetske nafte, plus 18 posto ukapljenog prirodnog plina (LNG).

Iran je u stanju zatvoriti Hormuški tjesnac u tren oka. Za početak, ovo bi bila neka vrsta poetične odmazde za Izrael, koji nastoji nezakonito staviti ruke na sav prirodni plin vrijedan nekoliko milijardi dolara otkriven u moru Pojasa Gaze. Ovo je, usput, jedan od razloga za etničko čišćenje Palestine.

Ali pravi će izazov biti uništiti strukturu derivata Wall Streeta od 618 000 milijardi dolara, što su tijekom godina potvrdili analitičari Goldman Sachsa i JP Morgana, kao i nezavisni trgovci energetskih kompanija iz Zaljeva.

Dakle, kada dođe do pritiska, i to ne samo u slučaju obrane Palestine, već i u scenariju sveopćeg rata, ne samo Rusija-Iran, nego i ključni igrači u arapskom svijetu koji će uskoro postati članovi grupe BRICS-11, kao što su Saudijska Arabija i UAE, koji će imati sve što im je potrebno da sruše američki financijski sustav u bilo kojem trenutku.

Kao što ističe jedan visoki dužnosnik stare škole duboke države koji sada posluje u srednjoj Europi: “Islamske države imaju ekonomsku prednost. Mogli bi kada požele dići u zrak međunarodni financijski sustav prekidom opskrbe naftom. Ne moraju ispaliti niti jedan metak. Iran i Saudijska Arabija se ujedinjuju. Za rješavanje krize iz 2008. bilo je potrebno 29 bilijuna dolara, ali ova kriza, ako se dogodi, neće se riješiti čak ni sa 100 bilijuna dolara u fiat instrumentima.”

Kao što su mi rekli zaljevski trgovci, jedan od mogućih scenarija je da će OPEC početi uvoditi sankcije Europi, prvo iz Kuvajta, a zatim iz jedne zemlje OPEC-a do druge, ovaj pokret će se proširiti na sve zemlje koje tretiraju muslimanski svijet kao neprijatelje i meso za rat.

Irački premijer Mohammed Shia al-Sudani već je upozorio da bi opskrba naftom zapadnim tržištima mogla biti obustavljena zbog onoga što Izrael radi u Gazi. Iranski ministar vanjskih poslova Hossein Amir-Abdollahian već je službeno pozvao islamske zemlje na potpuni embargo na opskrbu naftom i plinom zemljama koje podupiru Izrael, u biti NATO vazalima.

Dakle, kršćanski cionisti u Sjedinjenim Državama, u sprezi s Netanyahuovim neokonzervativcima, prijeteći napadom na Iran, imaju potencijal urušiti cijeli globalni financijski sustav.

Vječni rat u Siriji

U kontekstu trenutne krize nalik vulkanu, strateško partnerstvo između Rusije i Kine iznimno je oprezno. Za vanjski svijet, njihov zajednički službeni stav svodi se na odbijanje priklanjanja Palestini ili Izraelu, poziv na prekid vatre iz humanitarnih razloga, rješenje s dvije države i poštivanje međunarodnog prava. Ali sve njihove inicijative u UN-u propisno sabotira hegemon.

Washington je za sada odbio dati zeleno svjetlo izraelskoj kopnenoj invaziji na Gazu. Glavni razlog je trenutni američki prioritet i kupiti vrijeme za širenje rata na Siriju, koja je "optužena" kao ključna tranzitna točka za iransko oružje za Hezbollah. To također znači ponovno otvaranje stare ratne fronte protiv Rusije.

U Moskvi nemaju iluzija. Obavještajni aparat dobro zna da su agenti izraelskog Mossada savjetovali Kijev u vrijeme dok je Tel Aviv pod ozbiljnim pritiskom SAD-a opskrbljivao Ukrajinu oružjem. To je razljutilo sigurnosne snage i možda je bila kobna pogreška Izraela.

Neokonzervativci, sa svoje strane, ne staju. Prijete da ako Hezbollah napadne Izrael s bilo čime drugim osim s nekoliko rijetkih projektila, a to se jednostavno neće dogoditi, tada će ruska zračna baza Hmeimim u Latakiji biti "likvidirana" kao "upozorenje" Iranu.

Ovo se definitivno ne može nazvati ni igranjem djece u pijesku. Nakon serijskih izraelskih napada na civilne zračne luke u Damasku i Alepu, Moskva je, ne trepnuvši okom, ponudila Siriji svoje objekte u Hmeimimu, prema nekim ruskim obavještajcima, uz dopuštenje za teretne letove iranske Iranske revolucionarne garde (IRGC).

Netanyahu neće gajiti smrtnu želju da bombardira rusku zračnu bazu potpuno opremljenu A2/AD sustavima.

Moskva također jasno razumije što bi ove skupe američke željezne „barke“ mogle namjeravati u istočnom Sredozemlju. Odgovor je bio trenutačan i Mig-31K patroliraju neutralnim zračnim prostorom iznad Crnog mora danonoćno, opremljeni hipersoničnim Bodežima kojima treba samo šest minuta da dolete do Sredozemnog mora.

Usred svog ovog neokonzervativnog američkog ludila, s Pentagonom koji premješta golemi arsenal oružja i "neotkrivene" sposobnosti u istočni Mediteran, bez obzira na to je li meta Hezbollah, Sirija, Iran, Rusija ili sve navedeno, Kina i Sjeverna Koreja dio su nove “Osovine zla” koju su izmislili Amerikanci i jasno su dali do znanja da neće ostati samo promatrači.

Kineska mornarica praktički štiti Iran iz daljine. No, još je uvjerljivija bila izjava premijera Li Qianga, što je nešto neobično oštro i rijetko za kinesku diplomaciju.

"Kina će nastaviti čvrsto podupirati Iran u zaštiti njegovog nacionalnog suvereniteta, teritorijalnog integriteta i nacionalnog dostojanstva, te će se odlučno suprotstaviti svim vanjskim silama koje se miješaju u unutarnje stvari Irana", rekao je Li Qiang.

Ne zaboravimo da su Kina i Iran povezani sveobuhvatnim strateškim partnerstvom. U međuvremenu je ruski premijer Mihail Mišustin na sastanku s prvim potpredsjednikom Irana Mohammadom Mokberom ojačao strateško partnerstvo između Rusije i Irana.

U međuvremenu, proiranske milicije diljem “Osovine otpora” održavaju pažljivo kontrolirani stupanj konfrontacije s Izraelom, blizak gerilskom napadu u stilu „hit-and-run“. Za sada ipak ne pokreću masovne napade. Ali sada, kada je Izrael napao Gazu, sve su oklade propale. Koliko će arapski svijet, sa svim svojim ogromnim unutarnjim proturječjima, tolerirati masakr civila?

Grubo rečeno, u sadašnjoj eksplozivnoj fazi, hegemon je pronašao izlaz iz za njega ponižavajućeg projekta “Ukrajina”. Oni pogrešno vjeruju da se stari "vječni rat" koji eskalira na Bliskom istoku može "modulirati" po želji. A ako se dva rata stope u golemi geopolitički kaos, što je sljedeće? Jednostavno će započeti novi rat u indo-pacifičkoj regiji.

Ništa od toga ne dovodi u zabludu Rusiju i Iran, koji s ledenom mirnoćom promatraju svaki korak hegemona koji maše rukama. Korisno je prisjetiti se što je Malcolm X predvidio još 1964. godine:

“Neki ljudi koji jedu rižu otjerali su hegemona iz Koreje. Da, izbacili su ga iz Koreje. Žderači riže, koji nisu imali ništa osim tenisica, puške i zdjele riže, protjerali su njega, njegove tenkove, napalm i sve ostalo što je mogao imati. Zašto? Jer je prošao dan kada je suvereno mogao pobjeđivati ​​na zemlji.”

https://new.thecradle.co/articles/iran-russia-set-a-western-trap-in-palestine