Što očekivati od Hezbollaha nakon govora Hassana Nasrallaha?
Hezbollah je kroz povijest bio značajan akter u širem bliskoistočnom sukobu, posebice u svojim sukobima s Izraelom. Njegovo stajalište o izraelsko-palestinskom sukobu je dobro poznato, jer je uvijek izražavao solidarnost s palestinskom stvari. Međutim, predviđanje konkretnih akcija ili odluka Hezbollaha je spekulativno. Iako Hezbollah može otvoriti sjeverni front protiv Izraela iz Libanona, to bi bila značajna eskalacija. Takva odluka ovisi o široj regionalnoj dinamici, uključujući odnos Hezbollaha s Iranom i Sirijom i unutarnja pitanja unutar Libanona. Libanon ima vlastiti skup složenih političkih i gospodarskih izazova, a svaka odluka Hezbollaha da eskalira svoje sudjelovanje u vanjskom sukobu morala bi uzeti u obzir potencijalne domaće posljedice, uglavnom na društvo koje ga je prihvatilo.
Hezbollahov angažman
u ratu u Gazi
Od 8. listopada libanonsko-izraelska granica postala je
žarište vojnih sukoba između Hezbollaha i izraelske okupacijske vojske.
Područje koje se proteže 100-120 km od Naqoure na obali Sredozemnog mora do
spornih farmi Shebaa i okupirane Golanske visoravni, bilo je poprište
intenzivnih okršaja.
Operacije Hezbollaha ciljale su 42 izraelska vojna objekta,
uključujući kasarne, radarske postaje i elektronička špijunska mjesta. Grupa
tvrdi da je te položaje pogodila najmanje 150 puta laserski navođenim
projektilima. S druge strane, Izrael je izvijestio o žrtvama, te priznao 120
ubijenih ili ranjenih vojnika u sukobima.
Intenzitet sukoba potaknuo je Izrael da rasporedi tri svoje
divizije i svoje elitne specijalne snage na granici. Ove snage imaju izričit
zadatak da se suprotstave Hezbollahovoj elitnoj jedinici Al-Ridwan, poznatoj po
svojoj vještini u gerilskom ratovanju. Prisutnost Al-Ridwana bila je značajna
briga za Izrael, što je dovelo do evakuacije desetaka tisuća ljudi iz židovskih
naselja duž granice. Ova evakuacija zapravo znači da su veliki dijelovi nekoć
naseljenih područja sada pod vojnom okupacijom.
Hezbollahov stav i ratni manevri prisilili su Izrael da
podijeli svoj vojni fokus. S obzirom na to da je sjeverna fronta sada aktivna,
Izrael mora ostati na oprezu zbog mogućih proboja specijalnih snaga Hezbollaha.
Grupa je priznala da je izgubila 50 svojih boraca u ovim sukobima. Ova
eskalacija označava značajan pomak u dinamici regije, pri čemu su obje strane
pokazale svoje vojne sposobnosti i odlučnost.
Tekuće napetosti duž libanonsko-izraelske granice eskalirale
su do neviđenih razina. Više od 60 000 izraelskih doseljenika evakuirano je iz
područja uz barijeru, što je potez koji naglašava ozbiljnost percipirane
prijetnje. Evakuacija nije jednostrana. Hezbollah na libanonskoj strani također
je preselio tisuće svojih stanovnika na sigurnije lokacije. Ova uzajamna
evakuacija ukazuje na očekivanje sukoba velikih razmjera, a čini se da oboje
poduzimaju sve mjere opreza kako bi civilne žrtve svele na najmanju moguću
mjeru.
Zanimljivo, unatoč neprijateljstvima, čini se da postoji
neizgovoreno pravilo angažmana. Do sada su obje strane prvenstveno gađale vojne
objekte, izbjegavajući velike civilne žrtve. Ova suzdržanost, posebno od strane
nedržavnog aktera poput Hezbollaha, je izvanredna. Sugerira zrelost i strateško
razmišljanje koje nastoji izbjeći međunarodne posljedice civilnih žrtava.
Hezbollahova upotreba precizno navođenih projektila, čak i
protiv naizgled beznačajnih ciljeva kao što je komunikacijska oprema, šalje
jasnu poruku. Ne radi se samo o uništavanju opreme, nego se radi o
demonstraciji svojih sposobnosti. Korištenje takvog naprednog oružja protiv
manjih ciljeva podrazumijeva dobru obuku i značajnu zalihu ovih projektila, što
ukazuje na spremnost da se uključe u dugotrajni sukob. Ovo 'pokazivanje sile'
djeluje kao sredstvo odvraćanja, signalizirajući Izraelu potencijalnu cijenu invazije
ili napada punog opsega.
Situacija je klasičan primjer delikatne ravnoteže snaga u
modernom ratovanju. Čak i nedržavni akteri, s pravim resursima i strategijom,
mogu nametnuti stanje odvraćanja uspostavljenim vojnim snagama. Naredni dani će
odrediti kako će se ta ravnoteža odvijati i hoće li trenutne napetosti
eskalirati u širi sukob.
Hezbollahova uključenost u trenutni sukob bila je strateška
i odmjerena. Skupina je postavila jasna ograničenja za svoju uključenost, što
Izrael, čini se, priznaje, vjerojatno kako bi izbjegao otvaranje druge fronte
na sjeveru dok je već angažiran u Gazi. Dinamika sukoba u Gazi, posebno s
Hamasom i Islamskim džihadom koji održavaju svoju vatrenu moć i spremnost, u
ovom trenutku ne zahtijeva Hezbollahovu intervenciju sa sjevera.
Dvosmislenost izraelskih ciljeva u kopnenoj invaziji dodatno
komplicira situaciju. Iako početni ciljevi Izraela možda nisu bili eksplicitno
navedeni, oni se mogu razvijati na temelju realnosti na terenu, posebno ako
izraelske okupacijske snage pretrpe značajne gubitke.
Odluka Izraela da uskrati svoje krajnje ciljeve u kopnenoj
invaziji na Gazu je strateški potez koji omogućuje fleksibilnost u njegovim
vojnim operacijama i drži njegove protivnike nesigurnima. Ne otkrivajući
namjerava li okupirati cijeli Pojas Gaze, Izrael zadržava element
nepredvidivosti, što može biti taktička prednost u ratovanju.
Špekulacije o upravljanju Gazom nakon okupacije sugeriraju
da Izrael razmatra dugoročne implikacije i scenarije. Međutim, potpuna
okupacija Gaze bila bi značajna eskalacija s dubokim političkim, humanitarnim i
sigurnosnim implikacijama. Takav potez ne samo da bi intenzivirao sukob unutar
Gaze, već bi također mogao proširiti opseg rata uvlačenjem drugih regionalnih
aktera.
Doista, držeći svoje ciljeve dvosmislenim, Izrael slijedi
strategiju nepredvidivosti. Ovaj pristup može poslužiti u nekoliko svrha:
- Taktička prednost: Neobjavljujući
svoje namjere, Izrael može držati Hamas i druge skupine van ravnoteže, što im
otežava pripremu i učinkovit odgovor.
- Strateška fleksibilnost: Ne obvezujući se na određeni kraj,
Izrael može prilagoditi svoje operacije na temelju razvoja situacije na terenu,
bilo zbog međunarodnog pritiska, vojnog razvoja ili drugih čimbenika.
- Psihološki učinak: Neizvjesnost može imati psihološki
učinak i na vodstvo i na opću populaciju Gaze, stvarajući zbunjenost i
potencijalno sijući podjele između ljudi i palestinskog otpora.
- Odvraćanje: Nepredvidivost može djelovati kao faktor
odvraćanja za druge regionalne aktere, poput Hezbollaha, čineći ih opreznima u
pogledu otvaranja nove fronte bez izričitog znanja o namjerama Izraela u Gazi.
Ali ova strategija nosi rizike. Nedostatak jasnog cilja može
dovesti do puzanja misije, gdje se vojna operacija širi izvan svog izvornog opsega.
Također može dovesti do međunarodne kritike ako se proces smatra besciljnim ili
pretjerano agresivnim bez jasnog opravdanja.
Hezbollah posebno pozorno prati situaciju. Potpuna okupacija
Gaze mogla bi se shvatiti kao izravna prijetnja, što bi navelo Hezbollah da
otvori drugu frontu sa sjevera. To bi povećalo izraelske vojne sposobnosti i
moglo dovesti do mnogo većeg i složenijeg regionalnog sukoba.
Govor Sayyeda
Nasrallaha i stav Hezbollaha
Poziv glavnog tajnika Hezbollaha na veliki skup u petak u
nekoliko regija Libanona puno govori. Organiziranje tako masovnog događaja,
posebno u trenutnom nestabilnom okruženju, ukazuje na određeni stupanj
povjerenja od strane Hezbollaha. Vjeruju da je Izrael dovoljno odvraćen i da ne
bi riskirali na takvo okupljanje a da nisu sigurni u sigurnost sudionika. Poziv
na javne skupove ukazuje na to da Hezbollah još nije u sveopćem ratu s
Izraelom, već je ograničen na dosadašnju razmjenu sukoba na granicama.
Sayyed Hassan Nasrallah, glavni tajnik Hezbollaha, ima povijest držanja govora koji su i strateški i simbolični, često govoreći o regionalnim zbivanjima, posebno onima koji se tiču Izraela i palestinske stvari. Evo mogućeg nacrta onoga što bi Nasrallah mogao govoriti u nadolazećem govoru:
- Postignuća palestinskog otpora: Nasrallah će vjerojatno
hvaliti otpor i postignuća palestinskog otpora protiv Izraela, ističući
iznenađujuće rezultate usprkos golemim razlikama u vojnim sposobnostima.
- Isticati će krhkost
Izraela: Pozivajući se na brze uspjehe palestinskog otpora protiv
"divizije Gaze", Nasrallah možda ima za cilj prikazati izraelsku
vojsku daleko od nepobjedive kako se čini, čak i sa svojom naprednom ratnom
mašinerijom i načinom na koji je "divizija Gaza” poražena 7. listopada u
samo nekoliko sati. Štoviše, palestinski otpor je dva puta napao prijelaz Erez
iza neprijateljskih linija u napadima specijalnih operacija, dok je Izrael
manevrirao svojim mehaničkim jedinicama i bombardirao civilno stanovništvo.
- Nesigurnost doseljenika:
Sayyed Nasrallah bi mogao naglasiti nesigurnost imigranata zbog
nedostatka povjerenja u njihovu vojsku i neuspjeh vlade da osigura sigurnost za
ostanak u Izraelu zbog herojskog čina palestinskog otpora.
- Podrška SAD-a i EU-a Izraelu: Nasrallah bi mogao
kritizirati nepokolebljivu potporu koju Izrael dobiva od čelnika SAD-a i EU-a,
predstavljajući je kao oštru suprotnost nevolji Palestinaca.
- Muka palestinskih civila: Nasrallah će vjerojatno
naglasiti humanitarnu krizu u Gazi, ističući veliki broj civilnih žrtava,
posebno među djecom i ženama. On može tvrditi da je izraelska strategija
izbjegavanje sukoba s Hamasom i umjesto toga pribjegavanje bombardiranju
stambenih područja.
- Izjava izraelskog ministra obrane: Referenca na izjavu
izraelskog ministra obrane Yoava Gallanta da “Izrael nema apetita za rat”
koristila bi se za naglašavanje nevoljkosti Izraela da se uključi u širi sukob.
- Strah od druge fronte: Raspoređivanje američkih nosača
zrakoplova na Bliskom istoku i priljev američkih specijalnih snaga u Izrael
mogli bi se predstaviti kao dokaz izraelskog straha od otvaranja druge fronte,
posebno protiv sile poput Hezbollaha. Hezbollah je privukao 3 izraelske
divizije na svoje granice, prisiljavajući Izrael da podijeli svoju vojsku iz
straha da će morati imati posla s dva fronta (Gaza i Libanon).
- Diplomatske poruke: Nasrallah bi mogao spomenuti
diplomatske kanale koje SAD koristi za komunikaciju s Iranom i Libanonom preko
posrednika, kao što je sastanak francuskog ministra vanjskih poslova s libanonskim premijerom, kako bi
istaknuo međunarodne
napore da se spriječi
Hezbollah da otvori novu frontu. SAD je poslao nekoliko poruka Iranu ističući nedostatak apetita za ratovanje i pozivajući Iran da ne intervenira
protiv Izraela.
- Granični sukobi: Ukazivanjem na Hezbollahove napade na
izraelske mete duž granica Libanona, Nasrallah bi nastojao pokazati
Hezbollahove sposobnosti i odvraćanje koje je uspostavio protiv Izraela.
- Borba na neprijateljskom teritoriju: Naglašavanje strateškog pomaka Hezbollaha da
se bori na izraelskom teritoriju, za razliku od izraelskog povijesnog pristupa
borbi na stranom tlu.
- Pregovarački stol: Ukazivanje na neizbježnost pregovora,
naglašavanje da će Izrael na kraju morati pregovarati o oslobađanju zatvorenika
u zamjenu za palestinske zatvorenike.
- Stav arapskih
država o sukobu: Sayyed Nasrallah mogao bi izraziti svoje
razočaranje i kritiku arapskih država zbog njihove percipirane neaktivnosti i
nesposobnosti da izvrše dovoljan pritisak na Izrael da zaustavi svoje vojne
operacije u Gazi. Mogao bi usporediti hrabre korake koje su poduzele zemlje
poput Bolivije, koja je prekinula diplomatske veze i protjerala izraelskog
veleposlanika, s pasivnijim ili čak suradničkim stavom zemalja poput UAE i
Maroka. Nasrallah bi mogao naglasiti da ove arapske nacije, sa svojim
povijesnim i kulturnim vezama s Palestinom, imaju moralnu i regionalnu
odgovornost solidarizirati se s palestinskim ciljem. Njihov neuspjeh da to
učine, ili njihova otvorena normalizacija odnosa s Izraelom, mogli bi se
prikazati kao izdaja palestinskog naroda i šireg arapskog identiteta. Ovo bi
moglo poslužiti za naglašavanje promjenjive geopolitike regije i percipiranog
napuštanja palestinske stvari od strane nekih tradicionalnih saveznika.
- Podići ratnu granicu: Upozorenje Izraelu na potencijalne
posljedice daljnjih upada u Gazu, sugerirajući da bi takve akcije mogle uvući
Hezbollah u sukob. Također se ističe da bi regionalni saveznici iz Sirije,
Iraka i Jemena također mogli igrati ulogu u obrani Palestine ako sukob
eskalira.
E.J. Magnier je točno predvidio što će Nassralah reći, da ispada da mu je u svom članku od
jutros on lično pisao govoro.
Hezbollah, Izrael i
globalne implikacije
U zamršenoj mreži bliskoistočne geopolitike, potencijal za
sukob između Izraela i Hezbollaha je scenarij pun opasnosti, ne samo za
neposredne aktere, već i za globalne supersile.
Izrael, sa svojom tehnološki naprednom vojskom, nedvojbeno
bi trebao značajnu zalihu streljiva i potpunu posvećenost svojih oružanih snaga
da se suprotstavi Hezbollahu, skupini poznatoj po svojoj strateškoj
oštroumnosti i zastrašujućem arsenalu. Takav bi sukob vjerojatno rezultirao
velikim gubicima na obje strane, s obzirom na sposobnost Hezbollaha da lansira
precizne raketne napade duboko u izraelski teritorij. Izraelska domaća fronta,
koja se često smatra nacionalnom Ahilovom petom, mogla bi pretrpjeti neviđena
razaranja, testirajući otpornost svog civilnog stanovništva i infrastrukture.
Ali posljedice takvog sukoba odjeknule bi daleko izvan
granica Izraela i Libanona. Američka vojna postrojenja i sredstva u regiji
vjerojatno bi postali mete, naglašavajući ranjivost američkih snaga
stacioniranih u nedvojbeno najnestabilnijoj regiji na svijetu. Takvi napadi ne
samo da bi doveli u pitanje percepciju SAD-a kao dominantne globalne sile, već
bi ih također mogli dublje uvući u sukob koji možda nerado eskalira.
Ovaj bi scenarij neizbježno privukao pozornost drugih
globalnih igrača, posebice Rusije. S obzirom na svoje interese na Bliskom
istoku, posebice u Siriji, Rusija bi svaku destabilizaciju velikih razmjera
gledala sa zabrinutošću. U Ujedinjenim narodima, Moskva bi vjerojatno
iskoristila svoju platformu da upozori Washington da neće stajati po strani i
gledati kako Bliski istok tone u kaos. Takvo bi upozorenje naglasilo šire
geopolitičke uloge u igri i sugeriralo potencijal da sukob preraste u
značajniju međunarodnu konfrontaciju. Rusija i Kina već su poslale potrebna
vojna pojačanja na Bliski istok nakon prekomjerne vojne prisutnosti SAD-a u
Sredozemlju.
Za Hezbollah bi se široko uključivanje u takvu bitku moglo
činiti korisnim, osobito ako vjeruje da može nanijeti značajnu štetu Izraelu i
privući međunarodnu pozornost na palestinsku stvar kada je Izrael krhak.
Međutim, čini se da vodstvo skupine, posebice Sayyed Hassan
Nasrallah, postupa oprezno. Posljednji izraelski upad u Gazu, koji je započeo
prije samo tjedan dana, dodao je još jedan sloj složenosti regionalnoj
dinamici. Nasrallah, poznat po svom strateškom predviđanju, možda odvaguje
neposredne prednosti pridruživanja sukobu s dugoročnim implikacijama za
Hezbollah i širu osovinu otpora.
U ovoj partiji geopolitičkog šaha s visokim ulozima svaki
potez ima posljedice, a odluke koje će ključni igrači donijeti u nadolazećim
danima i tjednima mogle bi oblikovati putanju Bliskog istoka u godinama koje
dolaze.
Hezbollahova strateška računica
U zamršenom plesu bliskoistočne geopolitike, alegorije često
pružaju jasnije razumijevanje motivacija i strategija ključnih igrača. Jedna
bajka koja duboko odjekuje u vodstvu Hezbollaha je priča o bijelim i crnim
bikovima i lavu.
U ovoj bajci gladni lav u vrebanju cilja dva bika, bijeli i
crni. Prepoznavši snagu u svom jedinstvu, bikovi se u početku udružuju i
uspješno odbijaju lavova nadiranja. Međutim, lukavi i strateški lav prilazi
bijelom biku s prijedlogom, da mu dopusti da proždere crnog bika, a on će
zauzvrat poštedjeti bijelog. Bijeli bik, vidjevši priliku da se spasi,
pristaje. Ali čim crni bik nestane, lav, još uvijek tjeran glađu, krši svoje
obećanje i okreće se protiv bijelog bika, zapečativši njegovu sudbinu. U
trenutku kada je crni bik pojeden, sudbina bijelog bika bila je zapečaćena.
Za Hezbollah je ova alegorija jasan podsjetnik na opasnosti
i potencijalne posljedice žrtvovanja partnera. Pad Gaze, po njihovom mišljenju,
bio bi sličan proždiranju crnog bika. Pretpostavimo da je otpor Gaze oslabljen
ili neutraliziran. U tom slučaju, samo je pitanje vremena kada će snage koje
žele njegovo pokoravanje usmjeriti pozornost na Hezbollah, bijelog bika u ovom
scenariju.
Vodstvo Hezbollaha vjeruje da bi gubitak sposobnosti otpora
Gaze ohrabrio Izrael i vjerojatno doveo do šire koalicije, uz potporu SAD-a i
financijski i vojno, s ciljem neutraliziranja Hezbollahove moći u regiji. Takva
bi koalicija nastojala uništiti zastrašujući arsenal skupine i umanjiti njezin
utjecaj u Libanonu i na cijelom Bliskom istoku.
U tom kontekstu, sudbina Gaze nije samo pitanje solidarnosti
za Hezbollah, već strateški imperativ. Grupa prepoznaje da snaga osovine otpora
leži u njenom jedinstvu. Svako slabljenje jedne komponente, bilo u Gazi,
Libanonu ili drugdje, ima posljedice za cjelinu.
Kako se situacija u Gazi bude razvijala, Hezbollahove odluke
bit će pod utjecajem neposrednih taktičkih razmatranja i šireg strateškog
krajolika. Priča o dva bika služi kao upozoravajući podsjetnik i da u igri
regionalne geopolitike s velikim ulozima, kratkoročni dobici mogu dovesti do
dugoročnih ranjivosti.
https://ejmagnier.com/2023/11/02/what-is-the-role-expected-of-hezbollah-in-the-gaza-war//

Taman i ja pomislih kao da je magnier dobio kasetu s Hasanovim govorom par dana prije ..
OdgovoriIzbrišiNe znam kako nije jasno da amerikanci otvoreno pozivaju na rat...
OdgovoriIzbrišiPa ko smije neka stisne..
Kako stvari za sad stoje izgleds da ćemo bespomoćno gledati kako izrael razvaljuje Gazu kamen po kamen..
Da Allah da snage ljudima u Gazi..
Gledao sam palestinca iz Gaze obratio se muslimanskom svijetu riječima , mi smo živi a vi ste u stvari mrtvi ne dolazite nam na dzenazu...
OdgovoriIzbrišiNije mogao bolje opisati stanje danas..
Jedan lav je već opkoljen pa se postavlja pitanje što čeka drugi lav?
OdgovoriIzbrišiBik a ne lav :)
OdgovoriIzbrišibfgheidjfksj @ znaš izreku čemu je vakat tome je i vrijeme...Nisu parkirali tri nosača i dovukli EU armadu , a sve to uz live masakr gaze , čisto iz dosade...Došli su u ratni pohod na BI.. Ako ne krenu muslimani lako će naći razlog da oni krenu , uskoro hledamo požar na BI..
OdgovoriIzbrišiNapisao sam već , ćoravi gaučo ih je doveo u bezizlaznu situaciju koja njemu otvara vrata..Brzo će eskalirati..
Hasan vodi svoje interese (nije njega briga za Palestince kao ni druge) vazno je da ima svoj komadic Vilajeta kojim vlada, i da kevce. Ne mislim da su Amerikanci poslali 3 grupe nosaca aviona da izazovu rat, to su mogli i bez njih sa baza u Turskoj, Kipru, Italiji, Albaniji, Kosovu, dovoljno da dovuku avione i bombe. Dovlacenje ovolikih brodova (koji u Mediteranu nemaju ni smisla ni koristi ,Rusi ih mogu sve potopiti iz Crnog mora) po meni je vise propagandno preteca aktivnost, uostalom ne znaju vise ni gdje ih koristiti i vise stoje u lukama na ordzavanju nego na moru.
OdgovoriIzbrišiSa ratom u Ukrajini Usa su jako puno izgubili, Iran dobiva 35 Su-35 i ko zna sta jos, mozda S-400, Isto tako se ne zna dobiva Sjeverna Koreja. Postavlja se pitanje kako to da ove dvije drzave imaju Hipersonicne rakete a USA nije u stanju da ih napravi? Davno prije Izrael je avijacijom unistio Iranski atomski reaktor, poslije ovih promjena ne vjerujem da je vise u stanju ni sa problematicnim F35, uostalom iranci su vec u proslosti otkrili 6 F35.
Iran je isto teokratska drzava kao i Izrael i imaju masu vojnika (a ne kao Irak, koji je bio sekularna drzava) spremnih da se zrtvuju, sto ce reci nece se povlaciti i bjezati u slucaju pokusaja zemaljske okupacije (a ne znam ni odakle). Vazdusno pljuckanje Amera nece biti moguce zbog gornje opreme.
Ne mislim da je USA trenutno u stanju da vodi rat u Ukrajini, u Izraeli, na BI i jos da prijeti Kini, ni oni ni sav NATO (pogotovo ulaskom ovih istocnih kretena) kao 1980-te godine. Ovdje je znacajno skrenuti paznju na promjenu strategije sa SSSR-a na Rusiju. SSSR se bazirao na ogromnim mehanizovanim i artiljerijskim trupama a za Pljuckase imao je najbolju protivvazdusnu zastitu, (kao i danas). Rusija nasuprot tome razvija modernu i preciznu opremu vodi racuna o vojnicima (sto SSSR nije), uvodi nove tehnologije....da ne pricam dalje, dok su NATO i AMERI ostali na onome od prije 30 godina, jer su vidili ratove sa carapanima i to im nije trebalo, A Putin je 2008-me shvatio kuda vjetar puse.
Da , dovukli su armadu na izložbu...
IzbrišiSticajem okolnosti pojavili su se vođe ( Putin , Xi , pa i Modi,. možda još neko... ) koji se daleko sposobniji od svih ostalih vođa Zapadnih zemalja na čelu sa izgubljenim Bidenom. "Duboka država" na Zapadu ne vlada iz prve ruke nego preko posrednika , političara, a i (pre)opterećena je željom za profitom koja im muti gesotratešku prosudbu pa neće moći parirati ovoj ekipi. Promjene će se desiti.
OdgovoriIzbrišiMeni je govor Nasralaha savršen. Pravi državnički, strateški. Nije ni čudo što je poštovan i van Šiitskih krajeva. Bez brzopletosti i populističkih gluposti. Jasno je da neće stajati po strani, ali i da bi najbolje bilo da Izrael prekine masakr u Gazi što zapravo traži ceo svet i što je u suštini imperativ gledajući užasne ratne zločine Izr. vojske. Po meni jako je bitno što je za glavnog neprijatelja označio SAD kao sponzora projekta, a Izrael kao izvršioca. Videćemo šta će Blinken uraditi sa Netanjahuom danas. Kauboji su počeli da kapiraju da im to što radi njihov pulen čini ogromnu štetu.
OdgovoriIzbrišiSve to ok kolega , no u medjuvremenu izrael masakrira Gazu , hoćemo to halaliti ?
IzbrišiIli okrenuti glavu kao da se ništa ne dešava ..
Kažeš najbolje bi bilo da izrael prekine masakr no ko će ga natjerati ?Kada ?
Napisao sam već u prijašnjim komentarima , armada je tu , masakr je tu..
Ko će šta da uradi ?
niko nista: ni Suniti, ni Siti, Ni Katolici, Ni Preotestanti, ni Pravoslavci...da o ostalim ne pricam......bogom izabrani narod u ime Holokausta i Soe i Katarine Katolike, moze da radi sta hoce, kolje koga hoce, izivljava se na kome hoce, ........dok Bogu, Alahu, Jehui ne dosadi i ne posalje nekoga da ih ponovo razbaca po svijetu....jedino sto ne znam hoce li ih svijet ponovo primiti.
Izbriši@Xman
IzbrišiNa žalost surove su to igre, a glavni igrači su posebni ljudi (tu ne mislim na američke bitange i njihove pse).
Stara je priča da li bi ubio jednog čoveka da spasiš stotinu. To su jako teške stvari za donosioce odluka.
Ono što ja vidim je, u smislu jedinstva, nikad viđena osuda sveta zbog masakra u Gazi. Pre neki dan u UN protiv jedne rezolucije bile su samo 3 zemlje: SAD, IZR, UKR. To Amerika nije nikad doživela. Bukvalno. Usled toga u SAD se pomalja tiha pobuna u samoj administraciji i demokratskoj partiji. Blinken danas ide kod Netanjahua da isposluje prekid vatre bar na 5 dana da se organizuje pomoć stanovništvu Gaze. Oni počinju da shvataju da ih svet gleda kao naciste 21. veka. Odatle s pravom Hasan može da se nada opciji prekida zverskog ubijanja civila. Ne zato što će SAD postati odjednom dobri nego zbog imidža.
Možda još važnije pitanje: da li Hezbolah uopšte može da zaustavi Izrael? Sam, naravno ne može što znači da moraju da koordiniraju akcije sa drugim igračima. Da li su ti drugi igrači očekivali ovo sranje i spremili odgovor? Ja mislim da ne. Kad bi Hezbolah imao moć da zaustavi masakr vaša kritika bi bila opravdana. Pošto je nemaju moraju da odigraju kolektivno. Velika su oni sila i glupo je da ih gurnu u samoubilačku akciju. I ja sam emotivno raznesen brutalnošću IDF, ali mislim da ljudi koji će zaustaviti zver nemaju pravo na to i da će odraditi svoje. Koliko sam čitao o Hasanu on uopšte nije zadobio poverenje i poštovanje na lepe oči nego ih je debelo zaslužio tako da... Mi pobedim.
Hezbollah je pong na američko ping , mislim sve ok ali to će samo eruptirati sukob i spaliti BI..
IzbrišiOni koji mogu da spreče sve to ili makar da pokušaju su sunitske zemlje bliskog istoka egipat , ksa , turska , jordan dijelom irak i onih par naftaša oko ksa...
Za početak izbaciti sve američke aganture u njihovim zemljama , od ambasadora do baza turska mora izaći iz nato..
To bi fino promješalo karte i dalo neku nadu ..
Druga faza bi bio ekonomski embargo za usa&eu&izrael i sve ostale koji imaju želju da im se priključe...Ostaviti sunitsko-šiitske rszmirice u stranu i na kraju ako treba zajedničkom borbom rješiti stvar..
IzbrišiImam utisak da se stvari i pomeraju u pravcu koji ste opisali, ali po definiciji istorijski procesi su spori iako mislim da je u poslednje dve godine stalo par decenija standardnog ritma istorije. Ipak, kad su u pitanju ovako brutalni događaji, kao savremenici i svedoci nijednu reakciju nećemo doživeti kao dovoljno brzu. Želim da verujem i nadam se da će sve izgledati mnogo bolje sa vremenske distance od 50 godina.
IzbrišiLično mene više brine šutnja sunitskih muslimana...Sramota , da ne kažem težu riječ..
OdgovoriIzbriši