Što očekivati od Hezbollaha nakon govora Hassana Nasrallaha?

Hezbollah je kroz povijest bio značajan akter u širem bliskoistočnom sukobu, posebice u svojim sukobima s Izraelom. Njegovo stajalište o izraelsko-palestinskom sukobu je dobro poznato, jer je uvijek izražavao solidarnost s palestinskom stvari. Međutim, predviđanje konkretnih akcija ili odluka Hezbollaha je spekulativno. Iako Hezbollah može otvoriti sjeverni front protiv Izraela iz Libanona, to bi bila značajna eskalacija. Takva odluka ovisi o široj regionalnoj dinamici, uključujući odnos Hezbollaha s Iranom i Sirijom i unutarnja pitanja unutar Libanona. Libanon ima vlastiti skup složenih političkih i gospodarskih izazova, a svaka odluka Hezbollaha da eskalira svoje sudjelovanje u vanjskom sukobu morala bi uzeti u obzir potencijalne domaće posljedice, uglavnom na društvo koje ga je prihvatilo.

 

Hezbollahov angažman u ratu u Gazi

Od 8. listopada libanonsko-izraelska granica postala je žarište vojnih sukoba između Hezbollaha i izraelske okupacijske vojske. Područje koje se proteže 100-120 km od Naqoure na obali Sredozemnog mora do spornih farmi Shebaa i okupirane Golanske visoravni, bilo je poprište intenzivnih okršaja.

Operacije Hezbollaha ciljale su 42 izraelska vojna objekta, uključujući kasarne, radarske postaje i elektronička špijunska mjesta. Grupa tvrdi da je te položaje pogodila najmanje 150 puta laserski navođenim projektilima. S druge strane, Izrael je izvijestio o žrtvama, te priznao 120 ubijenih ili ranjenih vojnika u sukobima.

Intenzitet sukoba potaknuo je Izrael da rasporedi tri svoje divizije i svoje elitne specijalne snage na granici. Ove snage imaju izričit zadatak da se suprotstave Hezbollahovoj elitnoj jedinici Al-Ridwan, poznatoj po svojoj vještini u gerilskom ratovanju. Prisutnost Al-Ridwana bila je značajna briga za Izrael, što je dovelo do evakuacije desetaka tisuća ljudi iz židovskih naselja duž granice. Ova evakuacija zapravo znači da su veliki dijelovi nekoć naseljenih područja sada pod vojnom okupacijom.

Hezbollahov stav i ratni manevri prisilili su Izrael da podijeli svoj vojni fokus. S obzirom na to da je sjeverna fronta sada aktivna, Izrael mora ostati na oprezu zbog mogućih proboja specijalnih snaga Hezbollaha. Grupa je priznala da je izgubila 50 svojih boraca u ovim sukobima. Ova eskalacija označava značajan pomak u dinamici regije, pri čemu su obje strane pokazale svoje vojne sposobnosti i odlučnost.

Tekuće napetosti duž libanonsko-izraelske granice eskalirale su do neviđenih razina. Više od 60 000 izraelskih doseljenika evakuirano je iz područja uz barijeru, što je potez koji naglašava ozbiljnost percipirane prijetnje. Evakuacija nije jednostrana. Hezbollah na libanonskoj strani također je preselio tisuće svojih stanovnika na sigurnije lokacije. Ova uzajamna evakuacija ukazuje na očekivanje sukoba velikih razmjera, a čini se da oboje poduzimaju sve mjere opreza kako bi civilne žrtve svele na najmanju moguću mjeru.

Zanimljivo, unatoč neprijateljstvima, čini se da postoji neizgovoreno pravilo angažmana. Do sada su obje strane prvenstveno gađale vojne objekte, izbjegavajući velike civilne žrtve. Ova suzdržanost, posebno od strane nedržavnog aktera poput Hezbollaha, je izvanredna. Sugerira zrelost i strateško razmišljanje koje nastoji izbjeći međunarodne posljedice civilnih žrtava.

Hezbollahova upotreba precizno navođenih projektila, čak i protiv naizgled beznačajnih ciljeva kao što je komunikacijska oprema, šalje jasnu poruku. Ne radi se samo o uništavanju opreme, nego se radi o demonstraciji svojih sposobnosti. Korištenje takvog naprednog oružja protiv manjih ciljeva podrazumijeva dobru obuku i značajnu zalihu ovih projektila, što ukazuje na spremnost da se uključe u dugotrajni sukob. Ovo 'pokazivanje sile' djeluje kao sredstvo odvraćanja, signalizirajući Izraelu potencijalnu cijenu invazije ili napada punog opsega.

Situacija je klasičan primjer delikatne ravnoteže snaga u modernom ratovanju. Čak i nedržavni akteri, s pravim resursima i strategijom, mogu nametnuti stanje odvraćanja uspostavljenim vojnim snagama. Naredni dani će odrediti kako će se ta ravnoteža odvijati i hoće li trenutne napetosti eskalirati u širi sukob.

Hezbollahova uključenost u trenutni sukob bila je strateška i odmjerena. Skupina je postavila jasna ograničenja za svoju uključenost, što Izrael, čini se, priznaje, vjerojatno kako bi izbjegao otvaranje druge fronte na sjeveru dok je već angažiran u Gazi. Dinamika sukoba u Gazi, posebno s Hamasom i Islamskim džihadom koji održavaju svoju vatrenu moć i spremnost, u ovom trenutku ne zahtijeva Hezbollahovu intervenciju sa sjevera.

Dvosmislenost izraelskih ciljeva u kopnenoj invaziji dodatno komplicira situaciju. Iako početni ciljevi Izraela možda nisu bili eksplicitno navedeni, oni se mogu razvijati na temelju realnosti na terenu, posebno ako izraelske okupacijske snage pretrpe značajne gubitke.

Odluka Izraela da uskrati svoje krajnje ciljeve u kopnenoj invaziji na Gazu je strateški potez koji omogućuje fleksibilnost u njegovim vojnim operacijama i drži njegove protivnike nesigurnima. Ne otkrivajući namjerava li okupirati cijeli Pojas Gaze, Izrael zadržava element nepredvidivosti, što može biti taktička prednost u ratovanju.

Špekulacije o upravljanju Gazom nakon okupacije sugeriraju da Izrael razmatra dugoročne implikacije i scenarije. Međutim, potpuna okupacija Gaze bila bi značajna eskalacija s dubokim političkim, humanitarnim i sigurnosnim implikacijama. Takav potez ne samo da bi intenzivirao sukob unutar Gaze, već bi također mogao proširiti opseg rata uvlačenjem drugih regionalnih aktera.

Doista, držeći svoje ciljeve dvosmislenim, Izrael slijedi strategiju nepredvidivosti. Ovaj pristup može poslužiti u nekoliko svrha:

- Taktička prednost: Neobjavljujući svoje namjere, Izrael može držati Hamas i druge skupine van ravnoteže, što im otežava pripremu i učinkovit odgovor.

- Strateška fleksibilnost: Ne obvezujući se na određeni kraj, Izrael može prilagoditi svoje operacije na temelju razvoja situacije na terenu, bilo zbog međunarodnog pritiska, vojnog razvoja ili drugih čimbenika.

- Psihološki učinak: Neizvjesnost može imati psihološki učinak i na vodstvo i na opću populaciju Gaze, stvarajući zbunjenost i potencijalno sijući podjele između ljudi i palestinskog otpora.

- Odvraćanje: Nepredvidivost može djelovati kao faktor odvraćanja za druge regionalne aktere, poput Hezbollaha, čineći ih opreznima u pogledu otvaranja nove fronte bez izričitog znanja o namjerama Izraela u Gazi.

Ali ova strategija nosi rizike. Nedostatak jasnog cilja može dovesti do puzanja misije, gdje se vojna operacija širi izvan svog izvornog opsega. Također može dovesti do međunarodne kritike ako se proces smatra besciljnim ili pretjerano agresivnim bez jasnog opravdanja.

Hezbollah posebno pozorno prati situaciju. Potpuna okupacija Gaze mogla bi se shvatiti kao izravna prijetnja, što bi navelo Hezbollah da otvori drugu frontu sa sjevera. To bi povećalo izraelske vojne sposobnosti i moglo dovesti do mnogo većeg i složenijeg regionalnog sukoba.

Govor Sayyeda Nasrallaha i stav Hezbollaha

Poziv glavnog tajnika Hezbollaha na veliki skup u petak u nekoliko regija Libanona puno govori. Organiziranje tako masovnog događaja, posebno u trenutnom nestabilnom okruženju, ukazuje na određeni stupanj povjerenja od strane Hezbollaha. Vjeruju da je Izrael dovoljno odvraćen i da ne bi riskirali na takvo okupljanje a da nisu sigurni u sigurnost sudionika. Poziv na javne skupove ukazuje na to da Hezbollah još nije u sveopćem ratu s Izraelom, već je ograničen na dosadašnju razmjenu sukoba na granicama.

Sayyed Hassan Nasrallah, glavni tajnik Hezbollaha, ima povijest držanja govora koji su i strateški i simbolični, često govoreći o regionalnim zbivanjima, posebno onima koji se tiču ​​Izraela i palestinske stvari. Evo mogućeg nacrta onoga što bi Nasrallah mogao govoriti u nadolazećem govoru:

- Postignuća palestinskog otpora: Nasrallah će vjerojatno hvaliti otpor i postignuća palestinskog otpora protiv Izraela, ističući iznenađujuće rezultate usprkos golemim razlikama u vojnim sposobnostima.

- Isticati će  krhkost Izraela: Pozivajući se na brze uspjehe palestinskog otpora protiv "divizije Gaze", Nasrallah možda ima za cilj prikazati izraelsku vojsku daleko od nepobjedive kako se čini, čak i sa svojom naprednom ratnom mašinerijom i načinom na koji je "divizija Gaza” poražena 7. listopada u samo nekoliko sati. Štoviše, palestinski otpor je dva puta napao prijelaz Erez iza neprijateljskih linija u napadima specijalnih operacija, dok je Izrael manevrirao svojim mehaničkim jedinicama i bombardirao civilno stanovništvo.

- Nesigurnost doseljenika:  Sayyed Nasrallah bi mogao naglasiti nesigurnost imigranata zbog nedostatka povjerenja u njihovu vojsku i neuspjeh vlade da osigura sigurnost za ostanak u Izraelu zbog herojskog čina palestinskog otpora.

- Podrška SAD-a i EU-a Izraelu: Nasrallah bi mogao kritizirati nepokolebljivu potporu koju Izrael dobiva od čelnika SAD-a i EU-a, predstavljajući je kao oštru suprotnost nevolji Palestinaca.

- Muka palestinskih civila: Nasrallah će vjerojatno naglasiti humanitarnu krizu u Gazi, ističući veliki broj civilnih žrtava, posebno među djecom i ženama. On može tvrditi da je izraelska strategija izbjegavanje sukoba s Hamasom i umjesto toga pribjegavanje bombardiranju stambenih područja.

- Izjava izraelskog ministra obrane: Referenca na izjavu izraelskog ministra obrane Yoava Gallanta da “Izrael nema apetita za rat” koristila bi se za naglašavanje nevoljkosti Izraela da se uključi u širi sukob.

- Strah od druge fronte: Raspoređivanje američkih nosača zrakoplova na Bliskom istoku i priljev američkih specijalnih snaga u Izrael mogli bi se predstaviti kao dokaz izraelskog straha od otvaranja druge fronte, posebno protiv sile poput Hezbollaha. Hezbollah je privukao 3 izraelske divizije na svoje granice, prisiljavajući Izrael da podijeli svoju vojsku iz straha da će morati imati posla s dva fronta (Gaza i Libanon).

- Diplomatske poruke: Nasrallah bi mogao spomenuti diplomatske kanale koje SAD koristi za komunikaciju s Iranom i Libanonom preko posrednika, kao što je sastanak francuskog ministra vanjskih poslova s ​​libanonskim premijerom, kako bi istaknuo međunarodne napore da se spriječi Hezbollah da otvori novu frontu. SAD je poslao nekoliko poruka Iranu ističući nedostatak apetita za ratovanje i pozivajući Iran da ne intervenira protiv Izraela.

- Granični sukobi: Ukazivanjem na Hezbollahove napade na izraelske mete duž granica Libanona, Nasrallah bi nastojao pokazati Hezbollahove sposobnosti i odvraćanje koje je uspostavio protiv Izraela.

- Borba na neprijateljskom teritoriju:  Naglašavanje strateškog pomaka Hezbollaha da se bori na izraelskom teritoriju, za razliku od izraelskog povijesnog pristupa borbi na stranom tlu.

- Pregovarački stol: Ukazivanje na neizbježnost pregovora, naglašavanje da će Izrael na kraju morati pregovarati o oslobađanju zatvorenika u zamjenu za palestinske zatvorenike.

- Stav arapskih  država  o sukobu:  Sayyed Nasrallah mogao bi izraziti svoje razočaranje i kritiku arapskih država zbog njihove percipirane neaktivnosti i nesposobnosti da izvrše dovoljan pritisak na Izrael da zaustavi svoje vojne operacije u Gazi. Mogao bi usporediti hrabre korake koje su poduzele zemlje poput Bolivije, koja je prekinula diplomatske veze i protjerala izraelskog veleposlanika, s pasivnijim ili čak suradničkim stavom zemalja poput UAE i Maroka. Nasrallah bi mogao naglasiti da ove arapske nacije, sa svojim povijesnim i kulturnim vezama s Palestinom, imaju moralnu i regionalnu odgovornost solidarizirati se s palestinskim ciljem. Njihov neuspjeh da to učine, ili njihova otvorena normalizacija odnosa s Izraelom, mogli bi se prikazati kao izdaja palestinskog naroda i šireg arapskog identiteta. Ovo bi moglo poslužiti za naglašavanje promjenjive geopolitike regije i percipiranog napuštanja palestinske stvari od strane nekih tradicionalnih saveznika.

- Podići ratnu granicu: Upozorenje Izraelu na potencijalne posljedice daljnjih upada u Gazu, sugerirajući da bi takve akcije mogle uvući Hezbollah u sukob. Također se ističe da bi regionalni saveznici iz Sirije, Iraka i Jemena također mogli igrati ulogu u obrani Palestine ako sukob eskalira.

E.J. Magnier je točno predvidio što će Nassralah reći, da ispada da mu je u svom članku od jutros on lično pisao govoro.

Hezbollah, Izrael i globalne implikacije

U zamršenoj mreži bliskoistočne geopolitike, potencijal za sukob između Izraela i Hezbollaha je scenarij pun opasnosti, ne samo za neposredne aktere, već i za globalne supersile.

Izrael, sa svojom tehnološki naprednom vojskom, nedvojbeno bi trebao značajnu zalihu streljiva i potpunu posvećenost svojih oružanih snaga da se suprotstavi Hezbollahu, skupini poznatoj po svojoj strateškoj oštroumnosti i zastrašujućem arsenalu. Takav bi sukob vjerojatno rezultirao velikim gubicima na obje strane, s obzirom na sposobnost Hezbollaha da lansira precizne raketne napade duboko u izraelski teritorij. Izraelska domaća fronta, koja se često smatra nacionalnom Ahilovom petom, mogla bi pretrpjeti neviđena razaranja, testirajući otpornost svog civilnog stanovništva i infrastrukture.

Ali posljedice takvog sukoba odjeknule bi daleko izvan granica Izraela i Libanona. Američka vojna postrojenja i sredstva u regiji vjerojatno bi postali mete, naglašavajući ranjivost američkih snaga stacioniranih u nedvojbeno najnestabilnijoj regiji na svijetu. Takvi napadi ne samo da bi doveli u pitanje percepciju SAD-a kao dominantne globalne sile, već bi ih također mogli dublje uvući u sukob koji možda nerado eskalira.

Ovaj bi scenarij neizbježno privukao pozornost drugih globalnih igrača, posebice Rusije. S obzirom na svoje interese na Bliskom istoku, posebice u Siriji, Rusija bi svaku destabilizaciju velikih razmjera gledala sa zabrinutošću. U Ujedinjenim narodima, Moskva bi vjerojatno iskoristila svoju platformu da upozori Washington da neće stajati po strani i gledati kako Bliski istok tone u kaos. Takvo bi upozorenje naglasilo šire geopolitičke uloge u igri i sugeriralo potencijal da sukob preraste u značajniju međunarodnu konfrontaciju. Rusija i Kina već su poslale potrebna vojna pojačanja na Bliski istok nakon prekomjerne vojne prisutnosti SAD-a u Sredozemlju.

Za Hezbollah bi se široko uključivanje u takvu bitku moglo činiti korisnim, osobito ako vjeruje da može nanijeti značajnu štetu Izraelu i privući međunarodnu pozornost na palestinsku stvar kada je Izrael krhak.

Međutim, čini se da vodstvo skupine, posebice Sayyed Hassan Nasrallah, postupa oprezno. Posljednji izraelski upad u Gazu, koji je započeo prije samo tjedan dana, dodao je još jedan sloj složenosti regionalnoj dinamici. Nasrallah, poznat po svom strateškom predviđanju, možda odvaguje neposredne prednosti pridruživanja sukobu s dugoročnim implikacijama za Hezbollah i širu osovinu otpora.

U ovoj partiji geopolitičkog šaha s visokim ulozima svaki potez ima posljedice, a odluke koje će ključni igrači donijeti u nadolazećim danima i tjednima mogle bi oblikovati putanju Bliskog istoka u godinama koje dolaze.

Hezbollahova  strateška računica

U zamršenom plesu bliskoistočne geopolitike, alegorije često pružaju jasnije razumijevanje motivacija i strategija ključnih igrača. Jedna bajka koja duboko odjekuje u vodstvu Hezbollaha je priča o bijelim i crnim bikovima i lavu.

U ovoj bajci gladni lav u vrebanju cilja dva bika, bijeli i crni. Prepoznavši snagu u svom jedinstvu, bikovi se u početku udružuju i uspješno odbijaju lavova nadiranja. Međutim, lukavi i strateški lav prilazi bijelom biku s prijedlogom, da mu dopusti da proždere crnog bika, a on će zauzvrat poštedjeti bijelog. Bijeli bik, vidjevši priliku da se spasi, pristaje. Ali čim crni bik nestane, lav, još uvijek tjeran glađu, krši svoje obećanje i okreće se protiv bijelog bika, zapečativši njegovu sudbinu. U trenutku kada je crni bik pojeden, sudbina bijelog bika bila je zapečaćena.

Za Hezbollah je ova alegorija jasan podsjetnik na opasnosti i potencijalne posljedice žrtvovanja partnera. Pad Gaze, po njihovom mišljenju, bio bi sličan proždiranju crnog bika. Pretpostavimo da je otpor Gaze oslabljen ili neutraliziran. U tom slučaju, samo je pitanje vremena kada će snage koje žele njegovo pokoravanje usmjeriti pozornost na Hezbollah, bijelog bika u ovom scenariju.

Vodstvo Hezbollaha vjeruje da bi gubitak sposobnosti otpora Gaze ohrabrio Izrael i vjerojatno doveo do šire koalicije, uz potporu SAD-a i financijski i vojno, s ciljem neutraliziranja Hezbollahove moći u regiji. Takva bi koalicija nastojala uništiti zastrašujući arsenal skupine i umanjiti njezin utjecaj u Libanonu i na cijelom Bliskom istoku.

U tom kontekstu, sudbina Gaze nije samo pitanje solidarnosti za Hezbollah, već strateški imperativ. Grupa prepoznaje da snaga osovine otpora leži u njenom jedinstvu. Svako slabljenje jedne komponente, bilo u Gazi, Libanonu ili drugdje, ima posljedice za cjelinu.

Kako se situacija u Gazi bude razvijala, Hezbollahove odluke bit će pod utjecajem neposrednih taktičkih razmatranja i šireg strateškog krajolika. Priča o dva bika služi kao upozoravajući podsjetnik i da u igri regionalne geopolitike s velikim ulozima, kratkoročni dobici mogu dovesti do dugoročnih ranjivosti.

https://ejmagnier.com/2023/11/02/what-is-the-role-expected-of-hezbollah-in-the-gaza-war//