Iran je ponizio SAD i neće se zaustaviti, a Argentina se predomislila i ipak ostaje na putu u BRICS

Danas se održava referendum u Venezueli o statusu pokrajine Esseqibo, za koju Gvajana i Exxon Mobile tvrde da je njihova. Ovo je otvoreni šamar Madurove uprave Washingtonu i nešto što je do prije nekoliko godina bilo nezamislivo.

Ali to nije sve i ima još vijesti koje pokazuju da se sve manje zemalja brine o tome što misle Amerikanci.

Imamo snimku koja prikazuje američki ratni brod. Konkretno, riječ je o američkom nosaču zrakoplova „USS Dwight D. Eisenhower“ koji je 26. studenog ušao u Perzijski zaljev. Najsmješnije na ovoj snimci je to što se radi o kadru s video snimke iranske bespilotne letjelice, koja je sasvim slobodno snimala posebno zaštićenu skupinu američkih ratnih brodova koju vodi nosač zrakoplova, koji ili nisu vidjeli njegovu prisutnost, ili se nisu usudili pucati na dronove, a tamo su bila najmanje tri, koji su „goste“ snimali iz raznih kutova.

Smiješno je to što se napadi na brodove lako planiraju baš uz pomoć dronova, a Iran je već objavio da ima protubrodski hiperzvučni projektil i ako se „nešto dogodi“, Perzijanci će ga koristiti bez ikakve sentimentalnosti. Video je snimljen upravo u Hormuškom tjesnacu, ali ono što je ovdje puno smješnije je da je cijeli Perzijski zaljev na dometu iranskih projektila. U tom slučaju ni nosač zrakoplova niti bilo koji drugi američki ratni brod neće napustiti zaljev.

Teheran je posljednjih dana općenito postao neposlušan i daje glasne izjave, jednu oštriju od druge, a sve protiv Amerike i njezinih saveznika. Ispostavilo se da ne samo da su drsko i gotovo otvoreno pogazili pravilo da ne nadlijeću američku flotu, nego su prisilili američku mornaricu da sve helikoptere spusti na palube svojih brodova prilikom prolaska kroz Hormuški tjesnac.

Središnje zapovjedništvo SAD-a (CENTCOM) potvrdilo je u ponedjeljak da je američka udarna grupa predvođena nosačem zrakoplova „USS Dwight D. Eisenhower“ uplovila kroz Hormuški tjesnac u vode Perzijskog zaljeva, a potvrdili su i „incident“. Kako su nazvali iranske prelete.

CENTCOM je dodao da će udarna grupa provoditi patrole "slobode plovidbe" duž ključnih međunarodnih vodenih putova, kao i podržavati "zahtjeve CENTCOM-a u cijeloj regiji".

Pitam se kako će Amerikanci podržati “potrebe grupe CENTCOM u cijeloj regiji”, obzirom na desetke napada na američke vojne baze u cijeloj regiji? Do sada nitko nije dirao baze u Saudijskoj Arabiji, Kataru i Omanu, ali to je samo za sada, jer proiranske skupine ne spavaju i planiraju nove intrige protiv okupatora. A gerilci na Bliskom istoku su sve brojniji, kako navodi Izrael.

Čini se da su Perzijanci oduvijek bili potpuno hladni u odnosu na Sjedinjene Države, ali ovdje je stupanj hladnoće probio strop grafikona. Ako Iran zahtijeva slijetanje helikoptera, a Amerika posluša, onda to u Teheranu stvara privid svemoći i nekažnjivosti. Kako drugačije objasniti „drskost“ Iranske revolucionarne garde, koja ne samo da šalje dronove, već i svojim ratnim brodovima kontrolira prolazak udarne grupe nosača zrakoplova u blizini njenih obala?

Je li to uopće bahatost? Ili ovaj bezobrazluk ima uporište? Kako se pokazalo, razloga ima dovoljno, čak i više od toga.

Iran je napravio značajne tehnološke pomake u svojoj obrambenoj industriji, što mu je omogućilo otkrivanje, ciljanje i presretanje najnovijih borbenih zrakoplova F-35 američke proizvodnje, rekao je novinskoj agenciji Mehr čelnik Istraživačke organizacije za zračnu obranu vojske.

Globalna utrka za razvojem naprednih sposobnosti zračnog napada u sukobu je s protuzračnom obranom, koja je ključna za obranu od rastućih prijetnji, rekao je general Samad Agha-Mohammadi.

Iranske oružane snage i IRGC neprestano istražuju i prate obrambeni razvoj u svijetu kako bi modernizirali sustave zemlje i kako bi se suprotstavili svim prijetnjama.

Ali kako se ovo dogodilo? Pa vrlo jednostavno.

Kada je Iran prošlog rujna kupio prvu seriju aviona Yak-130 od Rusije, nitko na Zapadu nije ni zagrebao po površini. Zamislite samo, lagani simulator borbene obuke za iranske pilote. Da, može se koristiti kao svojevrsni udarni avion, ali su mu borbene mogućnosti vrlo male, a  kaže se da je to školski borbeni zrakoplov.

Poanta je drugačija. Yak-130 je također borbeni trenažni avion, što vam omogućuje da na njemu vježbate vještine upravljanja čitavom hrpom drugih borbenih aviona, od Su-27 i MiG-29 do Su-35 i Su-57. Odnosno do generacija 4+ i 5. A ovo je nešto sasvim drugo. Ako Perzijanci budu imali takve avione, odjednom će se mnogi u regiji lošije osjećati, a izgleda da se to vrijeme bliži.

U izjavi za novinsku agenciju Tasnim, zamjenik iranskog ministra obrane brigadni general Mahdi Farahi rekao je da je Iran dovršio planove za uključivanje ruskih vojnih zrakoplova u oružane snage zemlje. Konačni plan uključuje raspoređivanje borbenih zrakoplova Su-35, jurišnih helikoptera Mi-28 i školskih mlaznjaka Yak-130.

General Farahi naglasio je da će napredni zrakoplovi uskoro biti dostupni Iranu, a trenutno su u tijeku svi potrebni procesi za njihovu integraciju u borbene jedinice iranskih oružanih snaga. Ovaj potez naglašava predanost Irana jačanju svojih vojnih sposobnosti i spremnosti.

Važno je napomenuti da se Iran može pohvaliti najvećom flotom vojnih helikoptera u regiji, kako u pogledu broja tako i u pogledu sposobnosti. Farahi je istaknuo stalne napore da se poboljšaju sposobnosti ovih helikoptera kroz razne projekte. Naime, Iran nije nabavio nijedan novi borbeni zrakoplov posljednjih godina, s izuzetkom nekoliko ruskih lovaca MiG-29 Fulcrum nabavljenih '90-ih.

Ono što je zanimljivo je da Rusi šute kao zaliveni, ali Mahdi Farahi nije jedan od onih koji će bez razloga brbljati. Perzijanci su po tom pitanju vrlo slični Rusima i ne možete iz njih izvući riječi kliještama, ali ako vas počnu plašiti, ne možete ih zaustaviti. Osim toga, imaju dosta iskustva u suprotstavljanju američkoj i bilo kojoj zapadnoj floti, a što je najvažnije, ne boije se uzeti Amerikance u zarobljeništvo. Štoviše, oni to uzimaju indikativno, da pokažu šmrcave marince cijelom svijetu, koji kleče pod nišanima vojnika Iranske revolucionarne garde. I nikom ništa, a dogodilo se više puta. Strašna kazna nikada nije stigla, a pregovori za oslobođenje bili su potpuno ponižavajući za Washington.

Ali sada o nečem drugom. Su-35, Mi-28 i S-400 protuzračni obrambeni sustavi već predstavljaju vrlo zastrašujuću silu za ovo poprište predloženih vojnih operacija, a ovdje je trenutak da podsjetimo da su sankcije UN-a na isporuku oružja Iranu već istekle. Sva ograničenja nametnuta rezolucijom Vijeća sigurnosti broj 2231 završila su 18. listopada ove godine, i prošlo je manje od mjesec i pol, a Teheran i Moskva već njuškaju okolo.

Usput, svi pokušaji produljenja rezolucije 2231 naišli su na veto od strane Rusije i Kine. U tom pogledu Moskva i Peking imaju svoje razloge, ali ne sprečavaju jedni druge da sami zarađuju od Perzijanaca. Štoviše, završetak rezolucije 2231 vraća Iranu kontrolu nad određenom imovinom koja je prethodno bila zamrznuta u zapadnim bankama, tako da Perzijanci imaju čime isplatiti svoje prijatelje.

Yak-130 bio je prvi znak. Zapad je bez oklijevanja progutao i vijest o “mogućnosti isporuke S-400 Iranu”, jer vijest je bila krajem ljeta, a tada je, uostalom, bila na snazi ​​rezolucija 2231 i Rusija kao zemlja od povjerenja u osjećaju poštivanja međunarodnog prava nije imala pravo isporučivati ​​S-400 uokolo. No, onda je došao listopad i svi su se odmah počeli pitati jesu li te riječi samo još jedan probni balon ili doista postoji nešto iza njih. Vijest o isporuci Su-35 stavlja točku na ove probleme, a Rusima iz Irana stižu sve vrste Shaheda i drugih bespilotnih letjelica, a u Iran odlaze avioni i PVO.

Uzgred, neki zli jezici tvrde da Iran nije bogat samo bespilotnim letjelicama i da odande u Rusiju stižu i neke zanimljive rakete. Vjerojatno lažu, ali nema sumnje da trgovinski promet među zemljama ruši sve dosadašnje rekorde.

Suradnja između Irana i Rusije u sektoru obrane doživjela je značajne promjene jer su dvije zemlje potpisale velike sporazume za jačanje gospodarske, trgovinske, energetske i vojne suradnje.

Još u veljači, ruski veleposlanik u Teheranu, Aleksej Dedov, rekao je novinarima da su trgovinski odnosi između Rusije i Irana dosegli rekordnu vrijednost od 4,6 milijardi dolara u 2022., što je 15% više nego godinu prije.

Pa, tko bi rekao? Usput, do kraja 2023. ovaj rekord može biti oboren za bar 50%.

Rusi se sporo upregnu, ali Perzijanci brzo galopiraju, pa ako išta ima, sudeći po posljednjim vijestima, ima.

Iran i Rusija također su odlučili koristiti nacionalne valute za poboljšanje svojih gospodarskih odnosa. Prema Nour Newsu, iranski veleposlanik u Rusiji Kazem Jalali rekao je: „Do 60% trgovine između Rusije i Irana odvija se u nacionalnim valutama dviju zemalja: rublji i rialu. Ali moramo smanjiti onaj udio dolara od 40 posto."

Smanjenje upotrebe američkog dolara u bilateralnoj trgovini, prema riječima veleposlanika, smanjit će utjecaj dolara na rusko-iransko gospodarsko partnerstvo.

Greška je što je u obimu cjelokupne vanjske trgovine Rusije dolar već pao ispod 20%, ali prijatelji u Teheranu očito kasne. No, može im se oprostiti, nakon 40 godina sankcija razvili su stotine trikova za paralelni uvoz da im čovjek može pozavidjeti. Osim toga, Teheran je gotovo cijelo razdoblje sankcija proživio u dolarskom prostoru, a tek sada polako dolazi do tihog odmaka, pa se sa zadovoljstvom može promatrati kretanje nekih zemalja globalnog juga.

Sjećate li se kako je prije tjedan dana Argentina najavila da će uzeti motornu pilu i odmah prekinuti svoje veze s Rusijom i Kinom? Pa hoće li odmah odbiti ulazak BRICS, a to bi se trebalo dogoditi u siječnju 2024.?

Novi šef argentinskog ministarstva vanjskih poslova već je objasnio da je „predsjednik bio jednostavno presretan, ali nitko u Buenos Airesu i ne razmišlja o prekidu veza, a još manje o napuštanju BRICS-a“. Čak se i Centralna banka Argentine predomislila oko takvih suludih poteza.

Situacija u Africi je još smješnija. Sjećate li se one zemlje Nigerije? Koja je svojedobno srušila koaliciju za marš na Niger nakon državnog udara? Dakle, ni u Nigeriji više nitko nikamo ne ide, a kampanja u Nigeru je završila prije nego što je počela i baš neki dan su nigerijske vlasti cijelom svijetu objavile da i oni hoće u BRICS. Hitno, ali baš hitno, jer red je bez njih već predugačak.

U usporedbi s vijestima iz Argentine i Nigerije, iranske vijesti izgledaju previše pitomo, ali po svojim posljedicama imaju prednost u odnosu na Latinsku Ameriku i Afriku. Da, vrhovni ajatolah ne mlatara motornom pilom, kao onaj luđak u Buenos Airesu, jer on je ipak ugledan čovjek, za razliku od novog predsjednika Argentine. Ali Alija Hamneija će se dugo pamtiti, ali tko će se od običnih ljudi u Rusiji sjetiti imena novog predsjednika zemlje pampasa? I hvala Bogu da gotovo nitko ne zna odgovor. To nije političar na toj razini. Iskreno, to nije čak ni madame Marine Le Pen, a da ne govorimo o Ericu Zemmouru ili Viktoru Orbanu.

Latinoamerički političar bit je istrošen, a Argentinci samo mogu moliti Boga da ne prođu loše da nema mogućnosti popravka štete. Ali u Aziji, svake godine, zasjaji novo svijetlo ime. To je ono što znači mlada islamska civilizacija, ista ona o kojoj je Samuel Huntington s visoka pisao u svom eseju u kojem je najavljivao tisućugodišnji globalizirani svijet pod američkom čizmom.

Samo je trebalo napraviti da se međusobno pokolju Latinska Amerika, pravoslavni svijet, budističke zemlje Istočne i Jugoistočne Azije, kineska civilizacija i države pod kineskim kulturnim utjecajem, indosfera i države pod indijskim kulturnim utjecajem, Japan kao specifična civilizacija i islamski svijet, uz civilizacije subsaharske Afrike.

Zapad bi na kraju ušetao i pokorio preživjele iz međusobnih ratova različitih civilizacija i tako bi završio posao.

Ali nešto je pošlo „po zlu“. I znamo gdje i zbog koga, pa zato sada pratimo procese afirmacije Huntingtonovih civilizacija, uz očito propadanje Zapada, ma koliko se nekome činilo da su SAD, Velika Britanija i EU još uvijek „napredne zemlje“ i vojno-politički savez.

A današnji referendum u Venezueli i  snimka iranske vojske koja nadlijeće američku flotu, uz prisiljavanje da helikopteri budu na palubi, a ne da lete dok prolaze kroz Hormuški tjesnac, uz obavijest da ne mogu više štititi izraelske brodove od jemenskih boraca i da više neće ploviti tim vodama, vijest je koja je do prije nekoliko godina bila za rubriku „znanstvena fantastika“.