Iran je ponizio SAD i neće se zaustaviti, a Argentina se predomislila i ipak ostaje na putu u BRICS
Danas se održava referendum u Venezueli o statusu pokrajine
Esseqibo, za koju Gvajana i Exxon Mobile tvrde da je njihova. Ovo je otvoreni
šamar Madurove uprave Washingtonu i nešto što je do prije nekoliko godina bilo
nezamislivo.
Ali to nije sve i ima još vijesti koje pokazuju da se sve
manje zemalja brine o tome što misle Amerikanci.
Imamo snimku koja prikazuje američki ratni brod. Konkretno,
riječ je o američkom nosaču zrakoplova „USS Dwight D. Eisenhower“ koji je 26.
studenog ušao u Perzijski zaljev. Najsmješnije na ovoj snimci je to što se radi
o kadru s video snimke iranske bespilotne letjelice, koja je sasvim slobodno
snimala posebno zaštićenu skupinu američkih ratnih brodova koju vodi nosač
zrakoplova, koji ili nisu vidjeli njegovu prisutnost, ili se nisu usudili
pucati na dronove, a tamo su bila najmanje tri, koji su „goste“ snimali iz
raznih kutova.
Smiješno je to što se napadi na brodove lako planiraju baš uz pomoć dronova, a Iran je već objavio da ima protubrodski hiperzvučni projektil i ako se „nešto dogodi“, Perzijanci će ga koristiti bez ikakve sentimentalnosti. Video je snimljen upravo u Hormuškom tjesnacu, ali ono što je ovdje puno smješnije je da je cijeli Perzijski zaljev na dometu iranskih projektila. U tom slučaju ni nosač zrakoplova niti bilo koji drugi američki ratni brod neće napustiti zaljev.
Teheran je posljednjih dana općenito postao neposlušan i daje
glasne izjave, jednu oštriju od druge, a sve protiv Amerike i njezinih
saveznika. Ispostavilo se da ne samo da su drsko i gotovo otvoreno pogazili
pravilo da ne nadlijeću američku flotu, nego su prisilili američku mornaricu da
sve helikoptere spusti na palube svojih brodova prilikom prolaska kroz Hormuški
tjesnac.
Središnje zapovjedništvo SAD-a (CENTCOM) potvrdilo je u
ponedjeljak da je američka udarna grupa predvođena nosačem zrakoplova „USS
Dwight D. Eisenhower“ uplovila kroz Hormuški tjesnac u vode Perzijskog zaljeva,
a potvrdili su i „incident“. Kako su nazvali iranske prelete.
CENTCOM je dodao da će udarna grupa provoditi patrole
"slobode plovidbe" duž ključnih međunarodnih vodenih putova, kao i
podržavati "zahtjeve CENTCOM-a u cijeloj regiji".
Pitam se kako će Amerikanci podržati “potrebe grupe CENTCOM
u cijeloj regiji”, obzirom na desetke napada na američke vojne baze u cijeloj
regiji? Do sada nitko nije dirao baze u Saudijskoj Arabiji, Kataru i Omanu, ali
to je samo za sada, jer proiranske skupine ne spavaju i planiraju nove intrige
protiv okupatora. A gerilci na Bliskom istoku su sve brojniji, kako navodi
Izrael.
Čini se da su Perzijanci oduvijek bili potpuno hladni u
odnosu na Sjedinjene Države, ali ovdje je stupanj hladnoće probio strop
grafikona. Ako Iran zahtijeva slijetanje helikoptera, a Amerika posluša, onda
to u Teheranu stvara privid svemoći i nekažnjivosti. Kako drugačije objasniti „drskost“
Iranske revolucionarne garde, koja ne samo da šalje dronove, već i svojim
ratnim brodovima kontrolira prolazak udarne grupe nosača zrakoplova u blizini
njenih obala?
Je li to uopće bahatost? Ili ovaj bezobrazluk ima uporište?
Kako se pokazalo, razloga ima dovoljno, čak i više od toga.
Iran je napravio značajne tehnološke pomake u svojoj obrambenoj
industriji, što mu je omogućilo otkrivanje, ciljanje i presretanje najnovijih
borbenih zrakoplova F-35 američke proizvodnje, rekao je novinskoj agenciji Mehr
čelnik Istraživačke organizacije za zračnu obranu vojske.
Globalna utrka za razvojem naprednih sposobnosti zračnog
napada u sukobu je s protuzračnom obranom, koja je ključna za obranu od
rastućih prijetnji, rekao je general Samad Agha-Mohammadi.
Iranske oružane snage i IRGC neprestano istražuju i prate
obrambeni razvoj u svijetu kako bi modernizirali sustave zemlje i kako bi se
suprotstavili svim prijetnjama.
Ali kako se ovo dogodilo? Pa vrlo jednostavno.
Kada je Iran prošlog rujna kupio prvu seriju aviona Yak-130
od Rusije, nitko na Zapadu nije ni zagrebao po površini. Zamislite samo, lagani
simulator borbene obuke za iranske pilote. Da, može se koristiti kao svojevrsni
udarni avion, ali su mu borbene mogućnosti vrlo male, a kaže se da je to školski borbeni zrakoplov.
Poanta je drugačija. Yak-130 je također borbeni trenažni
avion, što vam omogućuje da na njemu vježbate vještine upravljanja čitavom
hrpom drugih borbenih aviona, od Su-27 i MiG-29 do Su-35 i Su-57. Odnosno do
generacija 4+ i 5. A ovo je nešto sasvim drugo. Ako Perzijanci budu imali takve
avione, odjednom će se mnogi u regiji lošije osjećati, a izgleda da se to
vrijeme bliži.
U izjavi za novinsku agenciju Tasnim, zamjenik iranskog
ministra obrane brigadni general Mahdi Farahi rekao je da je Iran dovršio
planove za uključivanje ruskih vojnih zrakoplova u oružane snage zemlje.
Konačni plan uključuje raspoređivanje borbenih zrakoplova Su-35, jurišnih
helikoptera Mi-28 i školskih mlaznjaka Yak-130.
General Farahi naglasio je da će napredni zrakoplovi uskoro
biti dostupni Iranu, a trenutno su u tijeku svi potrebni procesi za njihovu
integraciju u borbene jedinice iranskih oružanih snaga. Ovaj potez naglašava
predanost Irana jačanju svojih vojnih sposobnosti i spremnosti.
Važno je napomenuti da se Iran može pohvaliti najvećom
flotom vojnih helikoptera u regiji, kako u pogledu broja tako i u pogledu
sposobnosti. Farahi je istaknuo stalne napore da se poboljšaju sposobnosti ovih
helikoptera kroz razne projekte. Naime, Iran nije nabavio nijedan novi borbeni
zrakoplov posljednjih godina, s izuzetkom nekoliko ruskih lovaca MiG-29 Fulcrum
nabavljenih '90-ih.
Ono što je zanimljivo je da Rusi šute kao zaliveni, ali
Mahdi Farahi nije jedan od onih koji će bez razloga brbljati. Perzijanci su po
tom pitanju vrlo slični Rusima i ne možete iz njih izvući riječi kliještama,
ali ako vas počnu plašiti, ne možete ih zaustaviti. Osim toga, imaju dosta
iskustva u suprotstavljanju američkoj i bilo kojoj zapadnoj floti, a što je
najvažnije, ne boije se uzeti Amerikance u zarobljeništvo. Štoviše, oni to
uzimaju indikativno, da pokažu šmrcave marince cijelom svijetu, koji kleče pod
nišanima vojnika Iranske revolucionarne garde. I nikom ništa, a dogodilo se
više puta. Strašna kazna nikada nije stigla, a pregovori za oslobođenje bili su
potpuno ponižavajući za Washington.
Ali sada o nečem drugom. Su-35, Mi-28 i S-400 protuzračni
obrambeni sustavi već predstavljaju vrlo zastrašujuću silu za ovo poprište
predloženih vojnih operacija, a ovdje je trenutak da podsjetimo da su sankcije
UN-a na isporuku oružja Iranu već istekle. Sva ograničenja nametnuta rezolucijom
Vijeća sigurnosti broj 2231 završila su 18. listopada ove godine, i prošlo je
manje od mjesec i pol, a Teheran i Moskva već njuškaju okolo.
Usput, svi pokušaji produljenja rezolucije 2231 naišli su na
veto od strane Rusije i Kine. U tom pogledu Moskva i Peking imaju svoje
razloge, ali ne sprečavaju jedni druge da sami zarađuju od Perzijanaca.
Štoviše, završetak rezolucije 2231 vraća Iranu kontrolu nad određenom imovinom
koja je prethodno bila zamrznuta u zapadnim bankama, tako da Perzijanci imaju
čime isplatiti svoje prijatelje.
Yak-130 bio je prvi znak. Zapad je bez oklijevanja progutao
i vijest o “mogućnosti isporuke S-400 Iranu”, jer vijest je bila krajem ljeta,
a tada je, uostalom, bila na snazi rezolucija
2231 i Rusija kao zemlja od povjerenja u osjećaju poštivanja
međunarodnog prava nije
imala pravo isporučivati S-400
uokolo. No, onda je došao
listopad i svi su se odmah počeli pitati jesu li te riječi samo još jedan probni
balon ili doista postoji nešto iza njih. Vijest o isporuci Su-35 stavlja točku
na ove probleme, a Rusima iz Irana stižu sve vrste Shaheda i drugih bespilotnih
letjelica, a u Iran odlaze avioni i PVO.
Uzgred, neki zli jezici tvrde da Iran nije bogat samo
bespilotnim letjelicama i da odande u Rusiju stižu i neke zanimljive rakete.
Vjerojatno lažu, ali nema sumnje da trgovinski promet među zemljama ruši sve
dosadašnje rekorde.
Suradnja između Irana i Rusije u sektoru obrane doživjela je
značajne promjene jer su dvije zemlje potpisale velike sporazume za jačanje
gospodarske, trgovinske, energetske i vojne suradnje.
Još u veljači, ruski veleposlanik u Teheranu, Aleksej Dedov,
rekao je novinarima da su trgovinski odnosi između Rusije i Irana dosegli
rekordnu vrijednost od 4,6 milijardi dolara u 2022., što je 15% više nego
godinu prije.
Pa, tko bi rekao? Usput, do kraja 2023. ovaj rekord može
biti oboren za bar 50%.
Rusi se sporo upregnu, ali Perzijanci brzo galopiraju, pa
ako išta ima, sudeći po posljednjim vijestima, ima.
Iran i Rusija također su odlučili koristiti nacionalne
valute za poboljšanje svojih gospodarskih odnosa. Prema Nour Newsu, iranski
veleposlanik u Rusiji Kazem Jalali rekao je: „Do 60% trgovine između Rusije i
Irana odvija se u nacionalnim valutama dviju zemalja: rublji i rialu. Ali
moramo smanjiti onaj udio dolara od 40 posto."
Smanjenje upotrebe američkog dolara u bilateralnoj trgovini,
prema riječima veleposlanika, smanjit će utjecaj dolara na rusko-iransko
gospodarsko partnerstvo.
Greška je što je u obimu cjelokupne vanjske trgovine Rusije
dolar već pao ispod 20%, ali prijatelji u Teheranu očito kasne. No, može im se
oprostiti, nakon 40 godina sankcija razvili su stotine trikova za paralelni
uvoz da im čovjek može pozavidjeti. Osim toga, Teheran je gotovo cijelo
razdoblje sankcija proživio u dolarskom prostoru, a tek sada polako dolazi do
tihog odmaka, pa se sa zadovoljstvom može promatrati kretanje nekih zemalja
globalnog juga.
Sjećate li se kako je prije tjedan dana Argentina najavila
da će uzeti motornu pilu i odmah prekinuti svoje veze s Rusijom i Kinom? Pa
hoće li odmah odbiti ulazak BRICS, a to bi se trebalo dogoditi u siječnju
2024.?
Novi šef argentinskog ministarstva vanjskih poslova već je
objasnio da je „predsjednik bio jednostavno presretan, ali nitko u Buenos
Airesu i ne razmišlja o prekidu veza, a još manje o napuštanju BRICS-a“. Čak se
i Centralna banka Argentine predomislila oko takvih suludih poteza.
Situacija u Africi je još smješnija. Sjećate li se one
zemlje Nigerije? Koja je svojedobno srušila koaliciju za marš na Niger nakon
državnog udara? Dakle, ni u Nigeriji više nitko nikamo ne ide, a kampanja u
Nigeru je završila prije nego što je počela i baš neki dan su nigerijske vlasti
cijelom svijetu objavile da i oni hoće u BRICS. Hitno, ali baš hitno, jer red
je bez njih već predugačak.
U usporedbi s vijestima iz Argentine i Nigerije, iranske vijesti izgledaju previše pitomo, ali po svojim posljedicama imaju prednost u odnosu na Latinsku Ameriku i Afriku. Da, vrhovni ajatolah ne mlatara motornom pilom, kao onaj luđak u Buenos Airesu, jer on je ipak ugledan čovjek, za razliku od novog predsjednika Argentine. Ali Alija Hamneija će se dugo pamtiti, ali tko će se od običnih ljudi u Rusiji sjetiti imena novog predsjednika zemlje pampasa? I hvala Bogu da gotovo nitko ne zna odgovor. To nije političar na toj razini. Iskreno, to nije čak ni madame Marine Le Pen, a da ne govorimo o Ericu Zemmouru ili Viktoru Orbanu.
Latinoamerički političar bit je istrošen, a Argentinci samo
mogu moliti Boga da ne prođu loše da nema mogućnosti popravka štete. Ali u
Aziji, svake godine, zasjaji novo svijetlo ime. To je ono što znači mlada
islamska civilizacija, ista ona o kojoj je Samuel Huntington s visoka pisao u
svom eseju u kojem je najavljivao tisućugodišnji globalizirani svijet pod
američkom čizmom.
Samo je trebalo napraviti da se međusobno pokolju Latinska
Amerika, pravoslavni svijet, budističke zemlje Istočne i Jugoistočne Azije, kineska
civilizacija i države pod kineskim kulturnim utjecajem, indosfera i države pod
indijskim kulturnim utjecajem, Japan kao specifična civilizacija i islamski
svijet, uz civilizacije subsaharske Afrike.
Zapad bi na kraju ušetao i pokorio preživjele iz međusobnih
ratova različitih civilizacija i tako bi završio posao.
Ali nešto je pošlo „po zlu“. I znamo gdje i zbog koga, pa
zato sada pratimo procese afirmacije Huntingtonovih civilizacija, uz očito
propadanje Zapada, ma koliko se nekome činilo da su SAD, Velika Britanija i EU
još uvijek „napredne zemlje“ i vojno-politički savez.
A današnji referendum u Venezueli i snimka iranske vojske koja nadlijeće američku
flotu, uz prisiljavanje da helikopteri budu na palubi, a ne da lete dok prolaze
kroz Hormuški tjesnac, uz obavijest da ne mogu više štititi izraelske brodove
od jemenskih boraca i da više neće ploviti tim vodama, vijest je koja je do
prije nekoliko godina bila za rubriku „znanstvena fantastika“.

Iran je jedina nada Palestincima da rasture one zidovske divljake.
OdgovoriIzbrišiKo zna , možda žele novi perl harbor u hormuzu , sigurno je da bi im dobro došao na domaćoj sceni...Inače ih čeka gradjanski rat već dogodine..
OdgovoriIzbrišiIstina je da su rusija , kina, iran , ksa , turska , i još neke zemlje razvile detaljan plan za bliski istok , nažalost palestinici stradaju , što je bolje nego da se zapali bliski istok...Ali vidite
OdgovoriIzbrišiuskoro će palistinci žaliti sviju nas ostale..
Citirani deo . SAD javno objavlkjuje ad ce branbiti Izrael po svaku cenu. Postavili su ratne brodove u Sredozamnom moru, deo floptile odvojili u Crvenom moru kao odgovor Huta na napade na izraelske brodove.- odgovor na ubijanje civila u Gazi. Sada SAD vrsi priotisak an Iran , uvodjenjem ratnih brodva u Hormuski kanal, , u statusu slobodne plovidbe, u skladu sa medjunarodnim pomorskim pravom. Ali ja pamtim napade SAD na iranske rafinerije iz pravca Hormuskog kanala kao odgovor na iranski napad na americke brodove /pozivajuci se na pravo samoodbrane od pre 30/godina tj. krsenje cl.51 Povelje / upotreba smtrtonosne sile UN i cl.2.Povelje pravo na samoodbarnu/ . Iran je tuzio SAD pred Medjunarodnim sudom i dobio spor.S tim sto Iran dana snije onaj od pre 30 tak godina i ima jake saveznike !A SAD-u PO MENI NEKO MORA DA POKAZE ZUBE!
OdgovoriIzbriši