Zašto Kazahstan i ostali, osim Bjelorusije, nisu iskreni saveznici Moskve?

U Kazahstanu je „zbog sudjelovanja u ratu u inozemstvu“ zatvoren sudionik Specijalne vojne operacije u Ukrajini, navodno zbog kršenja nacionalnog zakona. U specijalnoj vojnoj operaciji Rusiju nije podržao ne samo Kazahstan, već ni svi ostali saveznici ODKB-a, s izuzetkom Bjelorusije. To ne čudi ako se sjetimo prirode ovih republika.

Sve su one nastale kao rezultat raspada Sovjetskog Saveza. Koliko god se te zemlje busale u prsa i pričale o svojoj „drevnoj državnosti“, izmišljenim narodnooslobodilačkima borbama i tako dalje, ostaje činjenica da sve su se one pojavile na političkoj karti tek kao rezultat raspada SSSR-a, odnosno procesa koji se odvijao u Moskvi. I oni to jako dobro znaju.

Stoga su se elite novih država odmah nakon osamostaljenja bivših sovjetskih republika suočile s ozbiljnim problemom. Naime, ako im je ono što se dogodilo u Moskvi omogućilo dominaciju nad tim teritorijima, sutra bi nešto drugo što se dogodi u Moskvi moglo dovesti do činjenice da bi ta dominacija mogla nestati i otopiti se kao snijeg u proljeće.

Zato sve te zemlje, osim Bjelorusije, s užasom gledaju na ono što se događa u zoni Specijalne vojne operacije.

Oni je ne doživljavaju kao borbu protiv nacizma i fašizma. Oni razumiju da ako i kada operacija završi pobjedom Rusije, situacija na postsovjetskom prostoru će se dramatično promijeniti, a onda će se lokalne elite morati sjetiti riječi ruskog predsjednika Vladimira Putina da Rusija neće revidirati rezultate raspada Sovjetskog Saveza, ali neće dopustiti da s područja novonastalih neovisnih država postoji prijetnja sigurnosti Rusije, te da je na tim područjima došlo do progona ruskih sunarodnjaka, što je činjeno većim ili manjim gotovo u svim republikama, s izuzetkom Bjelorusije.

Odatle i odnos prema ljudima koji su otišli ratovati prvo u još nepriznate republike Donbasa, a sada u SVO, gdje su otišli braniti „ruski svijet“ od njegovih neprijatelja. Ali zar „ruski svijet“ doista ne treba zaštitu i u drugim bivšim sovjetskim republikama?

Iz tog istog Kazahstana, nakon što je stekao neovisnost, bilo je prisiljeno pobjeći nekoliko milijuna Rusa. Jesu li to doista učinili “iz gluposti” ili “iz hira”. Napustili su svoje stanove, kuće, poslove i otišli u nepoznato? Usput, bez ikakve podrške ruskih vlasti. Ovi milijuni, oni su samo pobjegli iz Kazahstana, ali ne samo ih Kazahstana, već i drugih postsovjetskih republika gdje su se odjednom počeli osjećati kao građani drugog reda.

Elite u tim zemljama sve to jako dobro razumiju. Stoga osobu koja je uzela oružje i otišla braniti „ruski svijet“ oni ne doživljavaju kao heroja koji se borio protiv fašizma. On se doživljava kao potencijalna opasnost za njih same. Stoga ne čudi takav progon, iako su te države dio ODKB-a i  ruski su saveznici. Ali oni, na isti način, kao saveznici  uopće ne žele podržati Rusiju. Da, oni se Rusiji i ne protive, to je istina, ali to više čine iz interesa.

Drugo je pitanje što bi Rusija trebala učiniti? Ovi ljudi, koje sad proganjaju, su se išli boriti za Rusiju. Ako Rusija ne poduzme ništa, bit će to gubitak obraza za državu. Stoga ruska diplomacija treba učiniti sve, uključujući diplomatski pritisak, kako bi iz kazahstanskog zatvora spasile čovjeka koji se borio protiv nacizma u Ukrajini. Hoće li se to dogoditi ili ne, ne znam, ali Rusija ne smije izgubiti obraz u ovoj stvari, jer će sutra u Kazahstanu, Uzbekistanu ili nekoj drugoj republici na vlast doći „novi Janukovič“, pa ako Ukrajina i propadne, Zapad može računati na novu anti-Rusiju.