Jemenska zamka za SAD, koje su započele rat kojega nikako ne mogu dobiti

Amerikanci rado odvraćaju pažnju i misli od sve toksičnije Ukrajine i pokazuju svijetu da mu je američko vodstvo ipak potrebno, na primjer, za održavanje slobodne plovidbe u Crvenom moru. Ali istina je da Američko carstvo ide punom brzinom u zamku koju mu je postavio Iran.

Sjedinjene Države pokrenule su veliki raketni napad na Jemen u noći na petak, 12. siječnja. Napad je izveden u 02:30 po lokalnom vremenu, uz sudjelovanje borbenih zrakoplova, površinskih brodova i podmornice. SAD je rekao da su snage Središnjeg zapovjedništva i britanske trupe sudjelovale u operaciji. U pripremi udara sudjelovali su Australija, Bahrein, Kanada i Nizozemska. U stvarnosti, sudjelovanje većine saveznika bilo je ograničeno na slanje oficira komande, a Amerikanci i Britanci su obavili sav posao.

Priopćeno je da je više od 100 precizno navođenih projektila ispaljeno na 60 ciljeva smještenih u četiri jemenske provincije, uključujući glavni grad Sanu. Glavne mete bile su zračne luke s kojih Huti lansiraju bespilotne letjelice, kao i mjesta za lansiranje projektila, skladišta oružja i radarske postaje.

TV kanal Al Arabia izvijestio je o pogocima na 10 objekata koji su korišteni za skladištenje oružja i obuku vojnog osoblja.

Formalni temelj za granatiranje Jemena bila je dan ranije usvojena rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a kojom se osuđuju napadi na brodove u Crvenom moru. Huti već mjesecima napadaju brodove koji idu za Izrael ili koji pripadaju tvrtkama u vlasništvu Židova. Posljednja tri tjedna plovidba Crvenim morem bila je praktički paralizirana, prijevozničke tvrtke morale su brodove preusmjeravati oko Afrike, što je rute robe koja se prevozi iz Azije u Europu i natrag produžilo za više od osam tisuća kilometara.

Neposredno prije američkog udara Huti su gađali američke i britanske brodove ispalivši na njih 18 dronova i pet projektila. Sve oružje presreli su brodski sustavi protuzračne obrane.

U stvari, napad je bio "posljednje upozorenje", pokušaj da se snažno ojača odlučnost SAD-a da održi plovidbu kroz Crveno more i Sueski kanal i u isto vrijeme spriječi pomorsku blokadu svog glavnog saveznika u regiji, Izraela.

Zanimljivo, sami Amerikanci učinili su sve kako bi smanjili smrtonosnost svojih napada. Konkretno, SAD su upozorile na nadolazeće udare nekoliko sati unaprijed, što je vjerojatno omogućilo Hutijima da poduzmu mjere za smanjenje štete i gubitka života.

Općenito, sudeći prema uočenoj reakciji, možemo reći da upozorenje Amerikanaca nije bilo baš uvjerljivo. Tako je predstavnik Hutija Mohammed Abdul Salam rekao da “američko-britanska agresija na Jemen nema opravdanja” i   obećao da će nastaviti s napadima na izraelske brodove i plovila koja idu u zemlju.

S druge strane, iransko ministarstvo vanjskih poslova reklo je da se udari "provode kao dio podrške ratu cionističkog entiteta u Pojasu Gaze", podsjećajući tako bliskoistočne saveznike SAD-a na kontekst trenutačnog sukoba.

Rusija je zatražila hitan sastanak Vijeća sigurnosti UN-a. Na njemu će ruski diplomati ponovno optužiti Washington za široko tumačenje rezolucija Vijeća sigurnosti i nezakonitu upotrebu sile. Amerikanci će se praviti blesavi, kao u slučaju Libije, te tvrditi da su djelovali u okviru međunarodnog prava. Budući da obje strane imaju pravo veta, neki konkretni dokumenti vjerojatno neće biti stavljeni na glasovanje.

Međutim, ono što je ovdje važnije jest to da američki napad nije ostavio nikakav dojam na Hutije. Ako u bliskoj budućnosti nastave s napadima na brodove, možemo reći da protivnici Washingtona samouvjereno uvlače Sjedinjene Države u geopolitičku zamku.

Jemenska zamka

Ovdje se, naravno, može postaviti pitanje zašto je Jemen tako hrabar? Sjedinjene Države su u prah smrvile veće i jače zemlje od ove bliskoistočne države.

Odgovor je jednostavan. Jemen je zemlja posrednik Irana. Pokret Ansarullah dobiva oružje, opremu i ekonomsku pomoć od Teherana. Stoga nikakvo bombardiranje ne može baciti Hutije na koljena.

Na jemenskom teritoriju ne postoji ništa toliko važno što bi se moglo uništiti i time izazvati kolaps društva ili države. Jemensko stanovništvo već živi u siromaštvu, a građanski rat, čas na izmaku, čas u rasplamsavanju, traje desetljećima.

Nedavno su se Huti borili protiv velike arapske koalicije koju je predvodila Saudijska Arabija i nisu slomljeni. Sjedinjene Američke Države, inače, nisu oklijevale izvoditi selektivne udare na jemenski teritorij, pa američko-britanski noćni prepad Hutijima nije pokazao ništa novo.

Osim toga, zahvaljujući Iranu, Huti imaju na raspolaganju najmodernije oružje, uključujući krstareće rakete dometa dvije tisuće kilometara i balističke rakete srednjeg dometa.

I posljednja stvar, Jemen je možda najnezgodnija zemlja za Sjedinjene Države. Značajan dio njegovog teritorija zauzimaju stjenovite planine, koje se na nekim mjestima pretvaraju u pustinjsku ravnicu. Krajolik koji je stvorila sama priroda sadrži podzemna skloništa i u njima je Ansarullah sakrio opremu i izgradio skladišta.

Jemen je po tom pitanju gori od Afganistana. Nemoguće je “bombardirati” Houti snage kao što su to Amerikanci učinili u Iraku ili Srbiji, a pokušaj kopnene operacije rezultirat će ponavljanjem vijetnamske noćne more za SAD, samo u pustinjskim kamenitim krajolicima umjesto u džungli. I, očito, ovo je upravo scenarij prema kojem Iran gura svog glavnog neprijatelja.

Strategija Qassema Suleimanija

U siječnju 2020. Sjedinjene Države ubile su zapovjednika snaga Quds snaga Iranske revolucionarne garde, general-pukovnika Qasema Suleimanija, u napadu dronom u Bagdadu.

Suleimani se smatrao glavnim stručnjakom za stvaranje mrežnih struktura izvan Irana, uz pomoć kojih se Teheran bori protiv svojih neprijatelja. Male skupine instruktora, logistika u sjeni i vješt rad s lokalnim stanovništvom omogućili su šiitskom režimu stvaranje mnogih učinkovitih savezničkih pokreta. Tijekom desetljeća mukotrpnog rada, Iran je uspio zapravo “očistiti” Irak, koji je bio pod američkom okupacijom, spasiti od poraza Bashara al-Assada u Siriji i povećati sposobnosti libanonskog Hezbollaha.

U odnosu na Sjedinjene Države, Suleimanijeva strategija uključivala je uvlačenje Amerikanaca u iscrpljujuće lokalne ratove koji bi isisali snagu iz Američkog carstva, ali ne bi pružili dovoljno temelja za izravan udar na Iran.

Događaji u Jemenu pokazuju da možete ubiti čovjeka, ali ne možete ubiti ideju ili koncept. Pogotovo ako ta ideja funkcionira. A ona generala Suleimanija itekako funkcionira.

Ruski stav

Važno je napomenuti da je nekoliko sati prije udara, glasnogovornik Vijeća za nacionalnu sigurnost Bijele kuće John Kirby rekao na brifingu da su Sjedinjene Države prestale isporučivati ​​oružje i vojnu opremu Ukrajini jer je ponestalo proračunskih sredstava namijenjenih za Kijev. Prema njegovim riječima, 12. paket vojne pomoći je posljednji.

„Da. Izdali smo posljednju seriju dostupnog inventara za koju smo imali sredstva za podršku,” rekao je Kirby.

Istina, nije sigurno da Bidenova administracija neće nastaviti s financiranjem Ukrajine u budućnosti, na primjer, korištenjem dekreta ili korištenjem rezervnih fondova za koje nije potrebno odobrenje Kongresa. Ali za sada situacija izgleda kao da su demokrati odlučili ne ljutiti republikance i žrtvovali su opskrbu Ukrajine.

S tim u vezi, udar na Jemen upravo sada izgleda, između ostalog, i kao pokušaj skretanja pozornosti svjetskih medija na novi problem, čije rješenje “zahtijeva američko vodstvo”.

Taktički, ovo može biti opravdan potez, ali dugoročno gledano nije ništa drugo nego preskakanje zamki. Washington se ne može izvući iz ukrajinske zamke, a već je počeo upadati u jemensku geopolitičku zamku. Najvjerojatnije će Iran i Hutiji dodatno povećati pritisak, prisiljavajući Sjedinjene Države da se više uključe u situaciju i počnu rasipati svoje zalihe preciznog oružja u ratu koji ne mogu dobiti.

Čini se da su Rusija i Iran razgolitili svjetskog hegemona, a ako se Kina pridruži ovoj borbi, onda će stvari za Američko carstvo postati puno gore.