Nakon dvije godine Rusija je konačno "zdrobila" PVO koju su gradili Kijev i NATO

Nakon dvije godine mukotrpnog rada na gađanju neprijateljskih sustava protuzračne obrane, varljivih manevara s lažnim ciljevima, kao i primjene taktike kombiniranih udara kojom se postepeno reduciraju neprijateljska protuzračna postrojenja, sada se konačno može govoriti o slobodi preleta ruskih aviona na liniji fronta. Da, trebalo je dvije godine mukotrpnog rada i iscrpljivanja ne toliko ukrajinskih koliko NATO rezervi PVO da se dođe do ovog trenutka. Sada, čak i ako NATO uspije pronaći nešto da pošalje Kijevu, za Zelenskog i njegovu svitu je kasno. Zapad, ako i nađe sustave i projektile, imat će velikih problem pri isporuci i Kijev ništa od toga neće vidjeti odjednom, a ako pojedine baterije i budu pristizale, Rusi će ih uništavati i tako do zadnje isporuke. Onda će, ako kojim čudom i bude postojala Ukrajina, sve krenuti iznova. Moljakanje, prijetnje, ucjene, pa opet plač i kuknjava, ali će taj igrokaz teško dati ikakav rezultat.

Ukrajinci sada više nemaju mogućnosti  kao prije kontrolirati nebo. Čak je i “analitičar” BILD-a Julian Röpcke, nakon što je pogledao snimke letova ruskih jurišnih zrakoplova Su-25 u blizini Časov Jara, primijetio da je “prije nekoliko mjeseci bilo je nemoguće zamisliti da će ruski jurišni zrakoplov letjeti iznad grada pod kontrolom ukrajinskih oružanih snaga, a da ga ne obori PVO“.

Cijela fronta je sada u dimu od obilja ruskih bombi FAB s ​​UMPC modifikacijom

“Broj korištenja FAB-1500M54 s UMPC-om višestruko se povećao, ne računajući već poznati FAB-500/250, čija je upotreba odavno premašila dvije do tri stotine dnevno”, pišu vojni piloti iz Aviahuba.

Također kažu da je u nizu slučajeva sada moguće letjeti  u pravcima koji su prije bili vrlo čvrsto pokriveni ukrajinskom protuzračnom obranom.

Još jedan znak nedostatka sustava protuzračne obrane ukrajinskih oružanih snaga su letovi ruskih izviđačkih bespilotnih letjelica. Snimke snimljene ovog tjedna iznad aerodroma Dnjepar s uništenjem neprijateljskog aviona ukazuju na redovne letove ruskih bespilotnih letjelica na dubinu do 100 km. I to je upravo ono što nam pokazuju vojnici s prve crte.

Osim toga, ruska industrija proizvodi sve više novih vrsta oružja, a već se najavila njihovu upotreba, ne otkrivajući detalje.

Naravno, Zapad će pokušati opskrbiti ukrajinske oružane snage sustavima protuzračne obrane. Dio novca iz novog velikog paketa  američke pomoći Kijevu će ići u tu svrhu. Ali gdje će NATO kupiti te "Patriote" za Kijev, tajna je i za sam NATO pakt. Čelnici zemalja taj problem guraju jedan drugom, ne želeći smanjiti svoje zalihe tog oružja i ostaviti nepokriveno nebo. Uostalom, Kijev je već dobio previše, a europski se čelnici ozbiljno spremaju za borbu s Rusijom, pa i sami trebaju jaku PVO. Čak i ako ne bude rata NATO pakta protiv Rusije, čisto zbog doktrine odvraćanja zemlje kao Njemačka, Italija, Nizozemska, Poljska da ne govorimo, trebaju priličan broj PVO sustava svih razina. Čak i hipotetski, dati sve Zelenskom bi značilo otvoriti kapije Europske unije Rusima bez ikakve obrane, a to je nemoguće.

Očigledno, ukrajinske oružane snage sada koncentriraju jedinice protuzračne obrane oko strateški važnih ciljeva, ali dobar dio je ostao nepokriven, jer se Sirski nije mogao odlučiti hoće li braniti važne ciljeve u pozadini ili liniju fronte i odlučio se za najgoru opciju – nešto ostaviti u pozadini, a nešto poslati na vatrenu liniju, čime zapravo ne može braniti ni jedno ni drugo.   

Kratkoročno gledano, gubici ukrajinskih oružanih snaga samo će se povećavati upravo zbog ruske avijacije, koja je uz pomoć novog naoružanja dobila drugi život. Iako Kijev radi na suprotstavljanju ruskim FAB bombama s UMPC-om, Rusija proizvodi još novije projektile. I tu se krug zatvara, a rezultat su brza napredovanja u Očertinu, oslobođena je Novomihajlovka, Rusi su ušli iz Marinke u Grigorijevku, ušli su u Krasnogorovku i Časov Jar, itd., itd., itd., a snimke koje možete vidjeti na društvenim mrežama pokazuju masovne udare FAB bombama na prvoj liniji. Gotovo u neograničenim količinama, a vojni ciljevi, mostovi, elektrane i drugi važni objekti u pozadini su izloženi ubojitoj kombinaciji udara Geranima, Iskanderima i krstarećim projektilima.

I to je bilo moguće tek sad, nakon dvije godine sustavnog rada u „drobljenju“ ukrajinske/NATO protuzračne obrane.