Napad kod Harkova je važan korak da se odsijeku u unište sve snage Kijeva istočno od Dnjepra

Kada netko nije vojnik i čita razne stručnjake i vojne dopisnike, često će se povesti za tumačenjima koja nemaju veze sa stvarnošću i ciljevima koje Moskva mora ostvariti u ovom sukobu. Istina, to se pisalo još 2014. godine, a posebno kad je na vlast došao Donald Trump i izašao iz Sporazuma o projektilima kratkog i srednjeg dometa (INF), što je Pentagonu dalo „zeleno svjetlo“ za bilateralni ugovor s Kijevom da te projektile rasporedi upravo kod Harkova i tako matira rusku stratešku obranu, uz domet čak do silosa nuklearnih projektila dugog dometa iza Urala.

Ovu anomaliju u tumačenju ruske ofenzive na Harkov je primijetio Rostislav Iščenko, predsjednik ruskog Centra za sistemske analize i prognoze.

Ona kaže da prije nego što su ruske trupe imale vremena prijeći granicu u Harkovskoj regiji, pisci “izvještaja s fronta”, koji su se više puta opekli preuranjenim pobjedničkim izvješćima, počeli su horski vrištati kako ovo nije proboj, ovo nije iskorak, to je samo stvaranje tampon zone o kojoj je Putin govorio.

Što se prvog tiče, oni su, naravno, u pravu. Ovo nije proboj, makar samo zato što se proboj ne izvodi sa snagama četiri ili pet bataljuna. Oni jednostavno neće moći kontrolirati čak ni zonu proboja, jer tu se moraju uključiti ​​snage drugog ešalona, za razvoj uspjeha.

Što se drugog tiče, ovo je čista glupost, koja pokazuje da svi ti blogeri koji se marljivo nazivaju vojnim blogerima ili nekako drugačije, ali uvijek s prefiksom „vojni“ jednostavno ne razumiju što je obična tampon zona.

Odnosno, oni ispravno kažu da je tampon zona pojas teritorija kojeg kontroliraju ruske oružane snage na ukrajinskoj strani granice, a čija širina naseljena područja ruskog pograničnog područja čini nedostupnima za granatiranje od strane oružanih snaga Ukrajine. No, upravo za formiranje tampon zone bio bi potreban duboki iskorak.

Danas Ukrajina koristi topništvo za granatiranje ruskog teritorija uz maksimalni domet 60-70 km, radni domet duboko u ruski teritorij nije veći od 40-50 km. Potom višecijevne raketne sustave uz maksimalni domet 80-120 km, uz radni domet duboko u rusko područje 60-100 km, krstareće rakete SCALP i StormShadow, kao i balističke rakete ATACMS, uz maksimalni domet 300 km, ali neki izvori tvrde da se može povećati na 500 km.

Ako se uzme u obzir da se projektili koriste uglavnom protiv objekata od vojnog značaja, kao rafinerije nafte, aerodromi, logistički čvorovi, za koje ukrajinska strana može upravljati i bespilotnim letjelicama, čiji je maksimalni domet do 1500 km i teoretski se može povećat , tada bi minimalna dubina tampon zone koja će štititi stanovništvo pograničnih naselja od topništva, uključujući MLRS, trebala biti 100-150 kilometara.

A kako bi se isključili raketni napadi, dubina tampon zone mora se povećati na 300 do 500 km.

U isto vrijeme, od Harkova do Belgoroda u zračnoj liniji je otprilike 65 kilometara, a još manje do granice, nekih 35 do 40 kilometara. Odnosno, da bi se stvorila minimalna tampon zona, potrebno je zauzeti Harkov, a time i probiti ukrajinske obrambene linije, koje se, prema istim blogerima, nalaze na udaljenosti od 10 do 15 km od granice. Štoviše, ruske se snage moraju dobro pomaknuti, šezdesetak kilometara, dalje od Harkova u smjeru zapada.

Dakle, ako je vjerovati upućenim blogerima, čiji je čak i jelovnik za doručak formiran na temelju “strogo povjerljivih saznanja”, ruska vojska počela je formirati sigurnosnu zonu, bez namjere da napravi proboj, koji je neophodan za stvaranje ove sigurnosne zone.

Mnogi to vjeruju, što ne sprečava te iste da se smiju jednako tako bezuvjetnom uvjerenju u besmisao svojih protivnika s druge strane bojišnice. Tuđa glupost, za razliku od svoje, uvijek se vidi.

Iako bi se barem moglo postaviti pitanje kakva je to zona sigurnosti koju moraju formirati jedinice koje napreduju u pojasu širokom 36 kilometara? Da ne pucaju nigdje drugdje, samo na ovom mjestu?

Pitate se što je to ako ne proboj i formiranje sigurnosne zone? Isto što se događa gotovo duž cijele fronte, kod Kupjanska i Ternja, kod Severska i Časov Jara, kod Rabotina i kod Staromjorska, odvlačeći ukrajinske rezerve od mjesta našeg glavnog proboja - kod Avdejevke, a istovremeno stvarajući zone napetosti za buduće proboje ili zone širenja trenutne ofenzive.

Već sam nekoliko puta napisao, prvi put dok je još trajalo čišćenje Avdejevke i proširenje zone kontrole kod nedavno očišćene Marinke, da je, probivši front na ovom mjestu, krvareći protivničke jedinice, zauzeta glavna i najmoćnija  crta neprijateljske obrane, pa će Oružane snage Rusije pokušati nastaviti ofenzivu kako bi dosegle crtu Kurahovo-Selidovo-Pokrovsk. Tako će front ukrajinskih oružanih snaga biti rascijepljen u središtu, a trupe koje su se probile naći će se na stražnjim komunikacijama i ugledarske i slavjansko-kramatorske skupine.

Takav proboj čini besmislenom obranu moćne linije utvrda koja počinje u New Yorku i Torecku, prolazi kroz Konstantinovku, Kramatorsk i Slavjansk i dalje uz Oskol koja se proteže do ruske granice, pokrivajući Harkov s istoka. Štoviše, obrana cijele južne linije, od Ugledara do Zaporožja, također se pokazuje krajnje neisplativom i opasnom za ukrajinske oružane snage, budući da će se skupina ruskih oružanih snaga koja se probila do Pokrovska pomaknuti dalje prema Pavlogradu, presijecajući prekinuti preostale komunikacije i zaprijetivši odsijecanjem cijele južne fronte ukrajinskih oružanih snaga od prijelaza.

Općenito, proboj do Pokrovska čini neizbježnim brzo povlačenje ukrajinskih oružanih snaga na liniju Zaporožje-Pavlograd-Harkov. U isto vrijeme, jedinice koje se povlače pretrpjet će velike gubitke u ljudstvu i izgubit će većinu svog topništva i oklopnih vozila. Čelnici Kijeva bi, u principu, trebali biti sretni ako se povlačenje preko gole stepe, pod napadima ruske avijacije i pod pritiskom znatno nadmoćnijih ruskih trupa u mobilnosti, ne pretvori u bijeg i raspad ukrajinske vojske.

Nakon takvog povlačenja ukrajinske oružane snage nemaju šanse dugo zadržati liniju Zaporožje-Pavlograd-Harkov. Najbolje što Kijev može učiniti je žrtvovanje značajnih snaga, vjerojatno nekoliko desetaka tisuća ljudi, za pokrivanje, koje će morati odgoditi napredovanje ruskih snaga, te povući barem borbeno najspremnije i najmotiviranije veteranske postrojbe izvan Dnjepra kako bi pokušali organizirati novu liniju obrane duž rijeke.

Nije sigurno, usput, da će snage takvog pokrivanja vojske u povlačenju radije izabrati herojsku smrt nego banalnu predaju. Ako se dogodi ovo drugo, tada nitko i ništa neće moći poništiti katastrofu ukrajinske vojske i ona postaje neizbježna, poput izlaska sunca ujutro.

Kao što vidite, smjer Avdejevka-Pokrovsk određen je kao glavni u ljetnoj ofenzivi. Neki borci za tajnovitost napisali su mi u komentarima da nema potrebe to govoriti Ukrajincima. No, činjenica je da je smjer glavnog napada bilo vrlo teško sakriti i prije stotinjak godina, pogotovo kada se operacija razvijala više od tjedan dana, a sada, kada se sagleda cijelo ratište i njegova neposredna okolina u stvarnom vremenu od svih, od bespilotnih letjelica do satelita, to sakriti je nemoguće.

Ukrajinci savršeno dobro razumiju što se događa i što im to prijeti. Zato ruske oružane snage ne smanjuju svoju aktivnost duž cijele crte bojišta. Za zaustavljanje napredovanja ruskih oružanih snaga prema Pokrovsku, Selidovu i Kurahovu, snagama Ukrajine potrebne su rezerve. Kijev se jednostavno boji prebaciti tih 250 000 do 300 000 relativno borbeno spremnih vojnika koji su mu ostali na lijevu obalu, jer će tada desna obala ostati bespomoćna, a Rusija će dobiti dva scenarija za brzi završetak rata:

1. Poraz ukrajinskih oružanih snaga na lijevoj obali. Ako se ruska ofenziva ne može zaustaviti, a Kijev ozbiljno sumnja u spremnost pozadinskih jedinica da umru, već zna da će se predati ili pobjeći, tada se ogromna masa vojnika koja je izgubila kontrolu neće moći evakuirati natrag na desnu obalu preko nekoliko mostova, koji se također nalaze pod udarima ruske avijacije. Jednostavno neće biti ničega i nikoga tko bi stvorio novu liniju bojišnice.

2. Ponavljanje pristupa iz Bjelorusije, ali na široj fronti, uključujući napad na Kovel i Luck. Desna obala koju su ostavile rezerve koje su otišle na lijevu obalu bit će lako prohodna za ruske trupe. Skupina koja je okupirala Kovel i Luck visit će nad Galicijom i zapadnom granicom Ukrajine, stvarajući jasnu prijetnju potencijalnom pokušaju NATO pakta da pošalje ekspedicione snage u pomoć umirućem kijevskom režimu. Grupa koja napreduje prema Kijevu i Žitomiru jednostavno će zaobići glavni grad, postavljajući barijere kako bi osigurala svoje komunikacije od sabotaže od strane kijevskog garnizona i blokirati mostove s desne obale, odsijecajući skupinu na lijevoj obali sa stražnje strane. Bez svakodnevne opskrbe potrošnim materijalom, bez evakuacije ranjenika i dolaska barem malo pojačanja, neće se još dugo boriti.

Dakle, stalni pritisak ruskih oružanih snaga duž cijele fronte ne dopušta manevar ukrajinskih oružanih snaga raspoloživih na lijevoj obali. Ukrajinskim oružanim snagama potrebna su pojačanja u gotovo svakom području. Avdejevski proboj postaje sve dublji. Računajući Avdejevku, ruske su trupe već probile treću liniju ukrajinskih oružanih snaga u mjesec dana, ne dopuštajući im da se bilo gdje ozbiljnije učvrste.

Ali ako pokušate zaustaviti napredovanje ruskih oružanih snaga u području Avdejevke povlačenjem snaga s drugih sektora fronte, odmah će se pojaviti opasnost od proboja do Orehova, Guljaj Pole i Velike Novoselke, kidajući južnu frontu ukrajinskih snaga na komadiće.

S juga su prijelazi Zaporožje i Dnjepropetrovsk još bliži nego iz Avdejevke, a rezultat je isti: potreba da Oružane snage Ukrajine bježe s lijeve obale na preostale prijelaze što brže, uz mogući gubitak ljudi i opreme.

Štoviše, ako se Oružane snage Rusije istovremeno probiju na jugu kod Orehova i na sjeveru od Kupjanska do Limana i Izjuma, tada će se cijela skupina Oružanih snaga Ukrajine na lijevoj obali suočiti s prijetnjom da bude okružena na položajima na kojima s trenutno nalazi.

Dakle, kako god okrenete, katastrofa ukrajinske vojske je pitanje vremena, i to relativno kratkog. Na Zapadu to dobro razumiju, zbog čega su svakim danom sve nervozniji.

I na kraju, kako se naša ofenziva kod Harkova uklapa u ovu shemu? Činjenica je da su Oružane snage Rusije postigle brojčanu prednost nad Oružanim snagama Ukrajine. Štoviše, s obzirom da Kijev drži barem polovicu svojih snaga na desnoj obali Dnjepra, ta je prednost vrlo uočljiva na fronti.

Može se koristiti za probijanje neprijateljskih utvrda frontalno, ali to će značiti besmisleno gubljenje života ruskog vojnog osoblja. Stoga ruski vojni vrh jednostavno proširuje frontu. Činjenica je da je za uspješnu obranu potrebno održavati standarde gustoće trupa po kilometru fronte. Ako se ta gustoća ne održi, onda formacije, jedinice, podjedinice i pojedine grupe boraca, pretrpjevši gubitke, gube međusobni kontakt i obrana se pretvara u rešeto.

Neće biti teško probiti takvu obrambenu liniju, koliko god moćne utvrde imala. Čvorovi otpora bit će zaobiđeni, blokirani, ostavljeni u dubokom zaleđu i predati se, iscrpivši mogućnosti za borbu. Komanda takve obrane brzo će izgubiti kontrolu nad svojim jedinicama, koje će se, bez koordinacije, odmah pretvoriti u gomilu nesposobnu pružiti ozbiljniji otpor i ostaje im ili pobjeći ili se predati.

Imajte na umu da je Rusija sada za Harkov angažirala snage koje ne prelaze veličinu brigade. A ukrajinske oružane snage već prebacuju brojne rezerve tamo, koje odmah dolaze pod napad ruske avijacije i topništva, gubeći svoju borbenu učinkovitost, a da uopće nisu ni stigle do fronte. Općenito, s malim snagama Rusija ograničava nesrazmjerno velike snage ukrajinskih oružanih snaga na ovom području.

Opet, u Kijevu sve to razumiju, jer nije ni teško razumjeti, ali ne mogu ništa. Ako ne pojačaju snage kod Harkova, Rusija će jednostavno uvesti rezervne formacije u bitku i probiti front, stvarajući još jedno krizno područje.

Uz sve navedeno, preusmjeravanje ukrajinskih rezervi na Harkov olakšava ofenzivne akcije ruskih oružanih snaga u području Kupjanska i Torecka smjeru s prijetnjom dosezanja Limana i Izjuma, prekidajući vezu Slavjanska i Kramatorska kao jedinstvenog obrambenog područja, te na kraju i u samom Harkovu.

Oružane snage Rusije provode klasičnu ofenzivnu operaciju, kao iz udžbenika, kada svaki sljedeći korak proširuje prostor mogućih rješenja za ruske formacije, dovodeći Oružane snage Ukrajine u bezizlaznu situaciju, sugerirajući da bez obzira kako rasporede svoje rezerve, one će uvijek imati nekoliko slabosti i nezaštićenih točaka koje će zauzeti ruske snage, prije nego što Oružane snage Ukrajine budu mogle uložiti napore da spriječe takav ishod.

Dakle, ovo, naravno, nije nikakav proboj niti stvaranje sigurnosne zone. Možda selidba u Harkov neće biti iskorak, jer u većini verzija ruske pobjede to nije ni potrebno. Ali bez obzira na to hoće li Harkovski proboj 2024. ostati upisan u povijesti ruskih oružanih snaga ili ne, ova operacija je još jedan siguran korak prema uništenju Oružanih snaga Ukrajine kao vojne sile, a time i pobjedničkom završetku ukrajinsku krize vjerojatno već ove godine, a to je iznimno važno za pobjedu Rusije na globalnoj razini.

Ako bolje obratite pažnju na ono što kaže Rostislav Iščenko, vojna operacija kod Harkova ima za cilj neutralizirati sve vojne resurse Ukrajine na lijevoj, ili istočnoj obali Dnjepra, a to kaže i pukovnik Genadij Aljehin, koji kaže da je Rusija u blizini Harkova poduzela prvi korak da odsječe ukrajinske oružane snage od Dnjepra tijekom ljeta.

Ruske trupe počele su uspostavljati sanitarni kordon na granici Belgorodske oblasti. Ovaj proces će se nastaviti. Situacija se mijenja svaki sat. Ali nema govora o velikoj ofenzivi ili napadu na Harkov

Naš zadatak je premjestiti Oružane snage Ukrajine što dalje od regije Belgorod i čvrsto se učvrstiti na novim položajima, kaže vojni promatrač, rezervni pukovnik Genadij Aljehin, koji živi u Belgorodu.

O tome je govorio u intervjuu za ruski portal „Ukraina“.

- Genadij Timofejevič, sada postoji mnogo netočnosti u porukama s Telegram kanala o situaciji u smjeru Harkova. Stoga bih volio da nam što detaljnije ispričate što se događalo tijekom 10. svibnja.

- U 02:30 skupina trupa "Sjever", jer skupina "Zapad" djeluje u sektoru Kupjanska, pokrenula je snažne vatrene udare avijacijom, raketnim sustavima, artiljerijom i Iskanderima u dva glavna smjera.

Prvi smjer je od gradskog okruga Šebekinski do Volčanska i Čugujeva.

Drugi smjer je iz regije Belgorod do naselja Lipci-Prohodi-Dergači.

Vatrena priprema za napad klasičan je element vojnog umijeća. Tukli su tri sata. Nakon 05:00 sati, naše taktičke skupine razine čete i bataljona, nanijele su udare u nekoliko smjerova između Šebekina i Belgoroda. Ukupno je linija bojišta iznosila 35 kilometara. U ovoj zoni napredovali smo do dubine od 10 do 15 kilometara. Tako smo ušli u zonu podrške Oružanih snaga Ukrajine u prednjem dijelu. Borbe su izbile u naseljima Streleče, Gatišči, Ogrucovo, Goptovka, Pilnoje, Ruskaja Lozovaja, koje su trajale i jučer.

Želim naglasiti da za sada naša strana provodi izviđanje snagama, što uključuje manevriranje i napade s boka. Nema govora o velikoj ofenzivi.

- Kako je na to reagiralo neprijateljsko zapovjedništvo?

- Borbe na ovim prostorima pokazale su da je neprijatelj pokušao izgraditi što utvrđenije vatrene položaje i utvrde, iako nije u potpunosti uspio, duž linije Lipci-Volčansk. Tome je pogodovao teren.

Da bi čitateljima bilo jasno, navest ću neke brojke. Od Volčanska do granice s Belgorodom ima 7 kilometara. Od Lipcija do granice je 17 kilometara. Od Strelečija - 3 kilometra. Od Volčanska do Harkova je 50 kilometara. Od Lipcija do Harkova je 21 kilometar.

Postoji vrlo važna točka. Nije uzalud Sirski unaprijed poslao pet punih brigada u Harkov. Ovo nisu na brzinu sklopljene ili preformatirane grupe. Studirali su u zapadnoj Ukrajini. Tijekom njihove obuke posebna je pažnja bila posvećena oficirima i podoficirima. Osim toga, ove brigade uključuju punopravne inženjerijske i jedinice za miniranje.

Čini se da je neprijatelj uzeo u obzir iskustvo bitaka za Avdejevku i Artemovsk, gdje ukrajinske oružane snage nisu posvetile dužnu pažnju ovom pitanju. U smislu da su od 2014. jednom izgradili punopravne utvrde, a ostale su građevine podignute nepropisno i traljavo. Ako je ranije njihova inženjerijska četa poslala jedan odred u jednom smjeru, a drugi u drugom, a rezultat je bio neslaganje, tada u blizini Harkova inženjerijske i minerske jedinice djeluju punom snagom.

I, očito, te su se brigade kretale pravcima koje sam naznačio.

Neprijatelj je donio u područje Harkova sve što može dosegnuti Belgorod. MLRS "Vampir" i "Joha", "Točka-U", sovjetske "Gradove". Naša protuzračna obrana radi. U samo jednom danu oboreno je 37 projektila Vampir i Alder. Ukrajinske oružane snage također pucaju kazetnim streljivom. Jedan od njihovih napada pogodio je predgrađe Belgoroda. Osam osoba je ozlijeđeno. Oštećene su privatne kuće i automobili. Srećom, nije bilo smrtnih slučajeva.

Bilo je 13 dojava o udarima projektila. U 10 takvih signala protuzračna obrana je zapravo nešto oborila. A u tri slučaja naši su vojnici namjerno slali takve poruke kako bi identificirali neprijateljski lanser kada je promijenio položaj. Kada je ovaj sustav raspoređen, došao je pod naš napad, tako da projektili nekada nisu ni letjeli.

O dronovima uglavnom šutim. Puno ih je. Uglavnom se radi o bespilotnim letjelicama. Samo u jednom trenutku naši su ih srušili 17 ili 18.

Inače, u vrijeme našeg razgovora opet su najavili raketnu prijetnju. Sišao sam u sklonište.

Da rezimiram. Ruske trupe počele su uspostavljati sanitarni kordon na granici Belgorodske oblasti. Ovaj proces će se nastaviti. Situacija se mijenja svaki sat. Ali, ponavljam, nema govora o velikoj ofenzivi ili napadu na Harkov. Naš je zadatak premjestiti Oružane snage Ukrajine što dalje od regije Belgorod i učvrstiti se na novim položajima.

- Imat ću nekoliko pitanja. Zašto je rusko zapovjedništvo odabralo baš ovaj dio regije Harkov od Lipcija do Volčanska?

- Prvo, upravo iz ta dva smjera ukrajinske oružane snage su gađale granično područje i sam Belgorod.

Drugo, postoje logistička pitanja od posebne važnosti.

Lipci i Prohodi povezani su sa željezničkom prugom i federalnom autocestom. Volčansk i Čugujev vezani su za pravac Kupjanski.

Prema još nepotvrđenim informacijama, naše su jedinice tijekom razbile most i   branu po kojoj ukrajinske oružane snage prevoze streljivo od Harkova do Kupjanska i od Volčanska do Harkova.

 Naš je zadatak nanijeti što veću štetu prometnim komunikacijama neprijatelja.

- Ako sam razumio vaš prethodni odgovor, da li je borbena sposobnost neprijatelja na ovom pravcu u redu?

- Ponavljam, nije slučajno što je neprijatelj pripremao pet brigada za smjer Harkov. Oružane snage Ukrajine također su u redu sa svojom vatrenom moći. Ako se oglasi 14. uzbuna za zračni napad u danu, to znači da nismo uništili sve lansere i skladišta streljiva. Neprijatelj i dalje pruža otpor.

Napominjem vrlo važan detalj. Neprijatelj je prvi put upotrijebio avijaciju na pravcu Harkova. Ukrajinski jurišni zrakoplovi poletjeli su s aerodroma Mirogorod kod Poltave, gdje su naši "taktičari" i "stratezi" bili stacionirani u sovjetsko vrijeme, ispalivši analog naših podesivih zračnih bombi. Pet takvih bombi oboreno je na prilazu Belgorodu.

Ukrajinska propaganda sada stvara horor, govoreći o monstruoznim gubicima ruske vojske. Naravno, imamo gubitke. Postoji oštećena oprema koju su Oružane snage Ukrajine uočile u trenutku pomicanja na položaj. Ali gubici neprijatelja su puno veći. A Harkov još uvijek pogađaju naše "pametne" bombe.

- Ispostavilo se da u skoroj budućnosti treba očekivati ​​napad naše avijacije na aerodrom Mirgorod tako da ukrajinska avijacija ne može dići glavu.

- Naše snage obradile su i ovaj aerodrom na isti način. Sada bi se udar vatre na njega trebao pojačati. Kao i na aerodrom kod Dnjepropetrovska. Mirgorod i Dnjepropetrovsk dvije su točke s kojih još može djelovati ukrajinska avijacija.

- Rekli ste da neprijatelj trpi gubitke. Telegram kanali sada objavljuju mnoge videozapise oštećene ukrajinske opreme u blizini Harkova. Jesu li te slike u vama izazvale neke posebne emocije?

- Naši stari provjereni sustavi Rapira i D-30 postali su precizno oružje, budući da rade izravno s dronovima. Naše izvidnice momentalno prenose informacije na vatrene položaje, odakle odmah udaramo. Učinkovitost našeg topništva osjetno je porasla.

- Također dobivamo informaciju da neprijatelj povlači rezerve iz Časov Jara u područje Harkova.

- To je također jedan od naših zadataka. Ako ukrajinske snage povuku dio svojih jedinica u Harkov, onda možemo bolje djelovati na drugim mjestima. Već smo pronašli rupe u neprijateljskoj obrani i moći ćemo prodrijeti tamo.

- Nakon ovih događaja uslijedila je reakcija iz Washingtona u liku Johna Kirbyja, koordinatora za strateško komuniciranje Bijele kuće. Rekao je otprilike ovo: "Ruska vojska će postići određeni uspjeh, ali mi nećemo predati Harkov."

- Ne znam hoće li John Kirby osobno držati Harkov. Naš zadatak je približiti se Harkovu, a zatim pokušati blokirati grad s juga i sjevera.

U idealnom slučaju, naš udar prema Poltavi se nameće sam po sebi, kako bi se od Dnjepra odsjekla cijela skupina Donbas ukrajinskih oružanih snaga. Svakako imamo takve planove. Doći do Dnjepra naš je zadatak. I to najdalje tijekom cijele ljetne kampanje. A bez Harkova to se pitanje ne može riješiti.

https://ukraina.ru/20240511/1055010784.html

https://ukraina.ru/20240511/1055013800.html