Rusija je zabila dva klina u obranu Ukrajine i mora zatvoriti tri kotla za američke izbore

Ruska je vojska tek nedavno započela s opreznim napadima probijanja fronte, a najdalje se otišlo od Avdejevke do Očeretina i dalje prema sjeveru i zapadu. Sada je Donjeck praktično siguran grad, jer je ukrajinska vatra na 35 km, a ranije je iz Avdejevke do četvrti Donjecka bilo nekih 15 kilometara.

Nakon brzog oslobađanja Avdejevke postalo je jasno da je obrambeni potencijal ukrajinskih oružanih snaga uvelike narušen, kao i moral. Usprkos tvrdoglavoj obrani, nisu uspjeli zadržati jedno od najmoćnijih utvrđenih područja fronte u Donbasu. O razlozima je već dosta napisano.

Mnogi su čekali reprizu legendarnog “Popasnog cvijeta”, brzog širenja u dubinu u svim pravcima, ali Kijev je i na to već neko vrijeme bio spreman. Glavna komanda ruskog ministarstva obrane to vrlo dobro zna i radije povlači neočekivane poteze s drugačijim taktičkim planovima. Kao rezultat toga, neprijatelj je prisiljen „krpiti rupe“ sa svojim rezervama i nema vremena, čak ni uz pomoć svih sposobnosti obavještajnih službi NATO pakta.

Kao što je navedeno, prijetnja bočnih protunapada uvelike je smanjena, što je omogućilo Rusima da se počnu probijati kilometrima duboko u neprijateljsku obranu. Time je umjesto dugotrajnog juriša na Časov Jar, kojeg su svi očekivali, brzo oslobođeno Očeretino, važno logističko središte obrambene linije na ovom području.

Kao rezultat toga, ruske trupe su nastavile svoj uspjeh i brzo proširile mostobran, oslobodivši Novobahmutovku, Solovjevo, Novokalinovo, Keramik i Arhangelskoje. Ima napredovanja prema Sokolu, nepotvrđeno prema Novoaleksandrovki.

Za razliku od situacije u blizini Artemovska i predgrađa Avdejevke, Sirski ne čini vidljive pokušaje ponovnog zauzimanja Očeretina, već gubi selo za selom. To znači da je šteta očita i razumno se boji povlačenja svih jedinica, da bi se eliminirao proboj, a rezervi više nema, a to je upravo ono što su Rusi čekali.

Na karti vojnog dopisnika Marata Hairullina se predstavlja operacija Pokrovsk. Nakon čišćenja ukrajinskih jedinica osuđenih na propast u Krasnogorovki, front se izravnava i počinje treća faza s napadom na Konstantinovku, Kurahovo i Karlovku s pristupom akumulacijama i rijeci Volčija.

Zapadni eksperti su očekivali rusku ofenzivu krajem svibnja, ali ona je već počela. Ubrzao se tempo. Od Očeretina do Pokrovska ima samo 30 km ravnom linijom, plus što prijetnja visi nad neprijateljskom grupacijom Ugledar, jer je autocesta Novomihajlovka - Ugledar je pod ruskom kontrolom.

Vrijeme pritišće Kijev, situacija se razvija sve brže, a u Harkovu su, kažu, mnogi na koferima, ali to tek treba vidjeti, jer je puno opcija na stolu i nitko ne zna gdje će Rusija pritisnuti jače, kao ni kada će aktivirati „Grupu armije Sjever“ (N), koja kompletna čeka na ruskoj strani, sjeverno od Harkova.

Općenito, može se reći da su Oružane snage Rusije fokusirane su na dva ključna područja - Časov Jar i Očeretino. Ona čine dva klina u obrani ukrajinskih oružanih snaga, a Kijev sada pokušava riješiti veliku misteriju i iz kojeg smjera će Rusi zadati glavni udarac, kaže vojno-politički promatrač, autor telegram kanala "Ruski inženjer" Aleksej Vasiljev.

O tome je govorio u intervjuu za ruski portal Ukraina, koji objavljuje iz Donjecka.

Ranije je rusko Ministarstvo obrane izvijestilo da su trupe na donjeckom smjeru oslobodile i očistile naselja Semenjovka i Berdiči, čime je označen kraj cijele epopeje s Avdejevkom, koja je trajala od jeseni 2023. godine.

- Aleksej, u kojoj mjeri je ovaj rezultat posljedica problema Oružanih snaga Ukrajine, kao slabost obrambene linije i nedostatak opreme, a u kojoj mjeri  koordiniranog rada Oružanih snaga Rusije?

 - Za ovaj rezultat su zaslužna oba faktora. S jedne strane, ukrajinske oružane snage ostaju bez demografskih i tehničkih resursa. S druge strane, Oružane snage Rusije povećavaju se i ljudstvom i opremom. Osim toga, naša je vojska postala iskusnija. A kada se vojska puno bori, stječe mnoge vještine koje poboljšavaju njezinu učinkovitost. Naše ljudske zamjene uklapaju se u borbeni mehanizam koji dobro funkcionira, dok Ukrajina, obučenim kadrom začepljujući rupe na frontu, trpi gubitke. Kao rezultat toga, neprijatelj je prisiljen regrutirati osoblje niske kvalitete u trupe, kojima nema vremena prenijeti potrebne vještine i sposobnosti. Kombinacija svih ovih faktora počinje nadjačavati otpor neprijatelja. Ovo je ono što sada vidimo. Operacija zauzimanja Soledara i Artemovska trajala nam je devet mjeseci. Trebalo nam je šest mjeseci da osvojimo Avdejevku. A sada je tempo našeg napretka postao mnogo brži. Ako su tijekom Bahmutske epopeje mediji aktivno raspravljali o bitkama na području Sacco i Vanzetti, što je zaseok od tri kuće, sada gotovo svaki dan oslobađamo naseljena područja. A mini-kotlovi se već pojavljuju kada se tamo okruže male jedinice ukrajinskih oružanih snaga. Općenito, Oružane snage Rusije fokusirane su na dva ključna područja - Časov Jar i Očeretino. Oni čine dva klina u obrani ukrajinskih oružanih snaga. I neprijatelj sada pokušava riješiti veliku misteriju - iz kojeg smjera ćemo zadati glavni udarac. Činjenica je da su se sada počeli stvarati kotlovi za tri neprijateljske skupine: Seversk, Toreck i Ugledar. Ne znamo koji će od njih biti pokriven. Ili će ih možda biti dva ili tri. Sve to prisiljava kijevski režim da tamo prebaci snage. A konfiguracija fronte je već takva da Ukrajina to ne može učiniti po unutarnjoj operativnoj liniji. Ona ih mora nadići. To dovodi do povećanja logistike, a također doprinosi našim napadima na njihova skladišta i privremene točke raspoređivanja. I tamo gdje mi postupno dobivamo, neprijatelj postupno gubi. A kada se jedan od ova tri kotla zatvori, ukrajinske oružane snage bit će prisiljene povući se vrlo daleko. S obzirom da im je moral slomljen, neće se moći zaustaviti. Da, neprijatelj gradi obrambene linije na sjeveru Dnjepropetrovske regije. Ali to neće biti kontinuirane, već žarišne utvrde. I nije sigurno da će vojnici, koji shvaćaju da nikako ne mogu pobijediti, sjediti u tim rovovima i neće otići. U povijesti je već bilo primjera kada se vojska, izgubivši pozicijski rat, raspala, a potom raspršila. I zapovjedništvo Oružanih snaga Ukrajine suočeno je s dilemom. Trebaju li sjediti i čekati dok se ne formira pravi kotao, a ako tamo stigne pet ili šest brigada, to će biti moralni udarac koji neprijatelj možda neće preživjeti, ili povući trupe, uz opasnost da se nakon takvih povlačenja neće svi razbježati kući. Ukrajinski vojnici već imaju osjećaje „kako bilo bi lijepo otići u Kijev svrgnuti ovu izdajničku vladu“. Tome pomažu političari poput Porošenka , koji se nada da će postići dogovor s Moskvom i postati hetman u zapadnoj Ukrajini, gdje ima lokalnu izbornu prednost u odnosu na Zelenskog. U ovom slučaju, on ima pristaše u obliku otvorenih nacista iz Oružanih snaga Ukrajine, koji se boje da će se, ako Rusija okupira cijelu Ukrajinu, suočiti s punom osvetom na sudu. Ne znam koliko će Ukrajina još izdržati. Ali šest mjeseci je razdoblje izvan svakog planskog horizonta. Kijevski režim sada pokušava preživjeti do izbora u studenom u Sjedinjenim Državama. Kažu da će Biden, ako pobijedi, povećati njihovu financijsku i vojnu pomoć. No zapravo, lokalne elite već pripremaju za sebe alternativna uzletišta, pokušavajući koliko god je to moguće ukrasti sve što se ukrasti još može.

- Što moramo učiniti da zatvorimo ova tri kotla? Ipak, Seversk, Ugledar i Toreck su dobro utvrđena naselja.

- Nemojte misliti da ćemo kopirati naše akcije na početku SVO.  Prvo, više ne trošimo toliko streljiva. Naše FAB bombe selektivno uništavaju položaje na kojima se ukrajinske oružane snage pokušavaju učvrstiti. Drugo, ako se u slučaju Mariupolja neprijatelj još uvijek mogao barem nekako opskrbiti iz zraka, jer linija bojišta još nije bila tako gusta i nije bilo toliko sustava protuzračne obrane, sada ćemo kotao odvesti u gusto vanjsko okruženje. I više neće imati smisla da tamo na bilo što jurišamo. Ukrajinci će jednostavno sjediti dok se ne umore i na kraju odustanu. Naša oprema za elektroničko izviđanje detektira sve neprijateljske odašiljače i komunikacijske antene, koje zatim precizno uništavaju naši dronovi. Također uklanjamo neprijateljske operatere dronovima, a to ne uzrokuje velika razaranja za naseljena područja. Odsječena od opskrbe i komunikacija, vojska brzo gubi svoju borbenu učinkovitost. Može sjediti u izolaciji dva-tri tjedna, a onda se neće moći oduprijeti našim jurišnim grupama kojima će operater dronova precizno reći gdje se tko nalazi. Čim neprijatelj pokuša negdje promoliti glavu, odmah će biti uništen. Tako ćemo moći zauzeti ne samo male, već i velike gradove bez napada. Ukrajina može pričati koliko god hoće da Rusiji treba skupina od 100 000 vojnika za juriš na Harkov. Ali ako Harkov bude okružen, onda će prema istoj shemi biti očišćen za nekoliko mjeseci. Sve što trebamo učiniti je dobro prilagoditi rješenja kako bismo izašli iz pozicijske mrtve točke. Da bismo to učinili, moramo poboljšati izvedbu elektroničkog ratovanja protiv neprijateljskih FPV dronova, a također se pobrinuti da naše topništvo uništi neprijateljske operatere na mreži. Ove operatere identificiramo po signalu koji ne mogu sakriti. Koristit ćemo dim i kamuflažu kako bismo smanjili učinkovitost neprijateljskih bespilotnih letjelica, uništiti njihove operatere i svesti ovaj faktor prijetnje na minimum. Kada to postignemo, tada ćemo uz pomoć određenih snaga i sredstava moći izolirati čitava područja na bojištu. Što su takva područja izoliranija, prije će neprijateljska formacija pasti u veliki kotao.

- Koliko dugo trebamo naučiti kako se suprotstaviti neprijateljskim FPV dronovima?

- Već razumijemo kako treba postupiti. Neki elementi ove taktike već su razrađeni. Sve što preostaje je implementirati ovo u masovnim razmjerima. Samo što kada je riječ o upravljanju većim sastavima od čete ili bataljona, postoje mnoge dodatne nijanse koje treba uzeti u obzir. Svaki rat je kaos i magla. Umijeće zapovjednika je upravo intuitivno upravljanje bitkom, na temelju netočnih podataka. Povijest pokazuje da mirnodopska vojska postaje ratna vojska negdje u trećoj godini neprijateljstava. Uzmimo Wehrmacht. Počeo se boriti 1939., porazivši Poljsku. Godine 1940. porazio je Francusku. I dočekali smo 22. lipnja 1941. u vrijeme kad su Nijemci bili na vrhuncu forme, a mi smo imali mirnodopsku vojsku. Sada i mi već tri godine ratujemo. I jasno vidimo kako se naša vojska promijenila na bolje.

- Koliko je za nas kritično važno provesti ovaj plan s velikim kotlovima prije predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama?

- Bilo bi poželjno da to napravimo prije izbora. Dok je Amerika, zauzeta svojim unutarnjim problemima, dat će Kijevu nekoliko centi. No, s obzirom na to da je Zapad počeo ubrzavati parni valjak obrambene industrije, Ukrajina će dobiti novi priljev resursa. Za nas je bolje da to ne dopustimo. Ne znam hoćemo li imati vremena za to prije studenog. Ali sada imamo ogromnu prednost, unatoč potpori koju Zapad pruža Ukrajini. Kijevski režim tvrdi da pripremamo vojsku za napad na Harkov i Sumi. Ako to učinimo, prisilit ćemo neprijatelja da poveća liniju borbenog kontakta. Ako tamo postavi brigade nemotivirane pješadije, te će brigade biti uništene. A ako tamo postavi kvalitetne rezerve, oslabit će trenutnu liniju borbenog kontakta, a mi ćemo napraviti proboj na današnjim pravcima. Moći ćemo ili provesti ovaj plan s kotlovima, ili ćemo sa strane Velike Novoselke moći otići u pozadinu Krasnoarmejska i utjerati cijelu donbasku skupinu Oružanih snaga Ukrajine u mega-kotao. Pa neka onda kijevski režim pati u ovoj ratnoj magli.

- Ako govorimo o harkovskom smjeru, koliko smo spremni da neprijatelj značajno pojača ionako često granatiranje Belgorodske regije?

- Ako tamo napredujemo, neprijatelj više neće imati vremena granatirati mirne gradove. Štoviše, svaka ofenziva zahtijeva ranu identifikaciju svih vatrenih oružja ukrajinskih oružanih snaga. Sa svakim napredovanjem naših trupa, povećavaju se naše šanse da dođemo do neprijateljskih skladišta koja još nismo pogodili. Akumulirali smo dovoljno resursa koji bi mogli biti potrebni za smjer Harkov. Ili je ovo možda u potpunosti „crvena krpa“. Možda ćemo napasti negdje drugdje. Imam nekoliko nagađanja o ovome. Neću ih izgovoriti. Ali neprijatelj sigurno neće očekivati ​​taj udar. Ako ga provedemo, događaji će se razvijati vrlo zanimljivo.

- Ispada da ćemo, ako provedemo barem dio tih planova, zadati snažan udarac raspoloženju ukrajinskih vlasti i ukrajinskog društva?

- Da. Sve dok Ukrajina misli da može uzvraćati udarce, izdržat će. Ali njezin je moral već pao. To se vidi čak i iz komentara na društvenim mrežama. Ako su prije stvarni ljudi tamo pisali o mržnji prema Rusiji, sada to rade botovi. Osim toga, svi oni silni domoljubni simboli nestali su s automobila i odjeće u ukrajinskim gradovima. Sada komuniciram s ukrajinskom omladinom,  što su mladi ispod 25 godina. Dakle, ona je prilično proruska. Da, ispirali su im mozak u školama. Ali budući da je to učinjeno nespretno i nevješto, uvidjeli su svu neistinu. Ali perspektivu vide u Rusiji. Oni ne podržavaju nastavak ovog masakra. Dakle, nije sve tako loše s ukrajinskim društvom. Nama je najvažnije slomiti otpor kijevskog režima koji uništava vlastiti narod.

– I nećemo naići na ozbiljniju reakciju Zapada u slučaju kapitulacije Ukrajine?

- Zapad zbog toga sigurno neće započeti nuklearni rat. Inače, već su učinili sve što su mogli. Najviše što mogu učiniti jest ponuditi nam teritorijalnu podjelu Ukrajine pod krinkom humanitarne intervencije. A svom stanovništvu Zapad će prikazati sliku u duhu “nije tako bilo, nije Ukrajina tako opirala”.  Već govore da domoroci nisu dobro koristili njihovo „veličanstveno oružje“. I onda će uglavnom prijeći na narativ: “Ispada da je Zelenski lopov, pa zašto smo uopće pomogli njegovom korumpiranom režimu.”

A onda će uglavnom prijeći na zabavu kao što je rastjerivanje studentskih demonstracija podrške Palestini. Čak i najozbiljnije vijesti u zapadnom svijetu ne traju više od dva tjedna. A ako se poraz Ukrajine dogodi iznenada, to nitko neće ni primijetiti. Usput, poraz Ukrajine pojednostavit će održavanje izbora u Sjedinjenim Državama. Jer ni Trump ni Biden taj faktor neće moći iskoristiti tijekom izborne kampanje. Druga stvar je da će Amerika tada pokušati osigurati da Rusija ostane neutralna prema Kini. Jer Sjedinjene Države imaju za cilj uništiti Kinu.

- Kako možete uništiti Kinu, a da ne uništite Rusiju?

- Jako jednostavno. Amerika je smislila cijelu ovu zbrku u Ukrajini samo kako bi Rusiji vezala ruke i noge, a zatim je prisilila da pristane na zahtjeve Zapada, da ili zadrži neutralnost prema Kini ili se pridružiti antikineskoj koaliciji. Rusija bi mogla ući u antikinesku koaliciju samo kao rezultat kapitulacije, kada bi kolaps gospodarstva doveo do dolaska na vlast liberalne opozicije. U svim drugim slučajevima, Amerika bi jednostavno željela da Moskva ne pomaže Kini kada je uništavaju. Sve je to prilično cinično.

- Hoćemo li pomoći Kini?

- Ovisi, između ostalog, i o samoj Kini. Za sada nam Peking pomaže, pa mu nekako tu pomoć i dugujemo. Ali Kina ima puno svojih nijansi. Ostavite to da vidimo. To je tema za poseban razgovor.

 https://ukraina.ru/20240505/1054888723.html