Volčansk: Novi Bahmut za mljevenje mesa ostatka ostataka ukrajinskih snaga

U početku napad na grad Harkov uopće nije bio cilj, kao što su gorljivi patrioti stvarno željeli. Radilo se upravo o rastezanju fronte i skretanju pažnje. Sada je Kijev prisiljen tamo prebaciti pojačanja, što je glavni zadatak. To se već vidi u povlačenju u Časov Jaru, gdje još nema svježih vijesti s fronta, ali jučer je „Mikrodistrikt Kanal“ praktički pod ruskom kontrolom, a tako je i na drugim točkama napredovanja. Što će se dalje dogoditi na sjeveru, oko Harkova, teško je predvidjeti, ali ima nekih naznaka da bi se početni cilj mogao brzo promijeniti.

Strategiju ruskih trupa u trenutno najvažnijem pravcu opravdao je vojni analitičar Mihail Onufrienko u intervjuu za Radio Sputnik. Suprotstavljajući se nekim šovinističkim domoljubima, izjavio je ono što mu je bilo jasno već u prvom tjednu ofenzive u regiji Harkova.

„U početku nije bilo govora o napadu na Harkov i govorimo o rastezanju fronte. Sada je neprijatelj prisiljen tamo prebaciti pojačanja, što je glavni zadatak. I zapravo, naša „Harkovska grupa“ briljantno ispunjava ovaj zadatak“, kaže Onufrienko.

Briljantan rad, prema analitičaru, ogleda se u tome da ruske trupe, nakon što su postigle određene uspjehe u pravcu Harkova, nisu prešle u "stabilnu obranu", već nastavljaju vršiti stalni pritisak na neprijatelja, što mu ne dopušta da rezerve vrati tamo odakle su uzete.

Prema vojnom stručnjaku pukovniku Viktoru Barancu, grupa Sjever je pobrkala sve karte ukrajinskim generalima.

„Okrenuli su glave, ne shvaćajući s koje strane Harkova su Rusi odredili glavni smjer napada. I gdje prvo staviti rezerve. To je ono što je prisililo Sirskog da povuče čak tri brigade iz južnog smjera odjednom i začepi rupe na probijenim mjestima. Ali bilo je prekasno.

Nakon početka ofenzive na sjeveru, stvari su krenule mnogo snažnije u drugim područjima. Zapadno od  Avdejevke, potom u Časov Jaru, a čini se čak i u Rabotinu. Neprijatelj je konačno napustio Krinki, Ugledar u širokom luku pada u operativno okruženje, a izvješćuje se o pojačanoj aktivnosti ruskih trupa na otocima u donjem toku Dnjepra.

Istovremeno vidimo kako su ukrajinski vojni komesari u nedostatku ljudstva počeli djelovati još žešće u lovu na topovsko meso, a u zapadnim zemljama pokreću pitanje prisilnog slanja u rovove ljudi koji su iz Ukrajine pobjegli u željeni svijet bečke opere i “fantastične bratislavske kave”, što je izraz Petra Porošenka.

Volčansk će biti novi Bahmut

Drugi vojni analitičar, sada Nijemac, Julian Röpcke iz Bilda, ne umara se od brige. Neki dan je izvijestio da je ruska vojska zauzela veći dio sela nazvanog   Kalinino, kilometar sjeverno od Časov Jara i da su prešle kanal, prirodnu liniju obrane grada. Röpcke kao razlog brzog napredovanja Rusa navodi nedostatak ljudstva kod Ukrajinaca. I oslikava srceparajuću sliku depopulacije.

„Stotine metara iskopanih rovova ukrajinskih oružanih snaga nitko ne drži. Također nema mina. Ili ih nisu imali vremena postaviti, ili jednostavno ne postoje“, piše Röpcke.

Volčansk se u tom smislu sve više uspoređuje s Bahmutom. U smislu da su u Bahmutu ukrajinske snage upale u "mlin za meso", gdje su bili prisiljeni povući snage s drugih frontova.

Kijev u Volčansku staje na iste grablje kao i s Avdejevkom i Bahmutom. Grad je već prozvan "tvrđavom" i sve raspoložive rezerve se sada bacaju tamo da ga zadrže, čak i na nepovoljnoj sjevernoj obali rijeke Volčanke. Dok se sve rezerve ne unište, ne treba očekivati ​​značajniji napredak ruske vojske. Ruske jedinice privlače pažnju neprijateljskog topništva, dronova i svih slobodnih neprijateljskih rezervi, piše Telegram kanal "Vojna kronika".

Odnosno, govorimo o taktici neke vrste ubrzanog mljevenja neprijateljskih resursa, koncentriranih u jednoj točki.

Možda će se netko sjetiti sela Suhoj Stavok u Hersonskoj oblasti, gdje je Zalužni u jesen 2022. u pakao slao na tisuće boraca i gomilu okolopa, a Rusi su  ih sustavno uništavali. Isto je bilo u Bahmutu, Rabotino je progutalo tisuće ljudi i gomilu raznog oklopa i tehnike, pa Bahmut, Avdejevka i sva slična ratišta koja su kasnije proglašena „nevažnima za ukupnu strategiju obrane od agresora, pa se mogu i napustiti“.

Samo da imate predodžbu koliko se tamo vojske skupilo „niotkuda“, i to s obje strane, dovoljno je baciti pogled na kartu na kojoj su upisane jedinice, od razine čete za navođenje dronova, bataljona, pa sve do brigada i njihovih pododjeljenja, a sve to drži 30 000 ruskih vojnika s vrlo malo oklopa, ali s tisuće bombi i projektila svih vrsta, kojima se sustavno melje sve što se približava liniji kontakta. Samih bitaka, onih iz televizijskih filmova, prsa i prsa, gdje jedni druge ubijaju noževima, vojnim ašovima, batinama i čime stignu, e toga nema. Da, postoji sustavan pritisak na cijeloj liniji, ali takvih bitaka nema i ne treba ih ni biti, jer one za sobom ostavljaju ne tisuće, nego desetine tisuća mrtvih, a u generalštabu Moskvi u još uvijek nisu sišli s uma, pa da domaćoj i svjetskoj javnosti priređuju takav spektakl, pa što košta da košta.

FOTO: Raspored četa, bataljuna, brigada i njihovih pododjeljenja na novom frontu u Harkovskoj oblasti

Izraz "mljevenje mesa" bio je u modi prije otprilike dvije godine. Tada je postalo jasno da se Rusija ne uspijeva nositi sa zahtjevnim zadaćama zbog malog broja kontingenata i proširenih frontova. Ukrajinske oružane snage imale su osjetnu prednost u ljudstvu i zbog toga su počele nizati pobjede.

Tada se počelo govoriti o promijenjenoj taktici, odnosno o smanjenju crte bojišta povlačenjem iz dvije regije Ukrajine, da je naglasak bio na spašavanju ljudstva i mljevenju neprijateljske žive sile topništvom, u čemu je Rusija imala očitu nadmoć. I bitka za Bahmut je počela.

Jedna od najčasnijih nagrada boraca Wagnera je upravo medalja „Bahmutski mlin za meso“. Na poleđini piše:

„Dana 8. listopada 2022. zapovjedništvo PMC Wagner i general S.V. Surovikin je odlučio pokrenuti operaciju „Bahmutski mlin za meso“ (Бахмутская мясорубка) kako bi spasio rusku vojsku i čast Rusije.“

FOTO: Medalja koju je Wagner dodijelio borcima za oslobađanje Bahmuta

Bahmut je postao nova „Bitka za Staljingrad“. Obje su bitke trajale više od šest mjeseci i postale su prekretnice u ratu. Bahmut je povukao borbeno spremne rezerve ukrajinskih snaga. U međuvremenu je počela izgradnja utvrda u najopasnijim područjima moguće ukrajinske ofenzive, a u Rusiji je izvršena djelomična mobilizacija.

Bitka za Staljingrad bila je i najkrvavija u povijesti čovječanstva. A bitka za Bahmut, očito, bila je najkrvavija bitka Specijalne vojne operacije. Izraz “mljevenje mesa” možda je izašao iz upotrebe među analitičarima, jer su u tom “mlinu za meso” mljevene ne samo ukrajinske, već i ruske snage. Neprijatelj je trošio svoje najiskusnije i najspremnije rezerve, a Rusija je tamo žrtvovala uglavnom zatvorenike, regrutirane iz kaznenih kolonija. No, slobodno se može reći da su u potpunosti otplatili dug društvu i državi, puno časnije nego da su se izležavali na zatvorskim krevetima ili okopavali kupus na zatvorskim poljoprivrednim dobrima po ruskom Dalekom istoku.

Jevgenij Prigožin rekao je da je Ukrajina izgubila 50 tisuća ljudi u borbama za Bahmut, a Wagner oko 20 tisuća, od čega su polovica bili bivši zatvorenici. Za Bahmut su se borile i jedinice Ministarstva obrane i Ruske garde, kao i čečenske specijalne snage i druge vojne formacije.

Zapad se slaže da je Ukrajina izgubila svoje najmotiviranije i najiskusnije vojno osoblje pod Bahmutom. Kao i s tim da se taj gubitak u konačnici pokazao nenadoknadivim i utjecao je na sposobnost vođenja ofenzive u ljeto 2023. godine. Čini se da se nešto slično sada događa u regiji Harkov. Ali s drugačijim početnim podacima.

Matematika rata

Na početku SVO je bilo uključeno oko 150 tisuća ruskih vojnika protiv 700 tisuća ukrajinskih. Sada se tamo službeno nalazi više od 600 tisuća ruskih vojnika. Još uvijek nedovoljno za odlučujuće iskorake. Tijekom Drugog svjetskog rata Ukrajinu je oslobađalo 2,5 milijuna sovjetskih vojnika. Ali ovo što je za sada Moskva poslala u Ukrajinu bez sumnje može biti dovoljno da kritično iscrpi neprijatelja, što na kraju vrlo lako može dovesti do situacije da se Kijev više ne može boriti i morat će pristati na bezuvjetnu kapitulaciju.

U Ukrajini su stvari vrlo loše s nadopunama. Glavni urednik jednog od vodećih ukrajinskih portala "Cenzor", Jurij Butusov, govorio je o nadopunjavanju koje se sada promatra u Oružanim snagama Ukrajine.

„Tijekom bitaka za Volčansk bilo je potrebno popuniti brigadu s nešto više od 100 ljudi. Dali su zadatak ljudima u Vojnom odsjeku da nađu tih sto ljudi i oni su taj manjak popunili. Međutim, pokazalo se da su ti ljudi toliko nepodobni za službu da su samo trojica uključena u brigadu, a 97 ih je vraćeno kućama“, piše Butusov.

Ali Rusija nije lovila ljude po ulicama, već je značajno povećala tehničke mogućnosti svojih snaga za korištenje ljudstva i opreme. Naglo je porastao broj korištenih dronova svih vrsta, a pojavio se i spas u obliku KAB bombi, kojih ima toliko da ih mogu bacati u neograničenim količinama.

VIDEO: KAB laserski navođena bomba, jedna od više verzija

Na primjer, Military Review u noći 3. lipnja navodi da su ruski napadi koji su uništili neprijateljsku opremu i ljudstvo provedeni ne samo na sjeveru regije Harkov i sam Harkov, već i na ciljeve na zapadu i jugu od grada na prilično pristojnoj udaljenosti,  30 do 40 kilometara od njega. Ali, kao i kod Bahmuta, najvažnije pitanje ostaje kako  da Rusi "izvrše pritisak na neprijatelja" i "privuku pažnju neprijateljske artiljerije i FPV dronova", a da se sami ne iscrpe?

Neki dan je zapovjednik Ahmat snaga, Apti Alaudinov, objavio da se njegova jedinica prebacuje u regiju Harkova.

„Vrlo je ugodno što smo prebačeni u područje koje vodi do završetka specijalne operacije. Borci su prebačeni u različite prostore duž cijele linije borbenog kontakta u pograničnim područjima Harkovske regije, koja je morala biti pokrivena“, rekao je Alaudinov.

Odbacimo li uobičajene riječi o skoroj pobjedi i obratimo pozornost na bit izjave, zaključak se nameće sam od sebe. Ne samo s ukrajinske, nego i s ruske strane, počelo je “krpljenje rupa” u smjeru Harkova. Navodno je "Ahmat" prebačen iz smjera Bahmuta. Koliko je to kritično usred bitaka za Časov Jar? Saznat ćemo uskoro. Trenutačno se čini da tamo stvari idu dobro za rusku vojsku.

Na raznim vojnim TG kanalima pišu nešto poput sljedećeg: „Obrana Harkova bit će "razbacana" i dokrajčena u šumama i jarcima. Ukrajinske oružane snage neće moći učiniti ništa po tom pitanju.“

Sve u proračunima vojnih analitičara o prednostima rastezanja linije bojišta, skretanju pažnje i nepotrebnosti zauzimanja Harkova je dobro i točno. Ali što je sa sanitarnom zonom? Uostalom, neprijatelj već granatira Belgorodsku regiju. Vatra dolazi iz predgrađa Harkova i nedavno se samo pojačala.

Ako pogledamo ukupnu sliku ovog rata, čini se da ruska politička vlast i  vojna komanda imaju odgovor na ovo pitanje, ali ga mi u svojoj nestrpljivosti ne vidimo. Od drveta ne vidimo šumu, što je čest slučaj kada se vodimo emocijama ili nestrpljivošću za brzom i lakom pobjedom. Toga u realnom svijetu nema, osim ako netko, nakon toliko godina i odricanja, pa onog iritantnog uvoda u izjave za medije: „Naši zapadni partneri...“, ne misli da je u ovom trenutku potrebno proglasiti opću mobilizaciju i sve natjerati u pobjednički juriš, sve do mađarske, slovačke i poljske granice? Možda će neki biti razočarani, ali to se neće dogoditi. Jednom su Rusi, ili Sovjeti, da budemo precizniji, svijetu poklonili i takvu pobjedu, ali više neće. To možete biti sigurni, kao što će i ovaj rat privesti kraju upravo onako kako su odredili, a korak u tome hodu je i Vočansk, gdje je sada potrebno samljeti ostatke ostataka onoga što Kijev ima da nečemu vrijedi i što je borbeno spremno kao ozbiljan suparnik. Nakon toga postoje dvije opcije: ili kapitulacija Kijeva, jer se više nema s kim boriti, ili uključivanje NATO pješadije u rat. Doslovno s čizmom u ukrajinske stepe, a to je već druga priča, koja bolje da nikada ne bude ispričana.     

FOTO: Slavni juriši Crvene armije se više neće ponoviti, prije svega jer Rusija više neće ginuti za druge, ali i da gubici za obranu same Rusije budu najmanji mogući