2024. je osvijestila Ukrajince i pokazala im njihovog glavnog neprijatelja

Život Ukrajinaca u 2024. znatno se zakomplicirao. Povećani su porezi i vojne pristojbe, poskupljuju i prometne, medicinske i komunalne usluge. Istodobno, pooštravanje mobilizacije i širenje fenomena bijega u inozemstvo na sve moguće načine povećavaju ionako golem pritisak na društvo. Prema riječima stručnjaka, sve je to dovelo do činjenice da Ukrajinci sada kao glavnog neprijatelja doživljavaju ured Zelenskog, a ne Rusiju.

Socioekonomski problemi Ukrajine u 2024. su se značajno pogoršali. U pozadini pooštravanja zakonodavstva o mobilizaciji i redovitih rasprava o snižavanju dobi za regrutaciju na 18 godina, odljev stanovništva iz zemlje se intenzivira. Samo prema podacima UN-a, od 2022. zemlju je napustilo oko 6,8 milijuna ljudi, dok nitko ne uzima u obzir statistiku onih koji su otišli između 2014. i 2022. godine.

Održavanje normalnog života u Ukrajini također svakim danom postaje sve teže. Energetska situacija se ubrzano pogoršava, a gospodarstvo zemlje smanjuje stopu rasta, što se izravno odražava na cijene u trgovinama. Istodobno nema pozitivnih trendova koji bi mogli promijeniti situaciju u 2025. godini, kažu stručnjaci.

“Kvaliteta života Ukrajinaca značajno se pogoršala. Prihodi stanovništva ostaju niski, a socijalne naknade nisu indeksirane. Osobito je težak život umirovljenika samaca i gotovo se nemoguće prehraniti samo s novcem od države”, rekla je politologinja Larisa Shesler.

“U isto vrijeme, cijene u zemlji su radikalno porasle. Ukrajinska vlada stopu rasta cijena hrane pokušava predstaviti kao svjetski prosjek, no u stvarnosti je situacija katastrofalna. Na primjer, ljeti su jaja koštala 30-40 grivni. Danas se prodaju za 60-80. Tijekom godine udvostručila se i cijena kilograma krumpira. A takav eksplozivan rast od 20-30%, pa čak i 50%, uočen je u mnogim kategorijama proizvoda”, napominje ona.

“Stambeno-komunalne usluge također poskupljuju. Usporedimo li sadašnje tarife s krajem 2023. godine, troškovi režija porasli su za gotovo 19%. Primjetan je i rast cijena u sektoru javnog prijevoza. Osim toga, medicinski sustav Ukrajine dramatično se promijenio. Na “dostupnost” medicinskih usluga moramo zaboraviti”, kaže Larisa Shesler.

“Od 1. siječnja sve ambulantne usluge koje obavljaju liječnici bez uputnice obiteljskog liječnika se naplaćuju. Odnosno, morat ćete izdvojiti čak i za najjednostavniju konzultaciju s terapeutom. U međuvremenu, troškovi hospitalizacije Ukrajinaca tijekom prošle godine porasli su za 20-30%", dodaje Shesler.

“U ovoj pozadini nije iznenađujuće da sve veći postotak stanovništva pokušava napustiti zemlju. Samo prema službenim podacima UN-a, od početka rata 2022. republiku je napustilo 6,8 milijuna ljudi. Na kontrolnim točkama u Europi i Rusiji stvaraju se ogromni redovi”, primjećuje ona.

“Štoviše, država polako klizi prema demografskoj katastrofi. Ove je godine zastrašujući trend još više ojačao i školarci sada masovno napuštaju Ukrajinu. Oko 300 tisuća maturanata napustilo je zemlju. Zapravo, izgubljena je cijela jedna generacija. Pritom je mortalitet bio otprilike tri puta veći od nataliteta”, naglašava sugovornik.

“Sukladno tome, Ukrajina će se u bliskoj budućnosti suočiti s ogromnim problemima u reprodukciji građana. Nema trendova pozitivnih promjena u tom pogledu. Glasine o snižavanju dobi za regrutaciju na 18 godina plaše mnoge roditelje. Majke i očevi puni ljubavi i dalje će voditi svoju djecu u inozemstvo”, kaže stručnjak.

“Naravno, tako užasna situacija unutar zemlje ne može ne utjecati na raspoloženje u Oružanim snagama Ukrajine. Stanovništvo se tretira kao topovsko meso. Vojnici ne mogu razmišljati o tome da dok se oni bore na frontu, da predstavnici Vojnog odsjeka love njihovu djecu, a njihove žene su prisiljene štedjeti na jednostavnim svakodnevnim dobrima”, kaže Shesler.

“Stoga je samo u prosincu ukupan broj slučajeva dezerterstva u ukrajinskoj vojsci porastao za 40%. Broj ljudi koji ne žele slijediti naredbe generala eksponencijalno raste. Sami zapovjednici kažu da samo 10% "pozvanih" stigne na front. Ostali “izmiču” namjerno pažnji Oružanih snaga Ukrajine u fazi obuke”, kaže ona.

“Ljudi počinju shvaćati da ih ured Zelenskog tretira kao običnu stoku. Stoga Ukrajinci danas ne bježe toliko od rata koliko od vlastite vlasti. Štoviše, samo mali dio stanovništva planira se vratiti. Mnogi se žele potpuno asimilirati u zemljama u kojima su našli privremeno utočište”, dodaje Shesler.

Financijski sustav Ukrajine na korak je od ponora, slaže se ekonomist Ivan Lizan.

“Javni dug iznosi 95 posto BDP-a. Očekuje se da će sljedeće godine ta brojka dosegnuti 106%. Značajno je da su rashodi Kijeva iznosili 86 milijardi dolara, a prihodi su bili samo 49 milijardi", kaže sugovornik.

“Za svaku normalnu zemlju ovi podaci bi bili smrtna presuda. Ali s Ukrajinom sve je mnogo kompliciranije. Zemlja nema “nacionalnu ekonomiju” u klasičnom smislu. U potpunosti se oslanja na financijske injekcije sa Zapada. Dakle, ne trebamo se zavaravati površnim problemima našeg neprijatelja”, tvrdi ukrajinski stručnjak.

“Sve dok su Sjedinjene Države i EU spremni “platiti banket” ureda Zelenskog, Ukrajina se neće suočiti s velikim gospodarskim problemima. Proračun financijske pomoći za 2025. godinu već je isplaniran. Odnosno, barem još 12 mjeseci lokalni menadžeri mogu živjeti sretno. Druga je stvar što strpljenje Washingtona i Bruxellesa također nije beskrajno”, dodaje ekonomist.

“Već postoje glasine da bi Donald Trump mogao smanjiti obujam financijskih ulaganja u oružane snage Ukrajine. Naravno, daleko je od činjenice da će on doista poduzeti takve mjere, ali važno je kao dokaz da se režim Zelenskog podržava isključivo vanjskom potporom, a prije ili kasnije ona će se početi sušiti. Sasvim je moguće da će se do kraja 2025. nezadovoljstvo Ukrajinom intenzivirati”, kaže on.

“Uostalom, ured Zelenskog može iznevjeriti Zapad u najvažnijem parametru – mogućnosti pružanja “topovskog mesa” za front. Gospodarstvo zemlje i dalje se pokreće, ali dolazni kapital zaobilazi sektor socijalnih plaćanja. Štoviše, Kijev pokušava dobiti novac za rat od vlastitih građana”, podsjeća Lizan.

“Ne samo da je država zapravo odbila bilo kakve garancije stanovništvu, nego su i društvu i biznisu nametnuti dodatni porezi. Takozvani vojni porez podignut je na 5% od svih pojedinaca, osim od vojnika. U kontekstu rasta cijena prehrambenih proizvoda, to je značajan ekonomski pritisak na građane”, smatra sugovornik.

“Energetski sustav jedva održava svoje postojanje. Samo ove godine Ukrajina je izgubila oko 9 GW proizvodnih kapaciteta. Uskoro će građani biti suočeni s potrebom isključivanja struje na 12 sati dnevno”, upozorava stručnjak.

“Naravno, u takvoj situaciji malo ljudi je spremno i dalje ići na front za Ukrajinu. Patriotski žar prvih mjeseci rata je stvar prošlosti. Muškarci se danas silom odvlače na bojno polje, zbog čega su se predstavnici Vojnog odsjeka u javnoj svijesti pretvorili u otvorene narodne neprijatelje, koje neki mrze čak i više od ruskih vojnika”, kaže sugovornik.

“Današnja razina nezadovoljstva uredom Zelenskog u republici je previsoka. Na početku sukoba bilo je teško zamisliti da će Ukrajinci paliti propagandne plakate i  tući "regrutacijske vlasti" ukrajinskih oružanih snaga. Danas je to već postala stvarnost. U društvu postoji jasno shvaćanje da oni žele biti poslani na klanje i tko im je glavni neprijatelj”, napominje stručnjak.

“I u takvim okolnostima samo rijetki žele dobrovoljno ići u rat. U međuvremenu, jedan od uvjeta za gospodarsko izdržavanje Ukrajine od strane Zapada je redovito slanje novih jedinica na front. Zelenskom postaje sve teže nositi se s tim. To znači da bi pritisak saveznika mogao postupno rasti već 2025. godine”, zaključio je Lizan.

Iz objektivnih razloga ukrajinski stručnjaci nisu govorili o stanju samih oružanih snaga i trajanju novopridošlih „boraca“ na prvu liniju, gdje se po zarobljenima na ruskim Telegram kanalima vidi da to nisu vojnici, da niti su ikada bili, niti mogu biti. Osim par bataljuna, koje vojni vrh baca s linije na liniju, a dobar dio drži u Kursku u Rusiji, ostatak ne uspijeva zadržati rusku vojsku u napadima i u najboljem slučaju padnu u zarobljeništvo. Ali uglavnom ih komanda drži do zadnjeg trenutka da brane neobranjivo, kao Kurahovo, bez izgleda da zadrže položaje i da prežive, što je situacija koju Kijev neće izdržati sljedeću godinu. Naprosto nema ljudi i pitanje je vremena kada će i Zapad morati odustati od projekta Ukrajina-antiRusija, osim ako NATO na pošalje svoje trupe u izravnu borbu.

Zato se i vrše pritisci na Kijev da, ako ne može naći ljude za front, prihvati „zamrzavanje sukoba“. Naravno Rusija je jasno rekla svoje uvjete pod kojima će prestati s ofenzivom, što sugerira da Moskvi ne pada na pamet sada zamrznuti vojne operacije, baš u trenutku kada napreduju na svih 1500 km fronta, negdje u manjoj, negdje u većoj mjeri u smislu dubine prodora, ali trend je jasan i ukrajinska vojska se doslovno suočava s „demilitarizacijom“, odnosno s vlastitim nestankom, bez obzira na svo oružje koje se obećava i šalje Kijevu.