"Rat" za Arktik je Rusija već dobila, jer su radili dok je NATO spavao i davao proglase

Američkom gospodarstvu je prijeko potreban barem jedan dio od 13 posto svjetskih neotkrivenih rezervi nafte i 30 posto neotkrivenih ležišta plina na Arktiku. Područja s potencijalnim izvorima su donedavno bila pokrivena ledom, koja se sad počinje topiti. RT piše kako bi se do 2030. godine led na Arktiku mogao u potpunosti otopiti, a već sredinom 2020-ih će to područje biti „ice-free“, odnosno - 90% površine će biti će slobodno od leda više mjeseci u godini. Takva predviđanja su potaknula američku mornaricu da razradi strateški plan koji će biti gotov do kraja ove godine, iako se već sad naziru poteškoće u proračunskim sredstvima za njegovu provedbu, dok Rusija već ima snažne ledolomce i svu potrebnu opremu za istraživanja Sjevernog pola.

Direktor radne skupine američke ratne mornarice, admiral Jonathan White, izjavio je „kako Amerika treba ojačati svoje napore i u regiji do 2025. imati dovoljan broj zrakoplova i brodova“.

Donald Trump je u prvom predsjedničkom mandatu stvorio posebno vojno zapovjedništvo za Arktik, ali je sve ostalo na tome. Nemaju ni ledolomce, ni baze u pravom smislu riječi, a za to je vrijeme Rusija redila i nakon 15 godina, ima vojsku za polarne uvjete, vojne baze i više desetaka graničnih postaja, odnosno, manjih vojnih baza i punktova za nadzor državne granice.

Prije 15 godina je skupina od 30 kadeta vojne pješadijske škole iz Blagoveščenska, ruskog grada na Dalekom Istoku, osposobljavana kao motorizirana pješačka jedinica za borbe u arktičkim uvjetima i to pri hladnoći koja može doseći i -60 ° Celzijusa, a po završetku obuke su postali stručni kadar za obuku snaga koje u manjem ili većem intenzitetu godinama pristiže u rusku polarnu regiju.

Cilj obuke je bio osposobiti snage za borbene aktivnosti s posebnim oružjem i streljivom, koje će biti u stanju izdržati ekstremne vremenske uvjete. Naime, puške nisu od metala, jer bi se ruke, bez rukavica, u djeliću sekunde „zalijepile“ za hladni metal i morali bi ih odvajati na kirurgiji u bolnicama. Tu su uzeti mladi ljudi iz redova autohtonih naroda koji su doslovno „genetski“ prilagođeni tim surovim uvjetima.  Obzirom na činjenicu da se ruska arktička obala proteže 22 600 km, potreba za osposobljavanjem takvog kadra je bila evidentna i ova odluka je u vojnom kontekstu bila jasna poruka Moskve Zapadu.

Rusija je u više navrata ponovila da će čuvati svoju poziciju u regiji iz sigurnosnih i gospodarskih razloga, te u potpunosti čuvati svoj nacionalni integritet. Kada su kanadski premijer i ministar inozemnih poslova prije više od deset godina priopćili da pripremaju proglasiti suverenitet nad arktičkim podmorjem, sve zainteresirane zemlje su to dočekale s negodovanjem, ali je Moskva odlučila poduzeti konkretne mjere, što je „partnerima“ sa zapada Vladimir Putin i osobno poručio.

Na Arktiku se vodi tihi i bespoštedni „rat“ za geopolitičku kontrolu te zone i kontrolu energetskih resursa.

Ekspedicijama geologa iz Moskve, koje su prisutne u zoni od 2010., trebalo se odgovoriti na proširenje ruskog dijela arktičke kontinentalne platforme. Ako se upit Rusije prihvati, mogla bi imati veća prava u iskorištavanju bogatih nalazišta nafte i plina. I to do udaljenosti od 350 morskih milja od obale, umjesto dosadašnjih 200, kojeg zovu „ekskluzivni gospodarstveni pojas“. Ali toga nije bilo i odgovor je bio „vojni“.

U tijeku 2012. održane su masovne vojne vježbe na Arktiku i susreti na najvišim razinama između predstavnika oružanih snaga SAD, Rusije, Kanade, Norveške, Danske, Švedske, Islanda i Finske, da bi se dogovorili oko podijele tog pojasa. Događaj koji je bitan za budućnost Sjevernog pola.

Nakon raspada SSSR-a, SAD, u dogovoru s Ruskom Federacijom, Kanada, Norveška i Danska su oformili tri tijela za suradnju oko tog pitanja, od kojih je posljednji „Arktički Savez“ osnovan 1996.

S otapanjem ledenjaka i otvaranjem novih komercijalnih i vojnih morskih putova na Arktiku, pretenzije na posjed podvodne arktičke platforme za iskorištavanje nalazišta, bogatih naftom, plinom i mineralima, privukle su pažnju mnogih zemalja. Zemlje koje nisu arktičke, kao što su Francuska, Velika Britanija i Kina, također su počele tvrditi kako polažu pravo na raspolaganje bogatstvima. Sa svoje strane Danska je 17 siječnja 2013. uspostavila „diplomatsko predstavništvo za Arktik“. Vlada u Kopenhagenu insistira na pravu u dijelu morskog dna Sjevernog Pola. Tada glavni čovjek tog predstavništva, koje u stvari ima status ambasade, Klavs A. Holm, imat će zadaću da brani interese svoje zemlje „garantirajući danskoj zajednici (Danska, Grenland i Farski Otoci) ključnu ulogu u međunarodnoj raspravi o Arktiku“, -prenio je u poruci bivši ministar vanjskih poslova Danske Villy Soevndal.

I ovdje dolazimo do teme oko Trumpovoih pretenzija na Grenland, što bi moglo stvoriti velike probleme, pa i sukobe sa „saveznicima“.

U službenom dokumentu „Strategija za Arktik“ Danska je objavila da od 2014. proglašava svoje pravo na podmorje Sjevernog pola i na resurse koji se tamo nalaze. I ostale četiri države koji imaju obalu na Arktiku (Rusija, SAD, Kanada i Norveška), potražuju svoj dio.

Najjače zemlje svijeta, čak i one u usponu, već su tada odlučile da krenu u neku vrstu „hladnog rata“ za Sjeverni pol.

Primjećuju se ubrzane vojne aktivnosti u arktičkoj zoni, a analitičari predviđaju da će ova tendencija biti u stalnom porastu slijedećih godina.

To potvrđuje vojna vježba od 12. do 21. ožujka 2012., čiji je domaćin bila Norveška, koja je bila jedna od najvažnijih vježbi ikad, u tom dijelu svijeta.

Pod imenom „Exercise Cold Response“ , u vježbi je sudjelovalo 16 300 vojnika iz 14 različitih zemalja, obučavajući se za borbu u tim uvjetima, uz upotrebu helikoptera, zrakoplova i oklopnih vozila, da bi bili spremni za obranu, bilo u slučaju rata visokog intenziteta, bilo da se radi o terorističkoj prijetnji. Teški klimatski uvjeti u kojima su se vježbe održale, uzrokovale su smrt pet norveških vojnika zbog havarije na borbenom zrakoplovu Hercules C-130, koji se srušio blizu najvišeg švedskog planinskog vrha Kebnekaise. SAD, Francuska , Velika Britanija, Nizozemska, Kanada, Švedska i , naravno, Norveška su učestvovale s najvećim brojem ljudstva i tehnike. I bili su organizatori cijele vježbe.

Ruski odgovor nije trebalo dugo čekati. Oni su u travnju održali vježbu pod imenom „Ladoga 2012“, blizu vojne baze u okrugu Besovec/Karelija. U operacijama je testirano najbolje rusko naoružanje (zrakoplovi Suhojev, MiG-ovi, oklopna vozila, tenkovi itd.), sudjelovale su motorizirane oklopne brigade, dijelovi „Sjeverne flote“. Isprobavalo se koja su oružja i sredstva adekvatna za takve klimatske uvjete.

Vježbe zemalja članica NATO saveza i one Ruske Federacije su stara strategija korištena ,nekad za vrijeme blokovske podijele, da bi se pokazala želja i mogućnost za kontrole određenog teritorija.

2012. su vojni zapovjednici osam zemalja (Kanade, SAD, Rusije, Islanda, Danske, Švedske, Norveške i Finske) imali su radni sastanak u kanadskoj vojnoj bazi Goose Bay, da bi razgovarali o sigurnosti u regiji.

„Nijedna od zemalja nema namjeru ratovati za Sjeverni pol. No obzirom na ogromni porast radne snage i brodova, koji rade na eksploataciji nafte i plina, potrebno je nadgledati granice, i u najgorem slučaju , potrebno je vojno prisustvo da bi se branili svoji interesi, ako bi bili ugroženi.

Zapovjednici oružanih snaga naglasili su potrebu da se podijele interesne zone, da se definiraju trgovački koridori, te da se podijele ogromni energetski resursi. Dogovor koji će uskoro, prema svemu sudeći, biti vrlo teško postići.

Kako stvari stoje, najveći dio Arktika će razdijeliti međusobno Rusija, Kanada i SAD. Ali, s jedne strane Norveška, Danska i Kanada, a s druge Francuska, pojačavaju vojnu prisutnost u regiji, nadajući se da će tako uspjeti dobiti „veći komad torte“.

Zbog toga je Ruska Federacija odlučila da ne bude troma, obzirom da se zbog topljenja leda sad može pristupiti eksploataciji, ali i zbog pomorskih putova koji se otvaraju i koji su plovni tijekom cijele godine. Ne želeći se naći pred svršenim činom i oni pojačavaju vojne aktivnosti, da bi mogli istim ili jačim omjerom snaga bili u poziciji da diktiraju uvjete u podijeli i pregovorima. Kremlj je odlučio postaviti na Arktiku 20 graničnih kontrolnih punktova. Ali to je mjera previđena u programu „Državne granice Ruske Federacije za period 2012.-2020.“ i već je na snazi nova, puno opsežnija. Na svakoj graničnoj postaji će biti 15-20 čuvara, koji će nadgledati situaciju u regiji. Ne želeći da netko u njihovoj zoni vrši bilo što bez dozvole ruskih vlasti.

Možemo zaključiti da jedna zona, koja dosad nije budila nikakvu pozornost javnosti, sad postaje kritično žarište zbog prisutnosti vojnih snaga zemalja čiji se interesi isprepliću. Sjeverni pol je već postala vitalna točka s geostrateške točke gledišta i za moćne države kao što su Rusija i SAD, kao i one u silovitom ekonomskom i vojnom usponu. Te će, zasigurno, u dogledno vrijeme buditi pozornost javnosti.

Kremlj nije čekao već je modernizirao vojnu infrastrukturu na Arktiku i otvorio staru sovjetsku vojnu bazu, koju je, kao i sve ostalo, zatvorio pijani Jeljcin.

Nove mornaričke baze na sjeveru su ili gotove, a one naknadno planirane su pri završetku izgradnje. To je dio ruske strategije, koja posebnu pozornost obraća i na Sjeverni pol, koji je važan strateški, a i zbog njegovog bogatstva prirodnim resursima. Moskvi je jasno da SAD i NATO žele „protjerati“ njihove pomorske snage iz Crnog mora i sa Mediterana, jedan od ciljeva ukrajinske „revolucije“ je bio i taj. A napori koje čine SAD i EU da ograniče pristup ruskoj ratnoj mornarici Siriji, su pokazatelji te tendencije i strateških ciljeva. Trenutno su islamisti u Siriji od Bogdanova tražili novac i žito, jer nemaju što jesi, kako bi pregovarali o ruskim bazama, pa ćemo vidjeti kako će to završiti.

Izgradnja pomorske infrastrukture na Arktiku, te realizacija ovog plana, jamči ruskoj floti prisutnost u cijelom svijetu. Ruski brodovi bi mogli s različitih lokacija izaći u međunarodne vode i osigurati podršku bazama u Atlantskom i Indijskom oceanu.

Buduće mornaričke baze, kao ona u Siriji, a sada moguće u Libiji, ili Džibutiju, Rusi neće zvati „mornaričke“, nego „mjesta opskrbe i podrške“ ili logističke baze, kako ne bi zvučale prijeteće. Sama terminologija nije toliko važna. Funkcije ovih pomorskih struktura su, isključivo, strateške i vojne.

SAD na Arktiku godinama stvara anti-ruski savez i Moskva je bila prisiljena odgovoriti

Ruski portal Komsomolec je, nakon što je nekoć Hillary Clinton najavila „kako u novi sastav Arktičkog vijeća neće biti uključena Rusija“, prenio izlaganje predsjednika ruske Akademije za geopolitička pitanja, general-pukovnika Leonida Ivašova, koji tvrdi „kako su Amerikanci stvorili anti-ruski savez u polarnoj regiji i da Moskva s druge strane, kako bi zaštitila svoje interese, hitno treba okupiti sve svoje saveznike, ponajprije Kinu i Indiju, te u ovom slučaju, ako je moguće, Njemačku“. To je bilo prije više od 10 godina.

„Znamo da Sjedinjene Američke Države, koje imaju manje prava na Arktik od nas, sudjeluju u projektima u regiji. Hillary Clinton je najavila novi sastav Arktičkog vijeća u koji nije uključena Rusija. To znači da SAD ne priznaje naše pravo na cijelom području Arktika, a njihovom stavu su se pridružili Kanada i Norveška. Posljednjih desetljeća u Arktiku postoji velika koncentracija vojnih snaga, posebno pomorskih. Svoju prisutnost pojačavaju upravo Norveška, Sjedinjene Američke Države i Kanada, koji gotovo svake godine provode velike i ambiciozne vojne vježbe u regiji. Međutim, protiv koga? Jasno je da ovim vježbama, koje uključuju i strateško zrakoplovstvo, ne žele pokazati vojnu silu morskim lavovima i fokama, nego nama“, tvrdi Ivašov.

„Mi smo u dvadeset godina na Arktiku oslabili našu vojnu nazočnost, a platforme Gazproma moraju biti zaštićene, to je svakom jasno. Vraćanjem pomorskih snaga na Novosibirske otoke smo pokazali kako ćemo odlučno braniti naše nacionalne interese. Naravno, to nije dovoljno, jer ako su Amerikanci formirali anti-ruski savez, mi moramo učiniti isto i to s Kinom, Indijom, a možda i drugim zemljama. To mora biti učinjeno kako bi naši projekti dobili međunarodni status, a tako bi zaštitili naše resurse i plovnu rutu u Sjevernom ledenom moru. Mi za te projekte ne možemo zvati američke kompanije koje su naša konkurencija, a moramo izglasati i niz političkih mjera kako bi zaštitili naše interese“, ovim je riječima završio svoje viđenje aktualne situacije na Arktiku doktor povijesnih znanosti i general-pukovnik Leonid Ivašov.

Kina je u to vrijeme, kao ruski saveznik, kroz Sjeverno more poslala trgovački brod kako bi istražila sjeverni plovni put koji se pokazao puno kraćim od onoga koji je dosad korišten. Brod kineske državne kompanije COSCO, Yong Sheng, isplovio je iz kineske luke Dalian i za nešto manje od 30 dana i prijeđenih 5 400 km uplovio u nizozemsku luku u Rotterdamu, čime će, kako

Tada prenosi Business Insider, "promijenit će se dosadašnji način svjetske trgovine, umanjiti značaj Sueskog kanala i uvećati važnost arktičke regije".

Nakon pokušaja da se Arktik proglasi "zonom mira" Rusija na militarizaciju od strane Kanadi i SAD-a odgovorila bazom na Novosibirskim otocima, snažnom Sjevernom flotom i snagama kakve nemaju ni SAD, ni Kanada, jer njihovi autohtoni narodi nisu baš orni za služenje vojske u tim uvjetima, a pogotovo za borbu, dok ruski jesu. Norvežani su se na vježbama pokazali da ništa nije ostalo od slave vikinške surovosti  polarnu zimu mogu preživjeti jedino u serijama Netflixa, kao Ragnar i njegovi Vikinzi.

A prije 15 godina, ako ne i više, je Vladimir Putin od međunarodne zajednice oštro zahtijevao da se Arktik proglasi „zonom mira“ i možda je zbog toga htio da se „Treći međunarodni arktički forum“ u Salehardu 2013. vodio se pod imenom „Arktik - teritorij dijaloga“. Međutim, kada je Kanada sredinom ljeta te godine na arktičkom otoku Cornwallis znatno ojačala vojnu bazu „Resolute Bay“, Rusija je postala svjesna kako se bez jake vojne prisutnosti na Arktiku neće moći suprotstaviti suprotnom bloku kojeg predvodi SAD.

Sredinom jeseni iste godine je ruski predsjednik zapovjedio da se u Sjeverno ledeno more pošalje impresivna skupina brodova iz Sjeverne flote i obnovi stara ruska baza na Novosibirskim otocima. Na zapadu su se svi počeli pitati „Što to znači?", a najjednostavniji odgovor na ovo pitanje dao je „Christian Science Monitor“ koji je alaramirao zapad člankom: „Ruska flota se zauvijek vraća na Arktik“.

Rusija je bazu na Novosibirskim otocima napustila 1993. i kada je u rusku ratnu luku je uplovila nuklearna raketna krstarica "Petar Veliki“, na zapadu su postali svjesni kako će ruska vojna prisutnost na Arktiku doista biti trajna.

Rusko širenje na Arktiku za razdoblje do 2020. jasno je definirano strateškim planom, a njega se može vidjeti i na službenim stranicama ministarstva vanjskih poslova Ruske Federacije, te u dokumentu "Strategija razvoja ruskog Arktika i nacionalne sigurnosti" u kojem se ne govori samo o eksploataciji nafte i plina, nego o svim segmentima razvoja ruskog Arktika u slijedećim godinama.

Do u detalje je razrađen plan za razvoj morskog plovnog puta, cestovne i željezničke infrastrukture, kao i zračne mreže. Potom elektrifikacija krajnjeg sjevera Rusije, demografski i gospodarski razvojni plan, itd.

Po prvi put u povijesti su svi ruski nuklearni površinski brodovi, teška nuklearna raketna krstarica Petar Veliki i nuklearni ledolomci Jamal, Vaigač zajedno su tamo u obavljanju zajedničke zadaće", izjavio je tada admiral Viktor Čirkov.

„Mi smo došli i zauvijek se vratili tamo gdje nam je mjesto, jer je to izvorno ruska zemlja. Na Arktiku moramo uspostaviti pomorsku, zračnu i kopnenu infrastrukturu; kako na kopnu tako i na otocima", dodao je armijski general Arkadij Bahin i razbio svaku iluziju o popuštanju ruske strane u prijeporima oko arktičkog područja.

Sve ovo ne bi bilo nužno da se usvojio ruski prijedlog o „Arktiku–teritoriju mira“, no tješi činjenica da je, barem za sada, još uvijek „teritorij dijaloga“, kao što je bio na forumu održanom prije nekoliko dana, ali je isto tako istina da je Rusija pokazala kako ima ozbiljne namjere i kako pred ozbiljnim rivalima ne misli samo mahati zastavom i čekati što će se dogoditi.