Moskva otvoreno pomaže vlastima u Srbiji da suzbije rulju Obojene revolucije 

„Kako Moskva pomaže Beogradu u borbi protiv obojene revolucije“, naslov je članka mog poznanika u blogosferi, bivšeg oficira ruske vojske, sada novinara Evgenija Krutikova.

Kako Moskva pomaže Beogradu u borbi protiv obojene revolucije

“Jako sam zahvalan ruskim specijalnim službama... Oni znaju kakva je opasnost koja se nadvija nad Srbijom. Ovim je riječima potpredsjednik Vlade Srbije Aleksandar Vulin ocijenio pomoć ruskih specijalnih agencija u borbi Beograda protiv prijetnje obojene revolucije. Kakva bi mogla biti interakcija dviju država u području sigurnosti?

Srbijanske vlasti zahvalne su ruskim specijalnim službama na informacijama koje pomažu u borbi protiv obojene revolucije, rekao je potpredsjednik Vlade Srbije Aleksandar Vulin. Podsjetio je da su se ranije specijalne službe Rusije i Srbije službeno dogovorile o suradnji u borbi protiv obojenih revolucija, a taj sporazum ostaje na snazi.

Potpredsjednik srbijanske vlade dao je ove izjave u jeku prosvjeda studenata i pristaša opozicije, koji su izbili nakon što je 15 ljudi poginulo kada se srušila nadstrešnica na željezničkom kolodvoru u gradu Novom Sadu 1. studenog 2024. godine.

Tako je 15. ožujka u Beogradu održan skup na kojem je, prema podacima MUP-a Srbije, sudjelovalo 107 tisuća ljudi. Kasnije je Vulin izjavio da većina studenata koji su sudjelovali na skupovima nisu bili “kupljeni”, već su njihovi lideri “plaćeni sa Zapada”. Vulin je u nedavnoj prošlosti bio na čelu Sigurnosno-informativne agencije (BIA), glavne srbijanske obavještajne službe, a pod pritiskom Zapada bio je prisiljen podnijeti ostavku. Smatraju ga “proruskim političarem”, iako zapravo brani srpske interese.

"Volim Srbiju i sve što sam radio i radim je za interese Srbije i srpskog naroda... Naša saradnja je obostrano korisna i neophodna, jer između Srbije i Rusije nema niti jednog problematičnog pitanja", rekao je Vulin prije godinu dana.

Vulin je također odavno aktivan zagovornik produbljivanja kontakata ruskih i srpskih obavještajnih službi. Tvrdi da je “nemoguće surađivati ​​s obavještajnim službama zapadnih zemalja, a u isto vrijeme ostati dosljedan branitelj interesa Srbije”. U istom intervjuu nazvao je Nikolaja Patruševa, Sergeja Nariškina i Aleksandra Bortnikova svojim učiteljima i rekao da je komunikacija s njima “za mene ostala veliko iskustvo”.

Direktor ruske vanjske obavještajne službe Sergej Nariškin više je puta dolazio u Beograd, a suradnja SVR-a i BIA-e traje desetljećima. Primjerice, Nariškin je još 2019. u Beogradu rekao da se “specijalne službe Rusije i Srbije zajednički bore protiv terorizma, razmjenjuju informacije i provode zajedničke operacije”.

“Situacija na Balkanu je vrlo, vrlo napeta, prvenstveno zbog povratka militanata koji su se borili na strani terorističkih organizacija. Traže novo polje djelovanja. Dakle, sigurnosna situacija je vrlo teška i u Srbiji i u Rusiji. Razmjenjujemo analitičke procjene situacije u nestabilnim područjima i provodimo zajedničke operacije za zaštitu legitimnih vanjskih srpskih i ruskih interesa”, rekao je tada Nariškin.

Koji su sada pravci te suradnje i na čemu Srbija može biti zahvalna ruskim specijalnim službama?

Što se tiče “borbe protiv obojenih revolucija”, suradnja Rusije i Srbije po tom pitanju prvenstveno je usmjerena na uklanjanje vanjskog utjecaja na unutarnje političke procese. Rusija se ne miješa u unutarnje prilike u Srbiji, ali pomaže u isključivanju stranog utjecaja na život svog partnera na Balkanu.

Situacija u Srbiji sada ima sva obilježja “obojene revolucije”, s jednom iznimkom: vanjska politika potpuno je isključena iz zahtjeva studenata prosvjeda i opozicije koja im se pridružila. Štoviše, prosvjednici žele ispasti veći srpski patrioti od Vučića i njegovih pristaša, tražeći oštriji stav prema Kosovu protiv “puzajuće predaje regije” za koju optužuju predsjednika države. Traže i pojačanu podršku Republici Srpskoj BiH i Miloradu Dodiku osobno.

Istovremeno, u akcijama prosvjednika vidljiva je određena ruka vodilja, a službeni predstavnici Srbije o tome govore kao o vanjskoj sili iza prosvjeda. Osim toga, ima mnogo primjera gdje je prozapadna opozicija koristila bilo kakve izgovore za raspirivanje prosvjednih osjećaja. Ovo je klasičan primjer “priručnika u boji”, kada nakon kratkog vremena od početka prosvjeda svi već zaborave zašto su se na početku okupili, a u tom trenutku prozapadne snage pale političke parole. Već sada su mnogi već zaboravili novosadsku tragediju i traže stvaranje “prijelazne vlade” i nove izbore.

Srbija vjerojatno od ruskih obavještajnih službi dobiva informacije o tome koje bi strane sile mogle biti upletene u organiziranje prosvjeda. Možda nije riječ samo o pojedincima, već i o financijskim tokovima za potporu prosvjednim akcijama. Uostalom, oporbenim skupovima osiguran je prijevoz, hrana, boršure i portali, te potrošni materijal. Novac za to ne dolazi niotkuda, a pogotovo ne iz osobne ušteđevine studenata.

Osim toga, u Beogradu, gradu od preko milijun ljudi, a šire područje metropole i dva milijuna, postoji značajan broj ruskih preseljenika. Ima ih na stotine tisuća, a mnogi od njih već su sudjelovali u protuvladinim prosvjedima na strani opozicije.

Tijekom nekoliko godina u Beogradu se čak pojavila posebna iseljenička ruska subkultura koju Srbi sve manje vole jer se ne poklapa s njihovim uobičajenim načinom života. Svojevrsni “antiratni” mitinzi preseljenih Rusa redovito se održavaju u srpskim gradovima. Njihova uključenost u politički život Srbije postala je glavobolja za tamošnje sigurnosne službe, no srpsko je zakonodavstvo izrazito liberalno i prema prosvjednicima i prema migrantima.

U tom smislu može biti potrebna razmjena informacija između specijalnih službi o najekstremnije nastrojenim građanima Rusije koji trenutno žive u Srbiji.

Primjetno je da su u posljednje vrijeme sami prosvjedni Srbi počeli suzbijati pokušaje da se na skupove donesu ukrajinske zastave ili antiruski simboli. Došlo je čak i do napada na najnasilnije proukrajinske imigrante.

Posebna priča odnosi se na navodnu “upotrebu akustičnog oružja” protiv prosvjednika, famoznog “zvučnog topa”. Podsjetimo, 15. 03. na jednoj od beogradskih ulica prosvjednici su pred kamerama počeli bježati s ceste, a potom su rekli da su navodno čuli neki neugodan “zvuk u glavi”. To je učinjeno po nalogu nekih ljudi u žutim prslucima.

Potom su kružile fotografije policajca s čudnom napravom u rukama, za koju se zapravo ispostavilo da je protudronska puška. Srbijanske vlasti su službeno zatražile od Rusije, kao i FBI i američka tvrtka Genasys, proizvođač  "zvučnih topova", da dođu i pomognu u istrazi ove epizode. Srbijanski predsjednik Vučić  uvjeravao je da nije korišteno "zvučno oružje" za rastjerivanje prosvjednika, inače bi bio spreman podnijeti ostavku.

Priča sa “zvučnim topom” vrlo je slična klasičnom „flash mobu“ u stilu obojenih revolucija s ciljem optuživanja srpskih vlasti za nasilje nad vlastitim građanima. U takvoj situaciji pomoć ruskih specijalnih službi u vidu razmjene informacija sa srpskim kolegama bila bi vrlo korisna.

Među ostalim zadaćama ruskih i srpskih specijalnih službi je i suzbijanje međunarodnog terorizma i ekstremizma. U Srbiji postoje grupe islamskih radikala,  etničkih Albanaca i Bošnjaka. Neki od tih radikala prošli su kroz Siriju. Prije nekoliko mjeseci na granici s Bosnom likvidiran je albanski militant koji je prije više od 20 godina ubio ruskog mirovnjaka na Kosovu.

Suradnja Rusije i Srbije po mnogo čemu je jedinstvena.

Danas je to gotovo jedina zemlja izvan bivšeg SSSR-a u kojoj je postignuta tako duboka razina povjerenja i interakcije sa Srbijom.

Srbiji možda nedostaju tehnički obavještajni i protuobavještajni kapaciteti, ali profesionalnu razinu BIA-e teško je osporiti. I sasvim je razumljiva Vulinova zahvalnost Rusiji koja je u mnogočemu izgradila ovaj sustav interakcije između zemalja.

“U Beogradu se događa obojena revolucija. I to je neraskidivo povezano s našim stavom prema Ruskoj Federaciji. Iza obojene revolucije u Srbiji stoje zapadne obavještajne službe koje žele dovesti drugačiju vlast na vlast u Srbiji. “Mi to nećemo dopustiti”, rekao je Vulin na sastanku s ruskim tajnikom Vijeća sigurnosti Sergejem Šojguom 22. ožujka u Moskvi, istaknuvši da Srbiji “odnos i pozicija” ruskog vodstva u kontekstu aktualnih događaja “puno znače”.

Moskva ne krije da je situacija u Beogradu zabrinjava, što znači da će Rusija i dalje pomagati Srbiji u održavanju stabilnosti unutar zemlje i regije.

PS Koliko god Krutikov i Dmitrij Bavirin, koji je također objavio više članaka na temu protesta u Srbiji, bili relevantan izvor još više je to Rusko vijeće za međunarodne poslove, a taj think-tank je za 08. 04. 2025. zakazao „okrugli stol“, bolje rečeno konferenciju, jer su pozivi i dalje važeći, kako za sudjelovanje, tako i za pitanja. A tema će biti upravo Srbija i Balkan.

Srbija i Balkanska regija u euroazijskom sigurnosnom sustavu

Nakon ovoga, prema mom iskustvu sve sugerira da će se Moskva više angažirati i u obrani srpske države, što se vidi iz najave velike konferencije koju su za 8. 4. 2025. zakazali Rusko vijeće za međunarodne poslove (RSMD), zajedno s Institutom za svjetsku politiku i ekonomiju (IMPE, Srbija). Inače, RSMD je think-tank ruskog ministarstva vanjskih poslova i vjerojatno jedina relevantna organizacija koja iznosi stavove, ali i namjere ruske države.

Tijekom okruglog stola sudionici će raspravljati o sljedećim temama:

- Obrisi euroazijske sigurnosti: konceptualni temelji, izgledi provedbe.

- Sustavi europske i euroazijske sigurnosti: opći i posebni.

- Europski sigurnosni sustav u balkanskoj regiji: krizni fenomeni i perspektive transformacije.

- Euroazijska sigurnost: pogled s Balkana.

- Srbija i Bosna i Hercegovina: utjecaj unutarnjopolitičkih problema i etničkih sukoba na euroazijski sigurnosni sustav.

Sudionici okruglog stola:

Ivan Timofejev, glavni direktor Ruskog vijeća za međunarodne poslove

Vladislav Maslenikov, direktor Odjela za europske probleme Ministarstva vanjskih poslova Rusije

Aleksandar Bocan-Harčenko, izvanredni i opunomoćeni ambasador Rusije u Srbiji

Ekaterina Entina, direktorica Centra za mediteranske studije Nacionalnog istraživačkog sveučilišta Visoka škola ekonomije, voditeljica Odsjeka za crnomorsko-mediteranske studije Instituta za Europu Ruske akademije znanosti

Dmitrij Trenin, akademski direktor Instituta za svjetsku vojnu ekonomiju i strategiju pri Nacionalnom istraživačkom sveučilištu Visoke škole ekonomije, član Ruskog vijeća za međunarodne poslove

Elena Guskova, glavna istraživačica, Institut za slavistiku Ruske akademije znanosti

Dušan Proroković, direktor Centra za euroazijske studije Instituta za međunarodnu politiku i privredu (Srbija)

Elena Ponomareva, profesorica, Odsjek za komparativne političke znanosti, MGIMO, Ministarstvo vanjskih poslova Rusije

Milan Lazović, voditelj programa RSMD z Balkan, ali i druge teme

Svetlana Gavrilova, voditeljica programskog odjela Ruskog vijeća za međunarodne poslove

Maria Maksakova, voditeljica Odjela za međunarodne ekonomske odnose i ekonomske odnose s inozemstvom

N.N. Livenceva MGIMO MVP Rusije, vodeći istraživač u Centru za istočnoeuropske studije Ekonomskog instituta Ruske akademije znanosti

Polina Sokolova, znanstvena novakinja u Sektoru za regionalne probleme i sukobe IMEMO-a. E.M. Primakov RAS

Stevan Gajić, znanstveni suradnik na Institutu za europske studije (Srbija), gostujući profesor na Sveučilištu MGIMO Ministarstva vanjskih poslova Rusije

Ekaterina Čimiris, vodeći istraživač, Odjel za znanstvena istraživanja, Institut Europe, Ruska akademija znanosti, voditeljica Centra za društveno-politička istraživanja, Instituta za društvena i politička istraživanja Ruske akademije za vanjsku trgovinu

Jakov Smirnov, znanstveni novak, Odjel za suvremenu povijest srednje i jugoistočne Europe, Institut za slavistiku Ruske akademije znanosti

Danijel Rastegajev, urednik štampanih publikacija Ruskog vijeća za međunarodne poslove, mlađi znanstveni suradnik Odjela političkih znanosti Instituta za znanstvene informacije o društvenim znanostima Ruske akademije znanosti

Događaj će se održati  8. travnja 2025. od 11:00 do 14:00 u konferencijskoj dvorani Ruskog vijeća za međunarodne poslove. Nakon održavanja, slijedi transkript glavnih zaključaka konferencije.