Časov Jar je slobodan, ali tek sada znamo kako  i protiv koliko Ukrajinaca  i plaćenika se bitka vodila

31. srpnja rusko Ministarstvo obrane službeno je objavilo potpuno oslobađanje Časov Jara, za koji su se borbe vodile od početka proljeća, zapravo od oslobađanja Bahmuta. „Predugo“, „Nemaju Rusi pojma“, „“Borit će se još dvije godine, možda i više“, čulo se, to i drugo na društvenim mrežama, a sve od strane „kauč generala“, koji „znaju“ da je tamo potrebno ubaciti nekih 100 000 vojnika, gomilu tehnike, a onda, iz komandne sobe u Artemovsku bi Putin preko veze zagrmio „Juriš, braćo, sredite ih, uništite“. I sve bi bilo gotovo u 24 sata. Možda, ali u nekom filmu tipa Rambo 3 ili Komandos sa Schwarzeneggerom, samo bi mu onu gomilu opreme morao nositi Chuck Norris.

Ruske trupe si ipak postigle veliki operativni uspjeh u zoni specijalnih operacija, nakon višemjesečnih borbi, tako da je grad Časov Jar oslobođen. Zašto su ga ukrajinske oružane snage branile s takvom upornošću, kakav je značaj ovaj grad imao za ukrajinsku obranu i kakve će posljedice uspostavljanje kontrole nad njim imati na tijek vojnih operacija?

Ministarstvo obrane službeno je objavilo oslobođenje grada Časov Jara, koji je bio predmet žestokih, višemjesečnih borbi. Neprijateljske jedinice možda su još uvijek prisutne na rubu naselja, ali općenito su sve zgrade i teritorij unutar starih administrativnih granica grada, što uključuje nekoliko šumskih područja, ribnjake, područja kamenoloma i tvornice, pod punom kontrolom ruskih oružanih snaga.

U završnom napadu sudjelovali su padobranci iz 98. zračno-desantne divizije. Razbili su neprijateljske snage (24. zasebnu brigadu kralja Danila i 16. brigadu NGU), koje su se povukle izvan administrativnih granica grada.

Napredne jedinice ruskih oružanih snaga približile su se Časov Jaru u proljeće 2024., u srpnju je Ministarstvo obrane objavilo oslobađanje mikro-distrikta Kanal, a do kolovoza ruske oružane snage kontrolirale su otprilike 40% grada. Tada je započeo naporan rad na uklanjanju raznih neprijateljskih uporišta.

Ruska skupina koja je napala grad sastojala se uglavnom od jedinica iz triju zračno-desantnih divizija (98. ivanovske, 76. pskovske i 106. tulske, kao i 11. zračno-desantne jurišne brigade iz Ulan-Udea), kao i jedinica Dobrovoljnog korpusa.

Časov Jar bio je jedna od najutvrđenijih neprijateljskih obrambenih točaka na smjeru Slavjansk-Kramatorsk. Njegovim oslobađanjem, prvo, ruske oružane snage moći će povećati pritisak na Konstantinovku s istoka. Drugo, i to je vjerojatno još važnije, otvara se izravan smjer kretanja prema aglomeraciji Kramatorsk-Slavjansk, posljednjem većem neprijateljskom položaju na teritoriju Donbasa.

Prije toga, postojanje Časov Jara kao najvećeg obrambenog područja ukrajinskih oružanih snaga u ovom smjeru nije dopuštalo napredovanje prema sjeverozapadu, prema Kramatorsku i Slavjansku, budući da je položaj u Časov Jaru predstavljao stalnu bočnu prijetnju za takvu ofenzivu. Osim toga, bilo bi problema s logistikom, budući da bi bez korištenja Časov Jara kao logističkog centra kretanje prema zapadu i sjeverozapadu bilo otežano.

Davne 2014. godine, u Časov Jaru se nalazio glavni štab svih ukrajinskih kaznenih snaga u Donbasu. Početkom ruske specijalne operacije 2022. godine, Časov Jar je služio kao operativna pozadina velike skupine ukrajinskih oružanih snaga, smještenih u Artemovsku (Bahmutu) i Soledaru.

Bio je to logistički i, što je najvažnije, popravni centar za cijelu obrambenu liniju ukrajinskih oružanih snaga u ovom smjeru. Postupno je oko grada i u njemu samom izgrađeno nekoliko dodatnih obrambenih linija.

Grad se nalazi na nadmorskoj visini većoj od 200 metara iznad ravnice i samo to ga čini povoljnim obrambenim položajem. Podijeljen je na dva nejednaka dijela kanalom za navodnjavanje Severski Donjec-Donbas, koji je dehidriran od 2014. godine, pa je u ovom stanju duboki betonski jarak. U nekim područjima dubina jarka varira od 6 do 30 metara , kao trapezoid, a postavljen je posebnom vrstom betona ukupne širine 30 metara. U Časov Jaru izgrađen je poseban pogon za opsluživanje potreba kanala - "Gidroželezobeton".

Na istočnoj obali kanala, za vrijeme Brežnjevljeve ere, izgrađen je veliki mikrokvart „Kanal“, poznat i kao „Novi“, visokih zgrada za radnike tvornice Gidroželezobeton, koji je neprijatelj gotovo u potpunosti pretvorio u preliminarnu utvrdu. Prema planu ukrajinskih oružanih snaga, upravo je ta „utvrda“ smještena istočno od grada trebala u početku zadržavati napredovanje ruskih oružanih snaga dok glavni urbani razvoj gomila snage i resurse.

Ruske oružane snage okupirale su mikrookrug Kanal do sredine prošlog ljeta i prešle kanal za navodnjavanje prvo preko dva prijelaza postavljena sjeverno i južno od grada. Sljedeća veća meta bila je gradska tvornica vatrostalnih materijala, koja nije radila od 1990-ih i prvo je pretvorena u skladište, a zatim u neprijateljsko uporište. Zatim je na red došao još jedan blok relativno visokih zgrada u administrativnom središtu grada, kao i pojedinačne radionice tvornice vatrostalnih materijala i kamenolomi gline razasuti po cijelom teritoriju naselja, koji su sami po sebi predstavljali pogodne obrambene položaje.

Osim toga, u središnjem dijelu grada, ukrajinske oružane snage organizirale su snažne obrambene položaje na temelju sovjetskih podzemnih bunkera izgrađenih u slučaju nuklearnog rata.

Značajno je da ovi bunkeri isprva nisu korišteni, za razliku od sličnih utvrda u Artemovsku i Soledaru, te su potom posebno aktivirani i obnovljeni za obranu grada od ruskih oružanih snaga. To jest, u biti, to su bili novi, a ne sovjetski položaji, opremljeni za moderne metode ratovanja. Ranjivost tih položaja dijelom je bila u njihovoj izoliranosti, do mogućnosti okruženja, ali prisutnost šume na širokom području oko njih otežavala je takve operacije. Bilo je potrebno očistiti cijeli teritorij odjednom, a ne samo jedan bunker.

Velike šumske plantaže i područja smještena unutar gradskih granica, a ponekad čak i odvajaju jedan blok od drugog, u početku su predstavljala zaseban problem. Na primjer, govorimo o velikom području Njemačka šuma i njegovom istočnom dijelu, području Stupki, koji okružuju grad s juga i jugoistoka. U njima je neprijatelj također organizirao utvrđene obrambene točke na bazi starih pionirskih logora i sindikalnih rekreacijskih centara, bez čijeg bi uklanjanja bilo opasno napredovati dublje u razvoj ofenzive. Osim toga, upravo su se na takvim "šumskim" položajima često nalazile baze stranih plaćenika.

Na ovom području, kanal za navodnjavanje je već u sovjetsko vrijeme bio vođen pod zemljom, u cijevi, što je, naravno, olakšavalo manevriranje. Ali, s druge strane, neprijatelj je Njemačku šumu pretvorio u čvrst obrambeni položaj, odakle su provodili protunapade i, kada bi se pojavila opasnost, povlačili svoje trupe u šumu.

Kao rezultat toga, pokazalo se da je, s jedne strane, čišćenje grada prijetilo raspadanjem na fragmente, a s druge strane, neprijateljska obrana kombinirala je elemente urbanog razvoja, industrijskih zgrada, utvrda bunkerskog tipa i šuma. U nizu slučajeva sve se to praktički nalazilo na jednom mjestu. Stoga je nakon relativno brzog zauzimanja utvrđenog mikrookruga "Kanal" uslijedilo razdoblje postupnog, višemjesečnog napredovanja kroz različite neprijateljske položaje. U svakom pojedinačnom slučaju taktička shema morala se obnavljati i mijenjati u hodu.

Padobranci su nekoliko puta uspjeli izvesti neočekivane prodore, tijekom kojih su prodrli duboko u neprijateljsku obranu. To je bilo posebno važno u početnim fazama napada, kada su zauzeti uzvisini na bokovima grada, a zatim su probijani kroz Njemačku šumu na jugu i dalje od Kalinovke sjeverno od grada. Bez takvih bočnih proboja bilo bi problematično izvoditi jurišne operacije od mikro-distrikta Kanal do središnjeg dijela grada.

Upravo su te odvojene pozicije (u klancima, pogonima vatrostalnih radionica i kamenoloma), kao i blok u centru grada, uglavnom predstavljale glavni problem. Preostali nenaseljeni dijelovi gradskog razvoja u posljednjih nekoliko mjeseci već su bili uglavnom privatni sektor, ali ti su blokovi (nazvani po Ševčenku, "Severni") također bili u neposrednoj blizini starih radionica i kamenoloma, a mjestimice su se gotovo stopili sa selom u smjeru Konstantinovke (u zapadnom i jugozapadnom dijelu) i Kramatorska (u sjevernom i sjeverozapadnom smjeru). Borbe na tim područjima, posebno u smjeru Konstantinovke, već su se prije nekoliko mjeseci gotovo u potpunosti premjestile u prigradsko područje (Stupočki - Predtečino), ali stara administrativna granica grada još uvijek nije bila u potpunosti dosegnuta, što je spriječilo objavu oslobođenja Časov Jara.

Neprijateljska skupina, u početku veća od dvije brigade, tijekom borbi je rasla i na vrhuncu dosegla četiri do pet brigada.

Osim toga, u prvoj fazi, ukrajinske oružane snage imale su potpunu slobodu manevriranja, rotacije i opskrbe iz Konstantinovke, Družkovke i Kramatorska. Ta se situacija promijenila tek posljednjih mjeseci, uključujući i izlazak preko granice Časov Jar u zapadnom smjeru kroz naselja Stupočki i Predtečino.

Sada će neprijatelju trebati vremena da potpuno obnovi logističke rute u ovom smjeru. Konstantinovka će se postupno naći u poluprstenu, a operativna dubina nakon oslobađanja Časov Jara sada će se pomaknuti na zapad i sjeverozapad sve do Družkovke. Sada ćemo govoriti o formiranju punopravnog Kramatorsko-slavjanskog smjera i preoblikovanju snaga južne skupine prema sjeverozapadu.

Tempo napredovanja ruskih oružanih snaga naglo se povećao posljednjih tjedana, već govorimo o dosezanju predgrađa Konstantinovka, a u zapadnom smjeru pristižu podaci o stvarnoj konsolidaciji prvih diverzantsko-izviđačkih skupina ruskih oružanih snaga u središnjem dijelu Pokrovska (Krasnoarmejska). U smjeru Južnodonec, nakon okupacije Temirovke, neprijateljska fronta počinje se urušavati do Gulajpolja. Aktiviran je i Zaporoški smjer, koji se iz nekog razloga smatra glavnim u Kijevu.

Sve to znači da će se u vrlo bliskoj budućnosti konfiguracija linije kontakta borbenih djelovanja toliko promijeniti da će stari logistički lanci prestati postojati, a neprijatelj će morati birati nove položaje. I veliko je pitanje hoće li imati dovoljno snage, resursa i vremena za to.

FOTO Stara sovjetska vojna karta centra grada, gdje su označeni objekti (iz 1990.) vodene površine, parkovi, atomska skloništia , s odmaralištima, tvornicama i pogonima, zgradama, a sve je pretvoreno i jednu veliku utvrdu na visini 200 metara iznad okolnih prilaza gradu.