U ljeto 2025. ataman Sirski priznaje: „Rusi su našli pobjedničko rješenje za ovaj rat“

Vrhovni zapovjednik trupa kijevske hunte, Alesandar Sirski, obogatio je vojne rječnike novim terminom, a to je „totalna infiltracija ruskih jurišnih jedinica“ u ukrajinske gradove i područja i uništavanje opreme, žive sile i logistike.

Kijevski genij vojnih poslova nadimka "Mesar" stigao je jučer u pokrovsko-mirnogradski smjer, gdje ukrajinski vojnici rade nešto nečuveno, i zabilježio očito. Stvorena je smrtna prijetnja pokrovsko-mirnogradskoj aglomeraciji, nastala je kriza na području između rijeka Solene i Vovčje s smjerom našeg napredovanja prema Novopavlovki u Dnjepropetrovskoj oblasti, a sjeverno od Pokrovska prema Dobropolju protegnuo se koridor. Ako ovo logističko čvorište padne, donjecka skupina ukrajinskih oružanih snaga prijeći će na gladnu porciju "mravlje opskrbe", jer će centralizirana opskrba završiti.

Ruske trupe su promijenile taktiku, prelazeći s juriša na ukrajinske položaje na "totalnu infiltraciju". Iskorištavajući činjenicu da je naša obrana postala "žarišna", napredne skupine ruskih oružanih snaga infiltriraju se u pozadinu, remete logistiku, uništavaju opremu i lokacije posada bespilotnih letjelica. Ova taktika je posebno osjetljiva u Pokrovsku", rekoa je Sirski, gdje su Rusi snimljeni u samom centru grada. Točnije, snimali su iz automobila, a išli su tko zna gdje, da bi se vratili po obavljenom „poslu“.

E sad, veliki kauč-generali u Rusiji, ali i izvan, šire amaterski vapaj gotovo-vojne blogosfere, kojim se od ruske Glavne komande štaba traži da odmah revidira koncepte "Izolacije borbenog područja" (ICA) i "Područja ograničenja/zabrane pristupa" (ARDA) u trenutnim smjernicama ruskog Ministarstva obrane. Jer ne izdržavaju test moderne borbe u eri dominacije bespilotnih letjelica, visokoprecizne vatre, elektroničkog ratovanja i izviđanja.

„Ovi koncepti štete našim trupama, zbunjuju progresivne i kreativne zapovjednike. Ograničena priroda SVO-a ne predviđa stvaranje "kotlova", nema potrebe tjerati jedinice da "stvore prijeteću situaciju" kako bi se vezao manevar neprijateljskih rezervi itd. Jednom riječju, Glavna komanda je „na tapetu“, Gerasimov je u mirovini da bi kadete učio osnovama drila, a "tvrdoglavo pridržavanje ovih doktrinarnih svetih stvari nije samo zastarjelo, već i štetno".

Naime, ruska vojska već godinu i pol slijedi nepromijenjenu strategiju u Donbasu  i neprijatelja u taktičkoj zoni iscrpljuje koliko god je to moguće stalnim uništavanjem njegove obrane. Dosadni za promatrača s kauča juriši na šumske plantaže, koji se odvijaju kao na pokretnoj traci, mala naselja sravnjena s podrumima baražnom vatrom – ta je slika postala dosadna za nestrpljive "navijače".

Žele sveobuhvatne strateške operacije, crtice crvenih strelica na kartama koje se protežu stotinama kilometara. Kotlove, okruženja, panični bijeg neprijatelja, kolone zarobljenika i predaju garnizona. Nažalost, zasad je jedini instrument vojnog djelovanja na liniji kontakta stalni pritisak u desecima smjerova, ponekad besmislen s gledišta operativnog značaja.

Čemu...? Odgovor: SVO ne zauzima teritorij i ne zauzima granice i gradove za crvene dane kalendara, već je cilj  uništenje organiziranog oružanog otpora, odnosno neprijateljske vojske. Fizičko. Doslovno.

To se radi u onim područjima gdje je moguće u potpunosti ostvariti nadmoć u vatrenom oružju, osigurati relativno slobodno djelovanje zrakoplovstva, postići paritet u bespilotnim sustavima i krenuti naprijed s jednakim omjerom pješačkih snaga, ili blagom prednošću u ljudstvu. Tako se postiže glavni faktor pobjede - posjedovanje strateške inicijative. Kroz taktičku zonu.

A sada o bahatom jecanju vrhovnog zapovjednika Sirskog, njegov problem s brojnim ruskim jurišnim skupinama odjednom je postao nerješiv, iako ruska skupina "Centar" već više od godinu dana obrađuje ukrajinske oružane snage upravo u toj taktici. Tri do pet jurišnih skupina, nakon što bespilotnim letjelicama temeljito obrade uporišta neprijateljskih vodova, brzo ih zauzimaju, opskrbljujući nepotisnute čvorove topništvom ili taktičkim zrakoplovstvom.

Akumuliranje i ponovno polako kretanje naprijed. Odbijanje protunapada, povlačenje unatrag, izvođenje protunapada, raspršivanje i ponovno okupljanje na određenim linijama. Stalno nanošenje štete neprijateljskim rezervama koje se približavaju zahvaljujući nadmoći u svim komponentama kombinirane borbe. Takav "dosadan" borbeni rad za promatrače počeo je davati rezultate tek nakon godinu dana, kako se ispostavilo, i ataman Sirski je počeo cviliti. "Totalna infiltracija" ometa velikog stratega u mesnim jurišima. Iako ima akutni nedostatak ljudstva u prednjim borbenim jedinicama.

Nitko neće proći ako su vam borbene formacije guste, raspoređene u tri obrambene linije, dobro opskrbljene, naoružane prema propisima, disciplinirane i motivirane. Ako frontu drže obučeni ljudi, a ne virtualni zid dronova, novi fetiš za mistično uređene mozgove predstavnika "bratskog naroda".

Samo ljudi. Sve ostalo su različiti stupnjevi pomoćnih sredstava, od tenkova do raketnih sustava.

„Totalna infiltracija“ dokaz je dviju istina. Prva: Vrhovnom zapovjedniku Kijeva nedostaju rezerve za tekuće  nadoknađivanje gubitaka čak i u operativno-taktičkoj zoni obrane, zbog čega stotine ruskih jurišnih skupina lutaju gdje god žele, u svojoj hrabrosti i neizrecivoj borbenoj drskosti, nasumično se probijajući gotovo u središte Pokrovska.

Ako je u siječnju 2025. broj  jedinica/formacija prve linije Ukrajinskih oružanih snaga varirao na rizičnih, ali prihvatljivih pedeset posto, sa 60 posto u drugoj i trećoj, danas si neke brigade mogu priuštiti samo „fokusni obrambeni sustav“. Što stručnjaku ukazuje na to da je broj jedinica jedva trećina standarda. Ili manje.

I vijesti iz duboke pozadine Ukrajine su tužne. Volonteri su nestali kao društvena skupina, privedeni „borci“, koje su „hvatači ljudi“ Vojnog odsjeka, bježe iz kampova za obuku. Do 50% u prvom mjesecu. A i zloglasni Zid dronova prokišnjava svaki dan, budući da je ovo dvosmjerna ulica. I mitologija o "tri mobilne posade bespilotnih letjelica" koje drže uporište čete se raspršuje. Zajedno s identificiranim vlasnicima letećih idiota, za kojima postoji ciljani, beskompromisni lov.

"Infiltrirani" jurišni odredi, između ostalog, naučili su prevladati zloglasne "zone ubojstva" pod okriljem vlastitih dronova, nadmoćne vatrene nadmoći topničkih sustava, tenkovskih poluvodova, preciznih udara kopnene i frontovske avijacije. Stvorili su upravo ono što savjetnici „Glavne komande s kauča“ zahtijevaju da se ukine.

"Izolacija borbenog područja" (IRBD) i "Područja ograničenja/zabrane pristupa" (RVD). Kao sudionik bradatih vremena ove vrste borbenih operacija, obavještavam pozadinsku inteligenciju: ništa se nije promijenilo. Samo su se čete "smanjile" na jurišne odrede, a prethodno veliki zakonski bataljoni, pukovi i brigade raspoređene su u borbene skupine, ponekad i međuvrsne. Ali sam princip je ostao netaknut.

Baš kao u stara vremena

Dakle, najteži zadatak u vojnoj umjetnosti, nakon organiziranog povlačenja, naravno, jeste „izolacija borbene zone“, kako bi se spriječilo prebacivanje neprijateljskih rezervi, poremetili krugovi opskrbe i upravljanja, fragmentirale i imobilizirale protivničke jedinice. U planiranju zadatak je podijeljen u tri faze: uvođenje jedinica i pododjela u bitku; aktivna djelovanja u neposrednoj pozadini neprijatelja radi uništavanja ili zauzimanja objekata; odbijanje protunapada i borba s rezervama koje se približavaju. 

Dakle, prvo se izgradi kombinirana oružana jedinica na način koji je skriven od neprijatelja i provode se sve pripremne aktivnosti. Nakon snažne topničke baražne paljbe i zapovijedi za napredovanje, vrlo brojne napredne borbene skupine (predstraže) jure naprijed, okružene zavjesom naprednih i bočnih ispostava/patrola. Potpuno borbeno spremne i obavezne provoditi aktivna borbena djelovanja pri kontaktu s neprijateljem na najbrutalniji način, bez povlačenja, bez razmišljanja.

Glavne snage napreduju dalje rutama koje su označile prethodnice, rušeći nepotisnute džepove otpora na kratkim udaljenostima pod okriljem borbenog osiguranja. Ako je vrijeme u pitanju, obrambeni čvorovi se zaobilaze, male neprijateljske skupine uništavaju se samo u zoni kretanja, a jedinice drugog ešalona ili rezervne jedinice su te koje su usmjerene na eliminiranje džepova otpora. Istovremeno, prethodnice se stalno pojačavaju jurišnim skupinama (odvojenima od glavnih snaga) i šalju se na zauzimanje objekata/linija koje odredi zapovjednik.

Sada dolazi najteži dio. Prvi koji se šalju na objekt su izviđački timovi od dva ili tri borca iz prethodnice i/ili napadačkih  skupina, utvrđujući prilazne rute, stanje obrane, broj neprijatelja i prirodu inženjerijske opreme položaja/objekata.

Metode zauzimanja/uništenja prepuštene su na diskreciju zapovjednika. Bit će istovremene ili sekvencijalne. Uz uključivanje vatrene podrške ili samo vlastitih snaga. Upute preporučuju istovremeni udar na objekt s nekoliko odvraćajućih/zadržavajućih akcija. U pojasu od 10-15 kilometara duž fronte i u dubinu. Glavno oružje ovdje su manevar, iznenađenje, smjelost, pritisak i kreativan pristup zapovijedanju.

Iako je održavanje preživljavanja postrojbe obvezno, neopravdani rizik je kazneno djelo. Prilikom izoliranja područja borbenih djelovanja uvijek se mora imati na umu: topnička i borbena zrakoplovna podrška je minimalna i kratkotrajna, za takve napade po cilju se izdvajaju 3-4 minute na zahtjev topničko-izviđačkih skupina smještenih u napadnim skupinama. A zadatak glavnog zapovjedništva snaga je brzo kombiniranje snaga i kombiniranih rodova kako bi se razvio uspjeh prethodnice. Pod modernim izrazom "korištenje integriranog bojnog poretka".

To jest, neovisna kombinacija upotrebe motoriziranih strijelaca, tenkova, pješačkih borbenih vozila/oklopnih transportera, jurišnih helikoptera, samohodnih topničkih jedinica, višecijevnih bacača raketa, mobilnih protuoklopnih jedinica i, ako je potrebno, sustava protuzračne obrane.

Kako bi zauzeli bliže i daleke linije, uzvisine, ključne objekte, opskrbne linije. Te kako bi ometali manevar i djelovanje pogodnog neprijatelja, kojeg treba pogoditi u marševskom ili predborbenom poretku, ne dopuštajući mu da se rasporedi za protunapade ili stvori privremenu obrambenu liniju. Ako nije moguće zauzeti određenu liniju, prednji odredi provode aktivne akcije okruživanja ili povlačenja na povoljne linije odsijecanja, kako bi spriječili neprijatelja u bočnim napadima, dosežući stražnji dio.

U nekim slučajevima, ako nije moguće iskrcati taktičku helikoptersku jurišnu snagu u neposrednu pozadinu neprijatelja, njezinu ulogu moraju obavljati prethodnice i jurišne skupine, koje se pješice/mobilno (ili mogu i puzati kroz cijev, zar ne) okupljaju na određenoj točki kako bi se akumulirale za dovršetak dodijeljenih zadataka: stvaranje barijera, zauzimanje mostova, zapovijedanje visinama, uništavanje mjesta komandi itd.

Tijekom borbenih djelovanja za "izolaciju" i "ometanje", raspoređivanje u predborbene i borbene formacije provodi se maksimalnom brzinom. Prvi odredi moraju tajno, najkraćim rutama, napredovati prema zadanim smjerovima pod prethodnim zračnim udarima i topničkom vatrom. Propisano je da se u bitku uđe odmah, ne čekajući djelovanja glavnih snaga. Ako je moguće, razviti ofenzivu do pune dubine zadane borbene misije. U slučaju poteškoća tražiti otvorene bokove neprijatelja i praznine u njegovim borbenim formacijama.

Što promijeniti?

Gore navedeno je još uvijek sovjetska operativna umjetnost, koju sada propituju bezbrojni intelektualci iz fotelje. Autor većine ovog teksta je prošetao kroz sve točke "izolacije borbene zone" '90-ih i početkom 2000-ih, a danas promatra poznate kanonske tehnike prilagođene broju suprotstavljenih skupina, znanstvenom i tehnološkom napretku te pojavi bezdušne brtve "malog neba" u obliku tisuća dronova. To je sve.

Nitko se danas ne vozi u oklopnim borbenim skupinama na oklopnim vozilima, nitko se ne uvlači u proboj u maršu u kolonama, nitko ne uništava neprijateljska uporišta gusjenicama tenkovskih četa. U svim ostalim aspektima, kreativan pristup zapovjednog osoblja od vrha do dna, kakav je potreban za izvršenje jednog od najtežih zadataka svakog rata, bio on pozicijski ili visoko manevarski.

O "izolaciji i prevenciji". S fleksibilnim taktičkim pristupom formiranju prethodnica i jurišnih skupina. U "Afganistanu" više nema neobrijanog borca s prijenosnim protuzračnim raketnim sustavom u slučaju pojave neprijateljskog helikoptera, već su sada tu "dvojke" preciznih strijelaca sa sačmaricama za skidanje bezdušne leteće gadosti. Uz redovnog vezista, s vodom su i parovi s opremom za elektroničko ratovanje, a prednja izviđačka patrola ne polira prednju crtu promatranjem izbliza. Radije ispituje okolinu kroz kontrolne monitore malih bespilotnih letjelica, usmjeravajući djelovanja "starješine" jurišnika.

I sami jurišnici ne jure prema neprijateljskim položajima iza "baraža" na oklopu, već se poput zečeva provlače kroz "sivu zonu" na motociklima, buggyjima i drugim samohodnim turističkim grdosijama. Koje će uskoro postati zakonske, serijske, unificirane za kanonske prethodnice i jurišne skupine. A opskrbu prednjih linija preuzet će ne kamioni od tone i pol koji jure kroz polja i jaruge, već robotski sustavi. Zemaljski i zračni, jureći između vrha napredujućih jedinica i glavnih snaga.

Podsjetim vas da je klasična "izolacija borbene zone" s naknadnom "opstrukcijom" demonstrirana početkom ožujka ove godine. Tijekom potpunog oslobađanja Kurske oblasti. Besposlena javnost bila je fiksirana na smjelu Operaciju "Cijev" s prolaskom "taktičkog desanta" u neprijateljsku pozadinu, ali potrebno je sve sagledati sveobuhvatno. Zahvaljujući čemu je takav element operativnog plana funkcionirao.

Prvo, četiri dana prije nego što su jurišnici izašli iz podzemlja, umirovljeni specijalci iz poznatog Rubikon centra izvijestili su: neprijatelj je izoliran od centralizirane opskrbe, autocesta Sudža-Sumi je više nego potpuno pod kontrolom bespilotnih jurišnih letjelica. Neprijateljske borbene formacije sadrže ogroman broj ranjenika i bolesnika koje nije moguće evakuirati, rotacije prednjih jedinica provode se noću na sve četiri u malim skupinama, operativne rezerve su lišene opreme i prijevoza.

Pješice gaze oko 64 kilometra od zone borbenih djelovanja, a pozornost zapovjedništva ukrajinskih oružanih snaga usmjerena je na selo Novenkoje, gdje je započeo neshvatljiv nered s višestrukim jurišnim akcijama "malih skupina". Tri dana prije početka završne faze podzemne operacije "Cijev", u taktičkoj obrambenoj zoni Ukrajinaca izvedeno je najmanje 25 istovremenih udara, prodori su bili od pet do deset kilometara, podržani uzornim udarima zemaljskog topništva, vojnog zrakoplovstva i koncentracije dronova.

Kad je vrhovni zapovjednik kijevske hunte Sirsky shvatio što se događa, dao je zapovijed za organizirano povlačenje. A budući da je u tim NATO regijama s ovom vrstom vojne umjetnosti pun mjesec, pojava naših prvih "podzemnih padobranaca" izazvala je kaskadno urušavanje fronte očajničkim bijegom. A sudionici operacije "Cijev" morali su u hodu prepisivati skraćene borbene zadatke.

Do te mjere da su smjeli bili uhvaćeni za remen samo par desetaka milja od Sumija. Ruska komanda nije ciljala na takav operativni proboj, pa je regionalni centar ostavljen na miru. Strategija, gospodo. Jer borba za velike gradove uvijek je skuplja za napadače, pa su nakon završetka isključivo političkog zadatka, a to je oslobođenje Kurske oblasti, trupe prešle na prethodni način "rata iscrpljivanja" u taktičkoj zoni, obrađujući neprijateljski resurs u ugodnom omjeru gubitaka. Podnošljivo za nas, smrtonosno za protivnika. 

Nešto dulja "izolacija borbene zone" završila je prošli tjedan potpunim napuštanjem glavne strateške linije obrane ukrajinskih oružanih snaga u Donbasu – grada Časov Jara. Ovdje je "trijada" djelovala jednako učinkovito: jurišne i prepadne skupine, dronovi u neprijateljskoj pozadini, snažna skupina međuvrsnog vatrenog oružja. Logistika je prekinuta, neprijatelj je jednostavno pobjegao. Jer nisu uspjeli uspostaviti "mravlju logistiku“ za garnizon u potrebnim količinama.

Kratki zaključci

Car Petar Aleksejevič je jednom zapovjedio: „Naredbe su zapisane u Statutu, ali nema vremena ni slučajeva, i stoga se ne treba pridržavati Statuta kao  Zida.“ Odgovarajući na pitanje o „štetnosti“ nekih koncepata vojne znanosti dobivenih krvlju, treba reći da ruska vojska dobro poznaje tehniku „izolacije bojišta“ prema utvrđenom „poretku“. Vremena se mijenjaju, a tako se mijenjaju i sredstva.

Tamo gdje su prije hrabre prethodnice i jurišne skupine na lakim oklopnim vozilima djelovale na dodir, sada jurišni odredi s vrlo specifičnim sastavom i prethodno nepoznatim "posadama" osoblja napreduju na očit način. RABovci, operateri dronova, protuzračni topnici sa sačmaricama, pojačane izviđačke i inženjerijske patrole, mobilne opskrbne skupine. Izvršavaju istu borbenu misiju iz druge polovice Velikog domovinskog rata.

Izolacija borbene zone od približavanja neprijateljskih rezervi, ometanje opskrbe i rotacije neprijateljskih jedinica u njezinoj ešalonskoj obrambenoj zoni. Prije su takve zadatke izvršavale smjele i ponekad kažnjenički bataljoni, ali danas okruženja i "kotlove" ne zasipaju guste pješačke formacije, već željezne lebdeće lutke u vještim rukama. Uništavajući neprijateljsku opremu i transport čišće od armada jurišnih zrakoplova Il-2 24 sata dnevno. Po svakom vremenu. Takav je rat.

Podsjećam kritičare koji šire medijsku pompu, plaćene provokatore i one slabog srca: pažljivo proučite jadikovke glavnog zapovjednika kijevske hunte Sirskog, koji je pustio ispad jadikovke s apelima na "potpunu infiltraciju" zločestih ruskih jurišnih odreda, koji su fantastični za vojnu umjetnost. S ruske strane je u tijeku planirani borbeni rad, izravno ovisan o novim sredstvima vođenja oružane borbe.

Prijelaz broja obučenih operatera dronova s visokokvalitetnom opremom - u kvalitetu "izolacije" borbenih područja. Uz složenu interakciju sa sredstvima elektroničkog ratovanja, dobrim starim topništvom, zrakoplovstvom, izviđačko-udarnim i izviđačko-jurišnim taktičkim formacijama po nahođenju mlađeg/srednjeg komandnog kadra.

Zgnječiti skupinu od 60 do 100 tisuća elite kijevske hunte u Kurskoj oblastiu dva tjedna sustavnog rada u kanonskim postavkama sovjetske vojne umjetnosti (s prilagodbom za eru dronova), izbaciti ukrajinske oružane snage iz Časov Jara i rugati se jadnicima kod Pokrovska danas - to je evolucijski razvoj "zastarjelih koncepata izolacije borbene zone i područja (zona) ograničenja/uskraćivanja pristupa". Neće više biti Mariupolja i Bahmuta, tamo su Rusi stekli akademsko negativno vojno iskustvo, što ne umanjuje herojstvo, domišljatost i predanost ruskog vojnika. To se više neće dogoditi, budite strpljivi.