„Prirodna Albanija“ i Edi Rama: Prazne prijetnje ili opasnost novog rata?

 

Albanski čelnik Edi Rama je krajem prošlog tjedna izjavio kako će „ukloniti granice, a Drač će biti i kosovska luka“.

Albanski premijer Edi Rama izjavio je u petak da Kosovo i Albanija namjeravaju 'ukloniti granice', kao i da će albanska luka Drač uskoro de facto postati kosovska luka. To je rekao na početku šeste po redu zajedničke sjednice vlada Albanije i Kosova, koja se pod sloganom 'Zajedno bez granica' održava u Kongresnoj palači u Tirani.

„Sporazum koji ćemo uskoro potpisati za olakšavanje carinskih procedura između dvije zemlje vodi nas do cilja, transformacije luke Drač u de facto luku Kosova“ kazao je Rama.

Nije trebalo dugo čekati, oglasio se srpski ministar obrane Vulin, koji je rekao kako „Šiptari neće vidjeti tu svoju Veliku Albaniju“. Nakon toga dolazi do „zapleta“ i Rama izjavljuje kako će Beogradu uputiti diplomatsku notu i tražiti od Vučića ispriku „zato što je Vulin Albance nazvao Šiptarima i rekao da sanjanju Veliku Albaniju“. Dalje nije ni važno kako će se ovo završiti, jer je ovo samo još jedna od niza epizoda albanskog vođe, koji s vremena na vrijeme daje ovakve i slične izjave. Na primjer, prije par godina je  Bruxellesu poručio da se konačno odluči što će s Albanijom, jer ako ih ne misle primiti u EU, oni će „ujediniti sve albanske zemlje“. Naravno, Bruxelles je odmah skočio kao ofuren i „upozorio Tiranu na bla, bla, bla, bla…“, Rama je povukao izjavu ali ne i namjeru i okrenuo se susjednoj Makedoniji, gdje albanske stranke i Zoran Zaev s Radmilom Šekerinskom, „crvenom zmijom Otvorenog društva“ još od '90-ih, polako federaliziraju, bolje rečeno komadaju Makedoniju.

Jedan od sličnih incidenata se dogodio 2017. godine, kada je američki stručnjak John Schindler komentirao situaciju na Balkanu, a Tirana je to vidjela kao zeleno svjetlo za svoju ekspanziju, iako je Schindler otvorio mnoga druga opasna pitanja, posebno opstojnost Bosne i Hercegovine.

“Uplitanje Rusije na Balkanu može ugroziti cijelu jugoistočnu Europu, a Zapad mora ispraviti štetu nanesenu tijekom raspada Jugoslavije”, komentirajući za Observer situaciju u Makedoniji je tada rekao američki stručnjak za sigurnost i bivši analitičar Agencije za nacionalnu sigurnost (NSA), John Schindler.

Schindler je napisao da NATO mora pomoći jugoistočnoj Europi da se obrani od agresivnih poteza kao pokušaj puča u Crnoj Gori i ukazao je na opasnost od velike krize u Makedoniji.

“U bivšoj Jugoslaviji su, nakon urušavanja komunističkog režima, NATO i EU inzistirali na očuvanju unutarnjih granica”, napisao je John R. Schindler i dodao kako ovaj pristup vidi kao osuđen na propast. On smatra da je Tito održavao Jugoslaviju ujedinjenu “kombinacijom karizme, političkog talenta i vrlo opasnom tajnom policijom”, što ne posjeduju ni NATO ni EU.

“Došlo je vrijeme da Zapad prizna svoju grešku u jugoistočnoj Europi i da joj da ono što joj je stvarno potrebno, normalne nacionalne države s koherentnim granicama”, piše Schindler, dodajući da je potrebno iznova iscrtati Titovu kartu republičkih granica.

Američki “stručnjak” kaže da se Republika Srpska treba pridružiti Srbiji, što ionako dugo želi i kaže da mu nitko racionalno ne može objasniti zašto se granice Srbije iz komunističkih vremena mogu promijeniti, a one Bosne i Hercegovine ne mogu.

Kolumnist Observera je isto tako rekao  da bi Hrvatima iz zapadne Hercegovine trebalo dozvoliti da se pridruže Hrvatskoj i podsjeća da većina lokalnih Hrvata već imaju hrvatske putovnice, a na ovom tragu, iako ne ovako radikalno, vidimo najnovije aktivnosti službenog Zagreba u odnosu prema BiH, što se mnije dogodilo od potpisivanja Daytonskog sporazuma.

Schindler smatra da bi ostatku BiH trebalo biti dopušteno da ide svojim putem i da ubrza postupak za ulazak u NATO i EU.

“Zapad mora odustati od fantazija da se dugoročni mir na Balkanu može postići izoliranjem Srbije”, kaže kolumnist, ističući “da Beograd treba pristati na kompromis i priznati Kosovo kao neovisnu državu”.

Prema Schindleru, “Velika Albanija je ionako pitanje vremena i bolje je to postići mirnim putem“.

On smatra da bi Kosovu trebalo dozvoliti da se ujedini s Albanijom, a Srbiji bi trebala pripasti regija Sjeverne Mitrovice na Kosovu i Preševska dolina. Kolumnist kaže da srpske vjerske objekte na Kosovu treba staviti pod zaštitom Ujedinjenih naroda i proglasiti ih ekstrateritorijalnim područjem.

Schindler je rekao da će najveći gubitnik u prekrajanju karte Balkana biti Makedonija i Skopje, koji će izgubiti sjeverozapadni dio zemlje u kojem većinom žive Albanci. Ali Makedoniju prije svega treba pozvati u članstvo u EU i dati joj velikodušnu pomoć Zapada. Kako se čini, Albanci su na dobrom putu da mirnim putem ostvare ove težnje.

Kolumnist Observera je ocijenio da Putin na Balkanu trenutno pokušava izazvati nevolje, ali da se od Moskve u razmjeni teritorija na Balkanu očekuje suradnja i da Kremlj treba tretirati kao ravnopravnog partnera.

“Kada bi Zapad prihvatio činjenicu da narodi jugoistočne Europe mogu postići mir samo kada bi živjeli u koherentnim nacionalnim državama, poput Njemačke, Poljske ili Danske, onda možemo očekivati ​​da će se Balkan smiriti i početi rješavati ozbiljne probleme kao što su siromaštvo, kriminal i korupcija koji razjedaju sve zemlje bivše Jugoslavije od vremena njenog nasilnog raspada”, zaključio je Schindler za Observer.

Godinu dana poslije albanski premijer Edi Rama smatra da je uvođenje 100% carina na robu iz središnje Srbije “politički odgovor” Prištine, te da Kosovo i Albanija trebaju konsolidirati svoje carine, a sada, 2020. godine, to još jednom naglašava i sugerira da je to ionako svršen čin.

Edi Rama: Do 2025. razviti strategiju ujedinjenja

“U normalnim uvjetima, nametanje carina je iracionalno. Tko uvodi stopostotne carine učinio je ekonomski pogrešan korak, ali ova mjera je politički odgovor Prištine”, odgovorio je 2018. za srpski kanal RTS albanski premijer Edi Rama o zajedničkom sastanku vlada Kosova i Albanije u gradu Peć, na Kosmetu.

Na početku sastanka je premijer iz Prištine, Ramush Haradinaj, izjavio kako će se na sastanku potpisati devet sporazuma između predstavnika Kosova i Albanije, koji će dovesti “do još većeg zbližavanja dviju ekonomija, do punog ujedinjenja”.

Za one koji ne znaju, Priština je uvela carine, prvo po stopi od 10%, a zatim 100%, na sve robe iz središnje Srbije i Bosne i Hercegovine, nakon čega je uslijedila demonstrativna akcija uhićenja trojice kosovskih Srba u sjevernom dijelu Kosovske Mitrovice, praćenja pucnjavom i brzim povlačenjem albanskih snaga sigurnosti na teritorij južno od Ibra, što je dovelo do neviđene eskalacije napetosti između Srba i Albanaca.

Odluka o povećanju carina je od strane Prištine usvojena nakon glasanja o prijemu Kosova u Interpol. Nakon drugog kruga glasanja Priština nije dobila potreban broj glasova, za što je optužila srpsku stranu. Prema vodstvu u Prištini, Beograd je napravio “velike diplomatske napore”, što je točno, kako bi spriječio Prištinu da se pridruži ovoj međunarodnoj organizaciji.

Odmah potom se održao sastanak Edija Rame i Ramusha Haradinaja u Peći i nije jasno što je čelnik kosovskih Albanaca točno mislio kada je govorio o “punom ujedinjenju” s Albanijom i odnosi li se to ujedinjenje na ekonomije dviju zemalja ili devet sporazuma otvaraju put dugo željenom ujedinjenju Albanije s kosovskim Albancima, što je siguran put u rat.

Albanski portal Gazeta Online Insajderi  citira tada izjavu premijera Edija Rame sa sastanka u Peći.

“Po prvi put, premijer Edi Rama je predstavio ideju o nacionalnom projektu ujedinjenja između Albanije i Kosova. U govoru na sastanku dviju vlada u Peći, Rama je uputio poziv Haradinaju za početak rada dvaju ministarstava vanjskih poslova na razvoju zajedničke strategije za ujedinjenje Albanaca do 2025. godine”, prenosi Gazeta Insajderi

Rama je opet dodao kako Albanija ne može beskrajno čekati da je EU prihvati, a Kosovo je umorno od čekanja na liberalizaciju viznog režima.

Edi Rama je na tom sastanku izjavio “kako je normalizacija stanja na Kosovu ključ za konačnu stabilizaciju regije”.

“Za Albaniju, Kosovo je neovisna, suverena država, s demokratskom vladom koja je jamstvo i normalizacije, koja je ključne za konačnu regionalnu stabilizaciju”, rekao je Rama.

Čelnik albanske vlade je dodao da „međunarodno pravo ne poznaje polu-države, ni polu-narode”, uz napomenu da je Tirana “razočarana pristupom EU glede neovisnosti Kosova i slobodnog kretanja njegovih građana”.

“Interpol je bio obeshrabrujuća epizoda u odnosima s potencijalnim partnerima u regiji”, dodao je Rama.

Prije nekoliko godina je Edi Rama dao sličnu izjavu kao u Peći, ali je kasnije ublažio retoriku. Međutim, tada je također rekao kako Albanija neće vječno čekati ulazak u Europsku uniju i da će rezultat biti prirodno ujedinjenje s Kosovom.

Na Kosovu je tada bilo manje reakcija, jer je Priština bila zaokupljena svojim problemima, ali se jasno reklo da ujedinjenje Albanije i Kosova nisu samo snovi, nego i želja koju treba pretvoriti u jasnu političku strategiju s ciljem da se do 2025. počne aktivno raditi na ujedinjenju.

Edi Rama je rekao da su dva ministarstva vanjskih poslova dobila zadaću da razrade „strategiju za ujedinjenje Albanaca do 2025. godine“, što u slijedu riječi na albanskom jeziku vjerojatno ne znači ujedinjenje do 2025. godine, nego da politička strategija bude spremna do tada, što je ujedno i rok kojeg je Bruxelles postavio za davanje “okvirnog mišljenja, čak i o mogućem prijemu” ostatka zemalja Zapadnog Balkana u Europsku uniju.

Izjava Edija Rame se može protumačiti i kao poruka Bruxellesu da ili ubrza ulazak Albanije u EU ili će se Albanija ujediniti s Kosovom.

S koje god strane gledali, situacija nije obećavajuća, čak i ako dođe samo do integracije dviju ekonomija, bez političkog ujedinjenja. Potonje bi bez sumnje izazvali eskalaciju napetosti i sukobe na jugu Balkana, uz neminovnost oružanih sukoba, manjeg ili većeg opsega, ne samo na liniji razdvajanja srpske i albanske strane, nego i Makedoniji, a nije jasno što bi se dogodilo s Crnom Gorom, posebno ne kako bi novu realnost prihvatile vlasti u Sarajevu, gdje bilo kakvo narušavanje krhke ravnoteže i statusa quo, prema obećanju Banja Luke, značilo održavanje referenduma o neovisnosti Republike Srpske.

Stoga je apsolutno nerazumljivo kako albanski premijer može govoriti o “konačnoj stabilnosti u regiji”, ako se udovolji zahtjevima Prištine. Rok kojeg je odredio za pokretanje procesa ujedinjenja znači da zapadni sponzori Tirane i Prištine imaju šest godina da ih urazume ili ćemo se suočiti s novim sukobima.

Iz perspektive Tirane, Edi Rama vuče vrlo pragmatične poteze, jer zna da o ovom pitanju može računati na opći konsenzus Albanca u zemlji i na Kosovu.

Uvijek iznova treba podsjećati kako je Koço Danaj, albanski političar koji je ranije obnašao nekoliko važnih funkcija u Komunističkoj partiji tijekom režima Envera Hoxhe, a tijekom ’90-ih je bio aktivan kao znanstvenik i politički analitičar u Albaniji, na Kosovu i dijaspori, na kraju utemeljio Platformu za Prirodnu Albaniju, koja nekoliko godina propagira “ujedinjenje svih albanskih zemalja u jednu državu”.

Ranije je albanski premijer Edi Rama tvrdio kako će se to dogoditi ulaskom svih zemalja regije u EU, ali je ovaj proces ušao u zastoj i Tirana traži alternativu.

Koço Danaj, čiji intervju možete u i cijelosti pročitati na kraju, tvrdi “kako se Albanija mora držati neovisnosti albanskih teritorija koje je proglasio Ismail Qemali 1912. i da Tirana ne treba priznati Londonsku konferenciju iz 1913., jer je ona laž i jedna velika obmana albanskog naroda i međunarodnog javnog mnijenja”.

“Sve što se događa, događa se u pravo vrijeme. Albanci su prihvatili pluralizam, slobodno kretanje ljudi i robe. Albanci putuju slobodno širom svijeta i upoznali su jedni druge. Vidjeli su da smo jedna nacija, baš kao što to govore nacionalne pjesme. Albanci danas razumiju da je Kosovo područje Albanije, baš kao bilo koja druga pokrajina Albanije. Krajem ’90-ih Albanci su se susreli i došli do zaključka da smo mi jedan narod, ali da nismo ujedinjeni. Ja sam bio u stalnom kontaktu s njihovim čelnicima u to vrijeme, a iz tih zapažanja sam stvorio “Platformu za Prirodnu Albaniju”. Zahvaljujući društvenim mrežama Albanci postaju sve više i više Albanci i razumiju da se moramo ujediniti. Sada je na redu albanska vlada da u skladu s postupkom nastavi taj proces. To više nije moj problem i nadam se da je albanska vlada napravila pravi izbor, u suprotnom će biti rata. To je ono što su sve ankete kažu. Prema Gallupovim anketama, 86% kosovskih Albanaca želi ujedinjenje s Albanijom. 68% stanovništva u Albaniji, a u Tirani, što je neobično, 74% ljudi se opredjeljuje za naciju, a ne za kozmopolitizam“, rekao je Koço Danaj u intervjuu kojeg je dao prije tri godine.

Na pitanje kako objašnjava porast nacionalizma u zemlji, Danaj odgovara: “U Tiranu se slila cijela jedna generacija koja je studirala i diplomirala u inozemstvu, a gdje su osjetili rasizam, albanofobiju i bili su prisiljeni šutjeti i raditi ropske poslove. Međutim, sada veliki dio mladih, kao i oni koji nisu pristali raditi u inozemstvu, aktivno pišu u medijima i sudjeluju u ovom procesu. Oni više nemaju kompleks da se vrate u zemlju i da se bore za Albaniju. Danas Albanija ima jednu novu generaciju koja je studirala u inozemstvu, stekla doktorate u školama i govori 5 ili 6 jezika. Oni su mnogo veći nacionalisti od mene. Osobno se ne smatram nacionalistom, ali moja kćer, na primjer, ima diplomu u Švicarskoj, govori 6 jezika, a nacionalista je i član Vetevendosje. U njenim očima ja sam pacifist. Dakle, alternativa je prihvatiti moju tezu ili će doći nove generacije koje ne isključuju rat kao alternativu. Moja je dužnost na to upozoriti.”

Dakle, službena Tirana je “na pravom putu”, s njene točke gledišta, jer je Bruxellesu ponudila opciju – ili integracija s EU i liberalizacija viznog režima za kosovske Albance ili ujedinjenje Albanije i Kosova, što posljedično može značiti apsorbiranje zapadnih makedonskih pokrajina s većinskim albanskim stanovništvom.

Kako je Edi Rama svjestan da EU dobro zna što znači ujedinjenje Albanije i Kosova, ovaj adut igra u pravom trenutku, unatoč činjenici da bez konsenzusa unutar EU o prijemu Albanije druga opcija bez sumnje znači rat na jugoistoku Europe.

Prema izjavama Koçe Danaja, mladi i frustrirani Albanci su tempirana bomba, koja se s jedne strane kune u odanost Washingtonu i Bruxellesu, Zapadu općenito, a s druge je duboko prožeta nacionalnim osjećajima i ne može razumjeti kako je moguće da dvije trećine jednog naroda živi izvan granica matične domovine.

Na najnoviju izjavu Edija Rame i Ramusha Haradinaja, Ministarstvo vanjskih poslova Srbije je kratko priopćilo “kako Albanija i Kosovo više i ne kriju da stvaraju jednu državu”.

Za sada su Tirana i Priština potpisali uobičajene sporazume koji ne znače ujedinjenje, ali uz jasnu izjavu Edija Rame, kako se na razini ministarstava dvije zemlje do 2025. mora razviti strategija ujedinjenja Albanije i Kosova, danas potpisane sporazume možemo smatrati prvim korakom na tom putu, bez obzira na katastrofalne posljedice ovog procesa.

Intervju s Koçom Danajom, ideologom Prirodne Albanije

Koço Danaj je za “L’Osservatorio Balcani e Caucaso” dao intervju u kojem pojašnjava smjernice politike koja, za sada još uvijek vaninstitucionalno,  uzima sve više maha među Albancima diljem južnog Blakana, ali i u inozemstvu, odakle su uvijek pristizale velike količine novca od albanske dijaspore kada su u pitanju ovakvi politički ciljevi.  Ovaj je albanski političar rođen 1951. godine i kao karijerista je obnašao nekoliko važnih funkcija u Komunističkoj partiji tijekom režima Envera Hoxhe. U 90-ima je bio aktivan kao znanstvenik i politički analitičar u Albaniji, na Kosovu i dijaspori. Objavio je nekoliko knjiga na temu albanskog nacionalizma u kojima zagovara “ujedinjenje svih albanskih zemalja u jednu državu”.

Koço Danaj je sve samo ne “redoviti politički gubitnik neprihvatljivih stavova”, stoga treba biti na oprezu na  svaku njegovu izgovorenu riječ. Dakle, prijetnja novog rata na Balkanu se iz blogosfere preselila na ulice Skopja i Beograda, dok je pokrajina Kosovo samo po sebi već bure baruta.

Koço Danaj, ideolog “Prirodne Albanije”, je u svom obraćanju grmio kako Albanija treba pripadati Albancima, a sebe uspoređivao s Isusom Kristom. Međutim, čak i kao takav, u tom je trenutku bio najprisutniji među albanskim političarima u televizijskim emisijama.

Prirodna Albanija

Što je definicija “Prirodne Albanije”?

Koço Danaj: To je pojam kojeg sam stvorio 2006. Albanija Albancima svim prirodnim sredstvima u svojim prirodnim granicama. Od trenutka kada se susjedi počnu bojati termina Velike Albanije ili etničke Albanije, mi smo bili prisiljeni posegnuti za prirodnim zakonom. Želimo da imamo svoju državu koja se podudara s našim prirodnim granicama, kao i sve druge države u Europi.

Počeli ste javno govoriti o ovom konceptu tek 2006. U to je vrijeme razgovarati o ujedinjenju Albanaca u ujedinjenu Albaniji bilo tabu tema ...

Koço Danaj: U početku su mnogi bili zbunjeni, ali onda su počeli koristiti tu ideju i govoriti o zajednici albanskih zemalja. Počeo sam oglašavati ovu ideju objavljivanjem knjige "Osuđeni da se ujedine”, gdje sam govorio o potrebi da se Albanci u EU integriraju ne kao neo-otomanske provincije, nego kao moderna države. Tada sam objavio "Platformu za Prirodnu Albaniju", u kojoj sam tretirao pitanje ujedinjenja teritorija koje danas nisu naše, ali ne ratom, nego za stolom, pregovarajući, uspoređujući činjenice. Pozvao sam sve susjede da razmisle o tome, a knjiga je objavljena, između ostalog, u Srbiji i na grčkom. Trenutno je na stotine članaka u srpskim I grčkim medijima o pojmu “Prirodna Albanija”.

Koja je vaša prirodna “Platforma za Prirodnu Albaniju”?

Koço Danaj: Moramo se pridržavati neovisnosti albanskih teritorija koje je proglasio Ismail Qemali 1912. Mi ne priznajemo Londonsku konferenciju iz 1913. ,jer je ona laž, jedna velika obmana albanskog naroda i međunarodnog javnog mnijenja. Postoje materijali koji ovo potvrđuju, kao uspomene Edwarda Greya. Oni koji su sudjelovali na njoj su rekli da to nije bila nikakva konferencija, jer nije imala nikakav protokol. Članovi su u popodnevnim satima pili čaj i raspravljali što im je činiti. Dakle, uz ispijanje čaja je razbijen jedan narod.

Prije toga je proglašena neovisnost Albanije i velike sile su upozorene. U Londonu, međutim, nitko tu deklaraciju nije smatrao pravnim aktom Danas, 100 godina kasnije, želimo prijaviti nepravilnosti Londonske konferencije. To je pravni put kojim ćemo ići. Inače ćemo završiti u ratu, a nitkom nije u interesu da izazove novi rat na Balkanu. Mi svi želimo mir, a mir znači jedinstvo Albanaca u jednoj državi. Do sada je čak i premijer Berisha govorio o tome, ali je pitanje sada postalo političko.

Zašto ste ovaj iskorak napravili baš sada?

Koço Danaj: Zato što se sve što se događa, događa se u pravo vrijeme. Albanci su prihvatili pluralizam, slobodno kretanje ljudi i robe. Albanci putuju slobodno širom svijeta i upoznali su jedni druge. Vidjeli su da smo jedna nacija, baš kao što to kazuju nacionalne pjesme.  Albanci danas razumiju da je Kosovo područje Albanije, baš kao bilo koja druga pokrajina Albanije.

U razdoblju od '97 do '98, u vrijeme rata na Kosovu,  Albanci su se susreli i došli do zaključka da smo mi jedan narod, ali da nismo ujedinjeni. Ja sam bio u stalnom kontaktu s njihovim čelnicima u to vrijeme, a iz tih zapažanja sam stvorio “Platformu za Prirodnu Albaniju”. Zahvaljujući društvenim mrežama Albanci postaju sve više i više Albanci. Moja priča je pomalo kao ona Isusa Krista, koji je, nakon svega, bio  revolucionaran. Njega i njegove sljedbenike su progonili, ali 400 godina poslije je kršćanstvo postalo državna religija. Dakle, mi smo misionari.

Kako namjeravate pravno tužiti Londonsku konferenciju? To bi bio presedan.

Koço Danaj: Na primjer, raspadom Jugoslavije je poništen Versajski sporazum koji je stvorio Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Već sam predstavio materijal u Haagu i taj je material prihvaćen. Sada je na redu albanska vlada da u skladu s postupkom nastavi taj proces. To više nije moj problem. Nadam se da je albanska vlada napravitila pravi izbor, u suprotnom će biti rata. To je ono što su sve ankete kažu. Prema Gallupovim anketama, 86% Kosovara želi ujedinjenje s Albanijom, 68% u Albaniji, u Tirani, što je neobično, 74% stanovništva se opredjeljuje za naciju, a ne za kozmopolitizam.

Kako to objašnjavate?

Koço Danaj: U Tiranu se slila cijela jedna generacija koja je studirala i diplomirala u inozemstvu, a gdje su osjetili rasizam, albanofobiju i bili su prisiljeni šutjeti i raditi ropske poslove. Međutim, sada veliki dio mladih, kao i oni koji nisu pristali raditi u inozemstvu, aktivno pišu u medijima i sudjeluju u ovom procesu. Oni više nemaju kompleks da se vrate u Albaniji i da se bore za Albaniju.

Danas Albanija ima jednu novu generaciju koja je studirala u inozemstvu, stekla doktorate u školama, te govori 5 ili 6 jezika. Oni su mnogo veći nacionalisti od mene. Osobno se ne smatram nacionalistom, ali moja kćer, na primjer, ima diplomu u Švicarskoj, govori 6 jezika, a nacionalista je i član “Vetevendosje”. U njenim očima ja sam pacifist. Dakle,  alternativa je prihvatiti moju tezu ili će doći nove generacije koje ne isključuju rat kao alternativu. Moja je dužnost na to upozoriti.

Kažete da niste nacionalist. Što to znači biti nacionalisti?

Koço Danaj:Biti nacionalist znači mrziti susjedne kulture, što nije moj slučaj, volim Dritera Agollia i Danila Kiša na isti način. Nemam ništa protiv nikoga. Ja sam samo pro-albanski nastrojen. To je europejstvo. Mislim na isti način kao i francuski državljani…

Ona nema problema i ne treba govori o ratu kao alternativi…

Koço Danaj: Ne zanima me što se biti. To nije moj problem, jer nisam međunarodni sudac.  Ja  prihvaćam SAD, Bruxelles, Rusiju kao međunarodne arbitare u rješavanju albanskog pitanja. Želimo otvoriti suđenje u Haagu protiv Londonske konferencije. Neki kažu da ako se Kosovo pridruži Albaniji, što će se dogoditi s Republikom Srpskom? Ne vidim u čemu je problem ako se Republika Srpska ujedini sa  Srbijom.

Tko će se partner na sljedećim izborima?

Koço Danaj: Ja se ne natječem s nikim. Za mene, Albanci su Albanci. Ja se ne natječem sa svojim susjedima. Imamo odlične odnose sa svima koji podržavaju “Prirodnu Albaniju”.  Sve do završetka tog procesa ne želim znati za druge razlike. Treba uvesti moratorij na politiku. Samo je jedna “Prirodna Albanija”, tako da smo otvoreni za sve dogovore i opcije u tom smjeru.

Kako je ideja “Prirodne Albanije” prihvaćena na međunarodnoj razini?

Koço Danaj: Prihvatiti će je. Albanija  biti integrirana prirodno, možda  do obljetnice na dan kada kada je albanski narod potpuno podijeljen.

Ne bi se moglo reći. Međunarodni predstavnici u Tirani su u više navrata savjetovali da se ne igra na nacionalističku kartu…

Koço Danaj: Onda će biti rat. To također znači da bi mogao doprijeti do Bruxellesa. Diljem EU je  gospodarska kriza koja bi mogla eksplodirati u novi rat na Balkanu. Naši mladi su spremni ići u rat.

Mislite da su Albanci su u stanju nositi se u oružanom sukobu?

Koço Danaj: Nije bitno jeste li spremni za rat. S tim će se sukobom morati nositi Bruxelles. Nisu Albanci bombardirali Jugoslaviju '99. Nismo mi suci, mi smo žrtve, a žrtve posežu za radikalnim metodama, ako ne dobiju međunarodnu podršku. Ali ja sam uvjeren da će se Kosovo pridružiti Albaniji.

Mislite li da bi Bruxelles podržao Albance ako izazovu novi sukob na Balkanu?

Koço Danaj: Albanci imaju podršku Europe, SAD-a, Turske, iako nas Turska ne zanima, jer nas se predstavlja kao muslimane, iako to zapravo nismo.

Međutim, u ustavu Kosova je u crno i bijelo da Kosovo ne može pridružiti u bilo kojoj balkanskoj državi ...

Koço Danaj: Skupština Kosova će odlučiti da se ujedini s Albanijom. U preambuli ustava Albanije eksplicitno je naglašeno izrazio pravo Albanaca na ujedinjenje teritorija. Naravno, stručnjaci iz NATO saveza i Bruxellesa toga nisu svjesni. I nismo to izbrisali. Dokle god je to na mjestu imamo pravo zahtjevati ujedinjenje. To će biti konfederacija sa zajedničkim predsjednikom. Ista stvar će se dogoditi s Makedonijom. Ne treba poduzeti ništa posebno da se uništi Republika Makedonija.

Na Kosovu će neki biti protiv toga, ukazujući na vertikalne odnose između Tirane i Prištine.

Koço Danaj: Oni koji podržavaju kosovski narod ne smetaju mi. Ako oni kažu da pripadaju labaratorijskom narodu Kosova, onda ja pripadam naciji Albanije na jugu. Mi smo pluralisti u po pitanju albanstva. Oni koji podržavaju kosovski narod, međutim, moji su prijatelji.

Dakle, što to znači biti Albanac?

Koço Danaj: Biti Albanac znači prihvaćanje pravnog akta od 28. studenoga 1912. Osim toga, morate prihvatiti da je NATO osnovao  Skenderbeg,  kada je sklopio  savez s Ferdinandom Napuljskim. Oni su tada sebe vidjeli kao protagoniste  sudbine Europe, a ne oni koji su došli posljednji.

Kakav će biti korist od ujedinjenja Kosova s Albanijom?

Koço Danaj: Biti će mir na Balkanu. Nećemo imati granice i nećemo imati barijere.

Što je potrebno učiniti da bi se promijenile granice, da li su to prepreke koje se mogu prevladati s izdavanjem kretanja roba između Albanije i Kosova?

Koço Danaj: To je samo jedan način. I sekundaran. Ono što je bitno je politička unija. Mi smo jedina zemlja u Europi koja graniči sama sa sobom.

"Graničiti sami sa sobom” je nešto što kažu u Srbiji, također u Mađarskoj. Manjine preko granice su  normalna pojava u cijeloj Europi ...

Koço Danaj: Ne, nije točno. Postavimo to na ovaj način: ne postoji država u Europi u kojoj 2/3 stanovništva živi van njenih granica.

No, takvo stanje može dovesti do sukoba Tirane u Prištine, koje je vrlo akutno i često destabilizirajuće?

Koço Danaj: Sve to će nestati. Ujedinjena Albanija će biti lijek za ovaj problem. Zamislite, primjerice, Hashim Thaci da voditi kampanju u Vlori. To bi bilo vrlo teško za njega, on će raditi puno. Zamislite Edi Rama da ide u Drenice, ili Ali Ahmeti u Tepelene. Samo maolo lakše bi bilo Berishi, kojem se na Kosovu dive, a znaju ga i u cijeloj Albaniji.

Dakle, uvijek pobjeđuje Berisha?

Koço Danaj: Albin Kurti. Zašto ne? Ili druge mlađe generacije…