Mediji: „Rusija je izdala Armence“,... ne, ipak „Rusija neće dozvoliti islamistički dernek  na Kavkazu“

Kremlj je danas priopćio da se situacija u Karabahu  pogoršala, da ljudi ginu i da je to nedopustivo. Na internetu su se pojavile snimke ulaska u Armeniju ruskih vojnih konvoja na kojima se vide sustavi protuzračne opreme i vojnih kamiona s „nepoznatim teretom“.

Međutim, najglasniju izjavu  je dao Sergej Nariškin, moćni šef svih obavještajnih službi Ruske Federacije. Sve što se događa je važno razumjeti u kontekstu optužbi na račun vlade u Erevanu i one u Moskvi za aktualnu situaciju. Naime, iako od dolaska na vlast, što sam pratio na dnevnoj bazi, kad je bilo aktualno, premijer Nikol Pašinjan, koji je izabran nakon pokušaja Obojene revolucije, nije napravio nijedan potez kojim bi promijenio kurs zemlje, Erevan je, prema nekima, „ostao bez ruske pomoći zbog izdaje“. To što je Pašinjan izabran uz blagoslov Rusije, odakle su „savjetovali“ Sargsjana i republikance, najmoćniju političku snagu u zemlji, da ne ometaju Pašinjana i opoziciju na izborima, zaboravlja se. Isto tako se zaboravlja da je stupanjem na dužnost Pašinjan prvo posjetio Moskvu i obećao da zemnlja neće mijenjati kurs, što se i dogodilo. Zapravo, Rusija je napravila dobar potez. Smirile su se napetosti, opozicija je napustila ulicu, zemlja se smirila i otklonjena je oppasnost od pobune ratnih veterana iz rata u Karabahu, koji su u Erevanu zauzeli policijsku kasarnu i zaplijenili oružje, uz prijetnju da će krenuti u samoubilački napad. Cijela je javnost bila na njihovoj strani, jer su napad vodili „heroji otpora u Karabahu“. Sve to je riješeno jednostavnim razgovorom Pašinjana s Putinom u Moskvi. U razgovoru mi nitko ne može poslati i pokazati jednu odluku, jedan dokument, jedan potez tog „prozapadnog kursa izdaje“, ali on je tu i Erevan je kriv što je „zabio nož u leđa Moskvi“.

Dalje, tu je i Rusija, a njeno ponašanje u Karabahu se navodi kao primjer „ruske podlosti“ ikako Moskva neće braniti saveznike u slučaju prijetnje, a sve što Vladimira Putina zanima je prodati oružje i plin.

Ali pođimo od prve sporne točke. Naime, ni Erevan nije priznao Gorski Karabah, da ne govorimo o sedam azerskih regija, ako se ne varam, koje su armenske snage zauzele '90-ih kako bi enklavu Karabah teritorijalno spojile s Armenijom. Moskva neće postupati izvan normi međunarodnog prava, a u Karabahu formalno priznaje jurisdikciju Bakua nad tim područjem, baš kao Erevan. Zbog toga ni Pašinjan nije zvao ODBK u pomoć, a tak sada Erevan razmišlja o priznanju nezavisnosti Gorskog Karabaha. Ovdje je sve jasno, ali opet imamo dobar razlog za, blago rečeno, pisanje guposti. I ovdje ću se zaustaviti, jer je ono što je rekao Nariškin puno važnije i potvrđuje da Rusija itekako prati što se događa i djelovat će „neizravno“, odnosno, bez „čizme na terenu“, kao što čini u Siriji, jer ima puno pravo i mandat predsjednika Assada. U Karabahu se mora ponašatio kao u Libiji, gdje je prisutna, podržava LNA i generala Haftara, ali samo formalno priznaje fantomsku islamističku vladu Fayeza Al-Sarraja, koja se raspupta i odlazi ovog mjeseca, što je Erdogana jako razljutilo.

SVR potvrđuje prisustvo sirijskih militanata u Karabahu i Moskva je „zabrinuta“

Ravnatelj ruske Vanjsko-obavještajne službe (SVR) Sergej Nariškin zabrinut je u kontekstu oružanog sukoba u Nagorno-Karabahu da se u kontekstu oružanog sukoba u Nagorno-Karabahu Kavkaz pretvori u odskočnu dasku za militante terorističkih organizacija. To stoji u izjavi koju je SVR jutros dao za TASS.

"Rasplamsani oružani sukob u Karabahu poput magneta privlači militante iz različitih međunarodnih terorističkih struktura", naglasio je Nariškin.

"Ne možemo ne biti zabrinuti zatp što Zakavkazje može postati nova odskočna daska za međunarodne terorističke organizacije, odakle će se militanti naknadno moći infiltrirati u države susjedne Azerbejdžanu i Armeniji, uključujući Rusiju", naglasio je.

"Prema informacijama do kojih dolazi SVR, plaćenici međunarodnih terorističkih organizacija koje se bore na Bliskom istoku, posebno iz onih poput Jabhat Al-Nusra, Brigada Hamza, Sultan Murad, ali i ekstremističke kurdske skupine, dolaze u šire područje Karabaha", rekao je Nariškin i naglasio da govorimo o stotinama, pa čak i tisućama ekstremista koji se nadaju zaraditi novac na novom ratu u Karabahu.

Nariškin "vjeruje" da će se strane u sukobu u Nagorno-Karabahu vratiti pregovorima.

"Ne sumnjamo da će, uz pomoć međunarodne zajednice, strane u sukobu na kraju prestati koristiti silu i sjesti za pregovarački stol", rekao je prvi ruski obavještajac i naglasio da je novi rat u regiji neprihvatljiv za Rusiju kao supredsjedateljice OESS-ove skupine iz Minska. 

"Daleko smo od ravnodušnog stava prema činjenici da tijekom neprijateljstava umiru predstavnici prijateljskog armenskog i azerbejdžanskog naroda", rekao je Nariškin za TASS.

Mogu se primijetiti određene nijanse ove izjave. Prvo, iako nije tajna tko i kako dovodi teroriste u Azerbejdžan i Karabah, Nariškin je za sada odlučio ne naglašavati ​​ulogu Turske, koja u potpunosti kontrolira gore spomenute skupine Sultan Murad i Brigadu Hamza. Naravno, militanti se tamo ne infiltriraju sami, preko granica, već dolaze turskim i azerbejdžanskim avionima. Radi „ravnoteže“ se spominju neimenovani kurdski militanti koji se navodno bore na strani Armenaca. Ovdje možete, ako želite, vidjeti određene nijanse trenutnih rusko-turskih odnosa, od kojih su neke ne baš javne prirode.

Također je, pozivima na prekid vatre i pregovorima, ponovno naglasio rusku neutralnost u ovom ratu. Ovo se očekivalo. Dok ne dođe do napada na samu Armeniju, Ruska Federacija se neće miješati u rat Karabaha, što stvara problem Armeniji, koja se lako može nositi u ratu protiv Azerbejdžana, ali protiv Azerbejdžana i Turske su njene mogućnosti znatno slabije. Naravno, od ove situacije do rats s Turskom je ogroman jaz, a Turci, ako žele ući u Armeniju, prvo moraju „pregaziti“ rusku bazu Gyumri, koja je podignuta baš na granici dvije zemlje kako bi zadržala Tursku i NATO još u vrijeme Sovjetskog Saveza. Naime, mogućnosti te baze su ogromne i iz nje se može zadržati napad do dolaska pojačanja, a da agresor ne uđe na armenski teritorij. Dakle, što se tiče vojne komponente, Armenci su pokazali da su sami sposobni odbiti Azere, a Turska će dva puta razmisliti o mogućem ulasku u sukob, iako je Erdogan u poznim godinama sve dementniji i sve je moguće.

Za kraj, vojska Karabaha primjećuje lagani pad intenziteta neprijateljstava povezanih, između ostalog, i s vremenom, ali i današnjikm regovorima Euroazijaksog vijeća u Erevanu i Mevluta Cavusoglua s Azerima u Bakuu.
Ipak, prema procjenama Moskve, situacija ostaje stabilna i napeta.

Što se ostalih vijesti tiče, Azerbejdžan je objavio potvrdni videozapis "sela" Čakirli okupiranog početkom listopada. Zapravo tamo već dugo nitko ne živi i de facto su to samo ruševine.

Samo selo smješteno je južno od Fizulija. Sjeverozapadno od njega nalazi se grad Džebrail, također praktički uništen, čije je zauzimanje Azerbejdžan najavio 4. listopada. Od tamo još uvijek nema videozapisa.

Ipak, u ruševinama sela nalazili su se položaji armenske vojske, koja se povukla, ostavivši oružje i nekoliko komada uništene i oštećene opreme.

Sve su to zapravo podnožja. Teže je napredovati dalje, jer počinju planine, gdje su Armenci pripremili položaje druge crte obrane.

Ministarstvo obrane Karabaha tvrdi da je ovo "taktičko povlačenje" kako bi se izbjegli vlastiti gubici i ususret neprijatelju na pripremljenim položajima u planinskim područjima. To je logično, jer je s manjim snagama prikladnije braniti u planinama, a ne u podnožju, ali mora se shvatiti da će biti teško, ako ne i nemoguće, vratiti izgubljeni  teritorij.

Također je predstavljen videozapis s zarobljenom armenskom opremom,  BMP i kamioni uništeni prvih dana rata,  napuštene haubice D-30, nekoliko vozila i streljiva koje su Armenci ostavili tijekom povlačenja. S druge strane Armenci u informacijskom ratu na You Tube kanalu ObjectivTV objavljuju snimke poginulih azerskih vojnika koje su zastrašujuće.

Bashar Al-Assad izravno je optužio Erdogana za pokretanje rata u Nagorno-Karabahu. Assad je također potvrdio da Damask zna da Turska šalje sirijske militante u Azerbejdžan i Nagorno-Karabah u rat.

Na svom Twitteru je američka analitičarka Elisabeth Tsurkova objavila snimke kakosu u Sirij vraćena tijela prvih militanata ubijenih u Karabahu. 

“Ovo je tijelo Muhammeda Khaleda Al-Shana, koje je prebačeno iz Azerbejdžana na granični prijelaz Khivar Kilis, koji povezuje Tursku i zone pod njezinom kontrolom u Siriji. On je jedan od 55 ubijenih Sirijaca u Azerbajdžanu koji su predani sinoć, rekao je očevidac”, rekla je Elizabeth Tsurkova 4. listopada, a jučer su novine u Jisr Al-Soughuru objavile videozapis priprema masovnog sprovoda militanata koji su poginuli u Azerbajdžanu.

“Sinoć su četiri kamiona hladnjače s tijelima stigla na jedan od graničnih prijelaza u sjevernom selu provincije Aleppo. Pokopani su noću i u potpunoj tajnosti, u masovnim grobnicama, u nazočnosti duhovnika i ograničenog broja drugova i rođaka ", napisao je sirijski oporbeni JISR.

Prema sirijskim novinama, do 5. listopada u Azerbajdžanu je ubijeno oko 80 sirijskih boraca, a još oko tisuću ih je sada u Karabahu. Izvor je za JISR rekao da Azerbejdžanci žele što brže napredovati 70-80 kilometara u Gorskom Karabahu, obzirom na pritisak koji se vrši na vodstvo Azerbejdžana i Turske da prekinu neprijateljstva i sjednu za pregovarački stol. Stoga militanti ne smiju mirovati, ali tristotinjak boraca već je zatražilo povratak u Siriju, rekao je izvor.

SAD za eskalaciju optužuju Ankaru i Baku

U međuvremenu je u američkom Kongresu podnijet nacrt rezolucije u kojoj se osuđuju postupci Turske i Azerbejdžana u Nagorno-Karabahu i pozicioniraju ih kao krivce za rat. Baku tvrdi da je ovo spletka američke armenske dijaspore koja ima mogućnosti lobiranja u američkoj Demokratskoj stranci.

U Stepanakertu je rečeno da Karabah neće tražiti primirje, budući da je Turska pokrenula rat kako bi upala u Zakavkazje. Kažu, neka svjetska zajednica izvrši pritisak na Tursku da zaustavi svoje akcije.

Turski ministar vanjskih poslova Cavusoglu doputovao je u Baku kako bi se sastao s predsjednikom Alijevom. Turska i dalje inzistira na tome da Armenija mora predati Karabah, ali se to neće dogoditi bez vojnog poraza Armenaca i to nas vraća na početak priče.

FOTO: Današnji sastanak Ilhama Alijeva i Mevluta Cavusoglua

VIDEO: Razaranje u Stepanakertu nakon granatiranja 4 i 5. Listopada 2020.

Više video materijala na YT  kanalu ObjectivTV