Bolivija zadala udarac „Novom svjetskom poretku“:
Uvjerenja običnih ljudi protiv strategije elita "krda individua potrošača"
Nema sumnje da tehnika zauzima sve važnije mjesto u
politici, posebno na izbornom polju. Svi su ovi vrijedni alati, neki stariji,
poput anketa i svega što ima veze s marketingom, a drugi noviji poput
društvenih mreža ili Big Data, u posljednje vrijeme stekli su veliku važnost.
Međutim, svi ti instrumenti ni na koji način ne mogu zamijeniti konstitutivnu
dimenziju politike, odnosno svemir ideja, prijedloga i, prije svega, dokazanih uspjeha.
Postmodernizam na svijetu nije trijumfirao i neće moći
zaustaviti moć uvjerenja. Upravo se to dogodilo na predsjedničkim izborima u
Boliviji. Rezultat se objašnjava upravo time da je ova pobjeda ujedno i osuda
procesa vraćanju Latinske Amerike statusa američkog dvorišta, kako su SAD
odredile da mora biti još „Doktrinom Monroe“.
Luis Arce, kandidat Pokreta socijalizmu (MAS), novoizabrani je
predsjednik nepokolebljivi obrane bez pretvaranja ili jasnog političkog
projekta i korpusa ideja koji se temelji na suverenitetu, nacionalizaciji
strateških resursa, ali i države sa svim njenim institucijama. Ovo je jedan od
najvećih udaraca globalizmu, neusporedivo veći od bajki QAnon pokreta s izmišljenim
lovom na „pedofile, sotoniste i duboku državu“ Donalda Trumpa.
Otprilike u isto vrijeme dolaze dva velika udarca
unipolarnom globalističkom projektu. Jedan je ovaj, koji je pokazao da je
proces vraćanja statusa Latinske Amerike kao „američkog dvorišta“ bio privremen
i sva svrgavanja, koja su počela u Paragvaju i institucionalnim državnim udarom
u kojem je svrgnut Fernando Lugo do potpisivanja ostavke Eva Moralesa s
uperenim pištoljem u leđa od strane načelnika Glavnog stožera, generala Williamsa
Kalimana, koji je na vlast doveo čelnicu manje parlamentarne klerofašističke
stranke Jeanine Áñez.
Povjerenje ukazano generalu Williamsu je kardinalna greška
Eva Moralesa, jer je ovaj oficir pohađao američki Institut zapadne hemisfere za
sigurnosnu suradnju (WHINSEC), te vojnu školu za obuku u Fort Benningu u saveznoj
državi Georgia, ranije poznatu kao Škola Amerika (SOA). Ova je „škola“ desetljećima
provodila i još uvijek provodio obuku latinoameričkih oficira za provođenje
državnih udara. Imenovati generala Williamsa glavnim zapovjednikom oružanih
snaga Bolivije u prosincu 2018. godine, samo zato jer se proglasio „antikolonijalistom“
i „vojnikom za proces promjena“ je bilo, blago rečeno, nevjerojatno naivno od
Moralesa. Sada je valjda shvatio da će vojska i tajne službe morati proći „veliku čistku“ i nikakvo nacionalno pomirenje s ovim
snagama ne dolazi u obzir.
Ali, vraćajući se na temu, pobjeda pokreta MAS na izborima u
Boliviji je udarac globalističkoj eliti u smislu da potvrđuje trend narodne
volje za jakom državom, koja će sa svojim institucijama djelovati u svim sektorima,
ne samo nacionalne sigurnosti, iako je i u vazalskim državama i to upitno, što
se vidi u Armeniji, gdje je Nikol Pašinjan na ključna mjesta postavio ljude
odane Zakladi Otvoreno društvo.
Drugo veliki udarac unipolarnom globalizmu je gospodarski
rast Kine drugi kvartal zaredom ju uvjetima koronavirusne pandemije. U drugom
kvartalu je rast Kine bio nezam,islivih 3,2 %, a u trećem kvartalu, prema
Narodnoj banci Kine, 5,2%, dok Svjetska Banka i MMF priznaju 4,8, odnosno 4,9%.
U Boliviji su ljudi
glasali za državu, kao nužan alat za preraspodjelu dobiti i kao uređujuću os
gospodarstva.
Bolivijski narod očito se odlučio u korist pokreta MAS, za
politički prijedlog koji je suprotnost i antagonistički je neoliberalnom
modelu. Rekli su "dosta je" antidemokratskom bijesu kojeg je izvela
velika pučistička koalicija, sastavljena od trenutne de facto vlade, aktivnog
suučesništva Carlosa Mese, neofašističkog bloka predvođenog Fernandom Camachom,
policije i sektora oružanih snaga, nekih velikih masovnih medija, poput Pagine
Siete, određene poslovne elite i Glavnog tajništva Organizacije Američkih
država (OAS), kojeg vodi Luis Almagro, američki pijun, kao i cijela ova
organizacija, osmišljena da „na ravnopravnoj osnovi okuplja predstavnike naroda
od Kanade do Ognjene zemlje na jugu Južne Amerike“.
Za manje od godinu dana ova je velika koalicija pokazala i
svoju neučinkovitost i sposobnost za velike nepravde, usporedive s onima iz
vremena „Operacije Kondor“ i masovnih likvidacija političkih neistomišljenika
širom kontinenta.
Svakim se danom sve više ljudi uvjerava da je neoliberalizam
potpuno nespojiv s demokracijom i s ekonomskom i socijalnom stabilnošću.
I suočeni s tim, alternativa im je bio MAS, instrument koji
okuplja golemi arhipelag društvenih, seljačkih, autohtonih i urbanih
organizacija na cijelom bolivijskom teritoriju, kojem je povijesni vođa Evo
Morales, ali koji se također temelji na čvrstoj društvenoj i organizacijskoj
strukturi. Ovaj veliki blok ostaje "zajedno" ne zahvaljujući sloganu
kampanje, već zbog vlastitih uvjerenja i upravo je iz tog razloga MAS ustrajao
unatoč poteškoćama i unatoč progonu.
Podcjenjivanje neizmjerne snage nečijih uvjerenja česta je
pogreška u novom "Googleovom dobu" gdje je sve krajnje površno. Ovo
je prava lekcija koju nam ostavlja izborni rezultat u Boliviji.
Ovo je lekcija koju treba uzeti u obzir svaki put kad
sumnjamo u put kojim treba poći i ima li smisla boriti se. To se dogodilo sada
u Boliviji i to se događalo više puta u povijesti. Na primjer, Frente de Todos
iznio je svoj politički prijedlog na temelju svojih uvjerenja i argentinski
narod ga je podržao na većini birališta.
Obzirom da govorimo o demokratskom procesu i dolasku na
vlast na izborima, bez krvi i revolucije, postoji nada da bi se isto moglo
dogoditi s Pablom Iglesiasom, španjolskim potpredsjednikom koji se nije odrekao
svojih uvjerenja. Isto je i s predsjednikom Andrésom Manuelom Lópezom Obradorom
u Meksiku ili Gustavom Petrom u Kolumbiji, kojem podrška raste, ali se on ne
mijenja.
Naravno, za ove političare ne bih stavio ruku n vatru da
neće biti latinoamerički Alexis Tsipras, ali se možete kladiti da se ideja u
praksi i jednom na vlasti neće odreći suradnici Rafaela Corree u Ekvadoru i
Dilme Rousseff i Lule Da Silve u Brazilu, koji su sljedeći „kandidati“ za
vraćanje na kormilo Ekvadora i Brazila. Lenin Moreno i Jair Bolsonaro će biti
poraženi na sljedećim izborima i Latinska Amerika će se vratiti na put
istinskog demokratskog socijalizma, ne onog kakvog promiču Corbyn u Velikoj
Britaniji ili Demokratska stranka u Americi. Naime, britanski i američki „ljevičari“
ne vjeruju ni u što, dok ljudi u Brazilu i Ekvadoru, nedavno u Argentini i
Boliviji, vjeruju u nešto, brane to i iznose ideje s ozbiljnim argumentima. Put
je ponekad složen, ali solidniji od ostalih vrsta prečaca s puno taktika koje
na kraju zamagljuju strateški horizont, ako ga uopće ima.
U Boliviji su izbori dobiveni uvjerenjima i to je najveći
udarac dekadentnom Zapadu, svijetu bez vjere i uvjerenja, bez religije i ideja,
gdje su ljudi pretvoreni u krdo individua koje se naziva „potrošačima“.
I ta uvjerenja, a ona su ujedno i nacionalistička, bolje rečeno
patriotska, dok im vjetar u leđa daje kršćanska, katolička teologija
oslobođenja, noćna su mora za globalističke elite, jer protiv njih nemaju
nikakav protuotrov.
I da podsjetim još jednom, ovoj tužnoj spoznaji za vladare
Zemlje i svemira, što su „elite“ koje se sastaju na skupovima poput „Klubu
Bilderberg“ mislili da jesu, treba dodati udarac iz Kine i Vijetnama, koji je
također ostvario rast BDP-a od 2,6%, koji
su dokazali da je sustav s jakom državom učinkovitiji ne samo u pukim
statističkim brojkama, već i u davanju odgovora na izvanredne situacije kao koronavirusna
pandemija. Koliko sam primijetio, nitko na kolektivnom Zapadu se ovih tjedana ne
usuđuje praviti usporedbe dva sustava. Nešto su utihnuli, ali će uskoro morati
priznati poraz i potpisati kapitulaciju. Zahvaljujući i bolivijskom seljaku i
uzgajivaču koke Evu Moralesu.




odličan članak kao i uvijek
OdgovoriIzbriši