Neoliberalizam je mrtav: Definitivnu presudu je donio Čile, gdje je prvi put nametnut kao sustav

Kao što sam napisao na Facebooku, u Latinskoj Americi je definitivno počeo proces otriježnjenja. Nakon Argentine, gdje se na vlast vratila bivša predsjednica Cristina Kirchner, u Boliviji su uvjerljivo pobijedili Moralesovi socijalisti. Jedan mandat eksperimentiranja s "Hajdemo probati ove, možda bude još bolje", bio je dovoljan. Argentina je za mandat Mauricija Macrija opet potonula u dužničko ropstvo, ali će se izvući. Bolivija nije stigla rasprodati litij, kojeg je predstavnica klerofašističke desnice Jeanine Áñez obećala Washingtonu. Venezuela, Nikaragva i Kuba se drže, a sljedeći je, ako se ne varam, Brazil, gdje Dilma Rousseff i Lula da Sulva definitivno preuzimaju vlast. Možda ne oni osobno, ali njihove stranke iz galaksije latinoameričke ljevice, što je slučaj i u Boliviji. Dakle, Goodbye, Mr. Trump i Monroe ili bolje rečeno : Adiós, señor Trump y la doctrina Monroe".

Ali proces se nije zaustavio ovdje. Nakon fašističke hunte u Boliviji, prošle nedjelje je na plebiscitu u Čileu pao  Pinochetov ustav.

78% glasača , od njih 51% koji su izašli na birališta, izjasnilo se za napuštanje starog Ustava i usvajanje novog demokratskog Ustava koji nije povezan s Pinochetovim režimom.

Glasanju su prethodili grandiozni prosvjedi i pogromi u glavnom gradu Čilea, tijekom kojih je gorjela policijska oprema, automobili, trgovine, crkve i još mnogo toga. Ipak, proslavili su godišnjicu početka prosvjeda 2019. uz ekploziju oduševljenja.

Pinochetov ustav postoji od 1990. godine i bio je namijenjen čuvanju položaja Pinochetovih suučesnika i sljedbenika na vlasti. Sada ovo doba odlazi na smetlište povijesti, a ako u obzir uzmemo da su Pinchet i neliberalizam, koji je tamo prvi put eksperimentiran, bili projekt američke uprave i Kissingera osobno, tek onda shvaćamo važnost ovog događaja. 

Valja napomenuti da je do 2009. glasanje u Čileu bilo obavezno, a od 2012. je postalo dobrovoljno. Plebiscit o čileanskom ustavu privukao je najveći broj ljudi na glasačka mjesta od početka dobrovoljnog glasanja. Ovako Čileanci vole "Pinochetovo nasljeđe", tako voljeno od većine liberala u svijetu, koji će priznati "da je bilo nekih loših stvari, ali je sustav, općenito, bio dobar". 

Za Latinsku Ameriku i svijet definitivno počinje novo doba. Budite zadovoljni i spremni na promjene, jer ako na njih ne budemo utjecali, one će se događati stihijski ili po želji vanjskih centara moći.