Bolivija zadala udarac „Novom svjetskom poretku“: Uvjerenja običnih ljudi protiv strategije elita "krda individua potrošača"

 

Nema sumnje da tehnika zauzima sve važnije mjesto u politici, posebno na izbornom polju. Svi su ovi vrijedni alati, neki stariji, poput anketa i svega što ima veze s marketingom, a drugi noviji poput društvenih mreža ili Big Data, u posljednje vrijeme stekli su veliku važnost. Međutim, svi ti instrumenti ni na koji način ne mogu zamijeniti konstitutivnu dimenziju politike, odnosno svemir ideja, prijedloga i, prije svega, dokazanih uspjeha.

Postmodernizam na svijetu nije trijumfirao i neće moći zaustaviti moć uvjerenja. Upravo se to dogodilo na predsjedničkim izborima u Boliviji. Rezultat se objašnjava upravo time da je ova pobjeda ujedno i osuda procesa vraćanju Latinske Amerike statusa američkog dvorišta, kako su SAD odredile da mora biti još „Doktrinom Monroe“.

Luis Arce, kandidat Pokreta socijalizmu (MAS), novoizabrani je predsjednik nepokolebljivi obrane bez pretvaranja ili jasnog političkog projekta i korpusa ideja koji se temelji na suverenitetu, nacionalizaciji strateških resursa, ali i države sa svim njenim institucijama. Ovo je jedan od najvećih udaraca globalizmu, neusporedivo veći od bajki QAnon pokreta s izmišljenim lovom na „pedofile, sotoniste i duboku državu“ Donalda Trumpa.

Otprilike u isto vrijeme dolaze dva velika udarca unipolarnom globalističkom projektu. Jedan je ovaj, koji je pokazao da je proces vraćanja statusa Latinske Amerike kao „američkog dvorišta“ bio privremen i sva svrgavanja, koja su počela u Paragvaju i institucionalnim državnim udarom u kojem je svrgnut Fernando Lugo do potpisivanja ostavke Eva Moralesa s uperenim pištoljem u leđa od strane načelnika Glavnog stožera, generala Williamsa Kalimana, koji je na vlast doveo čelnicu manje parlamentarne klerofašističke stranke Jeanine Áñez.  

Povjerenje ukazano generalu Williamsu je kardinalna greška Eva Moralesa, jer je ovaj oficir pohađao američki Institut zapadne hemisfere za sigurnosnu suradnju (WHINSEC), te vojnu školu za obuku u Fort Benningu u saveznoj državi Georgia, ranije poznatu kao Škola Amerika (SOA). Ova je „škola“ desetljećima provodila i još uvijek provodio obuku latinoameričkih oficira za provođenje državnih udara. Imenovati generala Williamsa glavnim zapovjednikom oružanih snaga Bolivije u prosincu 2018. godine, samo zato jer se proglasio „antikolonijalistom“ i „vojnikom za proces promjena“ je bilo, blago rečeno, nevjerojatno naivno od Moralesa. Sada je valjda shvatio da će vojska i tajne službe morati proći „veliku  čistku“ i nikakvo nacionalno pomirenje s ovim snagama ne dolazi u obzir.

Ali, vraćajući se na temu, pobjeda pokreta MAS na izborima u Boliviji je udarac globalističkoj eliti u smislu da potvrđuje trend narodne volje za jakom državom, koja će sa svojim institucijama djelovati u svim sektorima, ne samo nacionalne sigurnosti, iako je i u vazalskim državama i to upitno, što se vidi u Armeniji, gdje je Nikol Pašinjan na ključna mjesta postavio ljude odane Zakladi Otvoreno  društvo.

Drugo veliki udarac unipolarnom globalizmu je gospodarski rast Kine drugi kvartal zaredom ju uvjetima koronavirusne pandemije. U drugom kvartalu je rast Kine bio nezam,islivih 3,2 %, a u trećem kvartalu, prema Narodnoj banci Kine, 5,2%, dok Svjetska Banka i MMF priznaju 4,8, odnosno 4,9%.

U Boliviji su  ljudi glasali za državu, kao nužan alat za preraspodjelu dobiti i kao uređujuću os gospodarstva. 

Bolivijski narod očito se odlučio u korist pokreta MAS, za politički prijedlog koji je suprotnost i antagonistički je neoliberalnom modelu. Rekli su "dosta je" antidemokratskom bijesu kojeg je izvela velika pučistička koalicija, sastavljena od trenutne de facto vlade, aktivnog suučesništva Carlosa Mese, neofašističkog bloka predvođenog Fernandom Camachom, policije i sektora oružanih snaga, nekih velikih masovnih medija, poput Pagine Siete, određene poslovne elite i Glavnog tajništva Organizacije Američkih država (OAS), kojeg vodi Luis Almagro, američki pijun, kao i cijela ova organizacija, osmišljena da „na ravnopravnoj osnovi okuplja predstavnike naroda od Kanade do Ognjene zemlje na jugu Južne Amerike“.

Za manje od godinu dana ova je velika koalicija pokazala i svoju neučinkovitost i sposobnost za velike nepravde, usporedive s onima iz vremena „Operacije Kondor“ i masovnih likvidacija političkih neistomišljenika širom kontinenta.

Svakim se danom sve više ljudi uvjerava da je neoliberalizam potpuno nespojiv s demokracijom i s ekonomskom i socijalnom stabilnošću.

I suočeni s tim, alternativa im je bio MAS, instrument koji okuplja golemi arhipelag društvenih, seljačkih, autohtonih i urbanih organizacija na cijelom bolivijskom teritoriju, kojem je povijesni vođa Evo Morales, ali koji se također temelji na čvrstoj društvenoj i organizacijskoj strukturi. Ovaj veliki blok ostaje "zajedno" ne zahvaljujući sloganu kampanje, već zbog vlastitih uvjerenja i upravo je iz tog razloga MAS ustrajao unatoč poteškoćama i unatoč progonu.

Podcjenjivanje neizmjerne snage nečijih uvjerenja česta je pogreška u novom "Googleovom dobu" gdje je sve krajnje površno. Ovo je prava lekcija koju nam ostavlja izborni rezultat u Boliviji.

Ovo je lekcija koju treba uzeti u obzir svaki put kad sumnjamo u put kojim treba poći i ima li smisla boriti se. To se dogodilo sada u Boliviji i to se događalo više puta u povijesti. Na primjer, Frente de Todos iznio je svoj politički prijedlog na temelju svojih uvjerenja i argentinski narod ga je podržao na većini birališta.

Obzirom da govorimo o demokratskom procesu i dolasku na vlast na izborima, bez krvi i revolucije, postoji nada da bi se isto moglo dogoditi s Pablom Iglesiasom, španjolskim potpredsjednikom koji se nije odrekao svojih uvjerenja. Isto je i s predsjednikom Andrésom Manuelom Lópezom Obradorom u Meksiku ili Gustavom Petrom u Kolumbiji, kojem podrška raste, ali se on ne mijenja.

Naravno, za ove političare ne bih stavio ruku n vatru da neće biti latinoamerički Alexis Tsipras, ali se možete kladiti da se ideja u praksi i jednom na vlasti neće odreći suradnici Rafaela Corree u Ekvadoru i Dilme Rousseff i Lule Da Silve u Brazilu, koji su sljedeći „kandidati“ za vraćanje na kormilo Ekvadora i Brazila. Lenin Moreno i Jair Bolsonaro će biti poraženi na sljedećim izborima i Latinska Amerika će se vratiti na put istinskog demokratskog socijalizma, ne onog kakvog promiču Corbyn u Velikoj Britaniji ili Demokratska stranka u Americi. Naime, britanski i američki „ljevičari“ ne vjeruju ni u što, dok ljudi u Brazilu i Ekvadoru, nedavno u Argentini i Boliviji, vjeruju u nešto, brane to i iznose ideje s ozbiljnim argumentima. Put je ponekad složen, ali solidniji od ostalih vrsta prečaca s puno taktika koje na kraju zamagljuju strateški horizont, ako ga uopće ima.

U Boliviji su izbori dobiveni uvjerenjima i to je najveći udarac dekadentnom Zapadu, svijetu bez vjere i uvjerenja, bez religije i ideja, gdje su ljudi pretvoreni u krdo individua koje se naziva „potrošačima“.

I ta uvjerenja, a ona su ujedno i nacionalistička, bolje rečeno patriotska, dok im vjetar u leđa daje kršćanska, katolička teologija oslobođenja, noćna su mora za globalističke elite, jer protiv njih nemaju nikakav protuotrov.

I da podsjetim još jednom, ovoj tužnoj spoznaji za vladare Zemlje i svemira, što su „elite“ koje se sastaju na skupovima poput „Klubu Bilderberg“ mislili da jesu, treba dodati udarac iz Kine i Vijetnama, koji je također ostvario rast BDP-a od 2,6%,  koji su dokazali da je sustav s jakom državom učinkovitiji ne samo u pukim statističkim brojkama, već i u davanju odgovora na izvanredne situacije kao koronavirusna pandemija. Koliko sam primijetio, nitko na kolektivnom Zapadu se ovih tjedana ne usuđuje praviti usporedbe dva sustava. Nešto su utihnuli, ali će uskoro morati priznati poraz i potpisati kapitulaciju. Zahvaljujući i bolivijskom seljaku i uzgajivaču koke Evu Moralesu.