Grčka postaje glavni američki partner u jugoistočnoj Evropi u sukobu protiv Rusije i Kine

Ruski portal Balkanist, mogao bi se nazvati projekt u začetku soft powera za regiju, piše kako se Grčka otvoreno svrstala na stranu Sjedinjenih Država u ratu protiv Rusije.

Od antike su Grci slavu stekli kao vješti diplomati i trgovci, a njihova je država zbog jedinstvenog položaja i nadzora nad tri tisuće otoka uvijek zauzimala posebno mjesto na svjetskoj geopolitičkoj karti. Sada je ova zemlja, dugo integrirana u NATO i EU, uključena u sferu strateških interesa Sjedinjenih Država, iako je Atena uvijek pokušavala održavati dobre odnose i s Rusijom i s Kinom. 

Krajem rujna dužnosnici Washingtona najavili su da će Sjedinjene Države uskoro početi premještati svoju vojnu imovinu iz zračne baze Incirlik u Turskoj u bazu Souda koja se nalazi na grčkom otoku Kreti. Istovremeno, Sjedinjene Države najavile su da će proširiti svoju gospodarsku i vojnu prisutnost u ostatku Grčke, a zemlja će imati priliku kupiti najnaprednije proizvode američke vojne industrije, prvenstveno zrakoplove F-35 i napadačke dronove. Ovaj radikalni zaokret Amerike prema Grčkoj rezultat je činjenice da je u ovoj fazi vanjska i nacionalna politika Turske prestala odgovarati kursu Bijele kuće i NATO pakta u regiji. Naime, u sporu oko plina između Turske i Grčke u istočnom Mediteranu, Sjedinjene Države otvoreno su stale na stranu Atene, poput većine članica NATO-a, i to unatoč činjenici da su i Grčka i Turska dio saveza. 

Gotovo 60 godina Incirlik je bio najvažnija američka strateška baza na Bliskom istoku, kroz koju je Washington neprestano nadzirao južne granice SSSR-a i Kavkaza, a nakon raspada Sovjetskog Saveza Amerikanci su koristili zračnu bazu kao važnu točku za izvođenje operacija na Bliskom istoku.

Grčka dijaspora jedna je od najbogatijih i najutjecajnijih u Sjedinjenim Državama, a njezini su predstavnici uvijek bili na visokim položajima u američkoj vanjskoj politici i vojnim odjelima, prvenstveno u Pentagonu. To je jedan od razloga zašto su SAD i Grčka uvijek imale dobre odnose na gotovo svim područjima.

Godine 1990. države su potpisale sporazum o međusobnoj obrambenoj suradnji, u okviru kojeg je jedna američka pomorska baza Suda, na Kreti, djelovala na grčkom teritoriju, koja je djelovala kao jedina točka opskrbe i popravka američkih nosača zrakoplova u istočnom Mediteranu. Grčki parlament svake godine obnavlja sporazum na 12 mjeseci.

Dana 5. listopada 2019., tijekom posjeta američkog državnog tajnika Mikea Pompea Ateni, stranke su potpisale novi sporazum o suradnji u vojno-tehničkoj sferi; MDCA ili Sporazum o međusobnoj obrambenoj suradnji. Grčka vlada poslala je dokument 24. prosinca parlamentu na ratifikaciju, što je učinjeno 31. siječnja 2020. godine.

Unutar sporazuma  se predviđa da će Sjedinjene Države moći koristiti gotovo sve vojne objekte u Grčkoj, te imati pristup i novim vojnim bazama. 175 zastupnika glasovalo je za potporu dokumentu, 33 ih je glasalo protiv, a još 80 bilo je suzdržano. 

Rok novog sporazuma još nije utvrđen, ali poznato je da predviđa širenje američke pomorske baze u zaljevu Souda.

Zapravo će u ovoj luci biti smještena nova ekspedicijska baza američke mornarice "USS Hershel Woody Williams". Uz to, američka vojska bit će opskrbljena infrastrukturom vojnih baza Stefanovikio, Larisa i lukom Alexandroupolis, odakle će Amerikanci moći nadzirati Egejsko more.

Zračna baza na periferiji grada Larise posebno je važna za Washington. Tamo su 2018. privremeno bili raspoređeni američki bespilotni zrakoplovi MQ-9 Reaper i peta generacija aviona F-22 Raptor. Kao rezultat novih sporazuma, ova će oprema biti trajno raspoređena u Grčkoj.

Ovaj sporazum također znači da će Sjedinjene Države uložiti pristojan novac u modernizaciju i proširenje grčkih vojnih baza i luka kako bi mogle primiti nosače zrakoplova. Stvaranje punopravne vojne infrastrukture, izgradnja stambenih i zabavnih centara za američke vojnike znači dobro ulaganje i nova radna mjesta za Grčku.

S druge strane, na primjeru američkih vojnih baza u Japanu i Njemačkoj, vidimo da će to stvoriti određene probleme lokalnom stanovništvu.  Nakon službenog posjeta grčkog premijera Kyriakosa Mitsotakisa Bijeloj kući, ministar obrane Nikos Panagiotopoulos predstavio je planove Atene za modernizaciju oružja u zemlji u siječnju 2020. godine. Panagiotopoulos je rekao da država planira kupiti 24 aviona F-35 ukupne vrijednosti 3 milijarde dolara, nastaviti nadogradnju 82 aviona F-16 u F-16 Viper, te eventualno kupiti ratne brodove i novu opremu ili će barem počet pregovarati u vezi toga. Ukupna vrijednost svih ovih ugovora procjenjuje se na više od 10 milijardi dolara, a za Grčku, koja je u teškoj ekonomskoj situaciji, ovo je kolosalni novac.

U međuvremenu, to može izazvati i probleme s EU, glavnim grčkim vjerovnikom. Njemačka i Francuska već inzistiraju na tome da Atena kupuje oružje od Europske unije, a ne od Sjedinjenih Država. Unatoč nezadovoljstvu najbližih susjeda, grčki ministar obrane već je izjavio da je pitanje kupnje F-35 postavila Atena, koja u narednim godinama na taj način pokušava postići "zračnu superiornost nad Turskom".

Istodobno, zemlja je također zainteresirana za kupnju američkih bespilotnih letjelica MQ-9 Reaper.

Prisutnost F-35 i MQ-9 Reapera kod Grka definitivno bi trebala promijeniti pravila igre na istočnom Mediteranu u njihovu korist. Također je važno reći da je Atena nedavno pojačala vojne vježbe sa Sjedinjenim Državama, Francuskom, Izraelom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Sučeljavanje Sjedinjenih Država i Rusije u Egejskom i Sredozemnom moru

Prije mjesec dana, 29. rujna 2020., Mike Pompeo posjetio je Solun i Kretu, gdje je rekao je: „Danas sam na Kreti kako bih ojačao neke od najjačih američkih vojnih veza u cijeloj Europi. Grčku smatramo istinskim stupom stabilnosti i prosperiteta na istočnom Mediteranu i vrlo smo ponosni što podržavamo grčku vladu. "

U svojoj završnoj izjavi, također je spomenuo da Sjedinjene Države i Grčka također nastoje da se "odupru pogubnom utjecaju Rusije u regiji i ogromnom utjecaju Ruske pravoslavne crkve u Grčkoj". 

Zanimljivo, odmah nakon toga je arhiepiskop ciparski priznao Ukrajinsku pravoslavnu crkvu, a odluku je donio bez zasjedanja sinoda, što je uzrokovalo podjelu unutar ciparskog klera. Iako je ciparska crkva formalno autonomna od grčke, ovo se nije moglo dogoditi bez kontakta s crkvenim autoritetima Grčke, koji zabo prozapadnih stavova duže vrijeme nisu u dobrim odnosima s Moskovskom patrijaršijom.

Inače, osim "štetnog utjecaja Rusije", novi sporazum između SAD-a i Grčke usmjeren je protiv interesa Kine u Grčkoj i u regiji. Pompeo je uspio istjerati Huawei i iz Sjeverne Makedonije i samoproglašenog Kosova, što znači da je njegova posjeta bila „plodonosna“.

Godine 2020. Sjedinjene Države, koje je predstavljao Pompeo, već su izrazile zabrinutost zbog ulaska ruskih ratnih brodova u luke na Cipru i u Grčkoj, a sada Washington inzistira na tome da im se ograniči pristup.

Krajnji cilj Amerikanaca je otežati ruskim ratnim brodovima ulazak u Sredozemno more, ograničiti njihovu sposobnost patroliranja u njegovima vodama, a želi se ometati i logistika ruskih vojnih kontingenata u Siriji.

Grčka luka Alexandroupolis od ključne je važnosti ne samo za američku politiku na Balkanu. Ona je podjednako važna i za Rusiju. Činjenica je da su kroz ovu regiju položeni ozbiljni energetski pravci, na primjer, ovdje i interkonektor Grčka-Bugarska i Transjadranski plinovod.

Alexandroupolis igra i važnu ulogu u pogledu prijevoza tereta, jer se nalazi nedaleko od Dardanelskog tjesnaca pod turskom kontrolom, koji neizravno povezuje Egejsko more s Crnim morem, a time i s Rusijom. Dakle, Sjedinjene Države žele blokirati Dardanele, zaključati rusku crnomorsku flotu u Crnom moru i "presjeći" ruske trgovinske rute. 

Službena predstavnica Ministarstva vanjskih poslova Ruske Federacije Marija Zaharova je izjavila: "Planovi Washingtona da izgradi svoju vojnu prisutnost na istočnom Mediteranu brinu nas jer su otvoreno antiruske naravi, odražavaju agresivnu politiku Sjedinjenih Država i, u principu, ne doprinose jačanju mira i sigurnosti u ovoj regiji."

Što je s Grčkom? S jedne strane, grčki premijer Mitsotakis, na sastanku s Pompeom, govoreći o nedavnom sukobu Atene i Ankare, rekao je: „U naše vrijeme, kad se stari neprijatelji približavaju, kao što se dogodilo između Izraela, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Bahreina, na isti način, nove prijetnje i nezdrava rivalstva ne bi se smjeli pojavljivati ​​na Mediteranu. Drago mi je primijetiti da gospodin Pompeo dijeli naše stavove i razumije da su napetosti između dviju NATO zemalja štetne za sve i da se protivi jednostranim akcijama koje potkopavaju svaki otvoreni dijalog."

S druge strane, unatoč svim Pompeovim izjavama i pritiscima Sjedinjenih Država, Grčka navodno „ne žuri s prekidom svojih povijesno dobrih odnosa s Rusijom“.

Prema grčkim izvorima, Atena i Moskva pregovaraju oko modernizacije grčkih sustava protuzračne obrane S-300PMU-1 do razine PMU-2. Zahvaljujući ovoj nadogradnji, mogućnosti grčkog S-300 približit će se potencijalu turskog S-400. A budući da su grčki S-300 raspoređeni u smjeru Krete, nakon modernizacije pokrivat će čak i Rodos, arhipelag Dodekanez i morsku zonu istočno od Krete. Vrijedi napomenuti da program modernizacije S-300 ne podliježe zabranama i sankcijama koje je NATO zbog Krima uveo svojim članicama 2014. godine. Međutim, nije poznato hoće li Grčka na vrijeme nadograditi svoje S-300, odolijevajući pritisku Washingtona, ili će Amerikanci pogurati Grke da od njih kupe sustave protuzračne obrane Patriot.

Naime, 2014. godine, kao rezultat NATO ograničenja, Atena je već odustala od kupnje novih protutenkovskih kompleksa "Kornet" EM i drugih planova za kupnju oružja i opreme u Rusiji. Uz sustav S-300PMU-1, grčka vojska ima sustave protuzračne obrane Tor-M1 i Osa-AKM, kao i četiri desantna broda na zračni jastuk koje je država kupila od 2000. do 2004. 

Da rezimiramo, vrijedi napomenuti da je degradacija odnosa između SAD-a i NATO-a s jedne i Turske s druge strane pružila priliku Grčkoj, koja sada postaje strateški saveznik Amerike na Balkanu i glavna ispostava na Mediteranu. Nesumnjivo je da će takva rokada dovesti do velikih geopolitičkih pomaka i promjena kako na Balkanu, tako i na istočnom Mediteranu. Radi zbližavanja s Washingtonom, Atena je već pristala na pogoršanje odnosa s Moskvom i Pekingom.

S druge strane, Turska se počela približavati Rusiji, ali je zapela s prevelikim ambicijama u Siriji, Libiji i na Kavkazu. Ako odustane od njih, ali i s pružanjem podrške skupinama koje destabiliziraju Kinu, Erdogan ima priliku da Tursku pozicionira kao važnog aktera u euroazijskom prostoru, odmah iza Rusije, Kine, Indije, Pakistana i Irana. Ovako su mu šanse puno manje i čini se da se odlučio na sukob s cijelim svijetom, što za Tursku može završiti katastrofom.

Balkanist