Nema mira u Karabahu: Turska se želi nametnuti kao akter „mirovnog procesa“ (VIDEO) 

Armenski premijer Nikol Pašinjan je izjavio je da u Karabahu nema primirja. Zapravo, kako je primijećeno, ima ga samo na određenim područjima, prije svega u središnjem dijelu fronta, tamo gdje azerske snage ionako ne mogu napraviti proboj.

Ali traju granatiranja naselja u Karabahu i Azerbajdžanu, neprijateljstva oko Hadruta i pokušaji Azerbejdžana da se još jednom popne u planine. Danas ujutro su Armenci ponovno izjavili da neprijatelj pokušava napredovati.

Što se tiče Hadruta, armensko Ministarstvo obrane je jutros izjavilo da je selo u potpunosti pod njihovim nadzorom Armenaca. Azerbejdžan također tvrdi da nadzire Hadrut, ali od 9. do 13. listopada još nisu mogli pružiti nikakve dokaze u vezi kontrole Hadruta, pa ove izjave više izgledaju kao propaganda za lokalnu upotrebu.

S druge strane, Azerbajdžan se nastavlja utvrđivati u regiji Jebrail, na jugu fronta, gdje su ušli i više napuštenih sela, odakle testiraju obranu Armenaca u smjeru Fizula. 

Zanimljivo je da i Armenci  još uvijek osporavaju kontrolu nad Tališom na sjeveru, iako je Azerbajdžan objavio videozapise iz njega. Ovdje je situacija suprotna Hadrutu. Azerbejdžan je dokazao svoje tvrdnje, ali Armenci nisu.

Danas je također objavljeno da je armenski S-300 navodno oborio turski F-16. Osim izjava, za to još nema potvrde. Ali videozapis s oborenim azerskim An-2 nastavlja se objavljivati. U pozadini dominacije neprijatelja u zraku, armenska protuzračna obrana se može radovati i takvim uspjesima, što naravno ne priječi Azerbejdžanu da u zraku ostvari svoju prednost.

Naravno, obje strane su ponovno proglasile značajne gubitke neprijatelja, a međusobno se optužuju za granatiranje civilnih naselja.

Može se očekivati ​​da će sljedećih dana rusko Ministarstvo vanjskih poslova aktivno vršiti pritisak na obje strane kako bi primirje ipak djelovalo, jer ispada da je Sergej Lavrov jedanaest sati pregovarao s „dva zida“.

Tijekom telefonskih razgovora s generalom Šojguom, turski ministar obrane Hulusi Akar potvrdio je tursko stajalište da bi Armenija trebala predati Karabah i povući svoje trupe od tamo. Ankara, puna zadovoljstva, i dalje remeti status quo povoljan za Moskvu u Zakavkazju, izazivajući reprizu iz libijskog grada Sirte, gdje je položaj Moskve, između ostalog, spriječio Erdoganove ambicije da zauzme veći dio libijske obale i stekne kontrolu nad naftnim poljima Cirenaice. 

Odgovor je stigao u obliku otvorenog napada na Karabah, a Ankara je uvjerena da Moskva Armeniju neće braniti zbog Nikola Pašinjana u Erevanu. Nepotrebno je podsjećati da "prijatelj Recep" Rusiji ipak nije saveznik, već suputnik koji je Moskvi u određenoj fazi bio vrlo profitabilan, ali bi se njihove staze i ceste brzo mogle razići, iako u trenutnoj fazi Moskva i Ankara na svaki mogući način demonstriraju da priča o Karabahu, kao i sporovi oko Libije i Sirije neće utjecati na "partnerstvo". 

Ali treba imati na umu da je u usporedbi s razdobljem 2016.-2018. broj problematičnih pitanja u njihovim odnosima porastao, pogotovo zato što se turska vanjska politika radikalizirala. 

S jedne strane, to je sigurno korisno i za Moskvu, jer Erdogan razbija fragmente arhitekture kasnog svjetskog poretka Washingtona, koja raspada u sferi strateških interesa Moskve. S druge strane, u procesu ostvarenja vlastitih ambicija Erdogan povremeno nagazi Moskvi na noge, stvarajući prilično ozbiljne probleme, što se može vidjeti u Karabahu. 

Naravno, postoji i alternativna verzija prema kojoj se Rusija i Turska u Karabahu krežu prema još jednom sporazumu u stilu "sirijskih dogovora, poput Afrina, gdje su afrinski Kurdi morali otići za „više interese“.

U Izraelu je Vrhovni sud odbio zahtjev za zabranom izvoza dronova Azerbejdžanu, jer se, kako su naveli potpisnici tužbe, „koriste protiv civilnih ciljeva“. Sud je odlučio „kako nema dokaza za te tvrdnje i isporuke Azerbejdžanu vojnih dronova se mogu nastaviti“. Zaista interesantna odluka azerskih saveznika Židova, jer postoji hrpa fotografija oborenih dronova "Harop" u Karabahu u civilnim područjima. Kao što je prikazalo Ministarstvo obrane Karabaha, samo u Stepanakertu otkrivena su 673 fragmenta izraelske i turske municije korištene za napad na glavni grad Karabaha.

Ovdje se otvara pitanja smisla pritužbe, jer tko je prije rata sprečavao Armence da nabave moderna oružja u dovoljnim količinama? Sada bi im bilo puno lakše.

U vezi s moskovskim pregovorima između Armenije i Azerbejdžana, oni pišu da su Armenci navodno inzistirali na raspoređivanju ruskih mirovnjaka u Karabahu, nakon što se uspostavi punopravno primirje. Sirijske društvene mreže šale se na račun toga da će se uskoro i tamo pojaviti rusko-turske patrole.

 Slijedi nekoliko novih snimku iz rata u Karabahu, prva je obrana Harduta, druga gubici Azera, treća je snimka Ministarstva obrane Azerbejdžana, koje već dva dana ne objavljuje snimke udara dronovima, a ova je snimljen prije primirja.