Rusija protiv američkog izvješća za Balkan i „Velike Albanije“ Tirane i Prištine

Kako i opširnoj analizi, koju je prošlog tjedna napisala za ruski list Izvestia, izvještava Ksenija Loginova, američki State Department optužio je Rusiju i Kinu da djeluju u regiji Balkana. Prema novom američkom izvješću, Peking je zainteresiran za širenje svog gospodarskog utjecaja i izgradnju infrastrukture. Za Moskvu je zapadni Balkan od posebne vrijednosti jer regija nije članica NATO pakta. Uz to, Rusija tamo ima mnogo energetskih projekata, a ostaju i jake pravoslavne veze ostaju, tvrdi Lonoginova. Utjecaj Washingtona znatno je porastao nakon što su Amerikanci početkom rujna doveli predstavnika Albanaca s Kosova i Srbe za pregovarački stol. Loginova je u svojoj analizi pojasnila kako se s ruske točke gledišta na Balkanu preklapaju interesi Moskve, Pekinga i Washingtona.

Gotovo istovremeno s ovim člankom, rusko ministarstvo vanjskih poslova je dalo priopćenje kojim „sugerira“ službenom Beogradu koji će stav Rusija braniti u međunarodnim institucijama, posebno u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda.

Rusija je zapravo reagirala na novu zajedničku međuvladinu sjednicu Tirane i Prištine, koja je samo jedna u nizu od 2017. i usvajanja Platforme iz Tirane, strategije za ujedinjenje „svih albanskih zemalja“.

Kako ističu u Moskvi, Tirana i Priština nastavljaju gurati velikoalbansku liniju bez obzira na to čime maskiraju svoje planove. Takvi postupci predstavljaju realnu opasnost za mir i stabilnost na Balkanu.

Ministarstvo je priopćilo da sa zabrinutošću gleda na izvješća da je 02. 10. 2020. u Tirani održana zajednička sjednica vlada Albanije i tzv. „Republike Kosovo“.

„Ne može da ne izaziva zabrinutost teza o nužnosti ‘brisanja granica’ između Albanije i Kosova. Želimo podsjetiti da je Kosovo, što potvrđuje Rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1244, sastavni dio Srbije i slobodno tumačenje principa teritorijalne cjelovitosti kada je riječ o suverenoj zemlji ne može se shvatiti nikako drugačije nego kao grubo miješanje u njena unutarnja pitanja“, ističe se u priopćenju objavljenom na službenoj internetskoj stranici ruskog ministarstva.

Kako se navodi, najava takvih namjera nanosi štetu procesu rješavanja kosovskog pitanja, anulira napore usmjerene na potragu za uzajamno prihvatljivim rješenjem problema u okviru dijaloga Beograda i Prištine.

Na isti način u Moskvi su ocijenili i sporazume postignute na tom sastanku a koji predviđaju „spajanje“ Albanije i Kosova u brojnim gospodarskim sektorima.

„Stiče se nedvosmisleni utisak da Priština i Tirana, bez obzira na sumnjiv o riskantan karakter njihovog približavanja, nastavljaju gurati velikoalbansku liniju ma čime maskirali sopstvene planove. Takvi postupci predstavljaju realnu opasnost za mir i stabilnost na Balkanu“, ističu u ruskom ministarstvu i dodaju da u Moskvi očekuju jasnu reakciju međunarodne zajednice, prije svega Evropske unije koja ima misiju posrednika u dijalogu Beograda i Prištine. Ali samo nekoliko dana poslije, pregovaračka misija EZU je priopćila da ne postoji mogućnost rješenja srpsko-albanskog spora, čime priznaje vlastitu nemoć da utječe na Prištinu da ispuni uvjet za nastavak pregovora, a to je stvaranje zajednice srpskih općina, kako je dogovoreno na početku procesa, prije nekoliko godina.

No, Ksenija Loginova je pojasnila ruski stav o više pitanja vezanih za Balkana.

SAD: "Kombinirati sve mogućnosti američke sile i američke diplomacije"

"Kina kupuje luku u Pireju, Rusija pokazuje loše ponašanje u Makedoniji i postoje pokušaji Rusije da manipulira pravoslavnom crkvom", navodi State Department u priopćenju objavljenom u utorak, 29. rujna. Američki odjel za vanjsku politiku smatrao je da je za odgovor na takvu politiku Moskve i Pekinga "potrebno kombinirati sve mogućnosti američke sile i američke diplomacije". Tome je posebno bilo posvećeno, kako je primijećeno, putovanje američkog državnog tajnika Mikea Pompea u Grčku krajem rujna.

Premijer Kyriakos Mitsotakis i šef američkog State Departmenta, posjećujući američku vojnu bazu Souda Bay na Kreti, rekli su da američko-grčki odnosi sada proživljavaju bolja vremena. Konkretno, postalo je poznato da se zaljev Souda pretvara u jednu od najvažnijih strateških točaka u regiji, gdje će biti smješten najnoviji „USS Hershel Woody Williams“.

Pretpostavlja se da su u sklopu nove politike Washingtona za izgradnju američke vojne nazočnosti strane razgovarale o američkom prijedlogu za prijenos ključnih vojnih objekata iz turske zračne baze Incirlik na otok Kretu. U siječnju ove godine Grčka je ratificirala novi sporazum o suradnji u obrani sa Sjedinjenim Državama, koji se bavio proširenjem baze na Kreti i korištenjem drugih vojnih objekata u zemlji.

Američke izjave o navodno razornoj ulozi Moskve i Pekinga ne iznenađuju, rekao je Dmitrij Suslov, zamjenik ravnatelja Centra za sveobuhvatne europske i međunarodne studije Visoke škole ekonomije. 

"Sjedinjene Države na Rusiju i Kinu gledaju kao na globalne strateške suparnike i protiv njih provode, blago rečeno, politiku suzdržavanja, ali ta se politika provodi u svim regijama svijeta, dok SAD ulogu Rusije i Kine svugdje doživljavaju kao potpuno negativnu", smatra politolog.

„I same Sjedinjene Države nedavno su značajno ojačale svoj položaj na Balkanu. Početkom rujna u Washingtonu DC, u nazočnosti Donalda Trumpa, srpski predsjednik Aleksandar Vučić i kosovski čelnik Avdulah Hoti potpisali su sporazum o ekonomskoj normalizaciji koji bi trebao pomoći u poboljšanju odnosa Beograda i Prištine“, podsjeća Loginova.

Uz to, krajem ožujka ove godine je Sjeverna Makedonija, koja je zbog toga dobila svoje sadašnje ime, potpisala je dokument o pridruživanju NATO-u, postavši 30. članicom saveza. Washington je aktivno pomagao bivšoj jugoslavenskoj republici da se pridruži savezu. Državni tajnik Mike Pompeo izrazio je potporu Skopju, a američki je Senat je većinom glasova ratificirao protokol o pristupanju Sjeverne Makedonije Sjevernoatlantskom bloku.

„Dakle, sada na Balkanu, gdje su rusofilski osjećaji prilično snažni, postoje samo dvije zemlje koje nisu članice NATO pakta, Srbija i Bosna i Hercegovina. Ali dok se Srbi protive ulasku u Sjevernoatlantski savez, situacija s BiH je drugačija. Primjerice, Republika Srpska, velika regija u BiH, dugi niz godina protivila se približavanju savezu, dok Bošnjaci i Hrvati nisu protiv pridruživanja ovom vojno-političkom bloku“, kaže Ksenija Longinova za Izvestiju.

Prema riječima Petera Iskenderova, višeg istraživača na Institutu za slavistiku Ruske akademije znanosti, u narednim godinama Beograd će također „pohađati tečaj“ za bolju integraciju s NATO paktom. 

"Bruxelles uopće ne sumnja da će na kraju sve balkanske zemlje, uključujući Srbiju i Bosnu i Hercegovinu, postati dijelom Sjevernoatlantskog saveza", siguran je Peter Iskenderov.

Kineski apetiti

Utjecaj Pekinga na Balkanu također je značajno porastao. Najveća luka u Grčkoj, Pirej, prešla je pod kontrolu kineske tvrtke COSCO Shipping, postavši jedno od glavnih središta na Mediteranu. Ali apetiti Kineza rastu. 

Narodna Republika Kina nastavlja otkupljivati ​​morske luke širom svijeta kako bi svojoj robi pružila pojednostavljeni put do zapadnih potrošača. 

Ovdje vrijedi podsjetiti da je luka Trst nedavno odustala od kineske ponude i kao partnera prihvatila „Luku Hamburg“, što se može nazvati uspješnim utjecajem Steva Bannona na „proameričke suvereniste“ vladajuće stranke M5S u Italiji. Sada je za očekivati novu kinesku ponudu za „Luku Rijeka“, što je sigurno bila tema nedavne posjete Mikea Pompea Zagrebu.

Kina djeluje u okviru svog ambicioznog projekta Pomorskog puta svile XXI stoljeća, koji je pak dio ekonomske inicijative „Jedan pojas – jedan put“. Kineske investicije i projekti od velikog su interesa za zapadni Balkan, posebno za Srbiju i Bosnu i Hercegovinu. Kinezi u upravo dobili posao izgradnje Fruškogorske magistrale, modernog koridora koji će spojiti Novi Sad i Rumu, a prisutni su i na svim ostalim natječajima, koje dobivaju jer im zapadne kompanije zbog koronavirusne pandemije ne mogu konkurirati.

Kineski megaprojekt "Jedan pojas - jedan put" na Balkanu prilično je atraktivan za zemlje regije. Te države pripadaju središnjem koridoru Novog puta svile, koji povezuje luke u istočnoj Kini sa Srednjom Azijom, Iranom i Turskom te preko balkanskih zemalja do srednje Europe, a dio toga je i morski put kroz Sueski kanal, grčku luku Pirej, te preko balkanskih zemalja do srednje i zapadne Europa. 

U tu svrhu COSCO je također kupio ključni udio u grčkoj željezničkoj tvrtki Piraeus Europe - Asia Railway Logistics i mali udio u željezničkom skladištu u Budimpešti, završnoj točki rute.

“Peking ne odnose sa zapadnim Balkanom ne izdvaja kao zaseban projekt. Peking surađuje s pet zemalja u okviru mehanizma "17 + 1", što je format interakcije između Kine i zemalja istočne Europe, uglavnom s komunističkom prošlošću, ne računajući Grčku. Kina se u tim zemljama usredotočuje na infrastrukturne projekte. I to je važno jer putem njih Kina dobiva pristup golemom tržištu EU. Sljedeći strateški cilj Pekinga je ekonomski ojačati zemlje koje će se u bliskoj budućnosti pridružiti EU. Zapravo za Kinu nisu toliko važni odnosi s balkanskim zemljama, već njihova blizina Europskoj uniji, jer su svi projekti su dio kineske inicijative "Jedan pojas - jedan put", rekla je sinologinja Sofija Melničuk u intervjuu za Izvestiju.

Balkanske se države ugodno snalaze s Kinom. Peking ne iznosi političke zahtjeve i ne zahtijeva navodno poštivanje ljudskih prava ili provođenje reformi. Umjesto toga, Kina nudi jeftine zajmove i za razliku od Europske unije, MMF-a i Svjetske banke radije surađuje sa svakom zemljom zasebno .

Zapadni Balkan ima najnerazvijeniju infrastrukturu u Europi. Kina pak nudi velike infrastrukturne projekte koji su od velikog interesa za balkanske zemlje. Kao rezultat toga, unatoč nezadovoljstvu i protivljenju EU i SAD-a, suradnja između balkanskih država i Kine raste. Kina financira izgradnju koridora cestovnog prometa i razvoj energije. 

Istodobno, na Zapadu govore o opasnosti kineske "diplomatske zamke duga". Zemlje Balkana duguju Pekingu ogromne svote. Tako, na primjer, dug Crne Gore prema Kini iznosi oko 80% BDP-a zemlje, iako je to posljedica katastrofalne politike Mila Đukanovića i DPS-a, koji su doslovno privatizirali državu i pretvorili je u svoj „bankomat“.

Bitka za Beograd

Posebno važna geopolitička borba vodi se oko Srbije, zemlje koja nije ni u NATO paktu, ni u EU. Tako su se Peking i Beograd dogovorili o izgradnji metroa u glavnom gradu Srbije, rekonstrukciji pruga u blizini granice s Makedonijom i stvaranju zajedničkog industrijskog parka u Boru. Uz to, zemlje su prije 11 godina potpisale bilateralni sporazum o strateškom partnerstvu, a nakon toga Beograd je Kinu, nakon EU, SAD-a i Rusije, proglasio "četvrtim stupom svoje vanjske ekonomske politike".

Kina očekuje da će nakon ulaska Beograda u Europsku uniju Peking dobiti pristup raznim ekonomskim i financijskim strukturama EU i zapadnog Balkana. Stoga je ulazak Srbije u ovu zajednicu poželjan, odnosno, „insajderski“.

„Posebno je važno za Kinu da ojača svoju ekonomsku prisutnost u Europi jer Sjedinjene Države ulažu zajedničke napore kako bi oslabile američko-kinesku međuovisnost i američko-kineske ekonomske odnose. Što više Sjedinjene Države vrše pritisak na Kinu sankcijama, trgovinskim ratovima i ograničenjima, to će kineski interes za regiju biti veći”, rekao je Dmitrij Suslov, zamjenik ravnatelja Centra za sveobuhvatne europske i međunarodne studije na Visokoj ekonomskoj školi.

Tako aktivna suradnja Balkana i Pekinga izaziva nezadovoljstvo u Bruxellesu. Osim činjenice da kineski projekti vežu balkanske zemlje za Peking, zabrinutost zapadnih država je navodno „povezana s ekološkim problemima i korupcijom“. 

“EU ima svoje ekološke standarde, a neke su balkanske zemlje, na primjer, pozvale kineske tvrtke da grade termoelektrane na ugljen. Ekostandardi se snižavaju. Uz to, vjeruje se da se kineski projekti vrlo netransparentno provode. Za Europljane korupcija koja prožima balkanske zemlje prepreka je zbližavanju, dok se Kina ni na koji način ne upliće u tu situaciji”, objasnila je politička analitičarka Sofija Melničuk, sugerirajući da Kinu ne zanimaju unutarnji problemi zemalja i ugovore potpisuje s vladama, ma kakve one bile.

Ove tvrdnje baš i nemaju smisla, posebno ako u obzir uzmemo sve ekonomske ugovore i projekte zapadnih zemalja s arapskim monarhijama, koje su globalni primjer korupcije, kriminala i zločina, uključujući one najgore poput ratnih zločina i genocida. To nikada nije smetalo zapadnim vođama i elitama da posluju s jednom Saudijskom Arabijom ili jednim Katarom, koji financira terorističke aktivnosti Muslimanskog bratstva u cijelom svijetu, uključujući evropske zemlje, gdje se kroz legalne političke stranke već infiltriralo u institucije. No, Kina bi, kako oni vide situaciju, poslove s vladama regije trebala sklapati tek nakon provjere izvješća Amnesty Internationala,  Human Rights Watcha ili Transparency Internationala.

Diplomacija koronavirusa

Još više optužbi iz Bruxellesa palo je na Peking i Moskvu tijekom borbe protiv pandemije Covid-19. 

"Kina i Rusija iskorištavaju zdravstvenu krizu zbog koronavirusa i pomažu drugim zemljama samo da povećaju svoj utjecaj na globalnoj razini", rekao je tada visoki predstavnik EU za vanjsku politiku i sigurnost Josep Borrell za talijanski list La Repubblica. 

Razočaranje Europske unije je to što balkanske zemlje nisu pravilno procijenile financiranje koje im je Bruxelles dodijelio za borbu protiv koronavirusa.

Tako su se vlasti Srbije sredinom ožujka, shvativši da situacija s Covidom-19 u zemlji izmiče kontroli i da nema dovoljno sredstava za borbu protiv koronavirusa, obratile Bruxellesu. Međutim, u tom je trenutku u samim europskim zemljama bjesnila pandemija i uvedena je zabrana opskrbe medicinskom opremom izvan EU. 

Tada se Beograd za pomoć obratio Pekingu i Moskvi. I jedan za drugim su u zemlju počeli pristizati zrakoplovi sa zaštitnom opremom i medicinskom opremom iz Kine, kao i vojni liječnici i specijalisti za virologiju iz Rusije, a zrakoplovi ruskih zrakoplovnih snaga su isporučivali posebnu medicinsku i zaštitnu opremu. Nakon toga, dio vojnih stručnjaka koji su pružali pomoć u Srbiji preraspoređen je u Bosnu i Hercegovinu.

Nakon toga, Europska komisija najavila je da će Srbiji dati 78,4 milijuna eura za socijalno-ekonomsku obnovu zemlje i 15 milijuna eura za borbu protiv pandemije, a također je podsjetila na 200 milijuna eura bespovratnih sredstava i 250 milijuna eura zajmova dodijeljenih za razvoj srpskog zdravstva. Međutim, na Balkanu su izračunali da se potpora Kine i Rusije pokazala značajnijom i pravodobnijom.

Intenzivna energetska suradnja između Moskve i balkanskih država ostaje, napominje Dmitrij Suslov. 

„Rusija provodi mnoge energetske projekte u Srbiji, smatrajući Beograd važnim klijentom za ruski energetski sektor. Uz to, zapadni Balkan je regija koja nije pokrivena NATO paktom i Rusija tamo ima svoj glas, iako je Rusija obično potisnuta iz regija u kojima je prisutan Sjevernoatlantski savez. Za Rusku Federaciju Balkan su vrata za sudjelovanje u europskim sigurnosnim pitanjima”, rekao je politolog.

Uz to, kako primjećuje Suslov, Rusija ne priznaje Kosovo, što "dodatno stimulira rusko-srpske veze", ali kada se govori o ruskom utjecaju na Balkanu ne treba pretjerivati. 

“Istovremeno, Moskva je svjesna da će se Srbija kretati prema EU i ni na koji način to neće pokušati spriječiti. Čak suprotno. Naime, pristupanje Srbije Europskoj uniji može promijeniti odnos snaga i nadoknaditi antirusku vezu u Europskoj uniji, ojačati proruski glas u EU” , rekao je stručnjak za Izvestiju.

Što se tiče veza s NATO paktom, tu Rusija ima potpuno drugačiji stav i potiče srpsku i bosanskohercegovačku vojnu neutralnost. Isti list je posvetio veliku analizu kupnje ruskog oružja, koje, kako „upozorava“ DW u nedavno objavljenom članku, „sprečava Srbiju u pristupanju NATO paktu“. No, autor zaboravlja da taj proces ne postoji i Srbija i BiH su posljednje zemlje koje su tek 2006. pristupile Partnerstvu za mir, kojeg su dio i Rusija i druge bivše sovjetske republike, te produžile  program IPAP, kojeg je Beograd potpisao samo za razbolje 2019.-2021. i nakon toga treba dogovoriti novi, a tu Rusija vidi prostor za djelovanje.

„S obzirom da IPAP predstavlja najviši mehanizam suradnje NATO-a s partnerskim državama koje nemaju aspiracije za članstvo u Savezu, usvojeni dokument kao polazište ima jasno definiranu politiku vojne neutralnosti Srbije, čija je suština odsustvo želje za pristupanjem NATO-u ili bilo kom drugom vojnom savezu u svijetu, ali istovremeno i spremnost da se ostvari partnerska suradnja, podijeli odgovornost u realizaciji zajednički definiranih interesa i suočavanja sa sigurnosnim izazovima koji su u suvremenom svetu nedjeljivi“, stoji u priopćenju nakon usvajanja ovog dokumenta. Prema onome što se da iščitati iz koraka ruske diplomacije, proces pristupanja EU nije nešto što će Moskva u regiji kočiti, ali su ulaganja, prodaja oružja, realizacija projekata i vezivanja zemalja regije za Moskvu i Peking znaci da su prisutni i da će se jače angažirati da tako i ostane, čak i u onim zemljama koje izgledaju „izgubljene“, poput Crne Gore, što ranije nije bio slučaj. To što su za Zapad takvi koraci odraz „zlokobne politike“, nije vrijedno komentara, jer gdje su Zapad, Turska i arapske monarhije, tu vladaju rat, glad, beznađe i politički kaos. Za dvije euroazijske sile se to ne može reći. Barem za sada…

Izvestia