Odakle, za Boga miloga, „glavosjeci“ u Francuskoj u Trećem mileniju?

Francusku je potreslo drugo odsijecanje glava nedužnih civila od strane islamskih ekstremista i terorista i manje od mjesec dana. Zločini neshvatljivi u Trećem mileniju, ne samo u Evropskoj uniji i Francuskoj, već u cijelom svijetu, osim nekih zaljevskih monarhija, a o tome ću kasnije, jer je tu korijen svega.

Odsijecanje glava islamski ekstremisti koriste kao metodu smaknuća „u skladu s Kur'anom, koje se, prije svega, prakticira kod pogubljenja izdajnika i nevjernika. S gledišta suvremenih informacijskih tehnologija, ova vrsta ubojstva služi dvama glavnim ciljevima radikala: teroru i propagandi.

Dekapitacija je standardni način pogubljenja prema srednjovjekovnom islamskom zakonu, a zasnovan je na starim učenjima iz Kur'ana. Tako je, na primjer, poslanik Muhamed pogubio ljude iz židovskog plemena Banu Quraiza, koji su prvo sklopili dogovor s muslimanima, a zatim ih izdali u trenutku kada su Muhammedovi protivnici opsjedali Medinu.

"Bilo ih je ukupno 600 ili 700, iako su neki spominju broj 800 ili 900", rekao je o broju odrubljenih glava Abu Bakr Muhammad ibn Ishak, autor najranije biografije poslanika Muhammeda.

Teror se postiže pokazivanjem agonije žrtve pri pogubljenju, a tu je najveću pomoć islamskim ekstremistima dala iračka Židovka Rita Katz, s prebivalištem u Sjedinjenim Državama, koja je svoju agenciju SITE koristila za „ekskluzivna prikazivanja snimki pogubljenja koje je vršio ISIL“, koje je ona, „slučajno“, uvijek dobivala prva.

Žrtvi ne samo da se siječe glava jednim udarcem, već joj se doslovno pila i sječe polako, a žrtva je istodobno bila pri svijesti i često je gledala u kameru ili pored nje, to jest, vidjele su se oči umirućih. Sama bol i demonstrativnost ovog pogubljenja, prema teroristima, trebala je izazvati osjećaj pravog užasa kod onih koji su neprijatelji fundamentalističke ideologije koju su teroristi širili. Teror je trebao suzbiti želju za otporom radikalnom islamu, ili barem nekako umanjiti kritike oko stavova i ciljeva terorista. Konačno, teroru je to i zadaća.

Kod onih koji ih simpatiziraju, a to sigurno nisu svi, čak ni većina muslimana, to je izazvalo osjećaj pripadnosti.

Psiholozi tvrde da videozapisi dekapitacija, obzirom na raspon emocija koje izazivaju, mogu na osobu utjecati slično kao gledanje pornografije. Naime, stvara se psihološka i emocionalna ovisnost sa željom da ono što je učinjeno na ekranu ponovite u realnom životu. A tu se Rita Katz, ali i svi oni koji su širili materijale ISIL-a, i ne samo, svrstala na njihovu stranu. Zapravo, omogućila je da videozapisi snimljeni HD tehnologijom i s „vrhunskom“ režijom, ako se može koristiti ova riječ za nešto ovako bolesno, omogućila je da ovi videozapisi budu dostupni u bilo kojem kutku svijeta. I danas su svi na internetskoj stranici Heavy.com i gleda ih na milijune ljudi.

U terorista u Nici pronađen je nož, Ku'ran i dva telefona. Ništa posebno, ali je on bio porijeklom iz Tunisa i nedavno je došao odande, bez dokumenata, preko Lampeduse i Italije.

I ovo je ključno, jer su islamski fundamentalisti i militanti, a Tunis ih je u odnosu na broj stanovnika dao najviše na svijetu, proizvod francuskih obavještajnih službi za svrgavanje Ben Alija u Tunisu. Potom se Ansar Al-Sharia, skupina izvorno nastala u Muslimanskom bratstvu Tunisa, preselila u Libiju,  iz Libije u Siriju, iz Sirije natrag u Libiju i Tunis, dijelom u Karabah, a dijelom, što je očekivano, u Evropsku uniju.

Na ovo su evropske prijestolnice upozoravali i Gaddafi i Assad, potonji više puta, ali uzalud. I sada se svi čude što se to dogodilo u Francuskoj. Zemlji koja je stvorila horde terorista za potrebu „Arapskih proljeća“, koja je u izuzetno dobrom odnosom s Katarom, glavnim sponzorom selafija Muslimanskog bratstva, ali ništa manje lošim odnosima s vehabijama iz Rijada, tako da sav ovaj igrokaz sa svađom Erdogana i Macrona poznavateljima ovih činjenica izgleda, blago rečeno, degutantno.

Što se tiče dekapitacija, to je „vraćanje izvornom islamju“, kojeg zagovaraju selafije i vehabije. Kadija presudi i glava leti kao da je od kupusa. Suđenja, naravno, traju pola sata, ako i toliko, čisto da bi se zadovoljila forma, a ne, kako nalaže Kur'an, posebno kod smrtnih kazni ili mutilacija, gdje o smrtnoj kazni, ali ne odrubljivanjem glave, odlučuje sudsko vijeće u vrlo složenom procesu.

Ali tko širi ove ideje i tko štiti „slobodu govora“ kada su u pitanju islamski ekstremisti, koji će „možda negdje zatrebati Parizu ili saveznicima“? Francuska je dala politički azil i za 20 000 Čečena koji su pobjegli iz Rusije nakon poraza islamističke pobune. Dali su utočište Muslimanskom bratstvu Tunisa, što je danas aktualno, ali i onima iz Libije, Sirije, posebno opasnih Egipćana i ekstremista iz ostalih zemalja Magreba.

A danas se internet, najvažnija institucija multikulturalizma, koristi kao alat za brzo radikalno obrazovanje, jer mladi ljudi dobivaju pristup govorima fundamentalističkih propovjednika i postaju plijenom islamističke propagande koju nitko ne cenzurira i čiji video zapisi često prikazuju dekapitacije.

Nije iznenađujuće da se u Francuskoj mnogi muslimani odgojeni u getu suprotstavljaju francuskoj državi i zapadnoj civilizaciji općenito. Svoje zajednice smatraju potlačenima, a sebe borcima otpora. Možda je zato Francuska postala najveći centar za regrutaciju boraca ISIL-a u zapadnoj Europi. A koga su trebali rušiti ti ekstremisti? Erdogana ili starog i sada mladog katarskog emira Al-Thanija? Sigurno ne. Možda su trebali svrgavati vehabijsku dinastiju Al-Saud? Gluposti. „Podizani su“ da ih se pusti da ruše one koji su bili brana islamskom fundamentalizmu - Ben Alija, Gaddafija,  Mubaraka i Assada, što su i uspjeli, barem u dva od četiri slučaja.   

Sad kad je ISIL poražen, francuski „džihadisti“ svoje vještine i želje nastoje primijeniti na teritoriju same Francuske. A kad se u muslimanskoj zajednici počela širiti vijest da je tamo neki učitelj Samuel Paty vrijeđao poslanika Muhammeda, jedan od njih je otišao i odsjekao mu glavu. Za primjer drugima koji vrijeđaju poslanika i kao primjer za ostale "vjernike".

Štoviše, ova osoba nije dobila odgovarajuću osudu u muslimanskoj zajednici svoje zemlje. Položaj francuskih muslimana bio je, blago rečeno, ambivalentan.

“Ako razgovaramo s pojedincima, oni će osuditi teroristička djela motivirana mržnjom. Ali kad su ti ljudi u društvenoj skupini, njihovo mišljenje se dramatično mijenja. Pritisak okoline, na primjer, strah od kritike u džamiji isključuje kritiku islamskih terorista. Čujemo da neistomišljenici zaslužuju smrt zbog vrijeđanja islama”, piše poljska Gazeta Wyborcza.

I ovdje se postavlja pitanje tko to upravlja tim džamijama i gdje su imami završili studije? Je li to bilo prestižno sunitsko „Sveučilište Al-Ahzar“ u Kairu ili su neka „pustinjska“ sveučilišta u Saudijskoj Arabiji i Kataru? Tko je platio, podigao i sagradio selafijske/vehabijske džamije, medrese i islamske centre u Francuskoj, ako ovo radikalno islamsko učenje nije karakteristično za Arape Magreba, već za one s Arapskog poluotoka? Odgovori na ova pitanja su poznati, još od '70-ih i belgijske kraljevske kuće, koja je Saudijcima tada dala „Carte Blanche“ da s lokalnim muslimanima rade što ih je volja, samo da belgijska kraljevska obitelj dobije unosne naftne ugovore. I Pandorina kutija je otvorena. 

Dvosmisleni stav u Evropi, uključujući i regiju, zauzeli su i oni kojima je važno biti u trendu raspoloženja islamske zajednice, muslimani iz redova vođa javnog mnijenja iz Francuske i drugih zemalja, kao i čelnici muslimanskih država. Zločin su komentirali frazama "nije u pravu, ali ...", pa bi dalje objasnili da je žrtva sama kriva za prikazivanje karikature poslanika Muhammeda. Ali ovo je bio slučaj kog profesora Samuela Petya, ali ne i u Nici, gdje je glava odrubljena jednoj baki koja je išla na jutarnju misu, opet zbog lažnog satiričnog časopisa Charlie Hebdo, kojeg čuva kordon specijalnih policijskih snaga i nitko ne može doći do njih.

U Rusiji je Duhovna uprava muslimana pozvala vjernike da poštuju načela mirnog suživota predstavnika različitih religija i da izbjegavaju provokatore, ali je ruska država zabranila medijima i portalima da objavljuju uvredljive karikature poslanika ili sadržaja koji vrijeđaju osjećaje vjernika drugih denominacija.

„Samozvani „branitelji islama “svoja kaznena djela provode pod sloganom zaštite religije. Budući da teroristi svojim napadima krše zakon, krše granice dopuštenog, ubijaju civile i prijete miru u društvu, mora im se suditi prema zakonima države čiji su državljani. Svaki apel na njihovu religioznost, nekakva „ali“ da su se "osvetili" za religiju neprihvatljive su i ništavne pred zakonom koji su prekršili", kaže se u apelu Islamske zajednice Rusije.

A što će biti u Evropi? Ništa, sve dok Macron, Merkel i oni koji dođu poslije nje i drugi čelnici ne shvate da se ne može na jednoj strani surađivati s teroristima, a onda očekivati da će se po povratku u EU ili po dolasku, kao što je slučaj mladog Tunižanian u Nici, oni ponašati drugačije. Glave će i dalje padati, ali ne vođe one super zaštićenih „karikaturista“ časopisa Charlie Hebdo, o kojima sam u više navrata rekao što mislim. Ne, glave će se rezati baki koja ide na misu ili običnom prolazniku. Potpuno nevažno, iako osobno mislim da ni Macronu to nije važno, jer toliko glup nije da ne zna sve gore navedeno. Ovaj perverzni savez selafija, vehabija i zapadnih vlada će i dalje trajati, a to znači da će terora biti još, ne samo u Francuskoj, već svugdje  gdje svojim novcem i utjecajem uspiju penetrirati Katar, Turci i Saudijska Arabija, posebno u siromašna predgrađa i regije.