Azeri pred Šušijem: Rusija i rat u Karabahu

Armenski premijer Nikol Pašinjan apelirao je na Vladimira Putina sa zahtjevom za pomoć Armeniji, jer se rat u Karabahu približava armenskim državnim granicama. Konkretno, Erevan je pozvao Moskvu da odluči intervenirti prema sporazumu o prijateljstvu iz 1997. Odgovor se nije dugo čekao. Kakvu pomoć Rusija može pružiti svom partneru u ODKB savezu i što se zapravo očekuje od ruske vojske u Erevanu?

Armenski premijer Nikol Pašinjan apelirao je na Vladimira Putina sa zahtjevom za pokretanje "hitnih konzultacija" kako bi se utvrdio oblik potpore i stupanj osiguranja sigurnosti republike.

"S obzirom na činjenicu približavanja neprijateljstava granici Armenije i zadiranja u teritorij Republike Armenije, premijer je apelirao na predsjednika Rusije", priopćilo je Ministarstvo vanjskih poslova Armenije.

Pašinjan se osvrnuo na savezničke odnose i na drugi članak Sporazuma o prijateljstvu, suradnji i uzajamnoj pomoći od 29. kolovoza 1997. godine, prenosi  TASS . Armenski čelnik, posebno je  spomenuo premještanje stranih boraca s Bliskog istoka i njihovo sudjelovanje u ratu u Karabahu.

Službena Moskva reagirala je dovoljno brzo i, čini se, ne onako kako bi premijer Pašinjan želio. Rusko Ministarstvo vanjskih poslova garantiralo je da će Rusija pružiti Erevanu svu potrebnu pomoć u okviru savezničkih obveza, "ako se sukobi presele izravno na teritorij Armenije".

Ranije je i tajnik predsjednika Rusije Dmitrij Peskov odgovorio na pitanje u kojem je slučaju Moskva spremna poslati vojsku u zonu sukoba u Karabahu.

Pomoć Armenije proizlazi, između ostalog, iz ruskih obveza prema Organizaciji ugovora o kolektivnoj sigurnosti (ODKB), podsjetio je Peskov. Ali, naglasio je glasnogovornik Kremlja, predsjednik Putin "jasno je razjasnio i razgraničio ta dva pitanja - obveze ODKB-a ne odnose se na Karabah". Prema njegovim riječima, informacija da se neke vojne akcije provode na teritoriju Republike Armenije nije potvrđena.

Članak 2. rusko-armenskog sporazuma iz 1997., na kojeg se Pašinjan pozvao, kaže kako će se stranke "međusobno odmah savjetovati kad god, prema mišljenju jedne od njih, prijeti oružani napad na nju". U istom je duhu formuliran i članak 4. Ugovora o kolektivnoj sigurnosti. Ako je jedna od država ODKB-a izložena agresiji, to bi sve države članice trebale smatrati napadom na njih. U slučaju agresije, sve ostale države ODKB-a, na zahtjev napadnute države, "odmah će joj pružiti potrebnu pomoć, uključujući vojnu“.

No, suptilnost je u tome što se rat u Karabahu možda i približava granicama Armenije, ali sa stajališta službene Moskve nije prešao te granice. Kao što znate, bitke se odvijaju u samoproglašenoj republici Gorski Nagorno, čiju neovisnost de jure ne priznaje ni Armenija, kao ni u teritoriju "sigurnosnom pojasu" oko republike.

De facto, armenska strana trpi gubitke i materijalnu štetu tijekom trajnih borbi. Ranije je glavni napad azerbejdžanskih trupa bio koncentriran na južnom boku, duž granice s Iranom prema armenskoj granici. Nakon tog dijela kampanje došlo je do promjene smjera glavnog napada azerbejdžanske vojske - prema gradu Šuši, drugom po veličini središtu Karabaha,  odmah nakon glavnog grada Stepanakerta.

Sa stajališta međunarodne zajednice, ne isključujući Rusiju, sve je to teritorij Azerbejdžana.

Ubrzo su Pašinjanove izjave u Bakuu komentirane da ne vide mogućnost za intervenciju bilo koje treće zemlje, što znači Rusije, u sukobu na teritoriju Azerbejdžana, odnosno u Karabahu. To je izjavio azerbejdžanski predsjednik Ilham Alijev.

Usput, Turska, koja ne skriva svoju umiješanost u ono što se događa u Karabahu, također je akter u sukobu.

Moskva je zapravo odbila Pašinjana, smatra Igor Korotčenko, vojni stručnjak i glavni urednik časopisa National Defense.

“Iz izjave ruskog Ministarstva vanjskih poslova slijede dva zaključka. Prvo, Gorski Karabah je Azerbejdžan, pa stoga Armeniji neće biti pružena nikakva pomoć u vezi s akcijama u Karabahu. Druga je stvar da će u slučaju napada na samu Armeniju Rusija ispuniti svoje obveze u okviru ODKB-a”, rekao je Korotčenko za novine Pogled.

Prema sugovorniku, Azerbajdžan neće napasti Armeniju.

“Alijyev je to u posljednje vrijeme izjavio deset puta. Predsjednik Putin također je naglasio da se neprijateljstva ne vode na teritoriju Armenije. Stoga se Pašinjan može obratiti najmanje sto puta: "Putine, dovedite trupe!" Ali Moskva mu je već odgovorila - neće biti ulaska ruske vojske u Karabah, i ne očekuje se desant. U izjavi diplomatskog odjela sve je rečeno vrlo jasno“, naglasio je Korotčenko.

Zamjenik ravnatelja Instituta zemalja Zajednice nezavisnih država Vladimir Žarihin također smatra da "lukava formulacija Pašinjana o pristupu neprijateljstava granicama Armenije" ne daje valjan razlog za rusku intervenciju na temelju međudržavnih ugovora.

"Ne postoji presedan koji bi Moskvi omogućio pružanje potpore Erevanu zaobilazeći ODKB", izjavio je Žarihin.

"Rusija već osigurava sigurnost Armenije. Ruski graničari čuvaju armensko-tursku i armensko-iransku granicu. 102. vojna baza u Gyumriju također je važan čimbenik naše vojne nazočnosti. U slučaju zadiranja - naglašavam - na teritoriju Republike Armenije, Rusija će uvijek podržavati ovu republiku u okviru Sporazuma o ODKB-u“, dodao je na kraju Vladimir Žarihin.

Ali prijetnja sigurnosti Armenije već je stvarnost, naglašavaju u Erevanu.

“Da, u osnovi se vode neprijateljstva na teritoriju koji je nekad pripadao Azerbajdžanskoj SSR. Ali udari se gotovo svakodnevno provode na teritoriju Armenije, u regiji grada Vardenisa na sjeveru republike, Gorisa na jugu i drugim naseljima “, rekao je armenski politolog, istraživač Instituta za Kavkaz Hrant Mikaelijan.

Prema njegovim riječima, "9 turskih bespilotnih letjelica oboreno je iz ruske baze, među onima koji neprestano prelijeću Gyumri s turske strane i u tom smislu ruska baza ne spava."

Mikaelohan vjeruje da je s ruske strane moguća "određena vojno-tehnička i obavještajna pomoć, što je, na određeni način, naknada za tursko sudjelovanje s druge strane. Nemoguće je otvoreno govoriti o većini njih. Prirodno, Erevan ne može poslati takav zahtjev koji bi Rusiju doveo u neugodan položaj, napomenuo je armenski stručnjak.

„U svakom slučaju možemo konstatirati da je premijer Armenije predložio Rusiji da počne raditi na razumijevanju kakva bi mogla biti ta suradnja", rekao jeHrant Mikaelijan.

Azeri su pred Šušijem

Za to su vrijeme Azeri zaista došli pred Šuši i opasno u blizu Lačinskom koridoru.

U tom kontekstu započeli su pregovori na razini Ministarstva vanjskih poslova u Ženevi. Nakon neuspjeha Rusije i Sjedinjenih Država, sada Europa pokušava biti posrednik. Iran je još uvijek „na čekanju“ i trebao bi biti sljedeći na redu.

I da, unatoč poricanju Turske, u otvorenom tisku postoje vjerodostojni izvještaji da je Turska u sukob uključila teroriste Sirije. Oni imaju tehničku pomoć i savjetodavnu podršku iz Turske. I zasad to Azerbejdžanu daje prednost. Teško je zamisliti dugoročni prekid vatre i dogovor bez sudjelovanja multinacionalnih oružanih mirovnih snaga i promatrača. Mirovne snage ne bi trebale uključivati ​​supredsjedatelje skupine Minsk, uključujući Sjedinjene Države ili susjedne zemlje. Svaka uloga Turske u posredovanju ili održavanju mira besmislena je i za SAD i za Armeniju, što je rekao i američki savjetnik za nacionalnu sigurnost O'Brien.