Eksperiment Nikol Pašinjan u Armeniji i tri faze Majdana

Jutros sam postavio objavu u kojoj su dokazi kako danas bjeloruski „disidenti“ prose po Litvi i Latviji, zatvoreni u izbjegličke logore, s jednim obrokom i 21 eurom tjedno „za osobne potrebe“. Strašno, ali ima i goreg, kao što je napisao ruski bloger  Aleksandar Majsurijan.

„Svi mi često zamjeraju da rijetko pišem o Armeniji, iako sam armenskog podrijetla, općenito, po njihovom mišljenju, ne usuđujem se pisati ni o čemu drugom. Pa, evo, ispunjavajući njihovu želju, post o armenskim poslovima“, piše Majsurijan.

Ne jednom smo vidjeli kako počinju Majdani. Sada nam, nažalost, Armenija daje živopisan, kristalno jasan primjer kako oni završavaju. Ali prikažimo sve faze ciklusa Majdana.

Faza prva – Majdan je svrgavanje zlog vladara

Općenito rečeno: "tko ne skače - taj je ...", "komunjara, moskal i…“ nastavite niz.

Sve njih mete val nacionalnog entuzijazma i euforije. Svečano se postavljaju spomenici zločincima poput Stepana Bandere, Krasnova ili nekog drugog prikladnog kolaboracionista.

Postavljaju se spomen obilježja u znak sjećanja na žrtve boljševizma. Zabranjeno je lijepim riječima opisivati sovjetsku prošlost, jer su tada slobodoljubivu zemlju okupirali zli judeo-boljševici i bila izložena neviđenom teroru, genocidu, gladi i neprestanim mukama i ponižavanjima. Nešto slično je bilo prisutno i u nas, ali u  drugom obliku, no suština je ista.

Druga faza - Mali pobjednički rat

Potom slijedi vrhunac militantnog patriotizma i  procvat nacionalne mitologije, ali često kratkotrajan. Rat završava otrežnjujućim hladnim  šamarom, uz gubitak teritorija. Za ilustraciju pročitajte noviju povijest Gruzije, Moldavije, Ukrajine i sada Karabaha i Armenije.

I treća faza - Novi Majdan

Svrgavanje zlog gospodara itd. I prijelaz u novu rundu istog postupka.

Armenija sada, nažalost, prolazi kroz prijelaz iz druge faze u treću. Gruzija je već prošla mnoge cikluse Majdana. Ukrajina je do sada preživjela tri, Rusija jedan ili dva, prvi 1991. i drugi 1993. Naravno, zemlje koje su prošle samo jedan ciklus Majdana izvana izgledaju malo bolje od onih koje su imale dva ili tri. I takve pobjeđuju u vojnom sukobu. Ali to je razumljivo, jer što je više Majdana, što je dublje dno, to je veći stupanj propasti društva, vojske, države, gospodarstva, odnosa između ljudi, svega i svih.

Svaki je Majdan prijelaz na novu razinu povijesne regresije i degradacije. Tom procesu nema kraja i ne može ga biti, sve do raspada zemlje na skupinu kolonija pod vanjskom kontrolom i potpunog kraja njezina postojanja.

Pa, postoji, u teoriji, još jedan izlaz. To je nova Oktobarska revolucija i svrgavanje liberalne buržoazije. Ali tko će to učiniti?

Ovako misli ruski bloger armenskog porijekla Aleksandar Majsurijan. I pogodio jer, jer Erevan upravo potresa tko zna koji po redu Majdan, koji će dodatno oslabiti državu i institucije. Anarhisti će možda biti zadovoljni s ovakvim „raspletom“, ali manje države na Kavkazu znači nestanak društva, što je previdio, iako u dobroj namjeri, i Nestor Mahno u Ukrajini tijekom građanskog rata poslije Oktobarske revolucije 1917. Za sada, koliko god to ružno zvučalo, samo jaka nacionalna država jamči slobodu, suverenitet, time i prosperitet. Sve ostalo su floskule, lijepe u teoriji, ali u praksi put u nestanak.

Što ovo znači? Pa, vjerojatno da će Nikol Pašinjan, miljenik zapadnih elita uskoro postati prošlost, ružan san Armenaca koji su naivno vjerovali da će ElektroMajdanom i rušenjem Sargsjana i republikanaca u samo nekoliko mjeseci biti obećana zemlja za zapadna ulaganja, što će Armeniju pretvoriti u „Švicarsku Kavkaza“. Sada je cilj spasiti što se spasiti može i ojačati državu, institucije i vojsku, a onda se može govoriti o suverenitetu i osnovnim pretpostavkama za gospodarski rast i blagostanje.

Umjesto vječno cenzuriranog Facebooka:  Telegram Altermainstreaminfo