Kada je svijet drhtao od koronavirusa Mers-CoV, puno opasnijeg od Covida-19, ali su mediji odlučili da "to nije ništa"

Danas se ovaj respiratorni sindrom i ne spominje, a cjepivo koje se učinkovito koristi je ono koje je proizvela ruska Gamaleya, gotovo isto ono koje se sada zove „Sputnik V“ i na bazi vektora, stare sovjetske škole, koristi se za suzbijanje pandemije Covid-19.

Nije daleko sjećanje na to da se svijet  prije Covida-19 tresao zbog novog koronavirusa. Bilo je to 2013. godine, kada smo prvi put čuli za Mers ili za bliskoistočni respiratorni koronavirusni sindrom. Slučajevi zaraze, iako s vrlo smrtonosnim učincima, i dalje su ograničeni na određena područja Bliskog istoka.

Što je Mers?

Poznata i kao devina gripa, Mers je bolest uzrokovana koronavirusom Mers-CoV. Virus koji uzrokuje bolest vrlo je sličan virusu Sarsa. Unatoč toj sličnosti, stopa smrtnosti u ovom je slučaju mnogo viša, do razine od 34% u odnosu na 10% koju ima Sars.

Bilo je to 24. rujna 2012. godine, kada je egipatski virolog Ali Mohamed Zaki izvijestio o prvom slučaju u Saudijskoj Arabiji. Prema studijama koje su proveli znanstvenici, najakreditiranija hipoteza o širenju virusa je ona koja uključuje skok vrste koronavirusa s deve na čovjeka na sljedeći način: Mers-Cov ima šišmiše kao prirodni rezervoar, koji svojim izmetima zaraze urme, zatim deve, a zatim i ljude. S razdobljem inkubacije od 12 dana, bolest se počinje razvijati uz prisutnost vrućice, a zatim se pogoršava u akutno i brzo zatajenje dišnog sustava. U nekim slučajevima zabilježeno je i akutno zatajenje bubrega.

Vrhunac širenja virusa

Nakon što je prvi slučaj Mersa zabilježen u rujnu 2012., slijedilo je brojanje ostalih slučajeva, a zatim je otkriven vrhunac u travnju 2014. godine. Na kraju tog mjeseca su u svijetu izbrojana ukupno 424 ispitanika pogođena infekcijom. Tog je dana utvrđena i 131 žrtva Mersa.

Difuzija je ostala donekle ograničena, što je nadoknađeno visokom stopom smrtnosti. Najveća medijska pažnja virusu dogodila se 2013. U tom periodu je postojao strah zbog godišnjeg muslimanskog molitvenog sastanka tijekom lunarnog mjeseca hadža, u svetom gradu Meki. Zapravo, 2013. godine događaj se očekivao od 9. srpnja do 7. kolovoza, na vrhuncu širenja virusa i na području gdje je bilo najviše slučajeva.

To je izazvalo zabrinutost zbog izbijanja epidemije dolaskom u Meku više od 3 milijuna ljudi. Upravo iz tog razloga  vlasti su sljedećih godina smanjile broj dozvola za hodočašće za 20%. Ali prava motivacija nikada nije otkrivena. Očito je uzrok više bio povezan s radovima izvedenim na mjestu gdje su vjernici išli na molitvu.

Tko se bojao 2013. godine?

Znanstvena zajednica odmah je upozorila na mogući napredak novog koronavirusa. Iznenadna pojava bolesti i njezino širenje na određenom području Bliskog istoka stvorili su uvjete za globalnu uzbunu. Alarm je potvrdila i tadašnja tajnica Svjetske zdravstvene organizacije, kineska znanstvenica Margaret Chan.

"Suočeni smo s hitnom globalnom zdravstvenom situacijom. To nije problem kojeg jedna država može sadržavati unutar svojih granica ili kojim može lako upravljati“, rekla je Chan na summitu u Ženevi u svibnju 2013.

Tvrdnje su nagovijestile proglašenje pandemije. Međutim, činjenica da je većina slučajeva još uvijek pronađena u Saudijskoj Arabiji navela je WHO na veći oprez. Ovaj posljednji izbor vjerojatno je posljedica i spoznaje da je Mers epidemija u rijetko naseljenim područjima planeta, za razliku od onoga što se dogodilo kod izbijanja Sarsa u kineskoj provinciji Guandong između 2002. i 2003. godine. Ipak, neki slučajevi novog koronavirusa zabilježeni su i u Europi.

U Firenci u svibnju 2013. je to bio muškarac koji se nedavno vratio iz Jordana i bio je prvi pozitivan slučaj u Italiji i Evropi. Njegova je kći također ubrzo nakon toga imala pozitivan rezultat, dok je 60 osoba u kontaktu s njim bilo u karanteni. Na kraju su u Italiji bila ukupno tri slučaja Mersa, srećom nijedan smrtonosan. U ostatku Europe i u Sjedinjenim Državama situacija na kraju 2013. izgledala je vrlo slično. Malo slučajeva i nije bilo stvarnog izbijanja epidemije.

Od Saudijske Arabije do Južne Koreje

Činjenica da je na kraju 2013. izgledalo da je prvi vrh premašen također je odredila blag stav poziciju WHO. S medijske točke gledišta, Mers je pao u drugi plan i smatralo se da je najgore prošlo.

Ali to nije bio slučaj. U travnju 2014. epidemija je vrlo snažno ponovno počela kružiti Saudijskom Arabijom. Samo u tom mjesecu zabilježeno je 227 slučajeva, od kojih mnogi u arapskoj zemlji. Ovdje je postotak smrtnosti dosegnuo čak 50%, pomažući da se ponovno aktivira alarm. U ovoj fazi nekoliko je infekcija zahvatilo liječnike i zdravstveno osoblje.

Prema studijama koje je provelo Sveučilište u Bonnu, a odobrio ih je ECDC iz Amsterdama, nagli novi nalet u 2014. godini nije se mogao pripisati mutaciji virusa. Jednostavnije, suočili smo se s povratkom infekcije koja nikada nije potpuno nestala. Ponašanje koje se ne razlikuje od ostalih koronavirusa.

Nakon vrhunca u travnju 2014. godine, Mers je sljedeće godine ponovno bio zastrašujući u Južnoj Koreji. 20. svibnja 2015. godine je kod 68-godišnjaka, koji se vratio iz Saudijske Arabije, utvrđen pozitivan test na virus. Međutim, dijagnoza je postavljena tek u četvrtoj bolnici koju je pacijent posjetio. To je pridonijelo brzom širenju Mersa u zemlji. Tek 4. srpnja 2015. je Južna Koreja izašla iz epidemije i to s gotovo 200 slučajeva i 36 potvrđenih žrtava.

Trenutna situacija

Virus nije nestao. Nakon vrhunca 2014. i 2015. godine, Mers je imao i drugih malih naleta između 2016. i 2017. i ponovno u veljači 2019. Prošle godine u Saudijskoj Arabiji, kako se nalazi u podacima WHO, bio je 151 slučaj, od kojih je 48 bilo smrtno. Stopa smrtnosti ostala je vrlo visoka. Sveukupno, otkako je Mers identificiran 2012. godine, zabilježena je 881 žrtva na 2562 osobe službeno zaražene.

I to je glavna razlika s druga dva koronavirusa identificirana početkom stoljeća. Sars je od 2002. do 2003. imao smrtnost od 10%, a postotak za Sars-Cov-2 pandemiju 2020. trebao bi biti manji od 1%.

Međutim, visoka smrtnost kao da je u korelaciji s nižom prenosivosti infekcije. Studije provedene tijekom godina pokazale su da se virus s jedne osobe na drugu prenosi samo u vrlo bliskom kontaktu. To bi objasnilo zašto je zaraznost više utvrđena u bolničkim uvjetima i u obiteljskim kontekstima. Među hipotezama o manjem širenju u usporedbi s drugim koronavirusima, također je i niska gustoća naseljenosti regije u kojoj su se razvila prva izbijanja. U svakom slučaju, Mers nije dobio medijsku pažnju, iako je upitno koliko je točno ljudi od njega umrlo, obzirom na bliske kontakte ljudi u Meki i njihove zdravstvene sustave po povratku u domovinu.

S druge strane, uopće nema podataka, odnosno vjerojatno ih ima u ruskoj stručnoj literaturi, ali na Zapadu ne, o prodaji ili ustupanju doza ruskog cjepiva protiv Mersa, posebno zbog činjenice da u Ruskoj Federaciji živi veliki broj muslimana i odlaze na hadž u Meku, što vlasti u Moskvi nije moglo ostaviti ravnodušnim. Ono što se zna je da Rusi imaju cjepivo za Mers, a kome i koliko su ga dali ili prodali, to bi trebalo provjeriti. To se u uvjetima utrke za prestiž između Gamaleye i Oxforda ili Pfizera neće čuti, ali cjepivo postoji.

„Želio bih da naglasim da su istraživači iz naših naučnih centara još '90-ih godina uspješno eksperimentirali s pripremom za genske terapije. Daljim istraživanjima formirana je univerzalna platforma za izradu cjepiva protiv različitih infektivnih bolesti, a na tim platformama su naučni istraživači i naši stručnjaci uspjeli da naprave šest cjepiva koje su u različitoj mjeri u upotrebi u Rusiji, izjavio je ruski ministar zdravlja Mihail Muraškov i naveo kao primjere cjepiva protiv virusa Ebola i koronavirusa tipa Mers-CoV.

I tako je, očito, otklonjena prijetnja izuzetno ubojitom soju koronavirusa, koji je kosio čak polovicu zaraženih, a danas se toga gotovo nitko i ne sjeća. Mers jednostavno nije bio medijski atraktivan.