Tursko „ekonomsko čudo“ na staklenim nogama - Slom lire zemlju gura u provaliju

Turska je pred najvećim izazovom u novijoj povijesti, iako Erdogan na sve načine traži da Turcima da bilo kakvu pobjedu, pa makar to bila mučna i nedovršena pobjednička kampanja u Gorskom Karabahu.

Još 2016. sam pisao o negativnim trendovima u turskoj ekonomiji, ali to nije izgledalo tako strašno u odnosu na situaciju u kojoj je Turska danas. Ekonomija koja je počela rati s dolaskom Erdogana na vlast je zaista bila u usponu. Onda je Turska pogođena globalnom krizom 2009., ali to nije bila krivica vladajuće AKP stranke i Erdogana. Međutim, kriza 2016. jeste. Ona je posljedica avantura Turske u „Arapskim proljećima“, incestuoznom savezu s teroristima Al-Qaide i Islamske države, koji je doveo do terorističkih napada i u samoj Turskoj, kampanjama u Siriji u početku, Libiji kasnije, obje neuspješne jer neprijatelj nije poražen i Turska se nije domogla resursa te dvije zemlje, a sada je zemlja pod pritiskom Zapada i Istoka zbog svojih ekspanzionističkih težnji na Kavkazu, u istočnom Mediteranu i Središnjoj Aziji.

Rast političke nestabilnosti kroz godine doveo je na kraju Tursku u poziciju u kojoj je ekonomski stručnjaci i ulagači gledaju s puno skepse. Kritični zaokret smjera turske ekonomije došao je s pokušajem vojnog udara sredinom srpnja prošle godine. U prvom polugodištu 2016. turski je BDP bio 4,5% viši nego godinu prije. U trećem tromjesečju, 1,8% niži.

To je bio tek početak negativnih ekonomskih vijesti koje su se zaredale u posljednje vrijeme. Od tada se turska valuta u nekoliko navrata našla na povijesno najnižoj vrijednosti u odnosu na američki dolar, valutu o kojoj turska kritično ovisi, ali o tome u drugom dijelu članka.

Od početka 2017. vrijednost lire je pala za zabrinjavajućih desetak posto, a taj je trend nakratko zaustavljen, da bi od ovog ljeta opet počela strmoglavo padati i iznova je dosegla povijesni minimum.

Ovaj trend po tursku ekonomiju može imati pogubne rezultate, a s obzirom na to da Erdogan ne pokazuje želju da stabilizira vanjskopolitički kurs zemlje, čini se kao da ide na sve ili ništa, i to u igri koju ne može dobiti.

Turske kompanije s ovi tečajem lire više ne mogu refinancirati inozemne kredite. Riječ je o kreditima u vrijednosti većoj od 200 milijardi američkih dolara, više od četvrtine bivšeg godišnjeg bruto domaćeg proizvoda Turske, koje turski poduzetnici moraju ili refinancirati ili ih otplatiti. Budu li prisiljeni stranu valutu kupovati po ovom tečaju, stradat će njihovi financijski rezultati, doći će do otpuštanja zaposlenih ili odustajanja od investicija. Svemu tome se pridružila koronavirusna pandemija i Erdogan je posegao za jedinom mogućom opcijom: dobiti mali pobjednički rat kako mi dolio gorivu na vatru krizom gotovo ugašenog nacionalizma.

Turska valuta minira snove Recepa Tayyipa Erdogana

Kako za ruski Pogled piše Mihail Kuvirko, turska valuta, unatoč svim naporima vlasti, obara nove negativne rekorde. Tijekom prošle godine stopa turske lire za dolar pala je za pola, a to je koštalo fotelje novu guvernerku Središnje banke. Zašto je tursko gospodarstvo na rubu velike krize i kako na to utječu vanjskopolitičke avanture predsjednika Erdogana, to su odgovori koje je u svojoj analizi ponudio Kuvirko.

8,47 lira po dolaru je bio novi antirekord turskog tečaja prošlog tjedna. Godinu dana ranije jedan je dolar vrijedio 5,8 lira, a u jesen 2016., kada je turska valuta počela nekontrolirano padati, davalo se nešto više od tri lire po dolaru. 6. studenog ove godine, nakon što je lira izgubila 8,4% u samo tjedan dana, Erdogan je otpustio guverenera Središnje banke Murata Uysala, iako je ovu funkciju obnašao vrlo kratko, od srpnja prošle godine.

Borba za jeftine kredite

Naji Agbal, koji je prethodno vodio strateški i proračunski odjel turske predsjedničke administracije, imenovan je novim guvernerom Središnje banke Turske. Ovo je značajna odluka koja pokazuje Erdoganovu spremnost da preuzme potpunu kontrolu nad polugama financijske moći u zemlji.

Murat Uysal, koji je napustio to mjesto, poticao je iz profesionalnog bankarskog sektora. Suprotno tome, novi guverner Naji Agbal dolazi iz administrativnog sustava iz doba Erdogana. U početku je radio u turskim poreznim vlastima, a 2009. prešao je u Ministarstvo financija na čijem je čelu bio šest godina kasnije. Agbal je ovu dužnost obnašao do srpnja 2018. godine.

Prethodnik Uysala i Agbala na čelu Središnje banke bio je Murat Centinkay. Tri je godine pokazivao neovisnost banke od Erdoganove političke volje. Kao što znate, turski vođa pobornik je ekonomske doktrine u duhu one koju je ispovijedao ruski akademik Sergej Glazjev i tvrdi da bi se potaknuo rast nacionalne ekonomije, potrebno joj je pružiti najjeftinije moguće kredite. Upravo je to ono što je Erdogan redovito tražio od Cetinkaya, ali se uvijek držao recepata monetarne ortodoksije: nacionalna valuta pada, inflacija raste - povisite kamatnu stopu tako da "vrući" špekulativni novac ne uđe u ekonomiju.

U lipnju 2018., nakon što je tečaj lire probio još jednu "psihološku barijeru", onu od 4 boda za američki dolar, turska je Središnja banka naglo povisila stopu s 8% na 17%, a uskoro i na ogromnih 24% za male kredite. Na toj je razini stopa trajala otprilike godinu dana, sve dok Erdoganovo strpljenje nije puklo i Cetinkay je otpušten.

Međutim, poslušniji Uysal počeo je odlučno smanjivati ​​stopu u skladu sa željama turskog predsjednika. Kao rezultat toga, do početka ove godine stopa turske valute približila se tečaju od šest lira za dolar, a nakon devalvacije rast tečaja se ubrzao. Unatoč vladinim planovima da inflaciju održi na oko 10% godišnje, neovisna istraživanja pokazuju da je stvarni rast cijena u Turskoj dvoznamenkast.  

Lira pada i padat će

Turci sami nisu iznenađeni ovakvim razvojem događaja. Svatko tko je bio u Turskoj prije dvadeset godina dobro se sjeća stare lire s puno nula. Tijekom ekonomske krize i hiperinflacije '70-ih-'80-ih, kada je zemlja doživjela dva vojna puča, Turska je postala zemlja „milijunaša“. U ovom su trenutku turske vlasti slijedile druge južnoeuropske zemlje poput Španjolske, Italije, Grčke ili kasne „Jugoslavije“, koje su neprestano pribjegavale devalvaciji kako bi stimulirale izvoznu zaradu u nacionalnoj valuti. Kao rezultat toga, početkom 2000-ih tečaj lire bio je samo inferioran u odnosu na jugoslavenski dinar iz vremena Slobodana Miloševića i za milijun lira bilo je nemoguće kupiti kutiju cigareta.

Denominacija turske valute za šest nula početkom 2005. bila je jedna od značajnih reformi "ranog" Erdogana.

Jedna nova na milijun starih lira je bio proces koji se poklopio s uspješnim ciklusom snažnog rasta svjetske ekonomije, a na kraju tog razdoblja, malo prije globalne krize 2008. godine, lira je imala tečaj u omjeru 1:1 za dolar. Turske monetarne vlasti reagirale su na krizu blagom devalvacijom valute kako bi potaknule potražnju za svojim izvoznim proizvodima, uključujući turizam, ali od tada je tečaj lire počeo polako, ali sigurno padati. Odlučujući zamah koji je naglo ubrzao devalvaciju lire bio je neuspješni pokušaj državnog udara u ljeto 2016. i od tada je pad tečaja postao gotovo nezaustavljiv. To su veliku ulogu igrali teroristički napadi u Turskoj, dijelom na jugu koji se pripisuju Kurdima i ISIL-u i strašni napad na zračnu liku u Istanbulu u ljeto 2016., za koji je odgovornost preuzeo ISIL, očajan zbog turske izdaje i početka suradnje s Rusima u kojoj se Erdogan morao odreći barem ISIL-a, kad je već nastavio podržavati Al-Nusru i islamističke milicije koje gravitiraju oko sirijske Al-Qaide.

No, Turska je ostala zarobljena o u ovisnosti o stranim tržištima. Osim deprecijacije lire, nije bilo drugog načina da se potakne inozemna potražnja za turskom robom zbog usporavanja globalne ekonomije, a to je neizbježno značilo upadanje u novu spiralu inflatorne devalvacije.

U međuvremenu je pogoršan još jedan problem turskog gospodarstva - kronični deficit trgovine i platne bilance. Dva je desetljeća pod vladavinom Erdogana Turska je napravila ogroman modernizacijski skok, ali to je skupo koštalo. Zemlja je bila prisiljena uvoziti sve više i više nafte i plina, a to je dovelo do toga da je vrijednost uvoza stalno nadmašivala vrijednost izvoza. Manjak je trebalo pokriti povećanjem državnog duga koji je u kolovozu dosegao rekordnu vrijednost od 1,72 bilijuna lira, gotovo 235 milijardi dolara.

Deficit trgovinske bilance uvijek stvara pritisak na nacionalnu valutu, podsjeća vodeći analitičar investicijske tvrtke QBF Oleg Bogdanov. Pogoršanje odnosa Turske s tradicionalnim saveznicima - Europskom unijom i Sjedinjenim Državama - dovelo je do odljeva međunarodnih ulagača iz zemlje, a to je povećalo pritisak na tursku liru.

Prošlogodišnja ostavka Murata Cetinkaya prije kraja mandata bila je signal vanjskim promatračima da je Središnja banka Turske pod sve većim pritiskom Erdogana. Ova je pretpostavka potvrđena je brzim smanjenjem stope Središnje banke pod vodstvom Murata Uysala - tijekom godine pala je na 8,25%. Ali Uysal je vrlo brzo postao talac takve politike. Lira nije prestajala padati, a Središnja banka bila je prisiljena pribjeći "ortodoksnim" odlukama, koje Erdogan doslovno mrzi.

Međutim, povišenje stope u kolovozu za 2% nije bilo dovoljno da zaustavi devalvaciju, a Uysal se nije usudio učiniti više i tako je napustio svoje mjesto.

"Ovo je priča o tome koliko je štetno miješanje izvršne vlasti u rad središnje banke", rezimira Oleg Bogdanov.

Podrijetlo ovog sukoba leži još u 2014. godini, kada turska Središnja banka deviznim intervencijama, odnosno potrošivši više od tri milijarde dolara, nije mogla postići željeni rezultat. Međutim, to nije zaustavilo daljnje pokušaje utjecaja na tečaj topljenjem rezervi. Rezultat se pokazao žalosnim. Na kraju ljeta međunarodna rejting agencija Moody's izračunala je da su neto devizne rezerve Turske pale na nulu.

Erdogan je tada rekao da "njihove ocjene ne vrijede ništa", a ministar financija Berat Albayrak napomenuo je da uopće nije gledao na tečaj lire. Međutim, iznenadna ostavka Murata Uysala ukazuje da ovo nije ništa više od pokušaja blefiranja u lošoj igri.

Istodobno, problemi turskih financija nisu ograničeni na spor o tome kako pravilno regulirati stopu Središnje banke. Dublji razlog je iscrpljivanje mogućnosti postojećeg modela gospodarskog razvoja zemlje. Od 2012. moguće je primijetiti njegovo usporavanje. Ako je u razdoblju 2002. - 2007. prosječna stopa gospodarskog rasta bila 6,8%, onda je u 2012. - 2016. bila samo 3,28%.

„Zapravo, Turska je upala u zamku produljenog pada stopa rasta nakon brzog razvoja, što je zemlji omogućilo dostizanje svjetske prosječne razine BDP-a. Iscrpljivanje nekih važnih ekonomskih resursa, obično jeftine radne snage koje je prije bilo na raspolaganju,  igra presudnu ulogu u izlasku iz ovog trenda. Za Tursku je takav resurs postao konstantno visoka razina domaće potrošnje, podržana aktivnim "pumpanjem" gospodarstva jeftinim kreditima i privlačenjem vanjskog financiranja. Međutim, domaće tržište ne može se širiti u nedogled. Značajan iznos duga u privatnom sektoru i ovisnost o priljevu financijskih sredstava stvaraju rizike u slučaju kolebanja priljeva posuđenih sredstava.

Cijena geopolitičkih avantura

Zapravo je spuštanje međunarodne ocjene na razinu "smeća" najbolji dokaz da vanjski ulagači više ne gledaju na Tursku kao na pouzdanog zajmoprimca. Erdoganove sve drskije međunarodne eskapade u tome igraju posebnu ulogu.

Prije toga je Turska svoju riznicu nadopunjavala uslugama i turizmom, no u 2020. godini se broj turista smanjio se zbog koronavirusa. Sukladno tome, prihodi su također pali. To također stvara pritisak na liru, a osim toga pogoršava geopolitičku situaciju.

Turska se pridružila Azerbejdžanu u sukobu u Karabahu, pojačava geološka istraživanja u spornim vodama s Ciprom i Grčkom, što dovodi do daljnjeg zahlađenja odnosa sa Zapadom.

Na kraju, problem je stvorio snažni potres u Izmiru 30. listopada, koji je pogodio i tečaj lire i turski indeks Bist 100. U međuvremenu je Središnja  banka Turske odlučila održati ključnu stopu niskom, što je dovelo do činjenice da je zemlja na rubu valutne krize. Devizne rezerve se iscrpljuju, a Središnja banka odbija povisiti tečaj.

Ali pitanje nije samo je li nasljednik Murata Uysala spreman poduzeti mjere za obuzdavanje novčane mase za jačanje lire, a osim povišenja stope su potrebne i dodatne mjere, ali bi one mogle dovesti do prosvjeda u zemlji.

U međuvremenu je 6. studenog Europska unija produžila sankcije protiv turskih operacija bušenja na istočnom Mediteranu na godinu dana, gospodarstvo zemlje nije u najboljoj situaciji, a turistički sektor pati od koronavirusa.

Glavni problem turske ekonomije nisu čak ni Erdoganove makroekonomske ideje, već zastarjeli tehnološki sustav. Od 2017. u strukturi proizvedenih proizvoda dominirao je segment srednje tehnologije i njegov je udio prelazio 55%, a proizvodi s tehnološkom razinom ispod prosjeka činili su još 42%, dok je udio visokotehnoloških proizvoda bio samo 2%.

Turska treba povećati ulaganja u razvoj i proizvodnju visokotehnoloških proizvoda, ali niske stope gospodarskog rasta nisu u mogućnosti osigurati potrebnu količinu financijskih sredstava.

„Scenarije za razvoj događaja je teško predvidjeti, uglavnom zbog velikog broja potencijalnih prijetnji, od kojih svaka riskira pokretanje lančane reakcije ekonomske krize. S obzirom na globalni trend jačanja dolara, slabljenje turske valute vjerojatno će se nastaviti. Također je očito da si Turska ne može priuštiti intervenciju u rješavanju pitanja Karabaha, a da istovremeno održava napetost na istočnom Mediteranu, te u odnosima s Europskom unijom i Sjedinjenim Državama. O tome svjedoči gotovo potpuno iscrpljivanje državnih rezervi, što Turskoj onemogućava sudjelovanje u dugotrajnim vojnim sukobima", za Pogled je rekao ruski stručnjak Vitalij Mankevič.

Je li Erdogan ovoga svjestan? Možda i jeste, ali je odavno dosegao razinu na kojoj gubi kontakt sa stvarnošću, što počinje brinuti ne samo zemlje s kojima je u izravnom sukobu, već i Rusiju, Kinu, koja je oduvijek skeptična prema Ankari zbog podrške ujgurskim teroristima i separatistima, a sada i EU i Sjedinjene Države. Ovaj scenarij za Tursku definitivno nije obećavajući.