Uloga lažne „multikulti“ politike otkriva zašto je Austrija bila meta islamističkog terora

Najmanje četiri osobe postale su žrtve krvavog terorističkog napada u Beču, koji su počinili islamistički ekstremisti, dio radikalizirane populacije u procesu koji je trajao godinama i činilo se da će u ljeto 2018. kancelar Sebastian Kurz prekinuti ovu praksu.

Naime, Austrija je tada najavila da će protjerati nekoliko imama koji dobivaju sredstva iz inozemstva i zatvorit će sedam džamija. Odluka je donesena u sklopu suzbijanja uvezenog “političkog islama”.

Odluku je tada najavio osobno kancelar Austrije, Sebastian Kurz, objašnjavajući kako odluka dolazi nakon istrage koju je pokrenula posebna služba za vjerska pitanja. Istraga je pokrenuta nakon što su se te godine pojavile slike djece odjevene u uniforme u džamiji u Beču koju financira Turska.

Naime, istraga je pokrenuta kada su se u travnju pojavile fotografije djece odjevene u osmanske vojnike koji su sudjelovali u vojnoj kampanju u Galipolju, jednu od bitaka simbola Osmanskog carstva.

Prizori su snimljeni u jednoj od glavnih džamija u Beču, povezanoj s turskom zajednicom u austrijskom glavnom gradu.

“Za paralelna društva, politički islam i radikalizaciju nema mjesta u našem društvu”, objasnio je austrijski kancelar Sebastian Kurz, kojeg je podržao tadašnji koalicijski partner desničarske Slobodarske stranke Heinz Christian Strache, a na kraju teksta pojašnjeno preslagivanje u parlamentu i vrhu vlasti, gdje je Alma Zadić, porijeklom Bošnjakinja, postala je austrijska ministrica pravde, pojašnjava kako je postalo teško poduzimati daljnje mjere za pooštravanje migracijske politike. Država je popustila i napad je bio neizbježan. Nedostajao je samo motiv, a njega je austrijskim radikalima dao turski predsjednik Erdogan, koji u zadnje vrijeme aktivno promiče agendu američkih neokonzervativaca o neizbježnom „sukobu civilizacija“.

Važni je naglasiti da Alma Zadić ne dolazi iz vjerskih krugova, već iz redova Zelenih i nastupa s pozicije liberala, koji traže otvorene granice i zagovaraju davno propali model „multikulturalizma“, što je u jednom od govora priznala i njemačka kancelarka Angela Merkel.

Vraćajući se na pokušaj prethodne vlade, fotografije koje je objavio liberalni tjednik Falter su izazvale lavinu polemika u austrijskom društvu. Na njima su prikazana djeca u maskirnim uniformama koja su marširala, mahala turskim zastavama, a onda se pretvarala da su mrtva, prekrivena turskom zastavom, dok su ih drugi pozdravljali vojničkim pozdravom.

Džamijom, koja se našla u središtu pozornosti, ali i istrage, upravlja Islamsko-turska unija Austrije, izravno povezana s Turskom upravom za vjerske poslove, ili “Diyanetom”. Sama organizacija se distancirala od povijesne predstave, ali su kancelar i austrijske vlasti odlučili kako sloboda vjeroispovijesti ne podrazumijeva širenje ove vrste propagande u objektima koji isključivo trebaju služiti za obavljanje vjerskih obreda.

Predsjednik Islamske vjerske zajednica u Austriji (IGGÖ) Ibrahim Olgu se službeno ogradio od spektakla, ali austrijske vlasti tvrde kako godinama djeluje kao produžena ruka Ankare u Austriji. Johann Gudenus iz tada vladajuće FPÖ je tražio njegovu  ostavku.

FOTO – “Priredba” u džamiji u Beču zbog koje je pokrenuta istraga o financiranju i djelovanju dijela islamskih propovjednika u Austriji

Džamije su zapravo vodili Sivi vukovi , a tek onda hodže i imami

Nakon provedene istrage je rečeno da bi oko 40 imama moglo biti protjerano iz Austrije, budući da ih se dovodi u vezu s ekstremističkom turskom organizacijom “Sivi vukovi”, upravo zabranjenom u Francuskoj.

Osim džamije u Beču, najavljeno je zatvaranje još šest selafijskih vjerskih objekata, koje pripadaju Arapskoj vjerskoj zajednici.

Kako tada piše Die Presse, džamiju u Beču i šest drugih džamija je vodila ekstremna desničarska turska organizacija “Sivi vukovi”. Stoga će biti zatvorene četiri džamije u Beču, dvije u Gornjoj Austriji i jedna u Koruškoj.

Razlozi za zatvaranje su selafijske izjave i propovijedi predstavnika jedne od ustanova džamije. Arapska vjerska zajednica je potpuno raspuštena, a džamija na Antonsplatzu je stavljena izvan zakona. Osim toga, radila je bez dopuštenja Islamske vjerske zajednice u Austriji. Zatvaranje je stupilo na snagu odmah, ali džamije su imale pravo žalbe.

“Koristimo ovo pravo po prvi put. Ured za vjerske poslove ima široke mogućnosti intervencije u spornim događajima, ali ih do sada nije dovoljno koristio”, rekao je Sebastian Kurz na konferenciji za novinare.

“Olgun je istaknuti član udruženja ATIB, koje djeluje u Austriji kao produžetak turske vlade i dominira Islamskom vjerskom zajednice u Austriji. Potpuno je nemoguće da predsjednik nije znao za predstavu u bečkoj džamiji Dammstraße. Ovo potvrđuje moj stav da je IGGÖ u međusobnoj vezi s turskim nacionalistima i islamistima. Takvim stvarima nema mjesta u Austriji i potpuno su neprihvatljive”, rekao je Gudenus.

Tada je najavljeno da bi oko 40 imama Islamsko-turske unije Austrije moglo izgubiti dozvolu boravka, jer je u zemlji zabranjeno inozemno financiranje islamskih organizacija i osoblja vjerskih objekata.

Ured za vjerska pitanja je o kršenju zakona izvijestio Ministarstvo unutarnjih poslova, nakon čega je provedena istraga.

U početku je otkriveno jedanaest imama, od kojih su dva zatvorena, jer su ilegalno ušli u zemlju. U konačnici im prijeti protjerivanje, rekao je ministar unutarnjih poslova Herbert Kickl. Kasnije je pojasnio da će biti protjerano šezdesetak imama i članovi njihovih obitelji, od oko 260 koliko ih djeluje u Austriji, što je znatno veći broj od onog kojeg navode mediji.

Islamsko-turska unija Austrije (ATIB), organizacija za kulturnu i društvenu suradnju, već je duže vrijeme meta kritika, uglavnom zbog propagiranja turskog nacionalizma.

ATIB djeluje kao vrsta krovne organizacije koja predstavlja više od 60 udruga diljem Austrije. Istraga protiv organizacije još uvijek traje, a vlada je tada rekla da je tek na početku.

Savezni kancelar je zadaću da riješi ovo pitanje dao bivšem ministru Gernotu Bluemelu, koji je istaknuo kako se u istrazi usko surađivalo s islamskom vjerskom zajednicom koja nema veze s pojavom radikalizma u dijelu austrijskih muslimana.

“Nema nikakvog proturječja u tome da netko bude pobožan musliman i istovremeno ponosan Austrijanac. Ali u pitanjima integracije, religija bi uvijek trebala biti dio rješenja, a ne problem. Religijska sloboda je dobra stvar, ali vladavina prava mora biti zaštićena. Za paralelna društva, politički islam i radikalizaciju nema mjesta u našem društvu”, rekao je kancelar Sebastian Kurz.

Bivši vicekancelar Heinz-Christian Strache je najavio nove mjere u suzbijanju radikalizacije među austrijskim muslimanima.

“Mi smo tek na početku. Kancelar i ja smo sam uputili sva ministarstva da nešto poduzmu. Ako to ne bude dovoljno, mi ćemo biti ovdje i ocijeniti pravnu situaciju”, zaključio je Heinz-Christian Strache.

Podsjetimo, diljem Austrije je 2017. bilo više od 400 molitvenih soba i džamija. U pravilu su to su jednostavne molitvene sobe koje su smještene u apartmanima ili velikim prostorima koji su nekada služili za druge svrhe. U Austriji postoje i tri prave džamije s minaretima, koje služe za ogromnu većinu od 700 000 austrijskih muslimana koji nisu u kontaktu sa selafijskim propovjednicima ili turskim nacionalistima koji se vjerskim objektima služe u propagiranju svoje ideologije. Ali onda je došlo do političkih promjena i radikalno desna Slobodarska stranka je mjesto ustupila Zelenim liberalima, a njihova ministrica pravosuđa Alma Zadić je smanjila pritisak na imigrante, uključujući one ilegalne. Podsjetimo da za vrijeme njenog upravljanja ovim resorom napadač Fejzulai Kujtim, Albanac iz Makedonije, nije bio pod stanom prismotrom, iako je bio u zatvoru zbog pokušaja odlaska na sirijsko ratište u redovima terorističke „Islamske države“.

žIako je ova tragedija bila prva za Austriju, ne može se nazvati iznenađenjem. Iako je zemlja vodila relativno oštru migracijsku politiku, čak se mnogi lokalni dužnosnici nisu usudili da je nazovu uspješnom.

Osim toga, Austrija je davala politički azil raznim „disidentima“, a najpoznatiji je mozak napada na zračnu luku u Istanbulu 2016. Ahmed Čatajev, koji je ratovao u dva čečenska rata protiv Rusije, kojem je Austrija priznala status „politički progonjene osobe u Ruskoj Federaciji“.

Pozivi na alarm zbog loše migracijske politike oglašavali su se više puta. A čim je austrijska vlada popustila stisak, dogodilo se neizbježno.

Dan 2. studeni 2020. godine ući će u austrijsku povijest kao jedan od najmračnijih u njenoj novijoj povijesti. Nepoznate osobe organizirale su masakr u blizini sinagoge smještene u samom središtu Beča. I počele su glasine o panici. Izviješteno je o sedam mrtvih, sedam terorista rasutih po gradu, koji su uzimali taoce u restoranu i hotelu. Netko je zadržan tik do poznate Bečke opere. Vlasti su pozvale ljude da ostanu kod kuće, metro je prestao raditi. Terorizam je ostvario cilj, jer su ljudi i država su bili terorizirani.

Postupno se slika razbistrila. U pucnjavi su ubijene četiri osobe, a talaca nije bilo. Upucan je jedan terorist. Ispostavilo se da govorimo o Albancu koji je bio zatrovan idejama „Islamske države“.

Procjenjuje se da se još pet ili šest osoba može sakrivati. Ne traži ih samo austrijska, već i policija susjednih država.

Incident je bio prvi krvavi teroristički napad s naglašenim islamističkim tragom u povijesti Austrije. Međutim, posljednjih dana situacija nije bila nimalo mirna. Tako je 29. listopada skupina od 50 Turaka provalila crkvu Antuna Padovanskog u Beču. Hram se nalazi na području Favoriten, gdje žive mnogi doseljenici iz Turske i drugih zemalja. S obzirom na to da je kancelar Sebastian Kurz izrazio punu potporu Francuskoj u nedavnim događajima, ovakav je razvoj događaja sasvim prirodan.

Ali to je bilo i prirodno sa stajališta čisto austrijskih specifičnosti. Prema statistikama, otprilike 7% stanovništva je sljedbenici islama. Još 2006. austrijsko Ministarstvo unutarnjih poslova objavilo je izvješće prema kojem se smatra da se 45% lokalnih muslimana ne može uklopiti u lokalno društvo. Bečki okruzi Rudolfsheim i spomenuti Favoriten, gdje je udio imigranata premašio gradski prosjek, postali su žarišta kriminala i nezaposlenosti.

Između ostalog, austrijske vlasti nisu mogle u potpunosti pratiti izbjegličke kampove u blizini trećeg najvećeg grada u zemlji, Linza. 2009. i 2014. godine dogodili su se masovni pokolji točno na njegovim ulicama. Kontrola nad džamijama, čiji je broj bez molitvenih soba oko 250, također je bila manjkava.

One su se dugi niz godina financirale iz Saudijske Arabije i drugih zemalja Perzijskog zaljeva. Džamije u bečkim okruzima Floridsdorf i u istom Favoritenu, kao i u blizini stanice metroa Praterstern, stekle su posebno lošu reputaciju.

Više ne jedno, nego se cijeli hor alarma oglasilo 2014. godine. Tada je cijelu Europu šokirala priča o dvije bečke školarke bosanskih korijena. Pobjegli su od kuće u Siriju, pridruživši se zloglasnom ISIL-u. Shvativši s kim imaju posla, djevojke su pokušale pobjeći kući, ali su ubijene. Sve u svemu, najmanje 130 austrijskih državljana borilo se u redovima terorističke „Islamske države“, od kojih su se mnogi vratili kući i čekali pravi trenutak da podsjete tko su i što su.

Ali stvari su se pogoršale 2016. godine, kada je Austriju pogodio ogroman izbjeglički val. Novogodišnja noć u Salzburgu se pretvorila u "noć silovanja", slično događajima koji su se u isto vrijeme dogodili u Kölnu u Njemačkoj.

Suočiti se s posljedicama migracijske krize bilo je moguće samo godinu dana kasnije. Konačno, krajem 2018. godine, skupina islamista napala je samostan u Beču, premlativši petoricu redovnika. Gledajući takve događaje, postaje jasno da je teroristički napad u Austriji bio pitanje vremena.

Istodobno, sasvim je prirodno da se Austrija kasnije suočila s većim terorom od ostalih bogatih zemalja u Europi. Ipak, austrijske vlasti poduzele su neke mjere kako bi spriječile tragedije. Primjerice, godinama su vodili tihu politiku preseljavanja migranata. Stoga se ogromna imigrantska geta nisu pojavila u Beču, kao u Parizu ili Stockholmu. Čak ni Favoriten ili Rudolfsheim nisu se mogli tako definirati.

Austrijanci su prije radikalizacije također imali relativno sreću sa sastavom imigranata. Turci, Bošnjaci ili Albanci ne mogu se smatrati pristašama "čistog" islama. Barem ne ogromna većina od broja u 700 000, koliko ih je u Austriji. Mnogi od njih prilično su se uklopili u austrijsko društvo, svladavajući njemački jezik na odgovarajućoj razini. Ali hanefijski islam, tipičan za Bošnjake, Albance i velikim dijelom Turke je polako počeo uzmicati pred selafijskim islamom Muslimanskog bratstva i vehabizmom kuće Al-Saud. Što se tiče prve skupine radikalizacije, ona se sada provodi novcem Katara, ali i pod utjecajem Turske Recepa Tayyipa Erdogana, koji je sam i cijeli AKP dio galaksije Muslimanskog bratstva koju financira Katar. Koliko je sada u Ausrtiji džamija tog pravca, "čistog islama" kao sebe zovu, jer propagiraju život i običaje iz vremena poslanika Muhameda, dakle VII i VIII stoljeća, to je posao kojeg trebaju provesti austrijske službe. 

I sjedište skupne OPEC je u Beču, a za onaj kartel su vezani šeici iz zemalja Perzijskog zaljeva. Ipak, teško da ih se može smatrati potencijalnim teroristima i svih godina s njima nije bilo problema.

Napomenimo i politiku sadašnjeg kancelara Kurza. Prilikom podnošenja prijave 2015. godine, Austrija je donijela zakon kojim se zabranjuje inozemno financiranje džamija i zahtijeva od imama polaganje državnih ispita. Od sada su sve propovijedi petkom morale biti održane samo na njemačkom jeziku. Nakon toga njemački je postao jedini prihvatljivi jezik u vrtićima, a vlasti su zatvorile mnoge "islamske" vrtiće. Nošenje odjeće koja skriva lice je u državnim institucijama zabranjeno.

Kurz se ponašao prilično oštro u pogledu migracijske politike. Nije se ustručavao kritizirati njemačku kolegicu Angelu Merkel jer nije mogla kontrolirati sve izbjeglice. Ovog rujna Kurz je kategorički odbio prihvatiti skupinu imigranata iz kampa na grčkom otoku Lezbos, usprkos hitnom zahtjevu iz Berlina. Odnosi između dvoje političara zategnuti su nekoliko godina, a razlog tome upravo je rigidnija austrijska imigracijska politika od njemačke.

Činjenica da se austrijski kancelar tako ponašao objašnjava se i raspoloženjem u austrijskom društvu. Naime, još 2008. ekstremno desne stranke osvojile su 29% glasova na parlamentarnim izborima, a pet godina kasnije 31%. Na predsjedničkim izborima, koji su se dogodili u jeku migracijske krize 2016. godine, kandidat krajnje desničarske Stranke slobode Norbert Hofer zamalo je postao predsjednik države. Tako su austrijski glasači poslali jasan signal da je problem s imigrantima izuzetno akutan.

2017. godine Kurz i njegova Narodna stranka uspjeli su pobijediti samo preuzimanjem polovice agende Slobodarske stranke. Zajedno s njom formirali su vladajuću koaliciju. I dok je takva desničarska vlada bila na vlasti, Austrija je nastavila "stezati vijke". U usporedbi s drugim europskim zemljama, gdje su se priče poput one u Beču događale puno češće, Austrija se činila otokom blagostanja.

Međutim, predsjednik Alexander van der Bellen, vodstvo Njemačke i Europske unije nisu htjeli takvu koaliciju. Jednostavno je uništena, a nakon izbora 2019. godine su Zeleni, najodanija stranka za imigrante u zemlji, postali partneri Kurzove stranke.

Alma Zadić, porijeklom iz BiH, ali zelena liberalka u političkom smislu, postala je austrijska ministrica pravde. Pod njom je postalo teško poduzimati daljnje mjere u pooštravanje imigracijske politike. Država je popustila i napad je postao neizbježan.

Trenutni teroristički napadi u Beču pokazali su da su se austrijske mjere, koje su djelovale oštro u odnosu na ostale zapadnoeuropske zemlje, u stvari pokazale polovične. Unatoč odsustvu velikih imigrantskih geta, u zemlji se svejedno pojavila zajednica koja živi u potpuno paralelnom svijetu, a koja je željela gaziti po austrijskim zakonima. Istina, zabranjeno je strano financiranje džamija, ali one su već dale svoje tužne "plodove".

Kao članica Europske unije, Austrija jednostavno nije mogla voditi politiku masovne deportacije onih koji odbijaju živjeti u skladu s europskim zakonima i propisima. Štoviše, nije mogla lišiti državljanstva lokalnih „imigranata“ druge ili treće generacije, koji su u njihovim glavama vjerojatniji stanovnici Pakistana ili Jemena. Pa čak i ako je imam održao hutbu na njemačkom jeziku, regrutiranje u redove radikalnih islamista nastavilo se u podrumima.

Činjenica da je Austrija dugi niz godina izbjegavala velike terorističke napade s izraženom islamističkom matricom se ne može smatrati nesrećom. Međutim, činjenica da sve mjere koje su vlasti poduzele nisu spasile zemlju od tragedije isto izgleda sasvim prirodno. Također je sasvim logično da slabljenje "stiska" vodstva zemlje neizbježno otvara vrata problemima.

Tako je bilo s Francuskom pod vodstvom Françoisa Hollandea , tako je bilo u Belgiji i Švedskoj, tako je bilo u Njemačkoj i Španjolskoj. Sad se to dogodilo u Austriji.

I dok austrijske vlasti ne poduzmu mjere poput Singapura, gdje su svi sumnjivi elementi pod totalnim nadzorom, Beč, Salzburg ili Linz mogu samo sanjati o miru.