Pregled vijesti iz Sirije na izmaku 2020.

U Siriji je 2020. završila napadom terorista takozvane „Islamske države“ na konvoj sirijske vojske u pokrajini Deir Ez-Zor, kada su se vojnici iz tog grada vraćali vraćali u Homs.

Ubijemo je 28 ljudi iz 4. divizije sirijske vojske, uglavnom porijeklom iz Homsa. Trinaest ljudi je ranjeno i prebačeno u bolnicu u Deir Ez-Zoru.

Ovo je dodatno podsjetnik da je ISIL kao teroristički pseudodržavni entitet uništen, ali ISIL kao teroristička skupina još živi. Sirijci će u istočnoj Siriji nekoliko godina morati čistiti preostale skupine koje se kreću u pustinjskim područjima.

S druge strane, treba odati pohvalu obavještajnim službama Sirije i saveznika, jer teritorij kojeg nadzire vlada ima manje terorističkih napada od neke zapadne zemlje, Francuske ili Njemačke, na primjer, koje su sada na udaru onih koje su poslali na Bliski istok u nadi da će svrgnuti vladi Bashara Al-Assada i u Damasku postaviti marionetsku vladu Muslimanskog bratstva kojeg kontrolira Turska ili vehabija odanih Rijadu, koji su držali Istočnu Goutu i pod Zahranom Alloushom na trenutak bili nadomak predsjedničke palače u Damasku. No taj se plan izjalovio i sada se vladine snage suočavaju s teroristima uglavnom na istoku zemlje, dok proturske skupine također drže manje dijelove Idliba i sjevernog Aleppa, ali su pod vatrenom kontrolom ruskim i sirijskih snaga i Erdogan ih više koristi za svoje kampanje u Libiji, Karabahu i gdje je već potrebno.

Turci napuštaju Idlib

U samom Idlibu je dovršeno  povlačenje svih turskih ispostava koje su nakon operacije „Zora Idliba 2“ ostale iza Assadovih linija.

Erdogan je insistirao na tome da turska vojska odatle neće otići, ali se očito „predomislio“.

Aktivni proces demontaže uporišta započeo je na jesen iz Moreka, a završio krajem prosinca.

Turske snage povukle su se na teritorij pod nadzorom terorista u ostatku Idliba, ali su ojačali svoje položaje u planinskim područjima Jabal Al-Zawiye, južno od autoceste M4.

Vrijedi napomenuti da je u veljači 2020. Erdogan Moskvi i Damasku uputio ultimatum, zahtijevajući da se sirijske trupe povuku iza linije turskih uporišta koja su postojala početkom 2020. godine.

No, "prijatelju Recepu" su Rusi očito jasno objasnili da se to neće dogoditi. Stoga su do kraja godine Turci bili prisiljeni na povlačenje, napuštajući nade da će se vratiti u potpunu kontrolu nad Idlibom i autocestom M5.

No, autocesta M4 je i dalje blokirana, a s Hayat Tahrir Al-Shamom, kojeg predvodi sirijska Al-Qaida, najvećom grupom u Idlibu, vjerojatnost sporazuma je ravna nuli-. Tako da će prije ili kasnije biti nove operacija, barem južno od ceste M4. Pitanje je samo vremena i koje će se snage upotrijebiti za čišćenje tog područja.

Također je vrijedno istaknuti da je Izrael proveo udar na Masiaf, gdje je cionistički režim pokušavao spriječiti raspoređivanje iranske vojne infrastrukture. Uzimajući u obzir činjenicu da se udari provode, a iranska vojna prisutnost u Siriji svejedno raste, učinkovitost tih akcija očito Izraelu ne pomaže u borbi protiv iranskog utjecaja na njegovim granicama, koji posljednjih godina neprestano raste, i rasti će u budućnosti.

Ain Issa: Kurdi su popustili i grad dali Assadu i Rusima

Proteklih dana su proturske terorističke skupine pokrenule veliku ofenzivu na kurdske položaje u gradu Ain Issa u pokrajini Hassaka.

Iako Kurdi u službenim priopćenjima negiraju sporazume s Damaskom, na terenu je vidljivo dodatno raspoređivanje sirijskih i ruskih vojnih punktova oko grada.

Turci i dalje pucaju na položaje Kurda sjeverno od Ain Isse, ali su obustavljene akcije velikih razmjera.

Glavna poanta onoga što se događa je prelazak Ain Isse pod kontrolu Assada, a ovdje se Erdogan ponaša kao loš policajac, a Rusija kao dobar. Kurdi i dalje insistiraju da oni kontroliraju grad i okolicu, praveći se da ne znaju što se događa, iako znaju kako to obično završava, a o tome najbolje mogu svjedočiti Kurdi iz Afrina, koji su odbili dati dozvolu da se sirijske trupe rasporede u regiji, pa su protjerani od strane terorista Muslimanskog bratstva odanih Turskoj.