Teksas razmišlja o odcjepljenju – Ovo su razlozi za građanski rat u Americi:

Republikanci iz Teksasa su najavili mogućnost odcjepljenja od Sjedinjenih Država. Iako ne govorimo o političkoj odluci i konačnoj secesiji, izjava Allena Westa je jasna: "Možda bi se države koje se pridržavaju zakona trebale ujediniti i stvoriti savez država koji će se pridržavati ustava".

Ovaj čovjek je zapravo otvoreno sugerirao da se skupina država može odcijepiti od Sjedinjenih Država.

Nakon odbijanja tužbe Teksasa od strane Vrhovnog suda, kojom se zahtijeva poništavanje predsjedničkih izbora u nekoliko država, dužnosnik Republikanske stranke u Teksasu je otvoreno izjavio da bi možda trebalo stvoriti novu uniju država koje poštuju zakon i ustav. Zapravo je izrečena  prikrivena prijetnja da bi se države koje ne priznaju izborne rezultate mogle odcijepiti od Sjedinjenih Država i stvoriti novi "savez". Šteta u svemu ovome što Teksasu i Novim Sjedinjenim Državama ne pristiže „pomoć“ iz Rusije i Kine, na primjer, iako je Washington podržavao sve kampanje koje su zadirale i zadiru i teritorijalni integritet i unutarnju stabilnost dvije suparničke velesile. Možemo to zamjeriti ili ne Moskvi i Pekingu, ali su neuplitanjem u ovim teškim trenucima za SAD pokazali da nisu kao Amerika i da neće koristiti situaciju, koja bi mogla eskalirati u građanski rat, samo kako bi stekli stratešku prednost u globalnoj areni.

Ali ovo nije od jučer i ovdje treba podsjetiti na moj stari članak iz 2015. godine, pisan gotovo iz dosade i na razini fantapolitike. Kasniji događaji, završivši s jučerašnjom izjavom Allena Westa, govore da su to bile sve samo ne fantazije.

Kako je 2019. objavio The Hill, anketa koju je proveo Institut za politiku i javne službe Georgetown pokazuje kako najmanje 70 posto birača u svim dobnim skupinama, bilo bijeli, crni ili latinoamerički glasači, osjeća da se „Sjedinjene Države kreću u smjeru građanskog rata“.

Podijele u američkom društvu su postale sve izraženije još za vrijeme drugog Obaminog mandata, a pukotine u američkom društvu su pod Trumpom toliko naglašene da se određene zajednice više ne dijele samo na etničkom ili vjerskom principu, već svjetonazorski, politički, socijalno i po svim drugim važnim i manje važnim pitanjima za američko društvo.

Iako se glasači slažu da društvene podjele rastu, čini se da se ne slažu oko izvora podjela. Većina republikanaca kaže da su demokratski politički lideri, društveni mediji, velike novine i kanali CNN i MSNBC posebno odgovorni za političku podjelu, dok većina demokrata smatra da su krivci republikanski politički lideri, društveni mediji, Fox News, interesi bogate elite i predsjednik Trump, naravno.

Ako se proteklih godina često govorilo o „balkanizaciji“ suverenih zemalja, a Libija, Sirija i Irak su samo neke od njih, gdje se kao razlozi navode nepravedno nametnute kolonijalne granice, različite etno-religijske skupine koje su prisiljene živjeti u tim umjetnim granicama, sektaški sukobi i slično, sada se otvara pitanje je li moguća „balkanizacija“ Sjedinjenih Država, uz neizbježan rat koji prati takav proces?

Kada su u pitanju druge zemlje, takve ideje uvijek dolaze od strane američkih stratega, koji su ujedno glavni krivci za probleme zemalja koje danas potresaju etnički i sektaški sukobi. Po mnogima je problem najlakše riješiti tako da se presiječe „Gordijev čvor“ i na razvalinama starih stvore nove države.

Amerika je još uvijek velika svjetska supersila koja negdje pokušava nametati ovakva rješenja. Međutim, što kada bi netko spomenuo „balkanizaciju Amerike“ i kao rješenje unutarnjih problema u toj zemlji predložio „Razjedinjene Američke Države“? Netko će reći da se radi o „fantapolitici“. No, je li baš tako? Kao što je rekao francuski moćnik i po vlastitom priznanju član masonske loze “Reda Velikog Orijenta“, Jacques Attali: „Nijedno carstvo, čak i ako izgleda vječno, ne može trajati zauvijek!“

Iako se već godinama govori o skorom padu Sjedinjenih Država, propasti i dekadenciji, multipolarnom svijetu i tako dalje, ta je zemlja još uvijek svjetska supersila, čak i s dolarom koji gubi prednost u odnosu na ostale svjetske valute. Međutim, isto tako postoje brojni signali koji upućuju da se carstvu i američkom režimu ipak bliži kraj, a ti su znaci  u uvjetima koronavirusne pandemije, s više od 300 000 mrtvih i 50 milijuna novih nezaposlenih, armijom ljudi koja čeka pakete hrane i proračunskim deficitom ove godine 3300 milijardi dolara toliko vidljivi, da se iz svega ovoga zaista može izaći samo s „jednim malim građanskim ratom“.

Kao što rekoh, drugi nigdje ne čine ono što su američki zločinački umovi uspjeli napraviti, a Balkan je ogledan primjer onoga što to znači „praksi“, ili kada te Washington „oslobodi“, da bi novostečena „sloboda“ bila još veće ropstvo u usporedbi s onim prethodnim. Uz pretpostavku da se uopće može govoriti o „ropstvu“ do '90-ih, ali neka bude tako.

Uzmimo i stariju vijest kada su SAD odlučile zatvoriti svoju povijesnu bazu u Jemenu i povući vojno osoblje, uključujući specijalne postrojbe i diplomatsko osoblje. Izgovor je bio da se povlače zbog sve većih sukoba Huti boraca protiv militanata jemenske Al-Qaede i snaga odbjeglog predsjednika Mansura Hadija. To je bio važan trenutak, jer su se američki vojnici do tada uvijek povlačili na kraju sukoba, a ne u vrijeme eskalacije.

Točno je da su SAD ostale akter u sukobu, ali su u njega gurnule nesposobne vojske Saudijske Arabije, UAE i Sudana, koji s lokalnim militantima do danas nisu uspjeli poraziti pokret Ansarullah i sve moćnije Huti milicije. Još više čudi da je evakuiran kontingent u Jemenu, jer on izravno nadzire strateški važan Adenski tjesnac. Takvo što je prije nekoliko godina bilo nezamislivo i Washington bi svim silama branio svoje interese. Dakle, ista ona vojska koja je godinama čekala bilo kakav izgovor za intervenciju bilo gdje u svijetu iz Jemena je jednostavno pobjegla. Kasnije je na cijelom Bliskom istoku vidno oslabio utjecaj Sjedinjenih Država, a jača utjecaj Rusije, Kine, Irana i dijelom Turske.

No, ovo je samo vrh ledenog brijega, koji ispod krije nagomilani javni dug od preko 27 000 milijardi dolara, etničke i socijalne napetosti u samoj Americi, gospodarske teškoće i niz drugih unutarnjih problema, što su sve znakovi propadanja jedne velesile.

Očiti znakovi slabljenja Sjedinjenih Država su brojni. Ranije je bivši predsjednik Obama bio potpuno nevažan i nemoćan s Kongresom u rukama republikanaca, a onda su Trumpa blokirali Kongres i „duboka država“, koja je doslovno poništavala odluke koje donese i kao predsjednik naredi da se provedu.

Institucionalna pat pozicija je vrlo ozbiljna. Ona je u Obaminom mandatu već dovela do gašenja rada vlade, takozvani „shutdown“, a isti problem je, popuštajući pred prijetnjama, morao rješavati i Trump.

FOTO: Politička karta s granicama saveznih država i okruga s demokratima (plavo) i republikancima (crveno) u Sjedinjenim Američkim Državama 2016.

Potom treba spomenuti krizu u odnosima s ključnim saveznicima, kao što su Turska i brojne zemlje Europske unije, neslogu unutar NATO pakta i nemogućnost da se nametne željena politika zemljama u svijetu, što su prethodne uprave činile s nezamislivom lakoćom.

U svijetu financija je Washington izgubio utjecaj u svojim najmoćnijim instrumentima, MMF-u i Svjetskoj banci, dok iz agencija Ujedinjenih naroda izlazi svakih nekoliko mjeseci, uvrijeđeni jer se ne poštuju američki interesi.

Za sve je „kriva“ Kina koja je udarila čvrste temelje paralelnoj globalnoj financijskoj instituciji, Azijskoj infrastrukturnoj investicijskoj banci, kojoj su se pridružili brojni američki saveznici. Ne treba posebno spominjati gubitke zbog sve manje udjela dolara u međunarodnoj trgovini, posebno među zemljama Azije, što je opet zajednički dugoročni plan Kine i Rusije.

Američka administracija se pokazala nesposobnom da se suoči s izazovima u vanjskoj politici, što se posebno vidjelo u kaosu Bliskog istoka i nemoći kada je u pitanju Rusija Vladimira Putina.

Unutar vlastitih granica se Amerika suočava s porastom kriminala, ali je za vladu najveći izazov bio pobuna koja je započela u kolovozu 2014. u Fergusonu, Missouri, a kasnije je eskalirala s ubojstvom Afroamerikanca Georga Floyda, što je dovelo do pobune i pisanja „nove američke povijesti“ koja ne smije „vrijeđati crnce“ ni na koji način. Čak ni sa spomenicima Kristoforu Kolombu, da navedemo samo jednog.

Naime, nakon što je u Fergusonu policajac Darren Wilson nepotrebno ustrijelio mladog Afroamerikanca Michaela Browna, diljem Amerike je počeo val prosvjeda koji su često prerastali u sukobe s policijom, a situacija se nije smirivala tjednima. Napetosti između američke policije, Nacionalne garde i Afroamerikanaca, te ostalih koji ne žele živjeti u policijskoj državi su za Washington je nerješiv problem.

Kao da to nije bilo dovoljno, 2015. su se u Americi pojavili naoružani crnački odredi. U Austinu, Texas, pripadnici streljačkog kluba „Huey Newton Gun Club“ marširali su kroz središte grada i zaustavili se s dugim oružjem ispred zgrade Savezne državne uprave Teksasa. Klub je dobio ime po suosnivaču stranke „Crne pantere“, a svi su članovi su nadahnuti njegovim likom i djelom, što priznaje i pripadnik kluba Erick Khafre.

„Crne pantere“ u Americi povezuju s ekstremističkim taktikama borbe, ali Khafre je rekao „kako njegova skupina nije zainteresirana za nasilje“.

„Mi smo zainteresirani za to da ljude naučimo što su njihova prava i želimo braniti svoju zajednicu. Solidarni smo sa svim ljudima koji su marširali i protiv policijskog terora“, rekao je Khafre.

Međutim, konzervativni list Conservative Tribune tada je ovako opisao okupljanje sljedbenika „Crnih pantera“: „Marširali su prema Texas Capitolu, nosili dugo oružje i neprobojne prsluke. Riječ je o članovima Crnih pantera koji su pozvali za ubojstvo policajaca. “Svinja je svinja, a jedina dobra svinja je mrtva svinja” i “Oink, oink, Bang! Bang“.

To su samo neki od brojnih opscenih napjeva prosvjednika koji su poticali na ubijanje policajaca. Događaj se dogodio u tijekom mimohoda na kojem se promovira pravo nošenja oružja. No, prosvjednici nisu bili tamo kako bi pokazali svoju ljubav prema oružju, nego da potaknu strah u ljudi koji štite građane ove zemlje, kao što kaže Tea Party.

Kasnije je navedeno da su prosvjednici članovi skupine poznate kao “Naoružani ujedinjeni front” (AUF).

“ Naoružani ujedinjeni front” je skupina navodno sastavljena od više crnačkih organizacija, uključujući članove “Nove stranke Crnih pantera”, kao i pripadnika tada pokreta u nastajanju “Black Lives Matter”.

Conservative Tribune dalje otkriva da je milijarder Georg Soros izdvojio najveći dio sredstava za pokret “Black Lives Matter”, koji je stekao masovnu pozornost u prosincu 2014. kada su članovi pokreta na prosvjedima u New Yorku skandirali: “Što želimo? Mrtve policajce!”.

„Ništa ne iznenađuje, jer Obamina administracija nije osudila ili komentirala prosvjede, unatoč smrtnoj opasnosti koju oni nose za one Amerikance koji svaki dan stavljaju svoje živote na kocku kako bi zaštitili svoje sugrađane“, zaključio je tada američki konzervativni dnevni list.

Tu je i opasnost za dolar kao svjetsku valutu, kojeg jedva uspijeva spasiti FED, koji je nedavno kupio američke državne i pustio u opticaj svježi kapital. Sve poluge kojima se služi Wall Street počinju slabiti, a to je najčešće znak skorog pada burze, iako su burzovni analitičari skloniji govoriti o navodnom „kalkuliranom riziku“.

Sve navedeno je proteklih godina eskaliralo do neviđenih razmjera, a nemogućnost provedbe plana ekonomskog oporavka zemlja od strane Donalda Trumpa bili su ključni su znaci strukturnog opadanja američkog carstva.

Građanski rat?

Govoreći o građanskom ratu, treba reći da je to ozbiljna stvar, kao i „balkanizacija“ Sjedinjenih Država, ali nije scenarij kojeg unaprijed treba isključiti. Tome treba dodati i jaz između bogatih i siromašnih, kao i količinu oružja i streljiva danas u Americi.

SAD su moćno svjetsko gospodarstvo i ovakav scenarij se mnogima čini nemoguć, ali razorni kolaps dolara i sve manje opcije Wall Streeta da svijetu nameću svoje diktate, uz nikada završeni institucionalni sukob, moguće terorističke napade ili izvanredne prirodne katastrofe, bi također mogli biti katalizator propasti Sjedinjenih Država kao svjetske velesile.

No, kako se čini, najveća opasnost se krije u samoj strukturi Sjedinjenih Država i heterogenosti te zemlje. Sve do prije nekoliko godina je Amerikance povezivao „američki san“ i mogućnost prosperiteta, odnosno, relativno lak ulazak u klub srednje klase. Danas toga više nema i sve naglašenje su rasne i etnoreligijske razlike među stanovništvom, kao i rastući antagonizam između bogatih i siromašnih, bez obzira kojoj skupini ovi drugi pripadali.

Navedeni su mnogi uzroci koji bi mogli dovesti do kolapsa američke velesile i koji bi mogli biti okidač za početak građanskog rata. On bi mogao izbiti zbog bilo kojeg od navedenih razloga ili zbog nepoštivanja političke volje građana, a poništavanje moguće pobjede Trumpa na izborima u korist Bidena je ekstremni čin nepoštivanja te volje i gaženje zakona i ustava Sjedinjenih Država.

Ovdje treba reći da se Trump nije dobro snašao u ujedinjenju nacije oko istih vrijednosti. Dok se u vanjskoj politici, iako nespretno, pokušavao držati predizbornih obećanja, uz naglasak na evangeličko-cionističke ciljeve, na unutarnjem planu je pretvoren u glasnogovornika republikanskih jastrebova, zagovornika sile koji predstavljaju uglavnom bjelačko stanovništvo i ekonomski prosperitetniji dio zemlje. No, postoje li uvjeti za građanski rat u Sjedinjenim Državama? Analizirajući situaciju, ispada da su uvjeti danas idealni.

Trenutno u Americi postoji i deset relativno jakih separatističkih pokreta i svi su itekako ambiciozni.

To su Južna liga (Dixienet), Nacionalistički pokret Teksasa (TNM), Teksaški secesionisti (Texas Secede), Stranka za neovisnu Aljasku (AKIP), Pokret za suverenitet Havaja (Hawaii-Nation), Druga republika Vermonta (Vermont Republic), Republika Lakotah koju bi činili Sjeverna i Južna Dakota, Nebraska, Wyoming i Montana, pokret „California Rebellion“, Pokret „Cascadia Now“ za stvaranje nove države u koju bi ušle Britanska Columbia, Washington, Oregon, Idaho, Aljaska i sjever Kalifornije i Stranka za neovisnost Portorika od Sjedinjenih Država koju podržavaju Venezuela, Kuba i druge latinoameričke vlade.

Odavno je poznato da Amerika kao zemlja nije ni politički homogena i podijeljena je u tradicionalno republikanske države i tradicionalno demokratske, iako je u nekima na posljednjim predsjedničkim izborima došlo do neočekivanog preokreta preferencije.

Međutim, ono što je važno je da SAD više nisu etnički homogena zemlja kao u vrijeme Tocquevilla, nego je to multietnička zemlja, ali ne i ravnomjerno multietnička. Ova karta pokazuje dominantne etničke skupine u svakom dijelu zemlje.

FOTO 2: Etnička karta Sjedinjenih Država

Potom je posebno važna prisutnost Afroamerikanaca u pojedinim američkim saveznim državama i okruzima, jer je riječ o etničkoj skupini koja najviše trpi segregaciju, socijalnu i društvenu nepravdu.

Kao što je poznato, u svim novijim ratovima, onima u Siriji, Iraku, Libiji, Ukrajini, Jemenu i drugdje, su etničke, političke i vjerske komponente posebno važna. Analizirajući Ameriku bi se zemlju lako moglo podijeliti da „demokratski zapad“, iako s Kalifornijom demokratskom, ali državom u kojoj su Latinoamerikanci apsolutna većina.

Sjeveroistok također pripada demokratskoj stranci, ali s etničkim Europljanima. Od Teksasa do sjevera su bijelci i republikanci, a jugoistok zemlje većinu čine Afroamerikanci kojima vladaju bijeli republikanci. To je svakako najopasnije područje potencijalnih sukoba.

U religijskom smislu su Sjedinjene Američke Države multireligiozna zemlja, iako i taj čimbenik također može biti važan u budućnosti.

Sjedinjene Američke Države imaju najveći broj dobro naoružanog stanovništva, koje može parirati Nacionalnoj gardi, a s urbanom gerilom čak i Pentagonu. Uz sektaštvo i snažnu prisutnost naoružanih bandi to svakako predstavlja jedan od glavnih razloga koji bi mogli dovesti do oružanih sukoba.

Sada se vidi da je itekako moguć scenarij u kojem bi došlo do kolapsa američke moći i izbijanja građanskog rata. Dakako, sve dok dolar i američko gospodarstvo koliko toliko stoje na nogama, od svega ovoga vjerojatno neće biti ništa. Ali treba završiti 2020. da se svedu računi i zbroji šteta od Covida-19, a ona će biti tolika da more američkih obveznica, koje više nitko ne kupuje, pa ih mora kupovati FED, neće spasiti situaciju.

I bez Covida-19 je dolar  bio pritiskom drugih sila, ali prije svega zbog kratkovidne politike američke uprave koja carine, sankcije, embarga i druge kazne nameće na dnevnoj bazi, saveznicima i suparnicima, bez razlike. Inicijative Kine i Rusije i brojnih drugih zemalja, ali i unutarnje politike Federalnih rezervi i američke administracije dolar zaista mogu pretvoriti u hrpu bezvrijednog papira. Računa se da je bilo koja druga zemlja odštampala „helikopterskog novca“ koliko SAD morala bi proglasiti deprecijaciju valute od oko 37%. Amerika zbog statusa svoje valute u rezervama drugih središnjih banka to ne mora. Barem za sada, ali to neće trajati vječno.

Što onda? Tada ćemo svjedočiti kraju „Američkog carstva“ i izvana promatrati borbe sukobljenih frakcija i kako carstvo nestaje u unutarnjih podjelama.

Nestanak svjetskog žandara bi nas mogao gurnuti i u Treći svjetski rat, koji je zapravo već u tijeku, a svi zamrznuti sukobi bi se istog trenutka odmrznuli.

Propast nacije koja u pravom smislu riječi predstavlja imperijalistički i neoliberalni kapitalistički sustav bi nas istovremeno uvela u razdoblje postkapitalističke tranzicije, koju već sad mnogi vide kao neminovnost. To će biti bolna tranzicija, gdje će kapitalizam i dalje postojati, što je logično, jer je alternativa jednako neprirodan režim, ali neće imati ideološku podršku koju su mu osiguravale SAD. Mnogi se pitaju što nam onda slijedi? To nitko ne zna, ali je sigurno da već sad treba tražiti model prikladan za sve ljude, što znači model inkluzivan i za privatno poduzetništvo, ali u kojem će država ili društvo čuvati i upravljati nacionalnim resursima i najvažnijim sektorima gospodarstva. Takav „hibrid“ uopće ne bi bilo teško osmisliti, ali je „problem“ što bi u njemu elite koje se bogate na postojećem modelu u Sjedinjenim Državama, EU, Australiji, Kanadi i još nekoliko zemalja, ostale bez zajamčenih milijardi dolara prihoda.

S obzirom na to da ne postoji univerzalni model demokracije, koji se u obliku zapadne liberalne višestranačke demokracije htio nametnuti kroz unipolarni svijet, vjerojatno će narodi ili skupine naroda morati pronalaziti različite modele, učinkovite u smislu ekonomskog rasta i stabilnih financija, ali i primjerene njihovim tradicijama, kulturi i običajima koje neće izvoziti po svijetu.

A ako SAD moraju nestati u vihoru građanskog rata, one ne mogu preživjeti zato što bi to netko volio ili osuđivao, već će se to dogoditi zbog pogrešnih politika elita, koja se odavno otuđila od „običnog puka“ i na prave probleme koji podrivaju temelje Sjedinjenih Država su odgovarali pogrešnim receptima.