ANALIZA: Zapadno rimsko carstvo i Sjedinjene Države: sličnosti i predviđanja

 Nakon svega što se dogodilo proteklih mjeseci, iako su neki na to upozoravali i ranije, postalo je uobičajeno uspoređivati ​​moderne Sjedinjene Države i Rimsko carstvo, za što zaista postoje povijesne osnove i paralele. Primjerice, SAD su bile simbol za snažnu ekonomiju, neprestano vanjsko širenje, nacionalna valuta koja je postala nadnacionalna, atributi vlasti u obliku Senata i Kapitola, sve to je bilo privlačno za mnoge strance ne samo po ideološkom modelu, već i načinu života.

Čak i burni događaji protekle godine, podjela američkog društva na nepomirljive tabore, dijelom nalikuju građanskim ratovima u kojima je kasna Rimska republika zaglibila u prijelazu na rani oblik carstva.

Postoje mnoge točke gledišta o onome što se događa sa svijetom. Većina autora sigurna je da je svijet napokon postao multipolaran i da Sjedinjene Države nikada više neće imati status jedine velesile na planeti. Drugi idu toliko daleko da u bliskoj budućnosti predviđaju skori raspad zemlje na zasebne države, a neki su uvjereni da će se Sjedinjene Države jedno vrijeme nositi s unutarnjom nestabilnošću i ponovno se pojaviti kao hegemon na svjetskoj pozornici, uz izvoz svojih unutarnjih građanskih ratova u zemlje onih koji danas s oduševljenjem gledaju raskol u američkom društvu i elitama.

Naravno da se u doglednoj budućnosti Sjedinjene Države neće raspasti na sastavne dijelove koji su nekada stečeni ili pripojeni od Francuske, Španjolske, Meksika i lokalnog autohtonog stanovništva. Amerikanci još uvijek imaju robusno gospodarstvo, ogromnu vojsku i obavještajni aparat i, bez pretjerivanja, imaju ogromnu težinu na međunarodnom planu. Međutim, golim okom vidljive su neke negativne značajke koje potvrđuju sličnosti Pax Americana s legendarnim drevnim prethodnikom i omogućujući nam da usporedimo Sjedinjene Države s Rimom 476. godine, za historiografiju datumom pada Zapadnog Rimskog Carstva.

Faktori koji su doveli do podjele Rimskog carstva i kasnijeg pada njegovog zapadnog dijela danas su u potpunosti prisutni u američkoj stvarnosti. Prije svega, to su fenomeni poput velike ekonomske nejednakosti, prekomjerne vojne potrošnje, političke korupcije, neprincipijelne borbe za moć i dubokog socijalnog jaza.

Očito i obični Amerikanci osjećaju nešto slično. Dovoljno se okrenuti najnovijim istraživanjima javnog mnijenja. Prema Rasmussen Reportsu od 18. siječnja  samo 21% Amerikanaca vjeruje da njihova zemlja ide u dobrom smjeru. Gallup u anketi od 4. do 15. siječnja bilježi rekordnu razinu anksioznosti među Amerikancima zbog nacionalne podjele i nedostatka jedinstva, neviđenu u gotovo sedam desetljeća društvenih istraživanja na ovu temu od 1939. Ali anksioznost ne osjećaju samo niži slojevi, već i viši.

Business Insider skrenuo je pozornost na novi tweet milijardera i ulagača Raya Dalia, osnivača Bridgewater Associatesa, jednog od najvećih hedge fondova s ​​imovinom od 138 milijardi dolara. Prema Daliou, danas su SAD "na rubu strašnog građanskog rata, neizbježnog ako se ne riješe političke, ekonomske i socijalne kontradikcije".

"Naša je zemlja još uvijek u teškom financijskom stanju i užasno podijeljena", rekao je Dalio.

Ovo nije prvi put da milijarder, kojeg teško možemo svrstati u populističke alarmante, dijeli svoje tmurne slutnje o bliskoj američkoj budućnosti. U prosincu je u intervjuu za CNN skrenuo pozornost na bijeg velikog biznisa iz New Yorka i Kalifornije, te istaknuo da nedostatak prilika za velike segmente Amerikanaca, jaz u prihodima i nedovoljno ulaganje u obrazovanje mogu nanijeti nepovratnu štetu zemlji.

„Vidimo privid građanskog rata. Ljudi odlaze s jednog mjesta na drugo, dijelom zbog poreza, a dijelom iz drugih razloga. Najgore je kad jedna ili druga strana kaže: „Ovo više nije moja zemlja. Ono nije moj narod”, naglasio je Dalio.

Doista, golemi financijski dugovi, nacionalni i osobni, zajedno s velikim prazninama u bogatstvu, ideološkim vrijednostima i ekonomskom padu, generiraju sukobe i ranjivost. Te su karakteristike bile svojstvene mnogim svjetskim silama koje su otišle u zaborav. Međutim, Daliov recept za lijek ne ulijeva optimizam Amerikancima. Naime, investitor poziva republikance i demokrate da zajedno dovedu do promjena, što izgleda malo vjerojatno.

Cijeli svijet je nedavno sa zanimanjem promatrao kako proces prijenosa vlasti s republikanaca na demokrate nije mogao proći bez pomoći 26 000 naoružanih vojnika smještenih u središtu Washingtona. Američka vojska još nije postavila vlastitog čovjeka za predsjednika, kao što je jednom u kasarni rimskih pretorijanaca odlučila tko će biti sljedeći car.

Nekoliko faktora su bili smrtna kazna Zapadnog Rimskog Carstva krajem V stoljeća poslije Krista, a isto vrijedi i za Američko Carstvo početkom XXI stoljeća. Prvo, to je groteskna ekonomska nejednakost koja je započela ratom predsjednika Reagana protiv sindikata, a pogoršana je Velikom recesijom 2008. i zaključavanjem zbog koronavirusa. Minimalna plaća zajamčena od savezne vlade ostala je nepromijenjena od 2009. godine, kao i prethodne, Trumpova administracija provela je masovne rezove u programima poput TANF (socijalno osiguranje) i SNAP (bonovi za hranu), od čega doslovno žive najsiromašniji Amerikanci. Rimski bogataši, koji su se kupali u luksuzu, u potpunosti su se oslanjali na rad robova i kolonista. Ali gigantska upotreba ropske snage Apeninski poluotok nije učinila manje ovisnom o uvozu, a moderne Sjedinjene Države nastavljaju premještati proizvodnju u druge zemlje, lišavajući vlastite građane posla.

Danas ropstvo službeno ne postoji, ali jaz između bogatih i siromašnih Amerikanaca je bez presedana. Prema Guardianu, tijekom pandemije, 650 američkih milijardera povećali su svoje zajedničko bogatstvo za 1100 milijardi dolara, što je više od 900 milijardi dolara koje je Kongres jedva dodijelio u prosincu 2020. za borbu protiv posljedica krize uzrokovane koronavirusom.

Drugo, ogroman trošak za vojne potrebe neprestano raste. Krajem prošle godine Kongres je ukinuo veto predsjednika Trumpa na Zakon o proračunu za nacionalnu obranu (NDAA), kojim je američka vojska ove fiskalne godine dobila na raspolaganje vrtoglavih 740,5 milijardi dolara. Ciljevi nacionalne sigurnosti teško da zahtijevaju tako izdašno vojno financiranje, a novac jede vojno-industrijski kompleks u zemlji u kojoj je četvrtina obitelji nesigurna u hrani. Prije pandemije je gladnih bilo 10%, sad već 25%, ali Trumpovi proračuni su izgledali ovako:

Poput Rima, koji je jednom s vojne ekspanzije prešao na dugoročnu obranu, pokušavajući zadržati ono što je osvojio. Isto riskiraju SAD, jer su u neprestanim vojnim naporima svijet učinili nesigurnim mjestom. Puno manje sigurnim nego što je bio prije pola stoljeća. Dovoljno se podsjetiti na preokrete oko iranskog nuklearnog sporazuma, suspenziju Ugovora INF ili akutno pitanje produženja Ugovora START, itd.

Nemoguće je samostalno i vojno nametnuti svoje stajalište ostatku svijeta. To je suludo i neostvarivo, a s vremenom je i Rim imao ogromnih problema s tim, pa ni Amerikanci neće izbjeći slične poteškoće.

Treće, to je korupcija koja podriva politički sustav. Donald Trump je na vlast došao sa sloganom potrebe za "isušivanjem močvare u Washingtonu", ali njegova administracija posljednjih godina nije bila iznimka u nizu korumpiranih američkih vladinih dužnosnika. Uzmite samo za primjer  visoki skandal s ministrom trgovine Wilburom Rossom i njegove offshore tvrtke na Kajmanskim otocima. Ni sam Trump se ne razlikuje o korumpiranih političara i 280 puta je posjetio razne objekte koji su u njegovom osobnom vlasništvu iako je predsjednik, a svaki je put račune za putovanja slao na naplatu državnom proračunu, odnosno poreznim obveznicima. I to za hranu, stanovanje i ostale sadržaje koje „voli njegova obitelj“  u iznosima od milijune dolara.

Jedan od problema s ovom vrstom korupcije je taj što podriva legitimitet vlasti u svijesti onih kojima upravlja. Zbog toga je vjerojatnost da će građani poštivati ​​zakone, plaćati porez ili djelovati za opće dobro puno manja. Ako Trump, kojem to nije potrebno, koristi državni proračun da plati ručak i zabavu na svom imanju, zašto bi se netko tko živi s tisuću ili dvije tisuće dolara držao zakona? Nema logike, zare ne? Ali time je od vrha do dna uništena socijalna kohezija. U čemu se razlikuju korumpirani najviši američki dužnosnici i korporativni vrh od degeneriranog rimskog plemstva? Zapravo u ničemu.

I četvrto su "barbari pred vratima". Ako su za Rim vanjski neprijatelji koji su ga ubili bila brojna plemena Vizigota, Vandala i drugih, onda za modernu Ameriku, zbog njenog zemljopisnog položaja, uloga vanjske prijetnje nije tako ozbiljna kao unutarnji preokreti.

Dvije godine prije izbijanja Građanskog rata Abraham Lincoln je govorio na Republikanskoj konvenciji u Illinoisu, podsjetivši prisutne da "kuća koja je podijeljena sama po sebi ne može stajati". 160 godina kasnije, Sjedinjene Države ponovno su podijeljene. Iako u manje eksplicitnom obliku, građanski rat između Amerikanaca i danas traje, tako da barbari nisu pred vratima, već su unutar zemlje i nije važno kako se zovu. To mogu biti desničarske milicije s konfederacijskim zastavama ili pristaše radikalne liberalne politike pod parolama pokreta BLM.

Upravo 6. siječnja su "barbari", ovaj put radikalni pristaše agende MAGA, kao i provokatori, što je moguće, doslovno su provalili vrata „grada“, prodirući kroz vrata i prozore u Kapitol, srca američke moći.

Naravno, to se neće dogoditi sutra ni prekosutra, ali Sjedinjene Države će sigurno izgubiti značajan dio svoje nekadašnje moći. Sva će carstva jednom završiti, kao što se nekada dogodilo s naizgled nesalomljivom vladavinom Rima.

Unutarnja kriza, koja se tako jako manifestirala na samom početku vladavine administracije Biden-Harris, pruža jedinstvenu šansu za praćenje slabljenja „Američkog carstva“ praktički u eteru. Čekanje da se to dogodi „sutra“ i praćenje u realnom vremenu njegova propadanja može izgledati „predugo“, ali Rim je propadao stoljećima, da bi i dalje ostao „središte svemira“ u očima značajnog dijela tadašnje ekumene.

Alki ovo je već problem „kolektivnog Zapada“, ne ostatka svijeta, gdje će se zbog višedesetljetne psihološke i stvarne podčinjenosti elite ponašati kao da SAD i dalje nešto odlučuju, a zapravo se jedva nose sa svojim problemima.

Ovo posebno vrijedi za Balkan, gdje je nastala prava histerija pretjeranih očekivanja od nove uprave ili bojazni što bi to Biden mogao učiniti. Oni neće učiniti ništa, jer barem polovicu mandata nisu u stanju riješiti probleme u svojoj zemlji. A ako nešto i ostane za inozemstvo, praksa „obrnutog carstva“ gdje će Amerikanci, gladni i osiromašeni, plaćati „jačanje demokracije“ zemljama za koje pojma nemaju ni gdje se nalaze, to ne treba očekivati. U svakom slučaju, vrijeme je i ovaj put neumoljivi sudija i dželat. I to će biti svakoj sili, sve dok svi ne prihvate koncept multipolarnog svijeta i nenametanja svojih modela drugima.