Covid-19 ubija? – I da i ne, više i gore ubija neoliberalizam
Ostavljajući po strani metodologije izračuna broja mrtvih od
koronavirusne pandemije, činjenica je da su na prvom mjestu u svijetu, što je
nevjerojatno, „najbogatije zemlje“ takozvanog kolektivnog Zapada. Ove brojke,
ako uzmete, na primjer, Belgiju, Veliku Britaniju ili Italiju, ali i SAD i na
prvom mjestu zemlje Latinske Amerike koje od rušenja vojnih hunti nikada nisu
imale vlade koje nisu slijedile neoliberalni ekonomski model i ideologiju,
sugeriraju da je u takvim društvima zdravstvena skrb rezervirana samo za
povlaštene, elite i malo broj više srednje klase koja su može priuštiti privatne
klinike. Ostali su ranije bili osuđeni na tragikomične situacija, kao u
talijanskoj komediji o bolnicama iz javnog sektora iz 1968. „Il medico della mutua“,
a danas na na smrt. Tko je počeo „optimizaciju“, kasnije provedbu „strukturnih
reformi“, koje traju i danas nije tajna. Neoliberalni model su američki
ekonomisti prvo htjeli isprobati u Čileu i Latinskoj Americi, gdje su 1973.
likvidirali Salvadora Allendea, kasnije i ostale progresivne vođe „američkog
dvorišta“ i instalirali vojne hunte. Kada su vidjeli da tamo daje željene
rezultate, odnosno da su elite mogle računati na još veći profit, a široke mase
će se dijelom suzbiti represijom, a dijelom “hipnotizirati“ kroz „soft power“,
kulturni imperijalizam i ostale metode za stvaranje bezličnog krda
individua-potrošača, model se počeo provoditi u Americi pod Reaganom i Velikoj
Britaniji pod vladavinom premijerke Margaret Thatcher.
Posljedice ove monstruozne kampanje se osjete danas, više
nego ikad, kada bi svi, ili barem najveći dio društva trebali imati pravo na
kvalitetno javno zdravstvo. Ali to nije tako i šamponi po broju mrtvih su
upravo „bogati“ neoliberalni režimi.
Britanski zdravstveni sustav (NHS) toliko je zapetljan u
strukturne probleme i manjak novca da se čini da ga nijedna reforma ne može
oživjeti. Sve to utječe na pacijente koji danima čekaju u bolničkim odjelima.
Spora smrt Britanskog zdravstvenog sustava je jedan od najoglednijih primjera
uništavanja socijalne države iz XX stoljeća, koju nitko nije trebao u doba
oligarhijskog kapitalizma i čiju je demontažu pokrenula Margaret Thatcher.
U drugoj polovici XX stoljeća se engleski besplatni
zdravstveni sustav s pravom smatrao jednim od najboljih na svijetu. Danas je NHS
u stanju permanentne krize. Čak ni višemilijunsko financiranje iz proračuna
više ne pomaže.
Svaka nova vlada sprema se reformirati nacionalnu
zdravstvenu službu. Međutim, svaki pokušaj reforme suočen je s prosvjedima
liječnika i pacijenata. U međuvremenu, standard medicinske skrbi pada, broj
smrtnih slučajeva u bolnicama raste, a pacijenti uče preživljavati u skladu sa
starom engleskom poslovicom: Ono što se ne može izliječiti mora se pretrpjeti.
Prošle godine je za NHS iz britanskog proračuna osigurano
gotovo 140 milijardi funti. Prema logici, za taj novac bi pacijenti u odvojenim
odjelima luksuzne kategorije trebali piti šampanjac svaki dan. Ali britanski
pacijenti, kada nisu na snazi mjere karantene, danima sjede na stolicama i
čekaju da se isprazni koji krevet. Mjesecima, pa čak i godinama čekaju
planirane operacije. Ne mogu dočekati pomoć malobrojnih liječnika i medicinskih
sestara koji su umorni od umora.
Sve to stvara atmosferu u kojoj su psovke i skandali vladaju
u prijemnim sobama svakodnevna pojava. Iscrpljeni pacijenti napadaju liječnike
i medicinske sestre.
Ali umjesto stvarnog poboljšanja sektora, uprava NHS-a
izdala je nova pravila prema kojima će „rasistima“ i „homofobima“ i onima koji
sebi dozvoljavaju agresivne seksističke ili rasističke izjave, može biti uskraćena
hitna pomoć ako njihovo stanje nije kritično, prenio je Sky News, a to već nije
koketiranje s političkom korektnošću.
Ministar zdravstva rekao je da će se poduzeti odlučne mjere
za istraživanje zlostavljanja i uznemiravanja zaposlenika.
Prema podacima, svaki četvrti britanski liječnik je u svojoj
praksi bio podvrgnut grubim uvredama. Svaki sedmi je napadnut. Prije toga se
nasilne pacijente nije moglo izbaciti iz hitne pomoći. Sada se to može, ali to
znači da će biti manje sukoba.
Djelomično je britanski zdravstveni sustav postao talac „vlastitih
uspjeha“. Zemlja ima vrlo visok životni vijek, ali to znači da je sve više
starih ljudi koji teško opterećuju NHS.
Do 2014. godine smrtnost novorođenčadi u Britaniji
kontinuirano opada, ali zdravstvena zaštita nije bila u stanju održati izvrsne
rezultate i od 2014. godine smrtnost dojenčadi neprestano raste.
Drugi faktor koji utječe na pad kvalitete zdravstvene
zaštite je ogroman broj migranata. Milijuni novih pacijenata oduzimaju vrijeme
i trud liječnicima, dok NHS iz godine u godinu ima manje zaposlenika. Danas
sustav zdravstvene skrbi ima 100 000 tisuća slobodnih radnih mjesta.
Liječnici kažu da je kronično nisko financiranje glavni
uzrok propadanja Britanskog zdravstvenog sustava. Unatoč astronomskim iznosima
koje Velika Britanija troši, godišnji proračun zdravstvenog sustava se kreće
oko 1,5% proračuna godišnje. Sve to se događa u okviru lijepih statistika,
prema kojima je službena inflacija u zemlji na minimumu.
Međutim, stvarna inflacija viša je nego statistička. To se
lako može provjeriti jednostavnim gledanjem hrane i cijena najma. Cijene
lijekova i medicinskih usluga rastu istim tempom, a prihodi privatnih liječnika
također se povećavaju. Tisuće liječnika i medicinskih sestara napuštaju NHS
svake godine jer ne mogu podnijeti priliv pacijenata, stres i neredovno radno
vrijeme. Oni prelaze u privatnu praksu, gdje su prihodi veći i što je
najvažnije imaju mogućnost neradnog dana rada ili ograničenog broja sati.
S druge strane, pacijenti moraju čekati tjedan dana samo za
pregled kod liječnika opće prakse, dok NHS navodi kako je idealno vrijeme
prijema ne više od osam minuta.
Na prijemnom odjelu vrijedi jezuitsko pravilo „jedan
pacijent – jedna bolest“. Teoretski, to znači da bi se liječnik prilikom
prijema pacijenta trebao baviti samo jednom bolešću, na primjer, dijabetesom.
Što se tiče, recimo, gastritisa, pacijent se mora ponovno prijaviti i opet ići
drugom liječniku. U praksi ovo pravilo dovodi do toga da pacijent ima pravo
reći samo jedan simptom svoje bolesti. Čak i ako vjeruje da su glavobolja i
bolovi u leđima u pacijenta povezani, liječnik propisuje tablete za glavobolju
i obeća da će se o leđima konzultirati drugi put, najmanje tjedan dana kasnije.
The Telegraph je intervjuirao različite ljude i došao do
zaključka da ovo pravilo “doslovno ubija naciju”. Sugovornik novinara govorio
je o tome kako je šest puta bio prisiljen voditi svoju kćerku kod liječnika
opće prakse. Liječnik je prvi put rekao da ima virus. Drugi put da su tegobe
povezane sa želucem. Svaki put kad je dijagnoza bila netočna, djevojčici je
bilo sve gore. Roditelji su se obratili privatnom liječniku, gdje su joj mogli
otkriti sve simptome u dvadeset minuta, postavili su ispravnu dijagnozu i
propisali liječenje.
Neke klinike u NHS sustavu počele su pacijentima davati
pravo na pregled preko reda ili izvanredne telefonske konzultacije, ali se ova
usluga plaća. 10 minuta telefonske konzultacije košta 40 funti. 20 minuta
sastanka s terapeutom košta dvostruko više, odnosno 80 kilograma, a „hitna“
konzultacija od 40 minuta košta 145 funti.
To je puno jeftinije od cijena privatnih liječnika, ali se
siromašni pacijenti nerviraju kada pacijenti koji plaćaju idu preko reda.
Odgovorni liječnici upozoravaju da plaćene usluge u NHS sustavu mogu rasti poput
metastaza karcinoma.
U bolnicama stvari nisu bolje. Zbog kritičnog nedostatka
osoblja liječnici i medicinske sestre se ne mogu nositi s prilivom pacijenata.
Posebno je teško vikendom, kada se mnogi liječnici odmaraju. U 2015. godini
stručnjaci su procijenili da svakog vikenda u NHS bolnicama smrtnost naglo
raste. Takvi “vikendi smrti” odnesu oko 11 tisuća života godišnje.
Medicinske sestre nemaju vremena za brigu o bolesnicima koji
leže u krevetu. Zbog toga se rodbini preporučuje da angažuju njegovatelja ili
da sami nadziru krevet. Također se preporuča donošenje hrane u bolnicu i više
tople odjeće, jer je hrana, kao i svugdje, „bolnička“, ali nema dovoljno novca
za grijanje ili dodatne deke i pokrivače.
U nedostatku skupog njegovatelja, život pacijenta je u
ozbiljnoj opasnosti. Britanski novinari su to izračunali da svaki dan najmanje
dva pacijenta u NHS bolnicama umiru od gladi i dehidracije. To znači da
medicinske sestre jednostavno nisu imale vremena ni energije da hrane i napoje
bolesnike u krevetima.
Čak i prema službenim podacima, 12 000 smrti pacijenata u
NHS bolnicama godišnje moglo se spriječiti. Međutim, postoji puno više stvarnih
slučajeva kada je pacijent umro zbog neiskustva ili nemara liječnika. Prema
parlamentarnoj komisiji koja istražuje smrtnost u bolnicama, rođaci se ne žale,
bojeći se da će postati poznati kao “teški pacijenti” ili će se naći na crnoj
listi liječnici opće prakse, nakon čega nikad neće moći besplatno doći na
pregled.
Pacijenti i njihova rodbina također se boje prigovoriti glavnim
liječnicima. Nakon pritužbe, pacijent obično čuje da u bolnici nema dovoljno
kreveta i da je hitno otpušten, bez obzira na stvarno stanje.
Čini se da bi se prenapučenost u bolnicama lako mogla
spriječiti jednostavnim vraćanjem sustava NHS u prvobitno stanje. Uoči uspona
Margaret Thatcher na vlast je u bolnicama u sustavu bilo 350 000 kreveta. Onda
je došla „željezna lady“ i počela „optimizirati zdravstvo“ i provoditi, kako se
i u nas zovu, „strukturne reforme“.
Svaka nova vlada slijedila je ovu politiku. Danas je broj
kreveta svega 127 tisuća, gotovo tri puta manje nego kasnih ’70-ih, a ne treba
napominjati da je zbog priliva migranata i starenja stanovništva potreba za
krevetima znatno narasla.
Ali nitko se ne žuri sa izgradnjom novih bolnica i proširivanjem
postojećih. I tako Nacionalna zdravstvena služba u Velikoj Britaniji izgleda
kao nekakav dinosaurus XX stoljeća, a sjećanje na to kakav je nekada bio sustav
socijalne potpore i sve ono za što su se ljudi izborili u desetljećima klasne
borbe je prošlost koja se ne uklapa u stvarnost divljeg oligarhijskog
kapitalizma. Nije ni čudo što Britanci stalno šire panične glasine da će NHS
biti privatiziran ili prodat Donaldu Trumpu u sklopu trgovinskog sporazuma
Londona i Washingtona. U međuvremenu se engleska zdravstvena zaštita iz
nacionalnog ponosa polako ali sigurno pretvara u nacionalnu sramotu.
Zanimljivo, sada sam oko 45 minuta tražio preglednu grafiku zemalja
svijeta s brojem mrtvih na milijun stanovnika i zadnje datiraju iz svibnja i lipnja,
kasnije su se prestale izrađivati. Čak ni portal Statista ne daje nešto slično,
ali je lako otići na Worldometers
Info Coronavirus i pred kraj vidjeti broj mrtvih na milijun stanovnika. Bez
obzira na sve kontroverze, činjenica je da uništeni sustavi javnog zdravstva
ubijaju brže i gore od Covida-19 samog.
„Nameravju unistiti srednju klasu, nameravaju uvesti Amazon jobs za sve, izmislili su Koronu za to“. Nameravali su oni celo vreme, odnosno nije ih briga, ali to se desava. Korona im je samo dala povoda da ubrzaju to.
OdgovoriIzbriši„Ce nas cipuju! Ce nas depopulisu!“ Kapitalizam. Utilitarizam. Ako nema koristi od tebe, moze i da te nema. Ne depopulise se nameno, ali se ni ne spasava „mrtvo meso“.
Ako cemo gledati USA, mene cudi njihov prosecni zivotni vek. Jer sistem deluje dizajniran za to da dok mozes cede zadnju kap rada iz tebe, a kad ne mozes vise raditi da umires sto brze.
Da, ovdje nedostaje odgovor "ne-neoliberalnih ekonomija", ali i društava, što sam imaou bilješkama na FB, pa su uklonili. Činjenica je da gdje god sustavi javnog zdravstva nisu uništeni, a nisu stigli ni na istoku EU, odgovor je bolji. Belgija, na primjer, opet je šampion u mrtvima, mislim da je Peru opet pao na 2. mjesto.
Izbriši