Velika igra s Karabahom je završena: Kavkaz je ruska sfera utjecaja

Nakon rata u  Karabahu, intervencije Turske na strani Azera i političke uloge u Grupi iz Minska, koju čine Rusija, SAD i Francuska i koja vodi „pregovarački proces“, na kraju je Moskva izgurala ostale aktere iz ove krize i etablirala se kao jedina sila koju se nešto pita na Kavkazu. Naime, kako izvještava novinska služba Kremlja, danas će se u Moskvi održati trilateralni razgovori čelnika Rusije, Azerbejdžana i Armenije. Sastanak će se održati na inicijativu ruskog predsjednika Vladimira Putina i ovo je prvi susret koji se ne održava video vezom u proteklih nekoliko mjeseci.

"Planirano je razmotriti provedbu izjave čelnika Azerbejdžana, Armenije i Rusije o Nagorno-Karabahu od 9. studenoga 2020. i razgovarati o daljnjim koracima za rješavanje problema u regiji", kaže se u izjavi.

Pojašnjava se da će od posebne pozornosti biti pružanje pomoći stanovnicima područja pogođenih neprijateljstvima, kao i deblokada trgovinskih, gospodarskih i prometnih veza.

"Osim toga, predviđeni su odvojeni razgovori između Vladimira Putina i Ilhama Alijeva i Nikola Pašinjana", rekao je Kremlj.

Najava o radnom posjetu Moskvi objavljena je i na službenim stranicama armenskog premijera Nikola Pašinjana.

Kako je na svom Facebooku napisala tiskovna tajnica premijera Armenije, Mane Gevorkijan, na dnevnom redu razgovora bit će pitanja otvaranja regionalnih komunikacija i međunarodnog prijevoza tereta. Istaknula je da je za Erevan ključni kamen spoticanja i dalje puna razmjena zatočenika, kao i širenje opsega operacija traganja i spašavanja u zoni u kojoj su se ranije odvijala neprijateljstva.

Uoči razgovora s azerbejdžanskim predsjednikom Ilhamom Alijevim i armenskim premijerom Nikolom Pašinjanom, Vladimir Putin održao je sastanak na kojem je razgovarao o sporazumu o Karabahu i situaciji na Južnom Kavkazu, a na njemu su bili ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, ministar obrane Sergej Šojgu, direktor unutarnje obavještajne službe FSB Aleksandar Bortnikov, direktor inozemne obavještajne službe SVR Sergej Nariškin, te tajnik Vijeća za nacionalnu sigurnost Nikolaj Patrušev. Formnat razgovora odaje svu ozbiljnost situacije i posvećenost Moskve ovom problemu, ali bez vanjskih aktera.

Istina, treba reći da je ruski predsjednik Putin održao 10. siječnja i telefonski razgovor sa svojim francuskim kolegom Emmanuelom Macronom i razgovarao s njim o pitanjima vezanim za predstojeće trilateralne razgovore u Moskvi, ali se to može protumačiti kao „razgovor iz pristojnosti“, obzirom da Francuska nema nikakvog utjecaja na situaciju.

Washington, obzirom na tamošnju situaciju nije ni zvao, a to što je preskočio Erdogana je više nego jasna poruka Ankari da smanji ambicije na Kavkazu.

"Francuski predsjednik izrazio je podršku naporima Rusije na promicanju mirovnog sporazuma oko Nagorno-Karabaha", priopćila je kratko služba Kremlja.

Obnova rata

Podsjetimo da su neprijateljstva u Karabahu nastavljena krajem rujna 2020. Erevan i Baku međusobno su se optuživali za pogoršanje situacije, a u obje zemlje proglašeno je vojno stanje.

Teritorijalni spor oko Nagorno-Karabaha  započeo je krajem '80-ih, kada su i Armenija i Azerbejdžan bili dio Sovjetskog Saveza.

1991. godine u Stepanakertu je proglašena Republika Gorski Karabah, koju nisu priznali ni Azerbajdžan, ni Armenija, ni međunarodna zajednica. Od 1991. do 1994. godine u regiji je bio rat. Kako bi se zaustavilo krvoproliće, OESS je stvorio je Grupu iz Minska, koja je obuhvaćala 11 zemalja pod predsjedanjem Rusije, Francuske i Sjedinjenih Država.

Određeni napredak postignut je tek 1994. godine, kada je Moskva organizirala pregovore između Bakua i Erevana. U ožujku iste godine Azerbejdžan, Armenija i Nagorno-Karabah potpisali su sporazum o prekidu vatre.

Novo pogoršanje koje je započelo prošle jeseni zaustavljeno je nakon rezultata maratonskih razgovora ministara vanjskih poslova Rusije, Armenije i Azerbejdžana u Moskvi. 10. listopada objavljen je tekst zajedničke izjave koja se odnosila na niz mjera nagodbe.

Konkretno, najavljen je humanitarni prekid vatre za razmjenu zatočenika i tijela mrtvih. Također je precizirano da Baku i Erevan, uz posredovanje Rusije kao supredsjedatelja skupine Grupe iz Minska, započinju temeljne pregovore s ciljem postizanja što bržeg mirnog rješenja.

Mjesec dana kasnije, 10. studenog, čelnici Rusije, Armenije i Azerbejdžana potpisali su zajedničku izjavu kojom su proglasili potpuni prekid vatre i sva neprijateljstva, a sve se dogodilo nekoliko sati od obaranja ruskog vojnog helikoptera nad Armenijom, uz granicu s područjem kojeg su zauzeli Azeri, kada su poginula dva ruska vojnika. Sadržaj hitnih pregovora Putina s Alijevom i Pašinjanom nikada nije objavljen, ali je rat stao u trenutku.

Možda je preuranjeno govoriti o konačnom rješenju sukoba, budući da je sukob Azera i Armenaca postao kroničan, međutim, s takvim posrednikom kao što je Ruska Federacija može se postići stabilnost.

Takvi se sporovi ne mogu potpuno riješiti, oni su uvijek u stanju mirovanja. U najboljem slučaju, mogu se zamrznuti korištenjem mirovnih snaga i započinjanjem političkog dijaloga. Rusija u tome može pomoći, jer je Moskva tradicionalno bila platforma na kojoj su postsovjetske republike pregovarale. To  je moćna zemlja koja se drži svojih obećanja i potrebna je kao posrednik. Rusija je, za razliku od zapadnih zemalja i Turske, zainteresirana za stabilnost na Zakavkazju i zato pomaže uspostavljanju mira, a današnji susret je poruka da ostali akteri ovdje nisu potrebni, posebno ako imaju posve druge ciljeve, a ne uspostava mira i stabilnosti, a Moskva to dobro zna.