Istina o „koncentracijskim logorima“ i  sotonizaciji Kine iz mašinerije Amerike, EU i Turske

Tko je pratio moje tekstove, zna koliko sam prostora posvetio raskrinkavanju mita o progonu Ujgura u Kini, jedne od muslimanskih manjina, sunitskih Turkomana, koja je odabrana za kampanju sotonizacije Pekinga. U Kini u pokrajini Xinjiang živi tek nešto više od pola Ujgura, ali i u drugim regijama žive muslimani, za koje se praktički i ne zna, ali ni oni, kao ni oni u Xinjiangu, zapravo nemaju nikakvih problema s prakticiranjem svoje vjere. Međutim, dio  Ujgura ima problem s policijom i obavještajnim službama jer su dio separatističkog i terorističkog pokreta ETIM i ETESA, koji se financira od strane Zapada i Turske.

No, Radio Slobodna Azija, azijska verzija Radija Slobodna Europa, objavio je kako se u „koncentracionim logorima“ drži čak 10 posto Ujgurskog stanovništva. Ako u obzir uzmemo da je po posljednjem popisu bilo 11,3 milijuna Ujgura na preko 1,6 milijuna kvadratnih kilometara teritorija Xinjianga, onda dobijemo broj zatočenih od 1,6 milijuna, što je očigledno pretjerivanje. Ili još gore, ako uzmemo ukupan broj Ujgura koji žive u Kini, a on se kreće od 20 do 22 milijuna, onda je to 2 milijuna ljudi.

FOTO: Molitva unutar i ispred džamije Id Kah iz 1442. godine u Kashgaru, Xinjiang

Što se zapravo događa u Xinjiangu u Kini? Kako objasniti propagandu zasnovanu na lažnim vijestima koja se intenzivno širi u na Zapadu? Novinar Maxime Vivas je jedan od rijetkih koji se htio uvjeriti kako stoje stvari i bio je na Tibetu 2011. godine s istaknutim novinarom Le Mondea i istaknutim novinarom Le Figaroa. Da su se vodili za onim što si čili od novinara, autora, intelektualaca, pšoznatih tibetologa, otkrili bi da su kineske vlasti krive za genocid, da iskorjenjuju tibetansku kulturu, jezik i vjeru. Međutim, vidjeli su hramove i samostane prepune redovnika i vjernika, molitve na ulici, planinu punu vjerskih simbola, tibetanski jezik se koristi za novine, radio, TV, a škole predaju na tibetanskom sve do sveučilišta.

Na samim sveučilištima su deseci tisuća knjiga na tibetanskom, održavaju se priredbe i emitiraju emisije s tibetanskim folklorom. Majke su hodale u društvu nekoliko djece, jer politika „jednog djeteta“ nikada nije postojala na autonomnom Tibetu.

Čitajući knjige, ne od kineske vlade, već od prijatelja Dalaj Lame, uključujući francusku istraživačicu Aleksandru David-Néel i samog Dalaj Lame, francuski novinari su saznali da je tamo ropstvo postojalo do 1959. godine, do datuma kada je Dalaj Lama pobjegao, a djeca su se ponekad rađala u dugovima. Da, jer je riječ o feudalnim nasljednim dugovima, koje je Peking odmah ukinuo. Uz sve to, bolji životni uvjeti pogodovali su udvostručenju stanovništva i očekivanog životnog vijeka s 37,5 na 67 godina.

I konačno, jezik i kultura dramatično su porasli sa školovanjem sve djece, dok je pod upravom Dalaj Lame i tibetanskih redovnika pismeno bilo samo 5% stanovništva, odnosno redovnici i aristokrati. Ukratko, Tibet nije raj, ali bio je pakao.

Francuski novinari su na kraju rekli da nosi "prokineski" nastrojeni, ne podržavaju oponašanje kineskog političkog, ekonomskog, medijskog, policijskog ili pravosudnog sustava u Europi, niti ikoga pozivaju da ga kopiraju, ali vjeruju da bi novinaru trebali poštivati ​​Povelju novinara kao što liječnik poštuje Hipokratovu zakletvu.

"Prvo, nemoj nikome naštetiti neistinom". Nažalost, većina kolega Maxima Vivasa to nije ni pročitala.

Sada je objavio svoju knjigu o Ujgurima. Kaže da su većina njegovih kolega papige, od Venezueleanaca do Ujgura i dalje. Nekim automatizmom nazivaju hongkonške prosvjednike "prodemokratskim prosvjednicima". Ali nitko nikada nije govorio o prosvjednicima koji su izašli na ulice u Boliviji tražeći odlazak vođa puča koji su svrgnuli legitimnog predsjednika Eva Moralesa.

„Nisam "poznavalac Kine", ali znam koliko i naši stručnjaci koji se međusobno čitaju. U svojoj knjizi koja izlazi na Božić nabrojao sam novinare, autore, intelektualce koji su išli u Xinjiang i koji nas, slijedom toga, upozoravaju na tragediju Ujgura. Postoji jedan, Adrian Zenz, idiotski homofobni i ženomrzački evanđelist, kojeg opsjeda Bog koji mu zapovijeda, kako kaže, protukineskim križarskim ratom. Otišao je u Xinjiang kao turist 2007. Osim njega, postoji još jedan koji godinama proučava ovu regiju i bio je dva puta, 2016. i 2018. godine. A to sam ja. Ostali nisu ni kročili tamo, niti su se čak potrudili istražiti. Ponavljaju samo ono što kažu dva ili tri propagandista. Atlantski političari ih čitaju, ponavljaju ono što su pročitali i tako potvrđuju ranije proizvedene lažne vijesti. To je čuvena "kružna cirkulacija informacija" o kojoj je govorio sociolog Pierre Bourdieu. Na početku svoje knjige dajem antologiju zlostavljanja koje su kineske vlasti navodno nanijele Ujgurima. Sve je izmišljeno. Sve navedeno, a dajem mnogo primjera, otkrivamo da je laž. Moramo shvatiti da su naši mediji atlantistički i nikli su u Washingtonu. Poput onih u Europskoj uniji i Francuskoj“, kaže Vivas.

Tako da ako Sjedinjene Države Kinu vide kao neprijateljsku zemlju koja minira agendu "Amerika prije svega", mi lajemo na Kinu, unatoč tome što to nije u našim našim interesima. Od kakofonije o kineskom rasizmu na Tibetu do kampanja u korist groznog feudalnog režima Dalaj Lame, do trenutno pomodnih dezinformacija o Xinjiangu i koronavirusu, nema kontinuiteta u ratnoj propagandi zapadnih imperijalizama u borbi protiv Kine, socijalističke zemlje koja se oslobađa kolonijalnog jarma postajući glavna ekonomska i znanstvena sila na svijetu.

Ali o poplavu laži o Xinjiangu treba reći da pokretači globalnih kampanja laži imaju jedinstveni softver s univerzalnom tipkovnicom s četiri tipke na koju jednostavno morate kliknuti da biste lansirali optužbe. Imate tipku 1: sterilizacija žena, tipku 2: genocid, tipku 3: iskorjenjivanje kulture i 4: potlačena religija. Ove četiri teme zapadne propagande su identične za Tibet i Xinjiang. Na tim pojednostavljenim i ponavljajućim temama temelje se međunarodne kampanje koje dovode do slogana: "Slobodni Tibet, slobodni Ujguri".

Međutim, ovo jednoglasje atlantskog tabora u kritiziranju Kine, po svim pitanjima i uvijek, jedini je opipljivi rezultat pokazivanja Washingtonu vjernosti europskih zemalja i njihove, bolje rečeno „naše“ formalne solidarnosti u borbi Amerike da održi svjetski primat bez kojeg teško da prođe godina dana bez pljačke i ubijanja naroda, po mogućnosti udaljenih i slabih.

Francuska revolucija 1789. godine i Deklaracija o ljudskim pravima ipak bi se trebale radovati ideji da će težina pritiska Sjedinjenih Država na desetke zemalja biti ublažena smanjenjem njihove moći. Ova borba Amerikanaca nije naša, ni europska. Ne natječemo se s Kinom za prvo mjesto. Ne zanima nas da nam Kina bude neprijatelj. Naše pritužbe imaju sekundarni utjecaj na azijskog diva dok im držimo predavanja o temama u kojima se Europljani tek trebaju dokazati.

Štoviše, prošlost kolonizatora ostavila je u kolektivnoj podsvijesti mnogih Europljana latentno uvjerenje o premoći bijelaca. Dokaza o tome ima i na ljevici, gdje zastupnica poput Clémentine Autain na svom profilu dopušta objave kako  Kinezi "nisu ljudi", da su "nacistički barbari“ i „limunske žute njuške“.

 

Neki primjeri laži tog propagandnog rata protiv Kine su fotografije, na primjer  Ujgura krvavog lica kojem je krvnik, Han Kinez, počupao nokte. Ali video je snimljen 2004. u Chicagu u studiju s glumcem.

Onda imate ujgursko dijete na uzici koje jede iz pseće posude, što je fotografija iz 2015. godine s Filipina, koju je objavila djetetova majka.

Dalje, kruži foto golog Ujgura kojeg vojnik udara na zemlji. Ali to je premlaćivanje jednog kriminalca od strane indonezijskog vojnika u svibnju 2017. godine.

U knjizi Maxima Vivasa ima i drugih, za umrijeti od smijeha. Ali najnoviji i najsmješniji primjer su satelitske fotografije na kojima se vide "koncentracijski logori" u Xinjiangu. Pravilo lažova, lažnih svjedoka i inventivnih novinara je da ispričaju strahote koje se događaju u Xinjiangu, a da nikada ne daju naznake koje nam omogućuju da provjerimo gdje, kada i kako se zovu negativci i gdje se i nad kim to dogodilo.

Međutim, sa satelitskim fotografijama su šarlatani pogriješili, jer su dali točne zemljopisne koordinate, i to 38.8367N, 77.7056E za prvu fotografiju.

Naravno, Kinezi su otišli točno na navedena mjesta, koje ovdje čitatelji uopće ne provjeravaju, iako je to sekunda posla, čak i na mobitelu, pa su fotografirali "koncentracijske logore" koje su vidjeli sateliti.

Kasnije ću se posvetiti ovom detalju, ali ukratko, Kinezi su pronašli administrativne centre, odmarališta, logističke centre ili škole. Elian Anayt, glasnogovornik regionalne vlade Xinjianga, kasnije je na konferenciji za novinare izjavio da je “Xinjiang otvorena regija i nije potrebno to tražiti na satelitskim snimkama“.

„Svi strani prijatelji koji imaju objektivnu poziciju, bez predrasuda, dobrodošli su ako žele doći na mjesto kako bi upoznali pravi Xinjiang”, rekao je Elian Anayt.

Ukratko, Kinezi kažu: "Dođite ovdje i pogledajte tko laže"!

Kina provodi mjere deradikalizacije, ali nakon što je pretrpjela brojne terorističke napade u kojima su ubijeni policajci, turisti, planinari, putnici, radnici, muškarci i žene. Kampanju koju su Sjedinjene Države osmislile za Ujgure promiču i europski atlantisti i, ne zaboravite, Turska i Katar, odnosno Muslimansko bratstvo i Al Jazeera, koji financiraju ujgurske separatiste i teroriste.

Tako ovdje, ali i u Turskoj i na katarskoj Al Jazeeri, političari i novinari toleriraju stvaranje "Ujgurske islamske države" na kineskom teritoriju.

Ovaj perverzni savez između europskih liberala i islamofašista se vidi i još uvijek se vidi u Siriji, gdje SAD, EU i Turci obučavaju tisuće kineskih terorističkih regruta koji sudjeluju u ratnim aktivnostima, a onda ih se vraća u Kinu kako bi nastavili svoje zlokobne aktivnosti.

Dvadeset i dvojicu Ujgura koji su neko vrijeme zatočenih u Guantanamu Amerikanci nisu zarobili u Kini. Ali to je zajednička točka s napadima u Parizu, što je Bashar Al-Assad govorio ranije, dok je redovito davao intervjue svima koji su to tražili.

Europski vjerski ekstremisti su poslani u u Siriju zbog "džihada", a sada su spremni za povratak radi počinjenja zločina. Zašto europske zemlje odbijaju s kineskim "službama" u Siriji kako bi pronašli teroriste iz svih zemalja, to je vrlo zanimljivo pitanje.

Samuelu Patyu, profesoru povijesti i zemljopisa, odrubio je glavu 16. listopada 2020. godine u ulici u blizini njegovog koledža u Conflans Sainte-Honorineu  fanatik iz Čečenije. Teroristi koji su sijali smrt u Čečeniji, Francuskoj i Kini isti su fanatici, prizivaju istog Boga, koji bi ih sigurno zgromio da se strogo bavi dijeljenjem ovozemaljske pravde. Ali, nažalost, njih kazna čeka „na onom svijetu“, u što su uvjereni i najviši sunitski klerici sa Sveučilišta Al-Azhar u Kairu, koji od prvog dana govore kako je takfirizam, ubijanje nevinih u ime islama i sve što čine opunomoćenici Washingtona, EU i Turske „neoprostiv grijeh i svi će završiti u vatrama džehenema“. Ali ovo nije od jučer.

Europa je ove zločince podržala u Čečeniji protiv Putina, pa je očekivano da ih podržava u Xinjiangu protiv Xi Jinpinga. Europa je dočekala čečenske bjegunce, njih između 50 i 60 tisuća, a počinje dočekivati ​​i Ujgure, koji su se borili u Siriji za Al-Qaidu i ISIL, upoznali veze izvan Turske i sada su „dobrodošli gosti koji su pobjegli od Assadovog režima“. Sve već viđeno, jer će ti „bivši militanti“ prije ili kasnije počiniti napade u EU, ali ne samo, jer su tu i zemlje regije, Švicarska, Norveška i na kraju Velike Britanija koje će platiti cijenu, iako su neke sudjelovale u pomoći ujgurskim teroristima.

Vraćajući se Kini, jer će se dio terorista sigurno vratiti u Xinjiang, moramo se sjetiti da nas Kina nikada u povijesti nije napala. Stoga je Kina zemlja partner, sigurno komercijalni konkurent, ali ne i neprijatelj. Nikad to nije ni bila. Moramo ojačati svoje kulturne veze kako bismo se bolje poznavali i stoga bolje surađivali. Sjedinjene Države imaju vojne baze u Europi i blizu Kine. Kina nema vojne baze pred vratima Sjedinjenih Država ili Europe. Stoga, svaka zemlja prvo mora dokazati da nije američki vazal, a to može učiniti tako da uguši političko-medijsku mašineriju naoružanu ideološkim projektilima kako bi pucala na Peking. General Charles De Gaulle bi se sigurno složio s tim.

Naime, Francuska se istakla kao jedna od prvih zapadnih država koja je priznala suverenitet Narodne Republike Kine i redovito se protivila pooštravanju ekonomskih napada na Kinu. Je li to sada u skladu s odlukama Europske unije predvođene Njemačkom, nakon glasanja Europskog parlamenta u prosincu 2019. koji traži da se pojača gospodarski napad na Kinu? Što je prava motivacija za ove napade, kojih očito neće biti u mjeri u kojoj žele atlantisti, jer je ovih dana EU potpisala sporazum o trgovini i ulaganjima, što je odmak od agresivne politike prema kineskim narodima.

Europske vođe dobro znaju da njihova  politika nema nikakve veze s ljudskim pravima, već se ovim napadima na Kinu brane interesi multinacionalnih kompanija iz Amerike. Znaju oni ni da im nije u interesu križarski rat protiv naroda koji polažu pravo na socijalističku inspiraciju?

Pa zašto ne poslušaju De Gaullea, koji je je 8. siječnja 1964. u Vijeću ministara izjavio: „Kina je ogromna. Ona je tamo. Živjeti kao da ne postoji, znači biti slijep, prije svega zato što postoji sve više i više”. Kada bi ga danas parafrazirali, morali bi reći: „Kina je gigantska stvar. Ona je tamo. Živjeti kao da nam je neprijatelj, znači biti slijep, prije svega zato što sve više želi biti naša prijatelj”. Priznanje kontinentalne Kine od strane Francuske, a Mao Ce Tunga kao sugovornika, na štetu Formose, odnosno Tajvana, bila je prava diplomatska bomba koja je zaprepastila SAD.

Iako se u EU dobro zna da nas Kina nikada nije napala i da još uvijek ima nekih novinara koji više vole istinu od sinofobije, knjiga Maxima Vivasa prikazuje ulogu koju ima CIA iza ujgurske kampanje, koja plaća lažne nevladine organizacije da dižu buku zbog ujgurskog pitanja.

Ali sve se ovo događa u trenutak kada SAD žele usporiti provedbu projekta "Novog puta svile", koji će uključivati i europske zemlje. Ovaj faraonski projekt neće stati. Štoviše, ove i sljedeće godine, dok se SAD i EU budu borili da saniraju štetu i vrate se na „pozitivnu nulu“ ili mršavi gospodarski rast, Kina je čak i 2020. završila s gospodarskim rastom. Ne ciljanim ali ipak rastom, a sljedeću planira završiti s rastom od 7,2%  bruto domaćeg proizvoda. Fascinantno i za „kolektivni Zapad“ neostvarivo. Ali ako se Kina ne može slomiti ekonomskim sankcijama, carinama i kaznama, a ne može, a još manje se može pokoriti vojno, jer iza leđa ima Rusiju, to znači da ostaje samo propaganda i da ćemo se priča o genocidu, iskorjenjivanju kulture i tradicije i teroru Han Kineza na muslimanima i ujgurskom manjinom samo povećati.

P.S. Skoro zaboravih da vam pokažem smijuriju s „koncentracijskim logorima“ s točnim koordinatama. Ove vijesti kruže mjesecima, čak proteklih nekoliko godina, a sada su objavljene koordinate i što su našli Kinezi, koji su sjeli na vlak, autobus ili avion i otišli na lice mjesta? Opširnije o ovoj temi možete naći u listu Global Times, a ovo su ti logori koje su naši Kinezi, a riječ je o administrativnim  i logističkim centrima, odmaralištima, ili školama, a onaj jedan centar za deradikalizaciju može primiti oko 1000 pripadnika skupina i pokreta ETIM i ETESA, koji tamo, između ostalog, prolaze i neku vrstu vjeronauka, gdje ih islamu poučavaju imami školovani u Kairu, ne u Saudijskoj Arabiji ili Turskoj.

Le Grand Soir

"Pritvorski centar" (zemljopisne koordinate: 38.8367N, 77.7056E) za koji tvrdi ASPI, zapravo je starački dom u okrugu Markit, prefektura Kashi, Xinjiang

"Pritvorski centar" (zemljopisne koordinate: 38,9950N, 77,6682E) za koji tvrdi ASPI, zapravo je osnovna škola u gradu Yantaq, okrug Markit, prefektura Kashi, Xinjiang

"Pritvorski centar" (zemljopisne koordinate: 39,8252N, 78,5501E) za koji tvrdi ASPI, zapravo je logistički park u okrugu Bachu, prefektura Kashi, Xinjiang

"Pritvorski centar" (zemljopisne koordinate: 38.9046N, 77.6153E) za koji tvrdi ASPI, zapravo je srednja škola u okrugu Markit, prefektura Kashi, Xinjiang