Evgenij Krutikov: Mafija ugrožava život predsjednika Srbije

Ruski novinar, barem, službeno Evgenij Krutikov piše kako je policija Srbije navela da se pripremao pokušaj atentata na predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

„Zašto je život šefa srpske države ugrožen, kome je točno i iz kojih razloga Aleksander Vučić stao na put i koliko su opasni njegovi protivnici?“, pita se Krutikov.

Na dan otvaranja spomenika utemeljitelju srednjovjekovne srpske države Stefana Nemanje u Beogradu 27. siječnja pripremao se pokušaj atentata na predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. To je u ponedjeljak, 8. veljače, najavio šef Odjela kriminalističke policije Bogdan Pušić.

Rekao je izjavio da je tog dana, tijekom ceremonije otvaranja spomenika, bilo raspoređeno "preko 850 pripadnika specijalnih snaga". Primijetio je da je takav broj sigurnosnih dužnosnika bio uključen "kako bi zaštitio predsjednika Vučića, budući da su obavještajni podaci ukazivali da će ga pokušati ubiti".

Činjenica je da je policija 4. veljače u Beogradu tijekom posebne akcije privela 17 članova organizirane kriminalne skupine. Zločinci su se „maskirali“ u nogometne navijače, a s tim u vezi su se vršili pretresi i pritvaranja, između ostalog, na stadionima klubova "Crvena zvezda" i "Partizan". Prema Ministarstvu unutarnjih poslova Srbije, dvije snajperske puške pronađene su u stanovima u vlasništvu organizirane kriminalne skupine, čiji su  pripadnici privedeni i optuženi za brutalna ubojstva, iznudu, otmicu, trgovinu drogom. Zasad nema definitivno službeno potvrđenih podataka o umiješanosti pritvorenika u pokušaj atentata na srbijanskog predsjednika i istraga je u tijeku.

„Svi uhićeni pripadali su kriminalnoj skupini koju su vodili poznati mladi mafijaši Veljko Belivuk i Marko Miljković, obojica uhićena 4. veljače, usko povezani sa crnogorskim kriminalnim "Kavačkim klanom".

„Srpski ministar unutarnjih poslova Vulin, koji je Rusiji poznat kao dugogodišnji ministar obrane, a svoje je mjesto promijenio prošle jeseni, tvrdi da su njih dvojica nedavno održali razgovore u Crnoj Gori s nekim "jednim od najvećih dilera droge u ovom dijelu svijeta". Vulin vjeruje da je uhićenje ove dvojice nanijelo milijune dolara štete narkokartelima. Očito je ovo mogao postati motiv osvete predsjedniku Vučiću“, piše Krutikov.

Istodobno, sada pritvoreni sada Veljko Belivuk, poznatiji kao „Velja Nevolja“, bio je, između ostalog, šef službene navijačke skupine nogometnog kluba "Partizan". I upravo su na stadionu pronašli oko 100 kg kokaina, marihuane i oružja.

Na jesen je Beograd neočekivano zahvatio val naručenih ubojstava u stilu devedesetih. 15. rujna u Beogradu je u svom automobilu dignut u zrak poznati mafijaš i javna osoba Strahinja Stojanović (30). Formalno, ovaj tip, uvijek u društvu fotomodela i navikama psihopate, posjedovao je nekoliko auto kuća, ali zapravo su on i njegov tim bili umiješani u kriminalne aktivnosti s nekim bosanskim i crnogorskim klanovima. Stojanović je imao slabost prema hispanskim ljepoticama. U prethodnom pokušaju atentata na njega je gospođica Marbella Olac Bilbao Gonzalez čudom preživjela, a sada je Kolumbijka Sonia Suarez Gomez, koja se smatra njegovom izvanbračnom partnericom, stavljena u kućni pritvor. Kao svjedokinji, zabranjeno joj je napuštanje Srbije kao svjedokinje.

Tada su ubijena još dvojica mladića, navodno povezani s trgovinom drogom iz Bosne i Crne Gore. Jedan na parkiralištu u „Trgovačkom centru Ušće“, a drugi u stambenom kompleksu u Novom Beogradu.

„To se u Srbiji već dugo nije dogodilo. Možda je započeo rat starih mafijaških klanova. Predsjednik Vučić se 20. listopada obratio naciji i "objavio rat mafiji". Tada je rekao da "zločinci neće moći pobijediti državu". Tada mu je dramatično povećana sigurnost, posebno kada prisustvuje javnim događanjima. Znakovito je da kriminalistička policija istražuje sve te događaje, a ne sigurnosna služba ili obavještajci, kao što se to dogodilo tijekom prethodnih pokušaja atentata, ili čak tijekom pokušaja imitacija atentata na predsjednika Srbije.

Situacija s kriminalcima na Balkanu nije se iz temelja promijenila još od '90-ih. Štoviše, balkanski kriminal tehnološki je malo porastao u usporedbi s godinama kasne Jugoslavije u doba Josipa Broza Tita. Tamo su albanskih "15 plemićkih obitelji", trgovci drogom, krivotvorene cigarete, ukradeni skupi automobili u Italiji, krijumčarenje, tajna proizvodnja pod krinkom svjetskih marki, prostitucija  druge „aktivnosti“.

Cijeli ovaj sustav uređen je u "retro stilu", sa svojim mafijaškim klanovima, izgrađenim na nacionalnom i lokalnom principu.

Mnogima je situacija možda poznata iz ironičnog opisa u filmovima Emira Kusturice, iako u stvarnosti to i nije tako smiješno, ali je zaista tako egzotično. Da, balkanski mafijaški klanovi i dalje koriste staromodna načela odnosa, djelomično usvojena u Italiji, nadimci gotovo od rođenja zamjenjuju imena, a klanovima vladaju patrijarsi specifičnog mentaliteta i čak izgleda. I ostalo je u istom tragu, pa su tu gozbe renomiranim restoranima, zdravice šljivovcom „za braću“, neukusne „zlatne“ vile u Crnoj Gori, supruge - čuvarice ognjišta, a svi vole fotomodele i crveni „maserati“.

Srpska mafija počela je rasti, podmlađivati se i internacionalizirati s izbijanjem rata na Balkanu, kada su mladi militanti počeli biti nominirani na čelu klanova, a neke su se skupine spajale s državnim strukturama na temelju zajedničkih interesa u  krijumčarenju. Istodobno, centar zločinačkog svijeta Balkana postupno se počeo seliti u Crnu Goru - tadašnji „švercerski raj“ Mila Đukanovića.

Sada se u Srbiji aktivno širi priča o tome da su Velja Nevolja i njegova skupina možda povezani sa poznatim poduzetnikom Stankom Subotićem, bivšim bliskim prijateljem srpskog premijera Zorana Đinđića, koji je ubijen 2000. godine, te s Brankom Lazarevićem, bivšim šefom Đinđićeve uprave. Naime, Stanko Subotić bio je glavni lik u istrazi krijumčarenja kroz Crnu Goru i carinskog sistema prolaska fantastičnih količina krijumčarenih cigareta u zemlji. Subotić je u jednom trenutku bio prisiljen preseliti se u Švicarsku, ali je zadržao kontrolu nad hotelima u Crnoj Gori. Posebno u Svetom Stefanu, Svetom Nikoli i Budvi. Tamo se održavaju i glavni sastanci balkanskih kriminalnih klanova.

Balkanski tisak optužuje predsjednika Vučića za "samopromociju", objavljuje karikature različitih stupnjeva „umjetnosti“, na primjer, Vučić na sebe navlači metu, sugerirajući na zavjeru „false flag“ tipa.

No kad je 2016. godine u blizini Vučićeve kuće u beogradskom predgrađu otkriveno cijelo skladište oružja, policija i obavještajni podaci brzo su došli do izvjesnog Vladimira Popovića, vlasnika beogradskog noćnog kluba sumnjive reputacije. „Vlada Pop“ bio je povezan s Crnogorcima, sa Škaljaskim klanom. Srbijanska obavještajna služba istraživala je ovo samo zato što je slučaj uključivao "građane druge države", odnosno Crne Gore, a ne Srbije. I to je bio čisto kriminalni slučaj, a ne politički.

Bilo je, naravno, i anegdotalnih slučajeva u dugoj povijesti pokušaja napada na predsjednika Vučića.

Na primjer, incident koji je u povijest ušao kao "Topčiderska zvijezda". Dana 2. rujna 2017. u središtu Beograda, u povijesnoj četvrti Topčider, trio mladića je izgubio kontrolu nad očevim Bentleyem i s tim Bentleyem se zaletio u  rikverc u kolonu predsjednika države, pogodivši blindirani Mercedes Vučića. Mladima i njihovim roditeljima bilo je teško, ali je više pitanja postavljeno predsjedničkim čuvarima, koji su propustili ovaj manevar Bentleyja.

Ali ipak, sada oporbeni tisak uzalud optužuje Vučića za samopromociju. Situacija s organiziranim kriminalom na Balkanu, ne samo u Srbiji i Crnoj Gori odvojeno, vrlo je složena i bolno podsjeća na devedesete. Samo s jakim nacionalnim naglaskom, ali to nije klasična mafija staromodnog stila, posebna subkultura, navikla na karakterističan način života i njezine vanjske atribute, koji se danas čine previše karikiranima.

Ali sve ovo dirljivo i simpatično izgleda samo u kinematografiji. U praksi je očuvanje klasičnih mafijaških struktura u retro stilu na Balkanu, iako s mladim vukovima na čelu, izravna prijetnja državnoj sigurnosti. A ako se predsjednik Aleksandar Vučić odlučio boriti protiv ovoga i pobijediti, onda bi stvarno trebao voditi brigu o svojoj zaštiti, zaključuje Krutikov.

Autor Evgenij Krutikov, izvorno objavljeno: Pogled