Izvor svjetske napetosti je hegemon u opadanju

Geostrateške video-igre su dobre, jer omogućavaju simulaciju različitih situacija u međunarodnoj politici i bolje razumijevanje procesa koji se tamo odvijaju, a kroz tu simulaciju nitko zapravo ne stradava.

Postoji i igra "Hearts of Iron", gdje se igra Drugi svjetski rat. Počinje, što se nekome možda čini neobičnim, 1936. godine. Igrač odabere državu, proizvoljno, po osobnom izboru, jača je, razvija industriju i znanost, sklapa  diplomatske i trgovinske sporazume, i tako dalje.

No u jednom trenutku se u kutu monitora pokaže mali neupadljivi indikator "Napetosti" situacije. Mnoge radnje na koje se igrač odluči tijekom igre dovode do blagog, ali konstantnog povećanja ovog pokazatelja. Remilitarizacija rurskog područja, austrijski anšlus, balkanska kriza, sovjetsko-finski rat, talijanska neprijateljstva u Etiopiji, građanski rat u Španjolskoj, pomorske blokade, sve to i još mnogo toga pokreće ovaj mjerač da otkucava.

"Nitko nije želio rat - rat je bio neizbježan"

Naravno, djelovanje pojedinih zemalja može djelomično i smanjiti ovu „Napetost“, a to se događa ako neki igrač u ime „svoje zemlje“ potpiše mirovni  ugovor i pakt o nenapadanju, odrekne se teritorijalnih zahtjeva itd.

Ali djelovanja jedne ili dviju zemalja nikad nisu dovoljne da on padne, ako je ostatak svijeta zahvatila krvava mahnitost. A kada brojač dosegne 100%, započinje svjetski rat.

Posljednjih godina živimo u situaciji koja jako podsjeća na predratno razdoblje 1936.-1940. Vojni blokovi, invazije na treće zemlje, izvana nadahnuti državni udari, borba za tržišta i sfere utjecaja - sve to neizbježno povećava razinu napetosti u svijetu.

Iako Rusija na sve moguće načine pokušava smanjiti napetost, nemoguće je to učiniti jednostrano.

Čak i ako nova američka administracija izjavi da je spremna potpisati produženje ugovora START i održati pregovore o "otvorenom nebu", istodobno prijete novim, nemotiviranim sankcijama i uvode konvoje svojih trupa u Siriju, gdje, prema međunarodnom pravu, ako toga još ima, tamo uopće nemaju pravo biti.

Općenito, ulogu Trećeg Reicha u trenutnoj situaciji zasigurno igraju Sjedinjene Američke Države. Ogorčenost, čežnja za izgubljenom veličinom, godine optuživanja drugih za sve njihove nevolje, uglavnom Rusije i Kine, a u novije vrijeme i najžešća cenzura, pet minuta mržnje i potrage za unutarnjim neprijateljem, štoviše, uspješne, to su danas SAD.

Otvorena teroristička diktatura najreakcionarnijih krugova financijskog kapitala, pomnožena suvremenim mogućnostima cenzure i nadzorom od strane velikih informatičkih korporacija, uz nove tehnološke mogućnosti, sasvim je primjenjiv opis za suvremene Sjedinjene Države.

No, Sjedinjene Države su posljednjih godina i glavni izvor nestabilnosti i napetosti u svijetu. Nemotivirane i ilegalne invazije na Irak i Afganistan, prisiljavanje nametanja sankcija od strane EU, kolaps Libije, uništena Sirija, državni udari u Gruziji, Egiptu i Ukrajini, pokušaji provedbe državnih udara u Venezueli i Bjelorusiji, prijetnje i ucjene protiv Sjeverne Koreje, Irana, atentati na visoko rangirano iransko vojno osoblje, pa čak i transfer američkog veleposlanstva iz Tel Aviva u Jeruzalem, sve to samo pogoršava situaciju u svijetu i uranja planet u kaos i ratove. Ukratko, ova politika prijeti da svima donese zlo i razaranja.

Zapravo, histerično ponašanje Sjedinjenih Država uzrokovano je činjenicom da je njihov društveno-politički sustav duboko manjkav i arhaičan, a ekonomski model je neučinkovit i nekonkurentan, jer ima ogroman nesrazmjer potrošnje na štetu proizvodnje, s pretjeranom koncentracijom kapitala u špekulativnom sektoru na štetu realnog sektora gospodarstva, uz preskupe proizvodne troškove.

Istovremeno je američko društvo pretjerano ideologizirano i dogmatsko da bi uopće moglo priznati da ima tako ozbiljne probleme. Ljude koji to pokušaju samo i nagovijestiti, da ne spominjemo potragu za učinkovitim rješenjima, odmah se cenzurira i uznemiruje.

Prisutna je i potpuna izolacija američke političke elite, odnosno situacija u kojoj iste obitelji već nekoliko generacija obnašaju dužnosti ministara, sudaca i kongresmena, što je dovelo do totalne degradacije elita i naglog pada razine njihovih kompetencija.

Oni koji vladaju nemaju kvalifikacije potrebne za upravljanje krizama, a ljudi koji ispravno razumiju probleme i vide izlaze iz kriza nikada se neće dokopati vlasti. U Americi svjedočimo fenomenu nasljedne gerontokracije.

Američka hegemonija, koja je u očitom padu, cijelu planetu pokušava uvući u kaos. A naš je zadatak spriječiti ih u tome i pustiti ih da propadnu sami. To opće nije teško, samo traži odgovor: „Ne“, a sve ostalo će se dogoditi samo po sebi. 

FOTO/IZVOR: Путин сегодня / Putin Today