Pozadina posjete Borrella Moskvi i povijesna odluka Kremlja: „Ako baš želite, neka bude rat“ 

 Posjet Josepa Borrella i Sergeja Lavrova će vjerojatno ostati upamćen kao Putinov govor u Münchenu 2007. i najavom multipolarnog svijeta, kada se pokojni senator John McCain iz prvog reda u publici cinično smijao ruskom predsjedniku, njegov članak u listu Izvestia 2011. u kojem je najavio Euroazijsku uniju i ponudio da ona bude od Lisabona i Vladivostoka, te onaj 2015. na Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda, kada je Putin rekao: „Jeste li svjesni što ste učinili?“, da bi za dva dana počeo kampanju u Siriji. Iako ovaj susret nekima ne izgleda tako dramatičan, vrijeme će pokazati koliko je važan bio stav Moskve koja je ovaj put „udarila bez upozorenja“, ako je EU uopće trebalo upozoravati da ne pravi igrokaza s ruskim blogerom, stavljajući na kocku odnose EU i Ruske Federacije.

Susret koji se dogodio u pozadini međusobnih optužbi u vezi sa situacijom oko Alekseja Navalnog se europskim medijima nazvao neuspješnim, ako ne i pravim fijaskom. U ponedjeljak se Europska komisija čak morala opravdati: posjet se ne može nazvati neuspjehom, ali „način na koji je organiziran, način održavanja konferencije za tisak, ono što je rekao gospodin Lavrov, što su ruske vlasti učinile u vezi s europskim diplomatima istog dana su vrlo jasno naznačili kamo Rusija želi ići". Ovo je uglavnom opis europskih medija i političara,

"Predsjednik Vladimir Putin još uvijek nije ni milimetar spreman za susret s EU na pola puta", kaže njemački list Sueddeutsche Zeitung.

Najava protjerivanja diplomata, dok je Josep Borrell bio u gostima u ruskom  Ministarstvu vanjskih poslova, bila je, prema objavi, "obeshrabrujuća i prava katastrofa“.

Ali svi su nekako prešutjeli da je Borrell prije dolaska u rusko Ministarstvo vanjskih poslova posjetio „oporbene aktiviste“ i „nevladine udruge“, kao da EU s njima ima bilateralne odnose, a ne s Moskvom. A što se tiče protjeranih diplomata, koji su sudjelovali na neovlaštenim skupovima ulične opozicije ruskog blogera, takvo što nije viđeno ni u  jednoj zemlji, osim ranije u Kijevu i zemljama u kojima je Zapad svrgavao legitimne vlade, ma kake one bile. Očekivati da je Rusija preko toga prijeći je krajnje infantilno. Ali ovo je početak nove faze odnosa, zato sam na početku povukao paralelu s tri važna datuma u odnosima Rusije sa svijetom.

I ne zaboravite nedavno usvojenu rezoluciju Europskog parlamenta koja zahtijeva: „Da se odmah ponište amandmani na Ustav Ruske Federacije, usvojeni na referendumu 1. srpnja 2020.“

Iskreno, ovakav zahtjev je van svake pameti.  Tražiti od jedne suverene zemlje, i to ne bilo koje, da poništi rezultat referenduma, zaista mogu samo oni koji su zaboravili pohod Napoleona i Hitlera na Rusiju. Mislim da je ovo najbolja usporedba, čak i ako ovdje ne govorimo o vojnom sukobu.

 S gledišta ovog tijela globalista, Europskog parlamenta, amandmani su usvojeni "nezakonito". Ali što to oni smatraju legalnim? Očito ta „legalnost“ ovisi o tome slažu li se s tim odlukama ili ne. Odnosno, referendum je nezakonit jer su oni ispitivati „tamo neke ljude“ u Rusiji. Koje ljude? To je tajna, kao i rezultati istrage koji dokazuju trovanje blogera Navaljnog.

„Mi smo proveli tri istrage i sve tri su rekle da je Navaljni otrovan Novičokom“, tekli su.

U redu, pa možete li dostaviti barem dio dokaznog materijala, pa da se usporedi s rezultatima istrage u Rusiji? Ne može. To je tajna.

No, nije svako zlo za zlo, kako kažu u nas. Zastupnici Europskog parlamenta su ispitali neke aktiviste i oni su rekli da referendum nije bio legalan. Istina, ovakvo ponašanje iritira, ali je važno da su sada jasno pokazali kakve "korake" očekuju u Europi.

A odgovor je bio silovit, neočekivan i za eurobirokrate ponižavajući. Usred konferencije za tisak Lavrov protjeruje diplomate Njemačke, Švedske i Poljske. Obratite pažnju, ovo nisu Malta, San Marino i Andora, uz nužno poštovanje prema ovih državicama. Ipak govorimo o Njemačkoj, Švedskoj i Poljskoj.

Stoga reakciju na Borrellov neuspjeli posjet Moskvi treba promatrati iz pravog kuta.

Činjenica da je EU u blogera Navaljnog uložila puno novca dovoljno govori. Prvo, Navaljnog se s njegovim negativnim rejtingom u zemlji, čak i prema izračunima Levada centra, na Zapadu uzima preozbiljno.

On bi u "normalnim zemljama" bio obično piskaralo opskurnih portala. Čak i nije važno što piše. Jer se čini sve da bi mu se rejting povećao na „osobu koja nešto znači“. Ali u Rusiji to ne uspijeva. Previše je ljudi s kritičkim razmišljanjem, koje ruski liberali zovu „zavedenima od strane režima“ i "podložni državnoj propagandi". Ovo se pravda relativno „velikom“ podrškom Navaljnom među mladima, odnosno u dobnoj skupini u kojoj kritičko mišljenje još nije formirano ili ga uopće nema.

Da, to su oni koji „slobodno razmišljaju“ i kreativni su“, koji vjeruju u uljepšanu sliku, ali ih uopće ne zanimaju činjenice, niti provjeravaju one najosnovnije stvari u ovoj priči.

No ova „uzvišena mladež“, "koja nije poput svih ostalih", iako u istoj odjeći i s istim pametnim telefonima, samo stvara medijsku sliku za zapadnjake s ulice. Istina, postavlja se pitanje koliko su u ovom slučaju učinkovita ulaganja u širenje točnih informacije među ruskom mladeži, da im se to kasnije ne bi obilo o glavu, kao nama svojevremeno, gdje su glavnu riječ vodili „omladinci Saveza socijalističke omladine Jugoslavije“ odani zapadu. Za neupućene, dovoljno je uzeti nekoliko brojeva tjednika Polet i Mladina iz '80-ih i shvatiti da je Jugoslavija propala prije nego je razbijena u krvi.

U Rusiji je u tom smislu indikativan intervju u kojem se pojašnjava fenomen s više od 20 milijuna pregleda videa Alekseja Navaljnog, što su zapadni mediji odmah pretvorili u glasove na izborima.

„Ne bih to nazvala brojem pregleda. Nazvala bih to brojem kojeg prikazuje You Tube. Što ova brojka znači, uopće ne znamo, budući da ne postoje alati koji bi nam omogućili da analiziramo broj pregleda određenog videozapisa na određenoj platformi. Takvih alata nema. Stoga platforma može raditi što god želi. Može staviti da je bilo 110 milijuna gledatelja za video kojeg je gledalo pet ljudi. Zatim je bio video na našoj platformi, a tamo je broj pregleda neznatan“, rekla je Natalija Kasperskaja za RT.

Odnosno, ovo je bila prevara i  namjerno skretanje pažnje na željeni video. I ako vidite svugdje "spletke unutar Kremlja" i, što je najvažnije, zaboravite tko je vlasnik You Tubea, onda možete razgovarati o "spletkama vlasti" u bilo kojoj nerazumljivoj situaciji. Ali to više nije pitanje prisutnosti ili odsutnosti kritičkog mišljenja, već elementarne logike. A ako netko ima problema s njom, onda mi nitko ne mogu pomoći. No, činjenica da su se Google i vlasnici You Tubea držali uputa svojih, recimo to tako, dioničara, što se lako može dokazati.

Medijska promocija Navaljnog je bez presedana. Zapravo, bila je jedna medijska promocije "komuniste" na izborima 2018. godine, ali prilagođena dobnoj kategoriji. Njegov videozapis s 3D grafikom, koji se čak nije podudarao s planom danim na istom mjestu, uvučen je u sve preporuke, a kao oglas je iskakao i iz reklama za hrane za mačke.

O trenutnoj mahnitoj aktivnosti na   Telegramu i Tik Toku nema se što reći. Nevjerojatna su bila i plaćanja samo za kraj siječnja u Bitcoinima, što je Rusima posebno pojašnjeno, dok to ovdje nitko ne spominje.

A rezultat? Pa, vidjeli ste. Sto milijuna pregleda… Kako ne?!  Sad se sjećam da mi je jednom jedna osoba predložila da mi može, po mojoj želji, postaviti broj pratitelja na FB stranici bivšeg portala, što sam odbio. Šot li tek mogu raditi u središtu Googlea, Yout Tubea i drugih platformi?

Ovdje treba reći da je Borrellov posjet Moskvi bio je izravno povezan s Navaljim i stampedom njegova krda. Aleksej Navaljni je isti "džepni predsjednik" kojeg su globalisti obučili da zamijeni Putina i da nije zatvoren, vjerojatno bi prvom prilikom postupio kao Juan Guaido u Venezueli i Svetlana Tihanovskaja u Bjelorusiji.

Sam Navaljni nije nitko, obična nula, a za njega kao predsjednika se i ne traže posebne osobine. Trebao je postati paravan za vanjsko upravljanje Rusijom, ali je njegovo zatvaranje istog trenutka miniralo sve ove planove.

Otud tako brzoplet posjet Josepa Borella koji je završio epskim diplomatskim fijaskom? Ne samo da su tijekom ovog posjeta diplomate koje su paradirale ulicama Moskve protjerane, već su i odustali od diplomatskog šamara.

Rusko Ministarstvo vanjskih poslova reklo je da je kritika Rusije od strane visokog predstavnika EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josepa Borrella po dolasku u Bruxelles u suprotnosti s njegovim govorima u Moskvi.

"Iznenadili smo se upoznavši se s Borrellovim procjenama rezultata posjeta, a oni su snažno u suprotnosti s njegovim izjavama danim na konferenciji za novinare u Moskvi", citirao je TASS MVP Rusije.

Primjećuje se da je Borrell "koristio svaku priliku da da vlastitu ocjenu" posjeta na završnoj konferenciji za novinare s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom, što je i učinjeno.

"Možda je po dolasku u Bruxelles šefu eurodiplomacije objašnjeno gdje je bilo potrebno staviti akcente, ali onda to samo potvrđuje kako i tko zapravo oblikuje politiku EU ", dodalo je Ministarstvo vanjskih poslova.

Ako se prevede s diplomatskog na obični jezik, Borrela su nazvali infantilnim diplomatom koji se uplašio Rusa i Lavrova. Otuda i nervozna reakcija kluba propalih političara -  Europskog parlamenta i priče o poniženju. Europarlamentarci su izgubili bitku. Što se događa?

Ali postupci Rusije tijekom protekle godine lako se mogu objasniti ako pretpostavimo da je došlo do temeljne promjene u odnosima s takozvanim „kolektivnim Zapadom“. Govorimo o velikom zaokretu u politici. Iako je za neke to bilo iznenađenje, meni se ovo sviđa, jer me, kao mnoge druge, znalo iritirati ono „naši zapadni prijatelji“ ili „naši zapadni partneri“. Sada toga više nema.

"Rusija se koncentrira", fraza je koja je u diplomatskim krugovima poznata od sredine XIX stoljeća. Primjenjivalo se i na razdoblje od 2000. do 2018. godine, a za neke je koncentracija Rusije i danas iznenađenje. Međutim, koncentracija ne može trajati vječno, a ovo što sada vidimo u eteru, imalo je učinak tektonskog pomaka. Napetost koja se akumulirala godinama prelijeva se u niz značajnih događaja, a reakcija većine ljudi se može opisati samo riječima: "Bilo je krajnje vrijeme!" Tako se očekivalo veliko okretanje leđa Zapadu, što su  ruski narodi dugo čekali. A sada je došlo i to vrijeme .

Ton završne konferencije za novinare nije zaobišao ni novinare. Naveli su kako Josep Borrell u Moskvi nije bio posebno dočekan. U početku je Sergej Lavrov Europsku uniju nazivao "nepouzdanim partnerom", a onda se saznalo da Rusija protjeruje trojicu europskih diplomata.

Ali prvo, konferencija za tisak se održala nakon prve runde pregovora, prije rasprave na radnom ručku. Zavjera s protjerivanjem trojice diplomata nastala je kasnije.

Drugo, Izjava Lavrova o nepouzdanosti EU kao partnera nije upućena Borrellu, već Bruxellesu općenito. Mislim da je to bio sažetak prethodnog razvoja bilateralnih odnosa. Napokon, Europska unija je pod izgovorom krize u Ukrajini, ali i niza razloga ranije, zapravo usporila sve zajedničke projekte s Rusijom.

U stvari, arhitektura interakcije, koja se razvijala tijekom godina zajedničkih napora, bila je zamrznuta. Nema više održavanje summita dva puta godišnje, te rada stalnog partnerskog vijeća na ministarskoj razini i sektorski dijalozi. Tko je dobio više od ovoga? Nitko. Ali Rusija nije zalupila niti jedna vrata nikome prije Europske unije, niti je zaustavila ijedan pregovarački put. Bili su i ostali otvoreni za kontinuiranu interakciju s Europskom unijom, čak i s tako nepouzdanim partnerom kakva je danas.

Protjerivanje trojice europskih diplomata dobilo je mnoga tumačenja. Na primjer, ruski stručnjaci vidjeli su to kao signal da Moskva više neće tolerirati mentorstvo od strane EU, kao ni tako flagrantno uplitanje u unutarnje poslove Rusije.

U Europskoj uniji, kao što je rečeno, to su smatrali ponižavanjem, a sam Josep Borrell rekao je da se "Rusija sve više udaljava od Europe i da demokratske vrijednosti smatra prijetnjom svom postojanju". Kakav je signal Moskva željela poslati činom i „tajmingom“ ovog protjerivanja?

Lavrov je ovaj put bio iskreniji nego ikada i nije ni poslao signal, već je otvoreno izjavio da su EU nepouzdan partner. Što ovdje može biti neshvatljivo, što zahtijeva posebno dešifriranje? Suradnja s nepouzdanim partnerom neugodna je i skupa, čak i u poslu ili u politici, a najbolja strategija je uopće ne raditi s takvim partnerom.

Istina, okretanje leđa takvom partneru nosi sa sobom i opasnosti, jer uvrijeđeni Zapad opet može doći u iskušenje da riješi svoje probleme na tuđi račun. Europska unija, a Sjedinjene Države posebno, stenju pod pritiskom krize. Ekonomije se ne oporavljaju, cjepiva nema, a pandemija i dalje kosi živote, dok vlade ne znaju kako više štampati novac a da u temelju ne miniraju svoje financijske sustave. Točno, ovo je scenarij u kojem bi „vanjski neprijatelj“ i „obrana od agresije“ bili jedino rješenje. Ne bi bilo prvi put u povijesti, ali Rusija ima vojsku, mornaricu, strateške raketne i zrakoplovne snage. Nažalost, ovaj scenarij znači nestanak civilizacije kakvu poznajemo, ali to ne ovisi o Moskvi.