Nekada sluge nacista, a danas liberalnog medijskog carstva.  A razlika? Nikakva, izdajnici jedni i drugi

Iako je revizionizam na ljevici krenuo iz zapadne Europe, točnije u Njemačkoj i Austriji prije Prvog svjetskog rata, nakon povijesnog iskustva u SFRJ je posebno tužno gledati u što se pretvara nekadašnja revolucionarna ljevica. Sve što gledamo oko sebe su groteska i jeftine kopije kojekakvih „demokratskih socijalizama“ Sandersa i Corbyna ili ljudskopravaško, LGBT, muškoefeminizirane i machofeminističke lakrdije od vođa stranaka koje se nazivaju ljevicom, a svima im treba dodati „zelene“ ekofanatike u službi multinacionalnih korporacija. Sve u svemu, Bogu hvala pa nitko više od ljudi kao što je bio Sava Kovačević, ili njemu slični koji su preživjeli onaj rat, odavno nisu među nama, jer bi se vjerojatno sami ubili kada bi vidjeli tko danas maršira pod njihovom zastavom.

I da se razumijemo, ako je ovo pojašnjenje skretanja izvorne ljevice u neoliberalni tabor, koji je danas najveći neprijatelj čovječanstvu, to nikako nije afirmacija zločinačko-kvislinške „internacionale“ koja je postojala i još uvijek postoji u umovima „troglodita“ od Vardara pa do Triglava, koji sve više uzimaju maha po internetskim portalima, često i na lokalnim opskurnim televizijama gdje promoviraju svoje povijesno-revizionističke nebuloze. O njima ne vrijedi trošiti riječi, jer je otrov kojeg siju oko sebe toliki da s takvima postoji samo jedan način za privesti raspravu kraju. Ako ste mislili onaj iz 1945. godine, nije taj, već onako kako to radi Putinova Rusija, koja je u korijenu sasjekla sve takve inicijative i van zakona stavila ukrajinski UNA-UNSO, vlastite „nacional-boljševike“ i slične „vlasovce“. Tamo, kako mi je objasnila jedna Ruskinja, odnosno Kozakinja koja danas živi u Zagrebu, čak i najveći antikomunisti, monarhisti i vjernici Ruske pravoslavne crkve, a Kozaci su među prvima, nemaju nikakvog opravdanja za one „koji jesu voljeli Rusiju, ali su bili antikomunisti i u Drugom svjetskom ratu su uperili oružje u Crvenu armiju. Za njim nema nikakvog oprosta. Počinili su najveće svetogrđe: udružili su se s neprijateljem domovine, a domovina u ratu nije ni komunistička ni monarhistička, ona je jednostavno - Domovina.

Dovoljno je vidjeti koja se pobjednička zastava svake godine prva pojavi na Crvenom trgu i sve vam je jasno, Sve se može kritizirati i o svemu pisati, ali u Drugom svjetskom ratu je za sve Ruse samo jedna strana bila prava. Toliko o ovim  utvarama koje se pojavljuju u regiji, jer više mjesta u ovom članku ne zaslužuju.

Ali danas su aktualniji kvislinzi u neoliberalnom taboru, jer oni vladaju medijima, pa ću ovdje posudti neke dijelove iz mog starog članka, kojeg očito treba ponavljati jednom godišnje. Da se ne zaboravi.

U Europi, kao i u nas u Hrvatskoj i regiji, ideja ljevice se odavno svela na institucionalno pseudo-ljevičarenje i stereotipe koji se nameću kroz lijevo-liberalne medije ili internetske portale sponzorirane od strane američkih agencija NED, USAID, “Freedom House”, “Otvorenog društva” Georga Sorosa i njihovih podružnica kao što su CANVAS, “You Citizen” i mnoge druge.

Nažalost, teško ne složiti s onim što pišu pojedini portali, na primjer portal BUKA iz Banja Luke koji je nastao u okviru projekta “Centra za informativnu dekontaminaciju mladih”, koji je u stvari nastao novcem američke zaklade “National Endowment for Democracy” (NED), hrvatski H-alter (NED, USAID i razna zapadna veleposlanstva), Libela (Europska unija, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, CESI iza kojeg je opet NED, itd.), ugašene E-novine i Peščanik. Navodni list srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj Novosti, zapravo leglo plaćenika Otvorenog društva i mnogi drugi diljem bivše Jugoslavije. Doduše, treba priznati da na jednom od navedenih portala stoji “kako tekstovi ne izražavaju mišljenje navedenih donatora i već su isključivo mišljenje i stavovi njihovih autora/autorica”. No s obzirom na njihov „minuli rad“ i rezultate, to ne znači ništa, kao što ne znači ništa da su neki tekstovi zanimljivi, sarkastični i ismijavaju suprotni špiljsko-nacionalistički tabor, kao na primjer Željku Markić i Narod, portal koji je podignut istim novcem i iz iste „centrale“ kao ovi koji ih kritiziraju. Ukratko, udruga Željke Markić je za svoje projekte od organizacije UDSAID ili NED, potpuno nevažno, za tri godine dobila oko 450 000 kuna. Pa vidite vi tko je „Sorosev plaćenik“? Ili tko to nije, jer je takvih manje.

A kad smo kod novca?! Zaista?! Netko je potrošio milijarde dolara kako bi uspostavio ovu medijsku hobotnicu samo kako bi “dekontaminirao mlade, medijski prostor i javno mnijenje od nacionalizma, ksenofobije, homofobije, rasizma, rasne ili vjerske netrpeljivosti”? Ima li itko tko je sačuvao zrnce zdravog razuma da vjeruje u to? Činjenica je da se iza vješto odabranih tekstova i kritika na račun negativnih pojava u društvu u stvari uspješno provodi ne samo “dekontaminacija”, nego sustavna indoktrinacija atlantističkom propagandom koja svoje korijene vuče u period neposredno pred kraj i nakon Drugog svjetskog rata.

Bilo koji od ovih portala da čitate, teško ćete naći tekst s kojim se djelomično ili u potpunosti nećete složiti. Tamo je obilje članka, kolumni, eseja, izjava kojima se osuđuju nacionalizam, klerikalizam, ksenofobija, homofobija i rasna i vjerska netrpeljivost. Jednako tako se slave “tekovine narodno-oslobodilačke borbe” i “narodna revolucija”, ali se osuđuju svi i sve koji su se “drznuli” ozbiljno kritizirati postojeći neoliberalni poredak, atlantističku ideju “slobode i demokracije” i nameće se ideja “ljevice” koja kao takva niti se može tako zvati, niti postoji, niti može postojati.

Kroz tiskane i elektronske medije ovog tipa se promovira lažna ideja o ljevici koja se izvornih ideja davno odrekla, još od vremena Karla Kautskog, preko Willya Brandta, Berlinguera, Santiaga Carrilla, Marchaisa, pa sve do Tsiprasa, Iglesiasa i novih “revolucionara”. Konačno, sve je lijepo opisao u knjizi “Zapadnoeuropski komunizam i američka vanjska politika” (West European Communism and American Foreign Policy), ali sustav funkcionira i to po najjednostavnijem modelu po kojem se čitateljima govori ono što žele čuti i nakon spoznaje da u sve vjeruju podvali im se ono što se od početka namjeravalo.

Vraćajući se na medijsku hobotnicu, koja je samovoljno preuzela monopol nad antifašizmom i narodno-oslobodilačkom borbom u Drugom svjetskom ratu, iako bi ih Tito, Ranković, Kardelj, Đilas i Hebrang bez sumnje sve zatvorili na Goli otok zbog “suradnje s kapitalističkim Zapadom”, upada u oči još jedna “sitnica”. Naime, na vanjskopolitičkom planu svi su složni u osudi “diktatorskih režima”, podršci Obojenim revolucijama i Arapskom proljeću, a sada je najveći zlotvor izvan granica bivše Jugoslavije nitko drugi nego Vladimir “Vlad” Putin, “satrap i krvožedni gospodar Kremlja”.

Kada smo već kod Rusije, zanimljiv dokument i ono što slijedi, a sve se može prepoznati u aktualnoj propagandi medijskog “octopusa” koji uglavnom, ako ne i u potpunosti, slijedi “vrelo istine” Radija Slobodna Europa, pronašao je politolog i ekspert za istočnu Europu Phil Butler, koji tvrdi kako jedino u Rusiji postoji istinska demokratska ljevica. Naravno da će na njegovu tvrdnju, ako je uopće pročitaju, iz navedenih medija graknuti kao opečeni, kao kada je Petar Luković komentirao Vedranu Rudan i za kraj napisao “kako tekst ove poremećene žene E-novine prenose s njenog još poremećenijeg bloga”. No, Vedrana Rudan je imala dovoljno oštar jezik da sama odgovori Lukoviću, pa slijedi prijevod teksta Phila Butlera o demokraciji koja je prijeko potrebna Rusiji. Je li istina o Rusiji takva ili nije prosudite sami, ali ova koju nam nameće gospoda iz masno sponzoriranih medija za pranje mozga ili za “dekontaminaciju mladih i medijskog prostora” to sigurno nije.

Phil Butler: Rusija i jedina prava demokratska ljevica

“Vijesti o svjetskom sukobu su svaki dan sve ozbiljnije ili se barem tako čini. Ukrajinu su danas zamijenili imigrantska kriza i potencijalni sukob NATO-Rusija. Međutim, unatoč rastućem neslaganju između Amerike i njenih saveznika i ruske sfere, ipak se otvara put “časnom miru”. Iskopao sam neke dokumente i otkrio povijesno značenje ideala demokracije koji govore o realnoj mogućnosti za rješavanje trenutne krize. Kada ih pročitate vidjet ćete da su oni zapravo manifest za mir u današnjem svijetu. Molimo vas da obratite pozornost”, piše Phil Butler.

“Sloboda medija je zajamčena samo onima koji posjeduju jedan”, A. J. Liebling, američki novinar koji je radio za The New Yorker od 1935. do smrti 1963. godine.

Nije tajna na Zapadu ruskog predsjednika Putina optužuju da vodi “represivni režim”, da se ponaša kao pravi car i da ima krajnju i potpunu kontrolu nad svime što se događa u njegovoj zemlji.

Neki čak kažu da Rusija pod Putinom žudi za novim Sovjetskim carstvom i ponovnom uspostavom kontrole nad većim dijelom teritorija Europe. Neki od onih koji zagovaraju mir iz Washingtona i Londona tvrde da u Rusiji danas nema istinske demokracije. Američke uprave, članovi američkog Kongresa i Senata, parlamentarci iz Velike Britanije i Europske unije sa svim svojim pratećim službama propovijedaju ljudska prava i daljnju demokratizaciju Rusije i zemalja Zajednice Nezavisnih Država, što je jedina prava garancija za mir u svijetu u kojem živimo. I to je istina, želja za demokracijom nikada nije bila jača.

Kao američki novinar, mogu se poistovjetiti s retorikom Obame ili senatora poput Johna McCaina, te tvrditi u javnosti kako će naš svijet biti sigurniji ako Rusija bude više demokratska. Ovakve rasprave su dobile zamah i uobičajeni su dio međunarodnih odnosa. Otkrio sam dokument s 14 točaka koje su dovoljne da poprave naš svijet, ali samo ako se Putin i ruski narod slože s njima. Ovdje je 14 točaka koje zapadni lideri poput Obame, Camerona i Jean-Claude Junckera vide kao rješenje za rusko uključivanje među velike svjetske demokracije. Isto se može čuti iz sirenskog zova spomenutih medija i od strane lijevo-liberalnih novinara i mislioca. Da bi Rusija bila istinski demokratska ona mora:

1. Jamčiti jednakost svim narodima Rusije, dati im pravo na nacionalni razvoj, samoopredjeljenje, samoupravu i državnu neovisnost.

2. Rusija mora priznati narodni radnički front pred kojim interesi vlade moraju biti podređeni ciljevima podizanja blagostanja i razvoja nacije.

3. Ona mora očuvati mir i uspostaviti miroljubive odnose sa svim narodima svijeta, te osigurati svestrani razvoj međunarodne suradnje.

4. Ruska vlada mora provesti širok raspon akcija za jačanje obitelji i braka i istinsku jednakopravnost žena.

5. Rusija mora ukinuti prisilni rad i dati radnicima prava kojima će ostvariti svoje materijalno blagostanje, uvesti plaće za sve vrste rada u iznosu kojim će moći održati odgovarajući životni standard.

6. Rusija mora ukinuti kolektivne farme i vratiti zemlju u privatno vlasništvo poljoprivrednika.

7. Ona mora uspostaviti zaštićeno privatno vlasništvo rada i iznova uspostaviti slobodu trgovine, zanata, domaće industrije, dodijeliti prava privatnim inicijativama i dati im priliku da sudjeluju u gospodarskom životu zemlje.

8. Rusija znanstvenicima mora dati priliku da slobodno rade za dobrobit svog naroda.

9. Putinova vlada mora jamčiti socijalnu pravdu i braniti radnike od bilo kakvog izrabljivanja, bez obzira na njihovo porijeklo i bivše aktivnosti.

10. Sve to mora biti učinjeno bez izuzetka i dati stvarna prava u besplatnom obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, odmoru i ostalim.

11. Rusi moraju uništiti režim sile i terora i ukinuti nasilnu repopulaciju i masovne progone. Oni moraju uspostaviti istinsku slobodu vjere, savjesti, govora, okupljanja i tiska.

12. Osloboditi sve političke protivnike boljševizma, omogućiti im povratak u domovinu, te pustiti iz zatvora i logora sve koji su tamo samo zbog njihove borbe protiv boljševizma.

13. Rusija mora ponovno izgraditi nacionalnu imovinu srušenu tijekom rata – gradove, sela, tvornica i postrojenja o trošku vlade.

14. Rusija mora izdržavati “ratnu siročad”.

Američki predsjednik Barack Obama je 4. lipnja 2009. održao govor u Kairu u Egiptu u kojem je elaborirao sve ono što demokracija znači za njega kao američkog predsjednika. On je sažeo američku predanost u svih gore navedenih 14. točaka.

“Bez obzira gdje to bilo, vlada ljudima mora osigurati jedinstveni standard i svoju moć mora zadržati kroz pristanak, a ne putem prisile. Mora poštovati prava manjina, te djelovati u duhu tolerancije i kompromisa. Moraju se staviti interesi svojih naroda i legitimno djelovanje u političkom procesu iznad vlastitih stranaka. Bez tih elemenata, izbori sami po sebi ne odražavaju istinsku demokraciju”, rekao je Obama.

Obama je bio u pravu, izborima se zaista ne ostvaruje istinska demokracija.

Iako vrlo prepoznatljive, 14 gore navedenih točaka nije napisao niti Barack Obama, niti glavni urednici mainstream ili “neovisnih” medija koji egzistiraju na bogatim jaslama američkih vladinih i “nevladinih” agencija za promicanje demokracije i ljudskih prava. To nisu načela slobode ili evangelizacija koju priziva neki suvremeni think-tank s rijeke Potomac. 14 točaka su dio nečeg što je poznato kao “Praški manifest” (Пражский Манифест). Ovaj manifest je napisan 1944. u Čehoslovačkoj i izrađen je od strane “Povjerenstva za oslobođenje naroda Rusije” (Committee for the Liberation of the Peoples of Russia), anti-komunističke koalicije bivše sovjetske vojske koje je vodio bivši sovjetski general, Andrej Andrejevič Vlasov, koji je u Drugom svjetskom ratu surađivao s nacističkom Njemačkom.

“Prag je u trenutku pisanja ovog manifesta još uvijek čvrsto bio pod kontrolom Hitlerovih snaga. Iako ne želim ovdje držati sat povijesti, dopustite mi da kažem da su Vlasov i njegovi suradnici su na kraju visjeli zbog izdaje svoje zemlje. Zainteresirani čitatelji mogu prepoznati ironiju u činjenici da u New Yorku postoji spomenik “Ruskom oslobodilačkom pokretu” koji nosi ime generala Vlasova”, nastavlja Phil Butler.

“Da ne duljimo, “Ruski oslobodilački pokret” (Комитет Освобождения Народов России) raspušten je krajem rata, a elementi organizacije su naknadno sudjelovali su u stvaranju američke Središnje obavještajne agencije (CIA), te u stvaranju propagandne radio postaje američkog Kongresa “Radio Liberty”, danas poznate kao “Radio Slobodna Europa – Radio Liberty”.

“Prikladno je ovo poglavlje s Radijom Slobodna Europa zaključiti s jednim od naslova koji kaže da Amerika danas provodi evangelizaciju naše posebne vrste demokracije.  “Slanje radio signala u Moskvu” (Sending a Signal to Moscow) više nije tako zapaljivo, ali priča o NATO savezu koji poziva malu Crnu Goru u stado naroda pod krilima američkih F16 je “snažna poruka” kojom se u današnjim nesigurnim uvjetima želi reći “da Rusije ne može podijeliti Europu”.

Svijet “Radio Liberty”

Ovdje odmah moram spomenuti da je RSE posebno aktivan u Srbiji i BiH, gdje je pružio pipke na RTV servis BN u Bjeljini. Ili je barem tako bilo kad sam zadnji put pratio ovu kuću do 2017.

“Možda su barem neki malo šokirani činjenicom da su u stvari nacisti bili ti koji su tako otvoreno promovirali demokratizaciju Rusije i Sovjetskog Saveza. Za neke je još ironičnija i konfuznija spoznaja da današnja vrsta demokratskog idealizma uopće i nije američka. No, malo ih je spremno primiti to na znanje i imam dosta problema kada govorim ljudima da Barack Obama uništava sve ono što je ostalo od našeg kolektivnog američkog sna. Ipak ću ići tako daleko i ovdje vas sve upozoriti da su Rusi zapravo jedini ljudi na svijetu koju su očuvali nekakvu slobodu. Ovo je teška izjava koju ću detaljnije razraditi u budućnosti, a sada Vas molim da primite na znanje citat A.J. Lieblinga koji kaže da medije kontrolira onaj tko ih posjeduje”, piše Phil Butler.

“Radio Liberty” očito kontrolira američka vlada, što valjda zna svatko na ovom svijetu. Osim toga, mnogi znaju da je većina zapadnih mainstream medija u vlasništvu nekoliko dobro odabranih poduzetnika. Međutim, vidimo da ova glasila promoviraju ideju koja se izvorno može zvati nacističkom, kao i da sloboda tiska uopće ne postoji.

Uzmite primjer konferencije za novinare ruskog Ministarstva obrane u vezi turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i njegovu uključenost u ilegalnu trgovinu nafte s “Islamskom državom”. Svi znate da to tvrdi Rusija, ali možete li pogoditi koliko je zapadnih medija prenijelo tu vijest? Jedan! Odgovor je – samo jedan! Nezavisni list poznat po Pulitzerovoj nagradi, The Las Vegas Sun, jedini je medij koji je izravno pokrio ovu priču. Reuters je reagirao serijom žestokih poruka na Tweeteru protiv mene i drugih što smo prenijeli dokaze ruskog Ministarstva obrane. I to je to.

Hank Greenspun, osnivač lista Las Vegas Sun, umro je 1989. godine, ali je njegov moto bio “borba za malog čovjeka” i nekako je ostao živ u Nevadi. Što se tiče naše velike republike i američke demokratske ideologije, kao što sam rekao, Obamin brand slobode vjerojatno uopće i nije američki. No, da skratimo ovaj diskurs i ostavimo tu priču za kasnije. Ali one koji slušaju današnje vijesti, kao što su drama Turska-NATO-Rusija i druge, molim da razmislite koliko su zaista slobodni ljudi u svijetu u kojem su mediji i tisak u cijelosti u vlasništvu ljudi poput nacista u Pragu davne 1944. godine”, za New Eastern Outlook zaključuje Phil Butler. (Russia: And the Only True Democracy Left)

Analizirajući “Praški manifest” generala Vlasova je primjetna “slučajna” podudarnost s onim što danas pišu mainstream mediji i oni koji sebe nazivaju “slobodnim” i “progresivnim”, svi njihovi putevi “vode u Rim” ili u Washingtonske zaklade za razvoj demokracije, vladine ili “nevladine”, sasvim svejedno. Dakle, nemojmo se lagati i recimo da je Vedrana Rudan “poremećena žena” jer se usudila kritizirati uzroke terorističkih napada u Parizu i nije se zadržala na sveopćem solidariziranju s francuskim narodom.

Za Petra Lukovića i srećom ugašene E-Novine je Vedrana Rudan “poremećena žena i pomahnitala Hrvatica” jer je, između ostalog, napisala:  “Pitam se pitam, ako godinama diljem svijeta ubijaš tuđu djecu, starce, žene, rušiš im domove, moriš ih glađu i žeđu, uništavaš im sva ljudska prava, zašto se čudiš kad smrt dođe po tvoje dijete? “Islamizacija Zapada”, floskula i alibi za zločince kojima još nije dovoljno islamske i ciganske krvi, nije zakucala na vrata Zapada. Ili bar ne onako kako to mi “zapadnjaci” zaslužujemo.

Možda još imamo vremena, možda još nije kasno? Europa bi morala upaliti sva svjetla i pogledati se u ogledalo. U njemu će vidjeti Hitlera kako se zadovoljno smiješi: “Domoljubi moji, a gdje bi meni bio kraj da sam imao televiziju, internet, bespilotne letjelice, ebolu…” Gdje bi mu bio kraj? Kome to Nijemci, kome to Zapad prodaju foru da je Hitler mrtav?”

Kakve sve to veze ima s ljevicom ili demokracijom općenito? Ima itekako, jer je napasti Vedranu Rudan “progresivno”. Jednako tako je “progresivno” boriti se za prava LGBTQUI manjina, boriti se protiv nacionalizma i ne znati odgovoriti na pitanje što nam je činiti s bolivarskim nacionalizmom Castra i Chaveza, antikolonijalnim nacionalizmom Nassera ili Gandhija i drugima. “Progresivno” se boriti i protiv bilo čega što ima s veze s vjerom i institucijama, čak i kada je ta vjera jedina preostala nada za opstojnost neke etničke ili vjerske manjine što danas vjerno dočaravaju Hezbollah u Libanonu, kršćanske Sotooro milicije u Siriji. Vjera je bila nada i za jedan dio latinoameričkih revolucionara okupljenih oko svećenika Don Camila Torresa Restrepa ili svih marginaliziranih u Genovi, ovisnika, prostitutki i ilegalnih imigranta, kojima je pokojni Don Andrea Gallo jedini dao utočište, topli obrok i nadu da nisu sami na svijetu.

Zato jest bio pravu A. J. Liebling kada je izjavio “da je sloboda medija zajamčena samo onima koji posjeduju jedan”.

Nažalost, bili oni ljevičarski, desničarski ili liberalni, danas je na Zapadu gospodar svima isti, što nije nikakva novost i ako je gđa. Rudan izjavila “kako Hitler nije mrtav i da nas lažu”, a kada je riječ o medijima može se reći da general Andrej Andrejevič Vlasov nije mrtav i duh svih 14 točaka njegovog “Praškog manifesta” svaki dan možete pročitati u dnevnom tisku ili na internetskim portalima. Svi se usude osporiti ovaj “nacističko-demokratski” manifest, koji misle drugačije i vide da se radi o “drvenom šporetu”  su “poremećeni” i “pomahnitali Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Crnogorci…