petak, 19. ožujka 2021.


Rat protiv Sirije – 20 istina za rušenje 10 godina laži

Ovih dana, točnije 15. ožujka, obilježena 10. godišnjica početka rata u Siriji. Mediji su ponovili uobičajenu lažljivu mantru o "mirnoj revoluciji" koju je suzbio "diktator Assad". Pažljiva analiza Markusa Gelaua, popraćena mnogim izvorima i bogatom bibliografijom, u 20 činjenica i svjedočenja ruši deset godina laži koje su pomogle u uništavanju ove slobodne i prosperitetne arapske zemlje.

U mom skromnom znanju njemačkog jezika slijedi prijevod autora Markusa Gelaua.

"Laž može započeti ratove, ali istina može zaustaviti cijele vojske", citat je koji se pripisuje njemačkom kancelaru Ottu von Bismarcku.

U slučaju takozvanog "sukoba u Siriji", koji je ništa drugo do jedan od najvećih zločina protiv čovječnosti našeg doba, nepobitne istine nisu mogle zaustaviti autokratske, arogantne, zlonamjerne "mjenjače režima" i humanitarne kriminalce transatlantske neoliberalne elite, čak i nakon 10 godina.

"Laž ima vremena proputovati pola svijeta dok se istina još uvijek obuva", napisao je jednom sjajni Mark Twain.

Prije točno 10 godina, u ožujku 2011. godine, započeo je projekt "smjene režima" u suverenoj državi Siriji. Počelo je, kao i uvijek, lažima. Geopolitički plan koji su osmislile zapadne elite, uz potporu i financiranje arapskih despota, bio je da eliminira legitimnu sirijsku vladu prema zajedničkim modelima Iraka, Ukrajine i Libije i zamijeni je marionetskom vladom. To nije uspjelo zahvaljujući intervenciji Rusije, Irana, ali prije svega nesalomljivoj volji sirijskog naroda.

Kada su 1996. godine u intervjuu pitali bivšu američku državnu tajnicu Madeleine Albright može li se opravdati smrt preko 500 000 iračke djece kao izravnu posljedicu američkih sankcija, odgovorila je: "Mislimo da se ta cijena isplatila."

Do danas se ništa nije promijenilo u gnusnim postupcima i moralnom razumijevanju političkih marioneta transatlantskih korporacija i globalno djelujućeg kapitala, koji sebe nazivaju "predstavnicima naroda", a zapravo su slijepo poslušni privjesci i korumpirani novinari zapadnih medija, de facto prostitutke iste te oligarhije.

Cijena njihovih akcija u Siriji do danas je stotine tisuća mrtvih, milijuni raseljenih, iskorijenjenih i nekad prosperitetna i napredna zemlja na rubu gladi.

Prije točno 10 godina, u ožujku 2011. godine, sive eminencije gnusnog svjetskog poretka, putem zapadnih tajnih službi i glavnih medija, pokrenule su zeleno svjetlo za projekt "smjena režima u Siriji".

Ovo je važna prilika za dokumentiranje nekih činjenica o ovom zločinu stoljeća. Zašto? Kad je istina preslaba da bi se obranila, morate ići u napad. Druge nema, pa čak i ako se on mora provoditi putem blogova i osobnih profila na društvenim mrežama. Sve je dragocjeni doprinos otporu i svako gubljenje vremena s trivijalnim stvarima, teorijama zavjere i besmislicama je upravo ono što se od vas očekuje. Pa stoga…

Priča o "sirijskoj revoluciji"

U Siriji nije bilo "revolucije" i još važnije, u Siriji nema "pobunjenika". Sirijski demokratski izabrana i legitimna vlada nikada nije vodila "rat protiv vlastitog naroda". Ovo je apsurdno. Apsolutna većina sirijskog naroda stoji iza svog predsjednika Assada. Danas više nego ikad.

Sekularna i napredna zemlja Sirija

Sirija je jedina istinski sekularna zemlja na Bliskom istoku. Religija i država strogo su odvojene. Već 1998. postotak žena koje studiraju na sirijskim sveučilištima iznosio je 40%. Godine 1993. postotak zaposlenih žena u ukupnoj sirijskoj populaciji iznosio je 6%. 2001. godine 26% svih sirijskih žena već je bilo zaposleno. Jedinstveno u arapskom svijetu. Ova se emancipacija nastavila do početka sirijskog rata. U Turskoj trenutno nije zaposlena ni četvrtina svih žena. Sirija je jedina arapska zemlja u kojoj žene imaju pravo glasa i biranja od 1949. Ni u autoritarnom sustavu Katara ni u srednjovjekovnoj monarhiji Saudijske Arabije, obje zemlje ključne u financiranju terorista u Siriji, ne postoji izabrano predstavništvo naroda. Za razliku od Sirije, koja je ocrnjena kao "diktatura", potonji su strateški saveznici "prosvijećenog i humanističkog" Zapada.

O ulozi žena u Siriji

Žene u Siriji uvijek su mogle raditi, voziti, putovati, glasati, učiti i živjeti životom kako same odrede. Žene dobrovoljno služe vojni rok, snažne su u poslu i politici. Za razliku od Njemačke, žene u Siriji primaju jednaku plaću kao i muškarci. U XX stoljeću u Siriji se pojavio jedan od prvih ženskih pokreta u arapskom svijetu. Obrazovane žene borile su se za ženska i jednaka prava. Na primjer, već 1928. godine libanonsko-sirijska aktivistica Nazira Zain al-Din, jedna od prvih osoba koja je objavila knjigu u kojoj je osudila praksu vela i ustvrdila da islam i Kur'an traže da se prema ženama postupa na isti način kao i prema muškarcima. Demokratski izabrana predsjednica sirijskog parlamenta bila je donedavno žena, Hadiya Abbas. Inače, ovu funkciju od 2017. godine obnaša Hammouda Sabbagh, demokratski izabrana pravoslavna kršćanka. Potpredsjednica Sirije, odnosno najmoćnija osoba u republici nakon predsjednika Assada, je opet žena - Naja al Attar. Prva žena koja je imala sličan položaj u cijelom arapskom svijetu. Poznati i uspješni brigadni general u sirijskoj vojsci je žena Nibal Madhat Badr. Najvažnija savjetnik sirijskog predsjednika Bashara al Assada je žena - Buthaina Shaaban. Već 2016. godine 13% sirijskog parlamenta činile su žene. Istodobno, postotak žena u turskom parlamentu iznosio je 9%.

Država Sirija – Funkcionirajući etnoreligijski mozaik

Desetljećima su u Siriji, zajedno s jakom državom, mirno živjeli različiti etnički pripadnici i religije. U srpnju 2009. godine nitko drugi nego Sveučilište Heidelberg pozvalo je na međunarodni kolokvij gdje je Sirija predstavljena kao ogledni i jedinstveni model mirnog suživota različitih denominacija. Događaj su organizirali prof. Dr. Werner Arnold, nositelj katedre za semitske studije u Heidelbergu i zaklada Fritz-Thyssen-Stiftung.

Propaganda "građanskog rata“

U Siriji nikada nije bio "građanski rat". Nakon gotovo 10 godina neprekidnog „proxy rata“ na sirijskom tlu, sirijski narod je uz rusku i iransku potporu uspio pobijediti ne samo ISIL, već i stotine tisuća terorističkih plaćenika, koje su u zemlju poslale strane sile. Trenutno su područja na sjeveru Sirije još uvijek okupirana od strane Turske, koja flagrantno krši međunarodno pravo. Regija Idlib u sjevernoj Siriji je pod nadzorom islamističke terorističke skupine Jabhat Fatheh Al-Sham, čije je prethodno ime bilo Al-Nusra, koja se prije toga zvala Al-Qaida. Oko 30 000 plaćenika iz preko 100 zemalja trenutno je u Idlibu zahvaljujući samo masovnoj potpori Turske.

"Diktator" Assad

Sirijski predsjednik Bashar Al-Assad bio je demokratski izabran. Sve zemlje NATO pakta zabranile su sirijskim izbjeglicama da glasaju na najnovijim demokratskim izborima 2020. u sirijskim veleposlanstvima u zemljama u kojima se izbjeglice nalaze. Točno je. Njemačka je vlada zabranila sirijskim izbjeglicama da ostvare svoje demokratsko pravo glasa na posljednjim sirijskim izborima. Nijedna od zemalja koje su ranije zabranjivale sirijskim izbjeglicama sudjelovanje na izborima nije ih kasnije priznala. Mislim da je izlazak na predsjedničke izbore dozvolila samo Češka. Ali posljednje parlamentarne ne.

Neovisni promatrači izbora iz nekoliko zemalja same su izbore opisali kao "slobodne, transparentne, poštene i demokratske".

O "umjerenim pobunjenicima" i srednjovjekovnim barbarima

Takozvane "pobunjeničke" milicije sastoje se i uvijek su bile sastavljene gotovo isključivo od stranaca. Prema studiji Firil Centra za studije iz Berlina, islamisti i teroristi iz 93 zemlje bore se protiv legitimne sirijske vlade i sirijske vojske. Čak i "američki State Department" otvoreno izvještava da su u Siriji aktivni borci iz "preko 100 zemalja". Islamističke horde uglavnom se sastoje od desetaka tisuća terorističkih plaćenika, stranaca, a u zemlju ih šalju NATO, Izrael, Saudijska Arabija i Turska.

ISIL, FSA, Al-Nusra i propagandno etiketiranje terorističkih plaćenika

Ne postoji "FSA" ili Slobodna sirijska vojska, niti je ikada postojala. Čisti propagandni alat zeleno-bijelo-crne zastave, kojim čak i lokalni zapadni vole demonstrirati navodnu demokraciju u Siriji, uglavnom rame uz rame s  izbjeglicama. Sada je koriste samo turski teroristički plaćenici u sjevernoj Siriji. Veliki dio ovih barbarskih snaga očito čine bivši borci ISIL-a koje je Turska obukla u nove uniforme.

Laž "vjerskog rata“

Suniti su većina u sirijskoj vojsci. Oni se bore zajedno s desecima tisuća šiita, alavita, Druza, Kurda ili kršćana, te dobrovoljaca i ateista, bez obzira na vjeru, osim vjere u svoju zemlju. I bore se za svoje obitelji. U Siriji nikada nije bio vjerski rat. Sirijski ustav jamči slobodu vjere i kulture i definira Siriju kao sekularnu zemlju. Kao koncesija za preko 80% muslimana u zemlji, samo predsjednik, kao šef države, mora biti musliman.

Međunarodno pravo, strana intervencija i posrednički rat

SAD, Francuska i Turska, kao i sve ostale zapadne sile, agresori su Sirije kršeći međunarodno pravo. U međuvremenu, belgijski i australski vojnici također su djelovali u Siriji, kršeći međunarodno pravo. Izrael bombardira zemlju Siriju gotovo na tjednoj bazi od početka sirijskog rata. Bez ikakvih posljedica, bez ikakve međunarodne osude. Na Bliskom istoku Izrael se već dugo naziva "zračnim snagama Al-Qaide", jer je izraelska vojska godinama koordinirala akcije s islamističkim terorističkim skupinama. Nadalje, od početka sirijskog rata Izrael je demonstrativno opremio terorističke skupine, a ranjeni teroristi su službeno liječeni u izraelskim i turskim bolnicama.

Svjetski rat na tlu Sirije

Ponekad je 11 zemalja zajedno bombardiralo Siriju, uključujući Belgiju i Australiju. Ipak, jedine zemlje koje je sirijska vlada zatražila pomoć prema međunarodnom pravu i pružaju joj pomoć su Rusija i Iran.

Assad - tiranin ili predsjednik?

Ogromna većina Sirijaca čvrsto stoji iza svoje vladavine oko Assada. To je bio slučaj i na početku rat, čak i prema zapadnjačkim studijama, a mnogo je veći 2020. godine, prema američkim obavještajnim studijama. Uz to, oko 100 000 ljudi trenutno se dobrovoljno bori za Assada u Sirijskoj arapskoj vojsci (SAA) i Nacionalnim obrambenim snagama (NDF), kako bi obranili svoju zemlju, svoje obitelji i vladu. Predsjednik kojeg većina tih ljudi nije podržala nije mogao izdržati ni mjesec dana u ovom sukobu. Nadalje, Assad nije diktator, već demokratski izabrani predsjednik.

Počelo je s lažima

"Prosvjedi" koji su krizu započeli 2011. nisu bili mirni, suprotno onome što se još uvijek izvještava u zapadnim medijima. Sigurnosne snage su se suočile s eskalacijom, koja se najviše poticala u pokrajini Dar'aa, gdje je oligarh iz turističkog sektora Bashar Al-Zoubi, kasnije zapovjednik terorista u regiji, organizirao oružanu pobunu slijedeći uobičajene obrasce. Priča o navodnom "antiasadovskom grafitu", koji je izazvao nerede u Darai i tako doveo do "građanskog rata", oduvijek je bila laž, kao i samospaljivanje lokalnog pijanca u Tunisu, koji je pretvoren u „svetu žrtvu“. To je nedavno jednom potvrdio skandal oko novinara-plaćenika Spiegela Claasa Relotiusa, koji je, između ostalog, pomogao širenju ove priče na njemačkom govornom području izmišljenom reportažom "Der Junge, mit dem der Syrienkrieg startedn".

Na početku "krize" su "demonstranti" dokazano bili opremljeni oružjem koje je CIA preko Iraka prošvercala u Siriju. U međuvremenu je i ovo dospjelo u mainstream medije.

Dio teritorija i interesi multinacionalnih kompanija

Golanske visoravni su sirijske, a Izrael ih je okupirao prije 40 godina, kršeći međunarodno pravo. Ovu činjenicu potvrđuju i redovite rezolucije UN-a. Bez obzira na međunarodno pravo, Sjedinjene Države su jednostrano službeno podržale apsurdnu izraelsku tvrdnju 2019. godine i Trump je sirijska brda i planine priznao kao teritorij cionističkog entiteta, čime je platio račun za podršku židovskog lobija na izborima 2016.

Ovdje izraelsko-američke korporacije već vrše bušenje sirijske nafte i sirijskih mineralnih resursa.

Al-Qaida u kolima hitne pomoći i saga „bijelih spasitelja“

"Bijele kacige" očito su propagandno sredstvo islamista Al-Nusre, koje otvoreno financira Zapad, a stvorio ih je  bivši britanski obavještajni časnik. James le Mesurier, koji je radio za zapadne i arapske tajne službe 20 godina i, prema vlastitoj izjavi, službeno je obučavao većinu sirijskih "Bijelih kaciga". Bezbrojni slikovni zapisi tijekom godina dokazali da su „Bijele kacige“  uglavnom regrutirane od plaćenika islamskog terorizma koji su sudjelovali u nebrojenim zločinima.

Kad se projekt promjene sirijskog režima trebao smatrati manje ili više neuspjelim, osnivač „Bijelih kaciga“ James le Mesurier ubijen je u Istanbulu krajem 2019. godine kao opasan svjedok. Prava „Sirijska civilna zaštita“ i osobe koje prve reagiraju iz svih zemalja organizirane su u "Međunarodnoj organizaciji Civilne obrane“ (ICDO)", a jedan od njezinih osnivača bio je Sirijac. Prava „Sirijska civilna zaštita“,  uključujući Sirijski crveni polumjesec, toliko je profesionalna i međunarodno cijenjena da je u prošlosti obučavala mnoge partnere iz drugih zemalja. Sirijske organizacije za pomoć organizirane širom svijeta su Sirijski crveni križ i Sirijski crveni polumjesec. Oboje godinama čine nadljudske stvari s najvećom žrtvom. Svaka čast ovim pravim sirijskim junacima. Više od 11 000 dobrovoljaca spašava živote u sirijskom barbarskom proxy ratu. Žene, muškarci, suniti, šiiti, kršćani, alaviti, židovi, Druzi…, dosta ih je ubijeno posljednjih godina. Nenaoružani su, dok su spašavali ljude, za razliku od većine iz Al-Nusre / Al-Qaide / Bijelih kaciga. Nedavno je njemačka vlada pristala u dočekati šefa kriminalnih Bijelih kaciga Al-Saleha.

Rat bez izgleda

Da Zapad, Izrael, Turska i zaljevske države sutra prestanu financirati terorističke bande u Siriji, uglavnom oko Idliba, rat bi završio prekosutra.

„False flag“, glumci amateri i otrovni plin

Sirijska vlada pokazala je da je prije nekoliko godina predala sve svoje preostalo kemijsko oružje pod međunarodnu kontrolu. Sjedinjene Države su same imale opći nadzor nad procesom, a većinu oružja uništila je Njemačka. Osam posto arsenala je ostalo u skladištima na teritoriju terorista.

Sirijska vojska nikada nije koristila kemijsko oružje u sirijskom ratu. James Mattis, bivši američki ministar obrane,  javno je priznao da nema dokaza da je sirijska vojska ikada koristila otrovni plin. Priče o navodnim napadima otrovnih plinova u Gouti i Khan Shaykhunu već su dugo opovrgnute. Raskrinkano je i lažno izvješće istrage koju je proveo OPCW, što je objavio Wikileaks.

Uloga Njemačke

Njemačka je otvoreno i potajno podržavala teroriste u Siriji od početka rata. Shemu za svrgavanje režima u Siriji geopolitički je planirala i podržala Njemačka kroz Perthes-Feltmanov plan. Već 2012. njemački špijunski brod službeno je teroristima pred sirijsku obalu dostavio obavještajne podatke o sirijskoj vojsci. A 2011. je njemačka vlada financirala strateške sastanke sirijskih terorističkih skupina u Berlinu. Prema vlastitoj izjavi, njemačka vlada prebacila je više od 10 milijuna eura novca poreznih obveznika "Bijelim kacigama", odnosno Al-Qaidi.

Beskrajna patnja Sirijaca

Od 2011. godine EU je pod vodstvom Njemačke uvela "najoštrije sankcije od Drugog svjetskog rata", prema UN-u, protiv suverene zemlje Sirije. Te su sankcije su nedavno produžene osobnom odlukom Angele Merkel. S trenutnim "Cezarovim sankcijama", najoštrija represija koja se može zamisliti je nametnuta protiv Sirije i njezinog naroda i to u EU pod vodstvom Njemačke.

Zlokobni "Cesar Act" i sankcije prema njemu su uvedene 2020. godine u vrijeme kada su patnje u Siriji zbog pobjede sirijskog naroda i njihove vojske nad plaćenicima Islamske države i islamističkim plaćenicima koje financira NATO tek omogućile nejasne izglede mira i nade.

Laž humanitarne pomoć

Krv bilo kojeg djeteta koje se u Siriji ne može opskrbiti lijekovima ili ne dobije dovoljno vode nije na rukama legitimnog sirijskog predsjednika Assada koji spašava svoju zemlju, već na rukama njemačke i naše vlade i svih vlada EU. Siriji sankcije nisu uveli samo oni koji nisu u euroatlantističkoj orbiti, a među njima su u Europi samo Rusija, Bjelorusija, Srbija, a diplomatske odnose su sačuvali Bugarska i Rumunjska, ali uz primjenu sankcija.

Neprijatelji i prijatelji Sirije u svijetu

Diplomatski odnosi su prekinuti su s nekoliko zemalja, uključujući Tursku , Saudijsku Arabiju, Jordan, Kanadu , Francusku, Italiju, Australiju, Novi Zeland, Južnu Koreju, Švicarsku , Švedsku, Dansku, Nizozemsku , Njemačku i sve EU zemlje koje ovise o Berlinu, uključujući Hrvatsku i Sloveniju, Sjedinjene Države, Ujedinjeno Kraljevstvo, Belgija, Španjolsku, Japan i zemlje Arapske lige koje ovise o Rijadu.

Sirija nastavlja njegovati dobre odnose sa svojim tradicionalnim saveznicima, Iranom i Rusijom. Ostale zemlje koje trenutno održavaju dobre odnose sa Sirijom su Kina, Sjeverna Koreja, Angola, Vijetnam, Bugarska, Kuba, Venezuela, Bolivija, Ekvador, Nikaragva, Gvajana, [9] Indija, Južna Afrika, Tanzanija, Pakistan , Armenija, Bjelorusija, čak i Južna Osetija, Tadžikistan, Indonezija, Filipini , Uganda, Zimbabve, Mijanmar, Burundi , Rumunjska, Srbija, Uzbekistan, Laos , Mongolija, Kambodža i drugi.

Između država Arapske lige, Sirija i dalje ima dobre odnose s Irakom, Egiptom, Alžirom, Libanonom, Mauritanijom, Omanom, Sudanom i Državom Palestinom.

Sirija nikada nije imala diplomatske odnose s Izraelom, kojeg ne priznaje kao državu, Kosovom kojeg SAR ne priznaje kao državu, i Tajvanom, kojeg Damask također ne priznaje kao državu. Sirijska Arapska Republika priznaje neovisnost Abhazije, Južne Osetije i Zapadne Sahare.

Pa eto, ovo su neprijatelji i prijatelji Sirije, a molim da mi netko u komentaru ili u poruci na Facebooku dostavi službene podatke za veze Sarajeva s Damaskom.

Krv na rukama njemačke savezne vlade

Cijela Sirija već 10 godina pati pod smrtonosnim sankcijama koje izuzetno utječu na svaku obitelj u zemlji. Sankcije se ne provode samo nad teritorijem kojeg drže teroristi, odnosno nad Idlibom, Azazom, Jarablusom i sjeverom u rukama kurdskih separatista i terorista.

Zbog sankcija se u bivšoj naprednoj Siriji godinama ne mogu proizvoditi lijekovi. Kako su kriminalci pod vodstvom Njemačke iz EU također zamrznuli sva sredstva neovisne sirijske središnje banke, država ne može nabaviti prijeko potrebnu medicinsku pomoć. Dosta ljudi umire u Siriji. Već godinama, ali situaciju, koliko mog, ublažavaju sirijski prijatelji koji kemoterapiju za onkološke bolesnike i prijeko potrebne lijekove šalju za sada bez naplate.

Jedina "pomoć" koja teče iz Zapada u Siriju završava u Idlibu, teritoriju pod nadzorom terorista. Ni u jednom trenutku pomoć ili novac iz EU i europskih poreznih obveznika nije završila u samoj Siriji.

Početkom 2020. je Ministarstvo vanjskih poslova Njemačke potvrdilo da je poslalo ogromne svote u "sjeverozapadnu" Siriju pod kontrolom Al-Qaide, ali prešućujući o kojim se "organizacijama" radi.

„Od 2012. godine savezna vlada podržava mjere humanitarne pomoći u Siriji i okolnim zemljama. Za sjeverozapadne dijelove Sirije savezna vlada je 2019. godine izdvojila oko 53 milijuna eura, a u godini prije oko 50 milijuna eura sredstava za mjere pomoći. Nažalost, točna mjesta partnerskih organizacija koje provode dotične projekte ne mogu se objaviti iz sigurnosnih razloga.

Srdačan pozdrav / S poštovanjem, Linda Luo / Ured za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke“

A sada?

Sada dolazi trenutak kratkog razočaranja. Što radimo s tom novostečenom sviješću i s tim informacijama? Ovo, naravno, daje samo površan pogled na povijest sirijskog sukoba i zasigurno izostavlja i mnoge druge točke.

Hoće li se naša svijest promijeniti kao tijek događaja kojeg su pšromijenili sirijski narod, Assad, Iranci, Rusi, Hezbollah, Kinezi i sve navedene zemlje koje, svemu unatoč, ne žele uvesti sankcije protiv ove zemlje i ne žele izravno financirati terorizam? Jesmo li i sada potpuno bespomoćni pred globalnom elitom koja provodi svoje kriminalne aktivnosti u Siriji i drugdje?

Što se može učiniti? Milijuni ljudi se to pitaju. Na nama je da zaustavimo patnju Sirijaca. Ne želimo prepustiti budućnost našega svijeta onima koji žele uspostaviti poredak nasilja pod njihovim vodstvom i odvesti svijet u ponor. Informacije jesu naše oružje.

Jer najveći je neprijatelj transatlantske i neoliberalne elite prosvijetljena javnost.

Iznad svega. I mislim da je ovo najvažnije, ali to ne smije ostati tek običan komentar na Facebooku, tek da operemo savjest.

Ljudi u Siriji ne žive u arhaičnim špiljama, iako zapadna propaganda voli sugerirati da je to tako. Poput nas, i oni su dio ljudske obitelji, nisu nam nedostižni. Obrnuto. Nikada prije u povijesti ovoga svijeta nisu nam ponuđene tako učinkovite, jednostavne i brze mogućnosti da stupimo u kontakt s ljudima iz cijelog svijeta. Možda će iznenaditi jedno ili drugo, ali činjenica je da se tisućama ljudi u Damasku, Aleppu ili Homsu može pristupiti putem Facebooka i drugih društvenih mreža. Svi će vam govoriti o patnji Sirijaca. Ali i hrabrosti, nesalomljivoj snazi i kulturi ljudi u ovoj povijesnoj zemlji, čiji je glavni grad Damask dio kulturnog nasljeđa cijelog čovječanstva, a ne kao Sjedinjene Države, tek nešto starije od Coca Cole.

Kad se stvari otkriju, više ih se ne može zatvoriti. Ne mogu se više ignorirati. Carstvo koje propada ima interes da ne dopusti da mu prirodna empatija stane na put. Zbog toga slijedi iste principe ratne propagande. Ne samo da demonizira "neprijatelja", već prije svega prekida sve ljudske veze. Sada, međutim, živimo u doba u kojem nismo posve bespomoćni. Iskoristimo praznine i izgradimo svoje mreže.

Pokažimo narodu Sirije da nisu sami. U mene je na Facebooku Ibrahim Mohamed  iz Aleppa. Pa eto, pošaljite mu zahtjev, pitajte nešto, uvijek odgovori.

 Kažimo im da naši "predstavnici naroda" čine sve samo ne "predstavljaju nas". Da znamo tko zapravo drži konce u rukama. Da našu "superiornu zapadnu civilizaciju" ne čine samo neuki, samozadovoljni, neobrazovani, nezainteresirani, sebični i narcisoidni oportunisti koji troše dragocjeno životno vrijeme koje im je dano na potrošnju i višenje na Netflixu, Instagramu i TikToku.

Obrazujte se. Spojite se. Budite ogorčeni. Posvetite se. "Laž može započeti ratove, ali istina može zaustaviti cijele vojske", citat je koji se pripisuje njemačkom kancelaru Ottu von Bismarcku i aktualniji je no ikad.

 

 

 

 

 

 

Nema komentara:

Objavi komentar