Rat protiv Sirije – 20 istina za rušenje 10 godina laži
Ovih dana, točnije 15. ožujka, obilježena 10. godišnjica
početka rata u Siriji. Mediji su ponovili uobičajenu lažljivu mantru o
"mirnoj revoluciji" koju je suzbio "diktator Assad".
Pažljiva analiza Markusa Gelaua, popraćena mnogim izvorima i bogatom bibliografijom,
u 20 činjenica i svjedočenja ruši deset godina laži koje su pomogle u
uništavanju ove slobodne i prosperitetne arapske zemlje.
U mom skromnom znanju njemačkog jezika slijedi prijevod
autora Markusa Gelaua.
"Laž može započeti ratove, ali istina može zaustaviti
cijele vojske", citat je koji se pripisuje njemačkom kancelaru Ottu von
Bismarcku.
U slučaju takozvanog "sukoba u Siriji", koji je
ništa drugo do jedan od najvećih zločina protiv čovječnosti našeg doba,
nepobitne istine nisu mogle zaustaviti autokratske, arogantne, zlonamjerne
"mjenjače režima" i humanitarne kriminalce transatlantske neoliberalne
elite, čak i nakon 10 godina.
"Laž ima vremena proputovati pola svijeta dok se istina
još uvijek obuva", napisao je jednom sjajni Mark Twain.
Prije točno 10 godina, u ožujku 2011. godine, započeo je
projekt "smjene režima" u suverenoj državi Siriji. Počelo je, kao i uvijek,
lažima. Geopolitički plan koji su osmislile zapadne elite, uz potporu i
financiranje arapskih despota, bio je da eliminira legitimnu sirijsku vladu
prema zajedničkim modelima Iraka, Ukrajine i Libije i zamijeni je marionetskom vladom.
To nije uspjelo zahvaljujući intervenciji Rusije, Irana, ali prije svega
nesalomljivoj volji sirijskog naroda.
Kada su 1996. godine u intervjuu pitali bivšu američku
državnu tajnicu Madeleine Albright može li se opravdati smrt preko 500 000
iračke djece kao izravnu posljedicu američkih sankcija, odgovorila je:
"Mislimo da se ta cijena isplatila."
Do danas se ništa nije promijenilo u gnusnim postupcima i
moralnom razumijevanju političkih marioneta transatlantskih korporacija i
globalno djelujućeg kapitala, koji sebe nazivaju "predstavnicima
naroda", a zapravo su slijepo poslušni privjesci i korumpirani novinari
zapadnih medija, de facto prostitutke iste te oligarhije.
Cijena njihovih akcija u Siriji do danas je stotine tisuća
mrtvih, milijuni raseljenih, iskorijenjenih i nekad prosperitetna i napredna
zemlja na rubu gladi.
Prije točno 10 godina, u ožujku 2011. godine, sive
eminencije gnusnog svjetskog poretka, putem zapadnih tajnih službi i glavnih
medija, pokrenule su zeleno svjetlo za projekt "smjena režima u
Siriji".
Ovo je važna prilika za dokumentiranje nekih činjenica o
ovom zločinu stoljeća. Zašto? Kad je istina preslaba da bi se obranila, morate
ići u napad. Druge nema, pa čak i ako se on mora provoditi putem blogova i
osobnih profila na društvenim mrežama. Sve je dragocjeni doprinos otporu i
svako gubljenje vremena s trivijalnim stvarima, teorijama zavjere i
besmislicama je upravo ono što se od vas očekuje. Pa stoga…
Priča o
"sirijskoj revoluciji"
U Siriji nije bilo "revolucije" i još važnije, u
Siriji nema "pobunjenika". Sirijski demokratski izabrana i legitimna
vlada nikada nije vodila "rat protiv vlastitog naroda". Ovo je
apsurdno. Apsolutna većina sirijskog naroda stoji iza svog predsjednika Assada.
Danas više nego ikad.
Sekularna i napredna zemlja
Sirija
Sirija je jedina istinski sekularna zemlja na Bliskom
istoku. Religija i država strogo su odvojene. Već 1998. postotak žena koje
studiraju na sirijskim sveučilištima iznosio je 40%. Godine 1993. postotak
zaposlenih žena u ukupnoj sirijskoj populaciji iznosio je 6%. 2001. godine 26%
svih sirijskih žena već je bilo zaposleno. Jedinstveno u arapskom svijetu. Ova
se emancipacija nastavila do početka sirijskog rata. U Turskoj trenutno nije zaposlena
ni četvrtina svih žena. Sirija je jedina arapska zemlja u kojoj žene imaju
pravo glasa i biranja od 1949. Ni u autoritarnom sustavu Katara ni u
srednjovjekovnoj monarhiji Saudijske Arabije, obje zemlje ključne u
financiranju terorista u Siriji, ne postoji izabrano predstavništvo naroda. Za
razliku od Sirije, koja je ocrnjena kao "diktatura", potonji su
strateški saveznici "prosvijećenog i humanističkog" Zapada.
O ulozi žena u Siriji
Žene u Siriji uvijek su mogle raditi, voziti, putovati,
glasati, učiti i živjeti životom kako same odrede. Žene dobrovoljno služe vojni
rok, snažne su u poslu i politici. Za razliku od Njemačke, žene u Siriji
primaju jednaku plaću kao i muškarci. U XX stoljeću u Siriji se pojavio jedan
od prvih ženskih pokreta u arapskom svijetu. Obrazovane žene borile su se za
ženska i jednaka prava. Na primjer, već 1928. godine libanonsko-sirijska aktivistica
Nazira Zain al-Din, jedna od prvih osoba koja je objavila knjigu u kojoj je
osudila praksu vela i ustvrdila da islam i Kur'an traže da se prema ženama
postupa na isti način kao i prema muškarcima. Demokratski izabrana predsjednica
sirijskog parlamenta bila je donedavno žena, Hadiya Abbas. Inače, ovu funkciju
od 2017. godine obnaša Hammouda Sabbagh, demokratski izabrana pravoslavna
kršćanka. Potpredsjednica Sirije, odnosno najmoćnija osoba u republici nakon
predsjednika Assada, je opet žena - Naja al Attar. Prva žena koja je imala
sličan položaj u cijelom arapskom svijetu. Poznati i uspješni brigadni general
u sirijskoj vojsci je žena Nibal Madhat Badr. Najvažnija savjetnik sirijskog
predsjednika Bashara al Assada je žena - Buthaina Shaaban. Već 2016. godine 13%
sirijskog parlamenta činile su žene. Istodobno, postotak žena u turskom
parlamentu iznosio je 9%.
Država Sirija – Funkcionirajući etnoreligijski mozaik
Desetljećima su u Siriji, zajedno s jakom državom, mirno
živjeli različiti etnički pripadnici i religije. U srpnju 2009. godine nitko
drugi nego Sveučilište Heidelberg pozvalo je na međunarodni kolokvij gdje je
Sirija predstavljena kao ogledni i jedinstveni model mirnog suživota različitih
denominacija. Događaj su organizirali prof. Dr. Werner Arnold, nositelj katedre
za semitske studije u Heidelbergu i zaklada Fritz-Thyssen-Stiftung.
Propaganda
"građanskog rata“
U Siriji nikada nije bio "građanski rat". Nakon
gotovo 10 godina neprekidnog „proxy rata“ na sirijskom tlu, sirijski narod je
uz rusku i iransku potporu uspio pobijediti ne samo ISIL, već i stotine tisuća
terorističkih plaćenika, koje su u zemlju poslale strane sile. Trenutno su
područja na sjeveru Sirije još uvijek okupirana od strane Turske, koja
flagrantno krši međunarodno pravo. Regija Idlib u sjevernoj Siriji je pod
nadzorom islamističke terorističke skupine Jabhat Fatheh Al-Sham, čije je
prethodno ime bilo Al-Nusra, koja se prije toga zvala Al-Qaida. Oko 30 000
plaćenika iz preko 100 zemalja trenutno je u Idlibu zahvaljujući samo masovnoj
potpori Turske.
"Diktator"
Assad
Sirijski predsjednik Bashar Al-Assad bio je demokratski
izabran. Sve zemlje NATO pakta zabranile su sirijskim izbjeglicama da glasaju
na najnovijim demokratskim izborima 2020. u sirijskim veleposlanstvima u zemljama
u kojima se izbjeglice nalaze. Točno je. Njemačka je vlada zabranila sirijskim
izbjeglicama da ostvare svoje demokratsko pravo glasa na posljednjim sirijskim
izborima. Nijedna od zemalja koje su ranije zabranjivale sirijskim izbjeglicama
sudjelovanje na izborima nije ih kasnije priznala. Mislim da je izlazak na
predsjedničke izbore dozvolila samo Češka. Ali posljednje parlamentarne ne.
Neovisni promatrači izbora iz nekoliko zemalja same su
izbore opisali kao "slobodne, transparentne, poštene i demokratske".
O "umjerenim
pobunjenicima" i srednjovjekovnim barbarima
Takozvane "pobunjeničke" milicije sastoje se i
uvijek su bile sastavljene gotovo isključivo od stranaca. Prema studiji Firil
Centra za studije iz Berlina, islamisti i teroristi iz 93 zemlje bore se protiv
legitimne sirijske vlade i sirijske vojske. Čak i "američki State
Department" otvoreno izvještava da su u Siriji aktivni borci iz
"preko 100 zemalja". Islamističke horde uglavnom se sastoje od
desetaka tisuća terorističkih plaćenika, stranaca, a u zemlju ih šalju NATO,
Izrael, Saudijska Arabija i Turska.
ISIL, FSA, Al-Nusra i
propagandno etiketiranje terorističkih plaćenika
Ne postoji "FSA" ili Slobodna sirijska vojska,
niti je ikada postojala. Čisti propagandni alat zeleno-bijelo-crne zastave,
kojim čak i lokalni zapadni vole demonstrirati navodnu demokraciju u Siriji,
uglavnom rame uz rame s izbjeglicama.
Sada je koriste samo turski teroristički plaćenici u sjevernoj Siriji. Veliki
dio ovih barbarskih snaga očito čine bivši borci ISIL-a koje je Turska obukla u
nove uniforme.
Laž "vjerskog rata“
Suniti su većina u sirijskoj vojsci. Oni se bore zajedno s
desecima tisuća šiita, alavita, Druza, Kurda ili kršćana, te dobrovoljaca i
ateista, bez obzira na vjeru, osim vjere u svoju zemlju. I bore se za svoje
obitelji. U Siriji nikada nije bio vjerski rat. Sirijski ustav jamči slobodu
vjere i kulture i definira Siriju kao sekularnu zemlju. Kao koncesija za preko
80% muslimana u zemlji, samo predsjednik, kao šef države, mora biti musliman.
Međunarodno pravo,
strana intervencija i posrednički rat
SAD, Francuska i Turska, kao i sve ostale zapadne sile,
agresori su Sirije kršeći međunarodno pravo. U međuvremenu, belgijski i
australski vojnici također su djelovali u Siriji, kršeći međunarodno pravo.
Izrael bombardira zemlju Siriju gotovo na tjednoj bazi od početka sirijskog
rata. Bez ikakvih posljedica, bez ikakve međunarodne osude. Na Bliskom istoku
Izrael se već dugo naziva "zračnim snagama Al-Qaide", jer je
izraelska vojska godinama koordinirala akcije s islamističkim terorističkim
skupinama. Nadalje, od početka sirijskog rata Izrael je demonstrativno opremio
terorističke skupine, a ranjeni teroristi su službeno liječeni u izraelskim i
turskim bolnicama.
Svjetski rat na tlu
Sirije
Ponekad je 11 zemalja zajedno
bombardiralo Siriju, uključujući Belgiju i Australiju. Ipak, jedine zemlje koje
je sirijska vlada zatražila pomoć prema međunarodnom pravu i pružaju joj pomoć
su Rusija i Iran.
Assad - tiranin ili predsjednik?
Ogromna većina Sirijaca čvrsto stoji iza svoje
vladavine oko Assada. To je bio slučaj i na početku rat, čak i prema
zapadnjačkim studijama, a mnogo je veći 2020. godine, prema američkim
obavještajnim studijama. Uz to, oko 100 000 ljudi trenutno se dobrovoljno bori
za Assada u Sirijskoj arapskoj vojsci (SAA) i Nacionalnim obrambenim snagama
(NDF), kako bi obranili svoju zemlju, svoje obitelji i vladu. Predsjednik kojeg
većina tih ljudi nije podržala nije mogao izdržati ni mjesec dana u ovom
sukobu. Nadalje, Assad nije diktator, već demokratski izabrani predsjednik.
Počelo je s lažima
"Prosvjedi" koji
su krizu započeli 2011. nisu bili mirni, suprotno onome što se još uvijek
izvještava u zapadnim medijima. Sigurnosne snage su se suočile s eskalacijom,
koja se najviše poticala u pokrajini Dar'aa, gdje je oligarh iz turističkog
sektora Bashar Al-Zoubi, kasnije zapovjednik terorista u regiji, organizirao
oružanu pobunu slijedeći uobičajene obrasce. Priča o navodnom
"antiasadovskom grafitu", koji je izazvao nerede u Darai i tako doveo
do "građanskog rata", oduvijek je bila laž, kao i samospaljivanje
lokalnog pijanca u Tunisu, koji je pretvoren u „svetu žrtvu“. To je nedavno
jednom potvrdio skandal oko novinara-plaćenika Spiegela Claasa Relotiusa, koji
je, između ostalog, pomogao širenju ove priče na njemačkom govornom području
izmišljenom reportažom "Der Junge, mit dem der Syrienkrieg startedn".
Na početku "krize"
su "demonstranti" dokazano bili opremljeni oružjem koje je CIA preko
Iraka prošvercala u Siriju. U međuvremenu je i ovo dospjelo u mainstream medije.
Dio teritorija i interesi
multinacionalnih kompanija
Golanske visoravni su sirijske, a Izrael ih je okupirao prije
40 godina, kršeći međunarodno pravo. Ovu činjenicu potvrđuju i redovite
rezolucije UN-a. Bez obzira na međunarodno pravo, Sjedinjene Države su
jednostrano službeno podržale apsurdnu izraelsku tvrdnju 2019. godine i Trump
je sirijska brda i planine priznao kao teritorij cionističkog entiteta, čime je
platio račun za podršku židovskog lobija na izborima 2016.
Ovdje izraelsko-američke korporacije već vrše bušenje
sirijske nafte i sirijskih mineralnih resursa.
Al-Qaida u kolima hitne pomoći i saga „bijelih spasitelja“
"Bijele kacige" očito su propagandno sredstvo
islamista Al-Nusre, koje otvoreno financira Zapad, a stvorio ih je bivši britanski obavještajni časnik. James le
Mesurier, koji je radio za zapadne i arapske tajne službe 20 godina i, prema
vlastitoj izjavi, službeno je obučavao većinu sirijskih "Bijelih
kaciga". Bezbrojni slikovni zapisi tijekom godina dokazali da su „Bijele
kacige“ uglavnom regrutirane od
plaćenika islamskog terorizma koji su sudjelovali u nebrojenim zločinima.
Kad se projekt promjene sirijskog režima trebao smatrati
manje ili više neuspjelim, osnivač „Bijelih kaciga“ James le Mesurier ubijen je
u Istanbulu krajem 2019. godine kao opasan svjedok. Prava „Sirijska civilna
zaštita“ i osobe koje prve reagiraju iz svih zemalja organizirane su u "Međunarodnoj
organizaciji Civilne obrane“ (ICDO)", a jedan od njezinih osnivača bio je
Sirijac. Prava „Sirijska civilna zaštita“,
uključujući Sirijski crveni polumjesec, toliko je profesionalna i
međunarodno cijenjena da je u prošlosti obučavala mnoge partnere iz drugih
zemalja. Sirijske organizacije za pomoć organizirane širom svijeta su Sirijski
crveni križ i Sirijski crveni polumjesec. Oboje godinama čine nadljudske stvari
s najvećom žrtvom. Svaka čast ovim pravim sirijskim junacima. Više od 11 000
dobrovoljaca spašava živote u sirijskom barbarskom proxy ratu. Žene, muškarci,
suniti, šiiti, kršćani, alaviti, židovi, Druzi…, dosta ih je ubijeno
posljednjih godina. Nenaoružani su, dok su spašavali ljude, za razliku od
većine iz Al-Nusre / Al-Qaide / Bijelih kaciga. Nedavno je njemačka vlada
pristala u dočekati šefa kriminalnih Bijelih kaciga Al-Saleha.
Rat bez izgleda
Da Zapad, Izrael, Turska i zaljevske države sutra prestanu
financirati terorističke bande u Siriji, uglavnom oko Idliba, rat bi završio
prekosutra.
„False flag“, glumci
amateri i otrovni plin
Sirijska vlada pokazala je da je prije nekoliko godina
predala sve svoje preostalo kemijsko oružje pod međunarodnu kontrolu.
Sjedinjene Države su same imale opći nadzor nad procesom, a većinu oružja
uništila je Njemačka. Osam posto arsenala je ostalo u skladištima na teritoriju
terorista.
Sirijska vojska nikada nije koristila kemijsko oružje u
sirijskom ratu. James Mattis, bivši američki ministar obrane, javno je priznao da nema dokaza da je sirijska
vojska ikada koristila otrovni plin. Priče o navodnim napadima otrovnih plinova
u Gouti i Khan Shaykhunu već su dugo opovrgnute. Raskrinkano je i lažno
izvješće istrage koju je proveo OPCW, što je objavio Wikileaks.
Uloga Njemačke
Njemačka je otvoreno i potajno podržavala teroriste u Siriji
od početka rata. Shemu za svrgavanje režima u Siriji geopolitički je planirala
i podržala Njemačka kroz Perthes-Feltmanov plan. Već 2012. njemački špijunski
brod službeno je teroristima pred sirijsku obalu dostavio obavještajne podatke
o sirijskoj vojsci. A 2011. je njemačka vlada financirala strateške sastanke
sirijskih terorističkih skupina u Berlinu. Prema vlastitoj izjavi, njemačka
vlada prebacila je više od 10 milijuna eura novca poreznih obveznika
"Bijelim kacigama", odnosno Al-Qaidi.
Beskrajna patnja Sirijaca
Od 2011. godine EU je pod vodstvom Njemačke uvela
"najoštrije sankcije od Drugog svjetskog rata", prema UN-u, protiv
suverene zemlje Sirije. Te su sankcije su nedavno produžene osobnom odlukom
Angele Merkel. S trenutnim "Cezarovim sankcijama", najoštrija
represija koja se može zamisliti je nametnuta protiv Sirije i njezinog naroda i
to u EU pod vodstvom Njemačke.
Zlokobni "Cesar Act" i sankcije prema njemu su
uvedene 2020. godine u vrijeme kada su patnje u Siriji zbog pobjede sirijskog
naroda i njihove vojske nad plaćenicima Islamske države i islamističkim
plaćenicima koje financira NATO tek omogućile nejasne izglede mira i nade.
Laž humanitarne pomoć
Krv bilo kojeg djeteta koje se u Siriji ne može opskrbiti
lijekovima ili ne dobije dovoljno vode nije na rukama legitimnog sirijskog
predsjednika Assada koji spašava svoju zemlju, već na rukama njemačke i naše
vlade i svih vlada EU. Siriji sankcije nisu uveli samo oni koji nisu u euroatlantističkoj
orbiti, a među njima su u Europi samo Rusija, Bjelorusija, Srbija, a
diplomatske odnose su sačuvali Bugarska i Rumunjska, ali uz primjenu sankcija.
Neprijatelji i
prijatelji Sirije u svijetu
Diplomatski odnosi su prekinuti su s nekoliko zemalja,
uključujući Tursku , Saudijsku Arabiju, Jordan, Kanadu , Francusku, Italiju,
Australiju, Novi Zeland, Južnu Koreju, Švicarsku , Švedsku, Dansku, Nizozemsku
, Njemačku i sve EU zemlje koje ovise o Berlinu, uključujući Hrvatsku i
Sloveniju, Sjedinjene Države, Ujedinjeno Kraljevstvo, Belgija, Španjolsku,
Japan i zemlje Arapske lige koje ovise o Rijadu.
Sirija nastavlja njegovati dobre odnose sa svojim
tradicionalnim saveznicima, Iranom i Rusijom. Ostale zemlje koje trenutno
održavaju dobre odnose sa Sirijom su Kina, Sjeverna Koreja, Angola, Vijetnam, Bugarska,
Kuba, Venezuela, Bolivija, Ekvador, Nikaragva, Gvajana, [9] Indija, Južna
Afrika, Tanzanija, Pakistan , Armenija, Bjelorusija, čak i Južna Osetija,
Tadžikistan, Indonezija, Filipini , Uganda, Zimbabve, Mijanmar, Burundi , Rumunjska,
Srbija, Uzbekistan, Laos , Mongolija, Kambodža i drugi.
Između država Arapske lige, Sirija i dalje ima dobre odnose
s Irakom, Egiptom, Alžirom, Libanonom, Mauritanijom, Omanom, Sudanom i Državom
Palestinom.
Sirija nikada nije imala diplomatske odnose s Izraelom,
kojeg ne priznaje kao državu, Kosovom kojeg SAR ne priznaje kao državu, i
Tajvanom, kojeg Damask također ne priznaje kao državu. Sirijska Arapska Republika
priznaje neovisnost Abhazije, Južne Osetije i Zapadne Sahare.
Pa eto, ovo su neprijatelji i prijatelji Sirije, a molim da
mi netko u komentaru ili u poruci na Facebooku dostavi službene podatke za veze
Sarajeva s Damaskom.
Krv na rukama
njemačke savezne vlade
Cijela Sirija već 10 godina pati pod smrtonosnim sankcijama
koje izuzetno utječu na svaku obitelj u zemlji. Sankcije se ne provode samo nad
teritorijem kojeg drže teroristi, odnosno nad Idlibom, Azazom, Jarablusom i
sjeverom u rukama kurdskih separatista i terorista.
Zbog sankcija se u bivšoj naprednoj Siriji godinama ne mogu
proizvoditi lijekovi. Kako su kriminalci pod vodstvom Njemačke iz EU također
zamrznuli sva sredstva neovisne sirijske središnje banke, država ne može nabaviti
prijeko potrebnu medicinsku pomoć. Dosta ljudi umire u Siriji. Već godinama,
ali situaciju, koliko mog, ublažavaju sirijski prijatelji koji kemoterapiju za
onkološke bolesnike i prijeko potrebne lijekove šalju za sada bez naplate.
Jedina "pomoć" koja teče iz Zapada u Siriju
završava u Idlibu, teritoriju pod nadzorom terorista. Ni u jednom trenutku
pomoć ili novac iz EU i europskih poreznih obveznika nije završila u samoj Siriji.
Početkom 2020. je Ministarstvo vanjskih poslova Njemačke
potvrdilo da je poslalo ogromne svote u "sjeverozapadnu" Siriju pod
kontrolom Al-Qaide, ali prešućujući o kojim se "organizacijama" radi.
„Od 2012. godine savezna vlada podržava mjere humanitarne pomoći u Siriji i okolnim zemljama. Za sjeverozapadne dijelove Sirije savezna vlada je 2019. godine izdvojila oko 53 milijuna eura, a u godini prije oko 50 milijuna eura sredstava za mjere pomoći. Nažalost, točna mjesta partnerskih organizacija koje provode dotične projekte ne mogu se objaviti iz sigurnosnih razloga.
Srdačan pozdrav / S poštovanjem, Linda Luo / Ured za vanjske
poslove Savezne Republike Njemačke“
A sada?
Sada dolazi trenutak kratkog razočaranja. Što radimo s tom
novostečenom sviješću i s tim informacijama? Ovo, naravno, daje samo površan
pogled na povijest sirijskog sukoba i zasigurno izostavlja i mnoge druge točke.
Hoće li se naša svijest promijeniti kao tijek događaja kojeg
su pšromijenili sirijski narod, Assad, Iranci, Rusi, Hezbollah, Kinezi i sve
navedene zemlje koje, svemu unatoč, ne žele uvesti sankcije protiv ove zemlje i
ne žele izravno financirati terorizam? Jesmo li i sada potpuno bespomoćni pred
globalnom elitom koja provodi svoje kriminalne aktivnosti u Siriji i drugdje?
Što se može učiniti? Milijuni ljudi se to pitaju. Na nama je
da zaustavimo patnju Sirijaca. Ne želimo prepustiti budućnost našega svijeta
onima koji žele uspostaviti poredak nasilja pod njihovim vodstvom i odvesti
svijet u ponor. Informacije jesu naše oružje.
Jer najveći je neprijatelj transatlantske i neoliberalne
elite prosvijetljena javnost.
Iznad svega. I mislim da je ovo najvažnije, ali to ne smije
ostati tek običan komentar na Facebooku, tek da operemo savjest.
Ljudi u Siriji ne žive u arhaičnim špiljama, iako zapadna
propaganda voli sugerirati da je to tako. Poput nas, i oni su dio ljudske
obitelji, nisu nam nedostižni. Obrnuto. Nikada prije u povijesti ovoga svijeta
nisu nam ponuđene tako učinkovite, jednostavne i brze mogućnosti da stupimo u
kontakt s ljudima iz cijelog svijeta. Možda će iznenaditi jedno ili drugo, ali
činjenica je da se tisućama ljudi u Damasku, Aleppu ili Homsu može pristupiti
putem Facebooka i drugih društvenih mreža. Svi će vam govoriti o patnji Sirijaca.
Ali i hrabrosti, nesalomljivoj snazi i kulturi ljudi u ovoj povijesnoj zemlji,
čiji je glavni grad Damask dio kulturnog nasljeđa cijelog čovječanstva, a ne
kao Sjedinjene Države, tek nešto starije od Coca Cole.
Kad se stvari otkriju, više ih se ne može zatvoriti. Ne mogu
se više ignorirati. Carstvo koje propada ima interes da ne dopusti da mu
prirodna empatija stane na put. Zbog toga slijedi iste principe ratne
propagande. Ne samo da demonizira "neprijatelja", već prije svega
prekida sve ljudske veze. Sada, međutim, živimo u doba u kojem nismo posve
bespomoćni. Iskoristimo praznine i izgradimo svoje mreže.
Pokažimo narodu Sirije da nisu sami. U mene je na Facebooku Ibrahim Mohamed iz Aleppa. Pa eto, pošaljite mu zahtjev, pitajte
nešto, uvijek odgovori.
Obrazujte se. Spojite se. Budite ogorčeni. Posvetite se. "Laž
može započeti ratove, ali istina može zaustaviti cijele vojske", citat je
koji se pripisuje njemačkom kancelaru Ottu von Bismarcku i aktualniji je no
ikad.
Nema komentara:
Objavi komentar