Palestina: Hamas i zašto se i ovaj put neće dogoditi ništa, osim stradanja civila u Gazi

 Jedna od iskri koja će stalno potpaljivati nezadovoljstvo u tom dijelu svijeta je tvrdnja da Palestina ne može biti država, potvrđena Trumpovim „Sporazumom stoljeća“ i nastavkom iste politike Bidenove administracije s uobičajenim: „Izrael ima pravo na samooobranu“

Aktivnosti Izraela, koji konstantno gradi kolonije na njihovoj zemlji za Židove i samo Židove, osiguravaju da Palestina i dalje ostane samo arapski san. Ako se išta potvrdilo proteklih godina onda je to činjenica da Palestinci znaju da im niti Evropljani, niti Amerikanci nemaju hrabrosti pomoći, da će Izrael i dalje prolaziti nekažnjeno, da ni Washington ni Macron ili Merkel nemaju namjeru taknuti u „Likudistički lobi“, koji bi u trenutku i najmanje kritike na račun Izraela odmah počeo vrištati: „Antisemitizam!“.

Dodajmo tome nadasve diskreditirani režim Mahmouda Abbasa, koji će i dalje popuštati i činiti ustupke Izraelcima, iako nemaju više što ustupiti.

Hamas će i nadalje poricati pravo Izraelu na postojanje, čime će Izraelcima samo pružiti mogućnost izgovora kako „nemaju s kime pregovarati“ i tako sve do slijedećeg rata u Gazi i kukavičkog poziva Zapada na „potrebu suzdržavanja obje strane u sukobu“.

Poistovjećuju obje strane, kao da Palestinci imaju Merkava tenkove, F-18 ili dronove. Nova Intifada? Možda. Pristup Međunarodnom kaznenom sudu u Haagu, koji će osuditi Izraelce za ratne zločine zbog gradnje židovskih kolonija na tuđoj zemlji? Možda. No, pa što? Palestinci su već dobili parnicu na sudu, koja osuđuje gradnju izraelskog apartheida i sigurnosnog zida i apsolutno ništa se nije dogodilo. To je sudbina Palestinaca. Rečeno im je da se ostave nasilja i usvoje Ghandijevsku taktiku, a kada to učine, opet gube. Na koncu, upravo je Ghandi jednom rekao kako bi zapadna civilizacija „bila dobra ideja“. Dakle, nema dobrih vijesti za Palestince.

A Hamas? On novcem zaljevskih petromonarhija Pojas Gaze pretvara u islamski emirat i okreće leđa Zapadnoj obali

U usponu Muslimanskog bratstva i kada se činilo da će preuzeti nadzor nad Tunisom, Libijom, Egiptom i Sirijom, palestinski dužnosnici u Gazi s oduševljenjem dočekali delegaciju od 50 islamskih vjerskih velikodostojnika iz 14 različitih zemalja koju je predvodio poznati islamski klerik Yusuf Al-Qaradawi, Egipćanin s prebivalištem u Kataru, Londonu i gdje sve ne, kojeg i danas, u 94. godini, zovu imamom NATO pakta. 
„Za nas je velika čast ugostiti šeika Arapskog proljeća“, izjavio je tada premijer Palestinske samouprave iz redova Hamasa Ismail Haniyeh, prije no što se poklonio i poljubio ruku Al-Qaradawiju.

Sa svoje strane je islamski propovjednik, blizak Muslimanskom bratstvu i zahvaljujući katarskoj Al-Jazeeri slavan u arapskom svijetu, uzvratio pozdrave i zahvalio se na počasnom palestinskom državljanstvu koje mu je osobno uručio premijer Haniyeh.

U posjetu koji je trajao tri dana šeik Al-Qaradawi je kao i uvijek govorio o „vjekovnom neprijatelju Izraelu“, te kako „Palestinci moraju nastaviti svoju borbu i osloboditi svaki centimetar svete muslimanske zemlje“, "džihadu do uništenja Izraela" itd. Sve u svemu, poznata Al-Qaradawijeva retorika, koja je tom prilikom obogaćena podrškom teroristima u Siriji koji se bore protiv „neprijatelja islama Bashara Al-Assada“. Palestincima u Gazi nije smetalo što šeikove poznate verbalne eskapade o uništenju Izraela nisu baš u skladu s propovijedi koju je ranije održao u džamiji Omar Ibn Al Khattab u Kataru, kada je zazivao u pomoć Sjedinjene Države i od Washingtona tražio da vojno intervenira u Siriji. Može se reći da je Izrael napravio dobru procjenu kada je na  početku rata u Siriji godine likvidirao Ahmeda Al-Jabaria, lidera vojnog krila Hamasa koji je u Siriji, Iranu i Hezbollahu vidio prijatelje palestinskog naroda.

Kasnije su se pojavile informacije da je Mossadu mjesto gdje će se nalaziti Ahmed Al-Jabari dao bivši vođa Hamasa Khaled Meshaal osobno. Teorija zavjere? Možda, ali mnogo toga sugerira da bi to moglo biti točno. Čak i ako informaciju nije proslijedio izravno Mossadu, bilo je dovoljno da je da Turcima ili Kataru, preko kojih je lako došla do Tel Aviva.

Njegovim ubojstvom, te smjenama u vrhu Hamasa, klerici koji muslimane dijele na „pravovjerne“ i „heretike“, čime olakšavaju posao SAD-u i Izraelu, postali su rado viđeni gosti u Pojasu Gaze.

Hamas i savez s Muslimanskim bratstvom.

Pojas Gaze je paralelno s posjetom Al-Qaradawia posjetio i predsjednik bahreinskog parlamenta, šeik Khalifa bin Ahmed al-Dhahrani, u pratnji 14 sunitskih zastupnika. Bahreinsku delegaciju je sa svim počastima dočekao premijer PA, Ismail Haniyeh, drugi čovjek Hamasa nakon tada održanih internih izbora. Imenovanje Haniyeha premijerom je ojačalo utjecaj Hamasovih političara u Palestini. Tijekom posjete Qaradawija i bahreinskih dužnosnika primjećeno je kako je Mahmud Zahar, jedan od utemeljitelja Hamasa i bivši ministar vanjskih poslova, marginaliziran i isključen iz političkog života Pojasa Gaze. Zahar je u potpunosti pao u sjenu Khaleda Meshaala, na tadašnjim internim izborima potvrđenog lidera Hamasa i odgovornog za „diplomatski zaokret“ i prekid dobrih odnosa sa Sirijom.

Meshaal se tom odlukom još više vezao za Muslimansko bratstvo koje je tada bilo na vlasti u Egiptu i Tunisu i nikada nisu krili kako žele preuzeti vlast i u Siriji, ali „kada i ako Bashar Al Assad bude prisiljen odstupiti s dužnosti“.

Poznato je kako Muslimansko bratstvo svoje strateške interese nikada ne prepušta slučaju i tvrdnja „kada i ako Assad bude prisiljen…“ je puka retorika iza koje su se krile brojne aktivnosti kojima se želio ubrzati njegov pad.

Nakon ove delegacije je u posjet Pojasu Gaze trebao doputovati još jedan istaknuti pobornik ideologije Muslimanskog bratstva, tada turski premijer Erdogan, čime je Khaled Meshaal otvoreno poručio kojim putem želi ići Hamas.

S liderima iz redova Hamasa Gaza se sve više udaljuje Zapadne Obale u kojoj je palestinski narod i dalje talac politike međunarodne zajednice, a ponajprije Washingtona, Bruxellesa i Tel Aviva. Govoriti danas o „nacionalnom pomirenju“ između Hamasa i Fataha predsjednika Mahmouda Abbasa, krajnje je besmisleno. Možda treba usput napomenuti kako je, dok je Al-Qaradawi u Gazi dočekan s počastima, Zapadna Obala odgovorila prosvjedima protiv njegovog dolaska na palestinski teritorij, a pružena je podrška i sirijskom predsjedniku Assadu, te sirijskoj vojsci.

Hamas Pojas Gaze pretvara u islamski emirat

Gaza je već dovoljno izolirana od strane Izraela, a sada je zbog strategije svojih lidera, koji su se priklonili islamistima koje za teroriste smatraju Egipat, Rusija, Sirija i Saudijska Arabija iz svojih razloga, još udaljenija od središnjih vlasti u Zapadnoj obali.  

„Mi u Gazi smo danas bliži Kairu nego Hebronu u Zapadnoj obali. Sve ukazuje kako se na ovom komadu zemlje želi uspostaviti poredak po uzoru na zaljevske monarhije. Novac će dati emiri i kraljevi, počevši s Katarom, a političku volju Hamas. Ovaj projekt preobrazbe Gaze u islamski emirat se provodi polako, prije svega stvarajući temelje jedne države koja nikada neće biti službeno proglašena, ali koja će postojati“, izjavio je Asmaa Al-Ghoul, novinar Al.Monitora i žestoki kritičar politike koju vode lideri u Gazi. 

„Islamizacija Gaze građanima neće biti nametnuta silom. Ona će se, zahvaljujući stvaranju islamskih institucija koje će oblikovati svakodnevni život, dogoditi po sama po sebi“, dodaje Al Ghoul.

Možda je pretjerano tvrditi kako je nakon priznanja Palestine od strane UN-a u tijeku stvaranje nove države, ali zato nitko ne može poreći da se Gaza pretvara u mali neproglašeni emirat. 

Zaljevske petromonarhije, a u prvom redu sveprisutni Katar, su te koje potpomažu ovu transformaciju. S investicijama i donacijama u iznosu od nekoliko stotina milijuna dolara sudjeluju u izgradnji potrebne infrastrukture i objekata.

„Islamic Development Bank“, na primjer, je dala zeleno svijetlo za financiranje projekata u rekonstrukciji Gaze u iznosu od 15 milijuna dolara. Koordinator banke, Refat Diyab, najavio je „kako su zemlje Perzijskog zaljeva odlučile osnovati fond za razvoj Pojasa Gaze“.

Kuvajt je poručio kako podržava izgradnju električne centrale Al-Wahshi u El-Arishu, na Sinaju u Egiptu, odakle će se Gaza opskrbljivati električnom energijom, ali je taj projekt odbačen svrgavanjem terorističke vlade Muhameda Mursija.

Ključni igrači u procesu islamizacije su svugdje Katar i Turska. Doha u Gazu investira više od bilo koje druge zaljevske monarhije. Stari emir Hamad bin Khalifa al Thani je izdvojio 400 milijuna dolara za financiranje 23 projekta koji se odnose na izgradnju cesta, vodovodne i električne mreže, javnih ustanova, obnovu javnih površina, itd. Ali sve to u zamjenu za poptunu odanost Muslimanskom bratstvu ljudi koji žive u najvećem koncentracijskom logoru na svijetu.

A da tu ima nekog dogovora s Tel Avivom govori vijest da dok je šeik Qaradawi uživao u zagrljajima Palestinaca u Pojasu Gaze, iz Zapadne obale je stigla vijest kako je izraelska vlada odlučila izgraditi još 296 novih stambenih objekata u koloniji Bet El, na okupiranom teritoriju u neposrednoj blizini Ramale. 

„Odluka vlade u Tel Avivu je dokaz da Izrael želi sabotirati napore američke administracije da se pokrenu pregovori“, izjavio je čelnik pregovaračkog tima Palestinske samouprave Saeb Erekat u vrijeme druge Obamine uprave.

Žalosno je da palestinski dužnosnici u Ramali još uvijek naivno vjeruju u dobre namjere nekih dužnosnika Sjedinjenih Država i što se u Pojasu Gaze Hamas okrenuo Muslimanskom bratstvu i zaljevskim petromonarhijama, jer to samo unosi razdor među palestinski narod koji desetljećima strpljivo čeka da se ostvare njegovi snovi. 

S druge strane, Gaza ne može računati na izravnu vojnu pomoć onih protiv kojih je Hamas okrenuo oružje, boreći se za izraelske interese. Da, ako čitate iranske, novine Hezbollaha, čak i brojne ruske medije, mnogo je osuda izraelskog genocidnog ponašanja, ali otvorene vojne podrške neće biti sve dok Muslimansko bratstvo ne bude iskorijenjeno u Gazi.